Svekrva kojoj ne vjerujem

Evo kao sto naslov kaze, ne vjerujem svekrvi... imam svekrvu s bipolarnim poremecajem (manicnom depresijom). S time da joj je naglasena manija i psihoticni simptomi kada nije dobro, tj kada prestane uzimati lijekove. Inace se ok slazemo iako zbilja ima pik na mene jer je moj muz sin jedinac. Inace manipulira i prestane pit lijekove kad joj nije nesto po volji. Tako je prestala piti ljekove kad je mene upoznala, kad smo se muz i ja uselili zajedno, pa kad smo se ozenili i zadnje kad smo joj rekli da sam trudna. Napomenula bi da je prije toga pila ljekove 10godina i mislim da nikako nije slucajnost da je prestajala pit bas kad bi se nama nesto lijepo desilo.

Puno puta me je vrijedala, zastrasivala, prijetila, ali ne mogu joj zamjeriti jer je vecinu puta bila u epizodi bolesti. Nisam muzu rekla u detalje nista, kada sam ostala trudna sam tek rekla da ne zelim da cuva bebu jer me vrijeda ponekad i jer joj radi bolesti ne vjerujem. Muz se u potpunosti slozio iako ne zna sve.

Dat cu primjer "prijetnje" : kad sam bila trudna: "neces ti roditi dobro, to je cudoviste jedno u tebi, crknut cete oboje, cudoviste raste." to je blagi primjer, ne zelim zgrazati formurase. I to mi je rekla preko telefona dok nije bila dobro.

Inace kad pije ljekove je tradicjonalna zenica koja je presretna sto joj se jedina unuka rodila i kaze da je jedva cekala! Masta o tome da je cuva, da se igra snjom itd...

ALI ono sto mene brine je to sto ona i kada je dobro ima svoje neke cudne izjave npr...drzi bebu i kaze joj jesi ti jedno cudoviste jesi..(ja odmah protrnem), onda npr beba pocme njurgat ili se rasplace jer joj se spava a onda bjezi po kuci snjom i ne da mi je da je uzmem dok je doslovno ne otmem, tepala joj je pa joj je rekla ti si moja kcer, bjesna je sto je dojim uvjek podbada u vezi toga (ona je sina dojila 14dana), stalno spominje kako sam uz bebu stalno, to joj je bas bolna tocka, ima toga jos more...ali shvatili ste.

Moje pitanje je ovdje za svekrve i bake ako takvih ima, ali svacije misljenje je dobro doslo! Je li u redu od mene da moje dijete ne samo da nece biti kod nje nikad bez mog ili suprugovog nadzora, nego da bi najradje kontakte svela na minimum minimuma? Stvarno je se bojim, tj bojim se za bebu. A ono sto me zapravo najvise muci je da ne zelim da se beba veze uz nju i onda da ju vidi u toj fazi. Mislite da bi iskreno trebala reci kako stvari stoje da svi znaju sto ocekivati ili joj uskracujem pravo da se zblizi s unukom? Po suprugovim pricama znam koliko je bolno biti tinejdzer i gledati psihickog bolesnika i imam prijateljicu koja ima bolesnu baku i radi nje se cjelo djetinjstvo i pubertet bojala da i ona ne poludi i na neki nacin im je i jednom i drugom to oznacilo odrastanje. Ne zelim to svojoj bebi...

Žalosno je što ima tu bolest, i nije ona kriva, ali odluka da ne čuva dijete je dobra odluka.
Dijete će razumjeti kada mu objasniš kada malo odraste.

Dijete je vaše, a ne svekrvino. Ako ne živite zajedno, ne vidim razlog zašto bi ona ikad bila s djetetom nasamo bez vašeg prisustva.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Žalosno je što ima tu bolest, i nije ona kriva, ali odluka da ne čuva dijete je dobra odluka.
Dijete će razumjeti kada mu objasniš kada malo odraste.

---

x

Mi svoju nikada nebi ostavili s MM-ovim ocem nasamo ( psihička bolest i alkoholizam), ali kad je u ok fazi ne bih joj uskraćivala kontakt s njim uz naš nadzor, samo što on nije zainteresiran za to pa moja J. skoro pa da i ne poznaje svojeg djeda.
Nemam nikakvih dilema vezano za ovo, niti grižnju savjesti.

tvoja je dužnost zaštititi svoje dijete i osigurati mu uvjete u kojima će odrastati sigurno. nemam ti što drugo reći, postupi onako kako misliš da je najsigurnije za dijete koje je maleno i treba tvoju zaštitu. po meni tu dođe točka.

Citiraj:

---

Deedee11 prvotno napisa

Moje pitanje je ovdje za svekrve i bake ako takvih ima, ali svacije misljenje je dobro doslo! Je li u redu od mene da moje dijete ne samo da nece biti kod nje nikad bez mog ili suprugovog nadzora, nego da bi najradje kontakte svela na minimum minimuma?

---

Da! Ovisno o fazama bolesti, naravno, neka iskustva govore da se bolest pojačava starenjem. Znači, neće tu biti samo pitanje bebe, iako je ono primarno, doći će i pitanje brige... Vrlo je važno da se ti i suprug dogovorite oko toga i, koliko možete, spremite na razne scenarije, sve ovisi o tome ima li još koga u široj obitelji (ne moraš sada tu pisati) - npr. druga djeca, suprug itd.

Dakle - ne bih nikad ostavljala dijete samo s takvim bolesnikom, s tim da "nadzornik" ne moraš biti nužno ti ili muž, može biti i osoba kojoj vjeruješ i koja zna od koje bolesti svekrva boluje i kojoj ta bolest nije samo apstrakcija, nego je bliže uključena (npr. deda). Minimizirala bih kontakte jer se može očekivati da će se broj nedobrih epizoda godinama pojačavati pa ćeš npr. imati samo više toga objašnjavati djetetu koje neće biti spremno skužiti detalje.

I najvažnije - nemoj se gristi oko toga, žena je bolesna, to je bolest, nitko tu nije kriv, ali je situacija takva kakva, na žalost, je.

Ako je tako, onda je sasvim opravdano to što svoje dijete ne želiš ostavljati na samo s bolesnom osobom, u ovom slučaju sa svojom svekrvom. Pa
da je 100X Baka. Iz opisanih situacija jasno se vidi da žena u svojim epizodama bolesti nije sposobna brinuti o sebi a kamoli o malenom djetetu.
Drago mi je da imaš podršku svog supruga.

I zbilja mi nije jasno zašto prestaje piti tablete, (prestaje ih piti vjerojatno dok joj je dobro i dok joj bolest ne preuzme razum) ako zna da bez njih maltretira sve oko sebe i da bolest ne drži pod kontrolom???
Bez tableta je opasna i za sebe ali i za svoju okolinu. Ja da sam na vašem mjestu, ne bih joj dala puno izbora ili tablete ili bolničko liječenje.
Nadam se da ćete pronaći neko dobro riješenje.

Citiraj:

---

Ives000 prvotno napisa

I zbilja mi nije jasno zašto prestaje piti tablete, (prestaje ih piti vjerojatno dok joj je dobro i dok joj bolest ne preuzme razum) ako zna da bez njih maltretira sve oko sebe i da bolest ne drži pod kontrolom???
Bez tableta je opasna i za sebe ali i za svoju okolinu. Ja da sam na vašem mjestu, ne bih joj dala puno izbora ili tablete ili bolničko liječenje.
Nadam se da ćete pronaći neko dobro riješenje.

---

Na žalost, nisu stvari tako jednostavne, psihičke bolesnike se ne može prisilno liječiti, nije zdrava osoba ukućan ta koja joj daje izbor i postavlja ultimatume, niti je bolničko liječenje uvijek pomoć (to je baš kad izmakne kontroli). Manipuliranje, nepijenje tableta - to su neki "klasici" brojnih psihičkih bolesti, manične depresije sigurno, i većina ih žele piti tablete u fazi depresije, ali ne i u fazi manije jer se tad zapravo konačno osjećaju dobro. Tako da, postavljačice topica, ništa to nemoj shvaćati osobno - niti manipuliranje, niti napade, niti nepijenje tableta - na žalost, to su "klasici". Za tu bolest isto specifično - religiozne faze, faze jakog trošenja, faze ulaska raznih ljudi u kuću. Moje intimno pitanje je zapravo koliko psihički bolesnik zadrži svog nekog karaktera, a koliko dobije od manične depresije jer se puno njih ponaša slično u bolesti, sve ovisi koliko je jako izražena, nije svaki bolesnik isti, ali imaju dosta toga sličnog.

Sretno... samo nemaj dileme oko toga da je to osobno, da si ti to skrivila (svojim ponašanjem, timingom trudnoće, "lepetom krila" itd.), da je ona to nečim skrivila. Nije neka pomoć... ali je neki početak odgovora na tvoje dileme možda. Budi spremna očekivati neočekivano...

I meni se čini da su meta napada rjeđe djeca bolesnika, češće supružnici, susjedi itd., utoliko možda ne bi bila loša ideja da ne štediš muža svojih doživljaja.

ina33 Nisam rekla da moraju upotrebljavati ikakvu silu prema njoj.. ali žena je bolesna i nešto se mora poduzeti!
I ne vidim ništa loše da se osoba koja ima takve epizode hospitalizira i da joj se na taj način pomogne.
ovako samo bolest uzima maha a onda dolazi i do ovoga...

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Budi spremna očekivati neočekivano...

---

mislim da se sve može na vrijeme spriječiti!!

Nije ona kriva što je bolesna, ali noup, nikad nebi ostavila svoje dijete s njom.

Citiraj:

---

Ives000 prvotno napisa

ina33 Nisam rekla da moraju upotrebljavati ikakvu silu prema njoj.. ali žena je bolesna i nešto se mora poduzeti!
I ne vidim ništa loše da se osoba koja ima takve epizode hospitalizira i da joj se na taj način pomogne.
ovako samo bolest uzima maha a onda dolazi i do ovoga...


mislim da se sve može na vrijeme spriječiti!!

---

Iz ovog tvog posta ja zaključujem da si imala sreće nikad ne upoznati ozbiljniju psihičku bolest u RL-u i drago mi je zbog toga.

Za postavljačicu topica savjet - kod nekih su manije češće ljeti i na proljeće, tako da bi ev. pojačala kontrole u ta doba, zimi i na jesen će bit sklonija uzimati lijekove. Ja zapravo mislim da manični depresivci uglavnom nisu dobro (ovisno sve kako bolest kod koga izgleda), tj. kad nama izgleda da su dobro, oni se rubno loše osjećaju, kad nama izgleda da su loše (manija) njima je konačno super i ne žele piti lijekove... barem dok se to ne razmaše do ekscesa. Sve ovisi koliko neka osoba često pleše u ritmu manije i depresije, tj. koliko su duge pauze između dva vala.

Mislim na tipa šizofreniju, maničnu depresiju, ne na neka teška, ali prolazna stanja (prolazne depresije izazvane nekom tragedijom).

A ako siliterarni tip, evo dvije knjige, beletristika, koje, po meni, jako dobroopisuju maničnu depresiju tj. život s jednom takvom bolešću iz perspektivečlana obitelji (obje knjige su pisane iz perspektive kćeri bolesne majke):
Daphne deVignan – Ništa se ne opire noći
http://www.najboljeknjige.com/content/knjiga.aspx?BookID=2106&tab=2
Tatjana Grmača – Božanska dječica
http://www.kgz.hr/hr/procitajte/2013/tatjana-gromaca-bozanska-djecica/7679

Po meni, tvoji su strahovi utemeljeni i, po meni, trebala bi paziti kada izlažeš dijete baki (ovisno o fazi bolesti), jer moguće je i da u tom odnosu bude ljepote, samo ćeš morati jako, jako paziti i ovisit će o tome kako se bipolarni poremećaj odvija kod tvoje svekrve, naučiti prepoznavati prve znakove manije (može se, uglavnom uža obitelj skuži znakove da se manija rola, ako je u bližem kontaktu) i ne izlagati dijete baki tada.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Iz ovog tvog posta ja zaključujem da si imala sreće nikad ne upoznati ozbiljniju psihičku bolest u RL-u i drago mi je zbog toga.

---

I ja bih bila sretna da si u pravu, i da nikada nisam imala priliku upoznati osobu koja pati
od teškog psihičkog poremečaja, ali na žalost jesam! I jako dobro
znam kako izgleda kada se takve osobe ne liječe!!! Zato sam i predložila slično.

Napisala si svoje mišljenje, i ja si nisam uzela za pravo ulaziti u tvoja životna iskustva.. jer ne znam što si prošla
u životu . Pa te molim da si ni ti ne daješ takva prava. Ako možeš pomozi deedee11 svojim savjetom. Ali
i dozvoli da i ja iskažem svoje mišljenje. A o tome kako treba postupiti deedee11 će sama najbolje procijeniti
ma što god mi tu rekle.

Žao mi je zbog toga i oprosti mi, izjava mi je neodmjerena. Moje je iskustvo, zapravo, da nema baš pomoći i lijeka, niti sprječavanja... jer želja za neliječenjem spada u maničnu depresiju, zato sam tako pesimistična oko toga. Iskustvo je baš s maničnom depresijom, ali vjerojatno se i ta bolest ne manifestira kod svakog isto pa možda netko ima bolje iskustvo s tim.

Ina33 , ne zamjeram ti. Pretpostavljala sam da nemaš dobro iskustvo. I žao mi je zbog toga.
Na svu sreću znam da se takvim osobama može pomoći. Pa sam samo malo htjela odvratiti
pažnju na to. I ako... puno se tu stvari mora poklopiti. Vjerujem da tu imaju veliku ulogu i godine bolesnika.
i baš kao što sama kažeš vjerojatno se i ta bolest ne manifestira kod svakog isto.

I nadam se samo da nisam nikoga uvrijedila. Jer mi to nije bila namjera.

Ina33 znam kako čovjek nakon godina i godina borbe izgubi vjeru i postane pesimist..
ali nemoj odustati. Iskreno želim da pronađeš način i riješenje koje će pomoći tvojoj dragoj osobi.

Uh, da... Ni ne dvojim oko toga da li da joj pustim ili ne pustim bebu na cuvanje, na zalost...to nije opcija. Dvojim izmedu toga da li da opcenito izbjegavam susrete. Stvarno to zvuci grozno...ali znam da s godinama ide na gore i ne bi djete izlagala riziku koji mogu izbjec.

U njenom slucaju, ona je svaki put hospitalizirana jer bude psihoticna, totalno bizarna...grozno bude...

Djed je alkoholicar i nijih dvoje dodu zajedno, jednom mjesecno na par sati. Planiraju dolaziti cesce, imaju neke svoje planove, ali ja bi rado da to ostane ovako, ako ne i rjede... Mozda se uskoro i selimo tako da bi to bilo rjesenje i tog problema, ali ako odlucimo ostat, priznajem, ne znam kako da rjesim tu situaciju jer na kraju, ne zelim ni da muz ispasta jer kakvi god da jesu, roditelji su mu i brine se za njih kao za malu djecu. A s druge strane, znam da definitivno zelim zastititi dijete od toga jer tesko je i odraslom covjeku snjima, a kamo li dijetetu.

Znam da joj mogu objasniti kad poraste...ali do onda ce se nagledati i naslusati svacega sto sam mogla izbjec. Ne znam..ne dam joj da gleda tv za sada, pazim sto jede, itd...ali ovo...spada li i to u takvu brigu?

Mene ponekad oboje toliko uznemire da se pitam kako ce biti jednog dana bebi. Ono sto me muci ( koliko god grozno bilo) je da li da uopce dozvolim da se njih dvije zblize? Znam kako zvuci, zato sam i otvorila temu, da razmotrim situaciju mozda iz nekog nepristranog ugla..

Ina, puno hvala na linkovima. Primjecujem i sama kad prestane piti tablete, ali onda vec bude kasno jer joj se jako naglo to vrati. Ali ne samo to, nego i odlicno glumi! U manicnoj fazi dok jos ne postane ekstremna ona se trudi sakriti da joj se nesto desava. Cak se par puta hvalila da je i "psihijatra zeznula". Ide redovito na kontrole ali se i znala hvaliti kako je psihijatra zeznula! Tako da ne mogu znati sto me ceka dok se ne nademo snjom.

Nista nemoj muzu tajiti.

Ja imam tu srecu da sam odselila daleko pa nemam taj problem. Da sam kojim slucajem blize, kontakte bih svela na minimum i ne bi me pekla savjest. Vrlo slicna situacija, samo je dijagnoza nesto drukcija.

Ives, puno psihickih bolesnika odbija terapiju. U njihovim ocima oni su ok, svi oko njih su ludi, ili neprijatelji ili sl. Bolnica je kratkorocni predah, a poslije sve po starom.

Nisu ti djeca baš puno opterećena time dok ne dođu u godine kada počnu bolje razumijevati svijet oko sebe. Za dijete bi bilo loše kada bi se za nj brinula osoba koja pati od ovog. Primjer tvoj muž, sigurno mu je bilo teško, ali se naučio s time nositi. Ali dijete koje baku vidi jednom mjesečno na to će gledati kao fenomen, onako zanimljiv za razmišljanje, ali neće biti opterećeno njime. Bit će bizarno, bit će čudno, ali svašta je u životu takvo, i sve se da objasniti i pomiriti se s tim. Ide se dalje.

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Ives, puno psihickih bolesnika odbija terapiju. U njihovim ocima oni su ok, svi oko njih su ludi, ili neprijatelji ili sl. Bolnica je kratkorocni predah, a poslije sve po starom.

---

Meni je to potpuno jasno. Ali nije mi jasno, koji je tvoj prijedlog. Što da deedee učini? Odseli se?
Ja kad sam predložila hospitalizaciju..nisam
mislila kao kratkotrajno riješenje, već koliko god bude potrebno. Jer ovdje je pitanje o težem slučaju.

Deedee nikako nemoj o ovome šutiti suprugu.
Moj savjet je da se svakako posavjetuješ sa stručnom osobom oko svekrve. Jer ovo će biti samo gore.

Bolnice NE hospitalitiraju manicne depresivce i poremecene licnosti osim kratkotrajno. Osim toga, oni su cesto vrlo vješti manipulatori pa nije rijetkost da novi psihijatar pita potomka "A sto je zapravo vasoj mami? Ili, jos gore, vas tata je krasan lucidan covjek, malo je egocentrican i malo vise prica, ali nije to bolest..."

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Osim toga, oni su cesto vrlo vješti manipulatori pa nije rijetkost da novi psihijatar pita potomka "A sto je zapravo vasoj mami? Ili, jos gore, vas tata je krasan lucidan covjek, malo je egocentrican i malo vise prica, ali nije to bolest..."

---

Upravo ovo je redovni komentar med. osoblja na oca MM-a, a čovek je dugogodišnji alkoholičar koji sad živi bez struje i tekuće vode sa 20 životinja koje jedu, spavaju i obavljaju sve svoje fiziološke potrebe u kući.
On komunicira samo sa nekoliko osoba, ne diže preko dana roletne i kupa se samo kada mora da ode do doktora po redovne lekove za pritisak. Po meni, i on i moj otac se već odavno kvalifikuju za neku dijagnozu, samo kada bi kojim slučajem pristali na stručnu procenu ...
Na našu sreću, sam je prekinuo komunikaciju sa decom. Ne znam da li bi ga deca više prepoznala na ulici, prošlo je više od pola godine kako smo se sreli iako živimo u istom selu.

Nije mi svejedno, ali ne znam na koji način mu pomoći. Čudno je reći, ali meni izgleda da je ina u pravu-on deluje konačno zadovoljan svojim životom.
Penzija mu je oko 500 eura btw, u novcu ne oskudeva.

Dok su deca bila jako mala, česte su bile scene da razočarano plaču jer im je deda obećavao neverovatne kule i gradove, pa se posle mesecima nije pojavljivao.
To je velik problem sa svim veštim manipulatorima ovog tipa.
Aktivno sam udaljila decu i nije mi žao.
Imamo u komšiluku surogat dedu, divnog čoveka koji je trezan, uravnotežen, poštuje naše i dečje granice, uvek ima lepu reč, ponekad neku sitnicu za decu tipa voće, sokić ili mali slatkiš, mi mu pošaljemo kolača i svi smo zadovoljni.
Ulaganje u naše "prave" dede je kao bacanje vremena i emocija u rupu bez dna :(.

Muka je to ziva za cijelu obitelj, a najvise stradaju djeca oboljelog jer su htjeli-nehtjeli emocionalno vezani, a često i emocionalno ucijenjeni jos iz razdoblja dok nisu shvacali da im je roditelj tesko bolestan.

Bolnice ne, ali klinike koje su za to specijalizirane da.

Deedee, kao što sam rekla.. svatko ima raznih iskustava i
I teško da ti itko od nas može reči što da napraviš.. svi mi znamo što bi napravili da smo mi u pitanju.. zato mislim da bi trebala pitati za savjet i stručnu osobu.

Ali Ives000, koje su to klinike? PB Vrapče i Jankomir sigurno nisu za dugotrajan smjestaj.
Imaš privatne domove za psih.bolesne starije osobe koji se ipak nece gnjaviti s agresivcem koji osjeca da ga netko ugrozava i ne guta prepisane lijekove.
Najgore je s osobama bez dijagnoze jer ga nece nitko - na dijagnostiku ne zeli, tehnicki je zdrav, za specijalizirani dom nije jer nema papire, a obični ga dom izbaci jer uznemiruje druge korisnike.

Trajna hospitalizacija ne dolazi u obzir jer ona kad pije tablete bude ok. Ima tih nekih cudnih stvari i Ina je dobro rekla na proljece bude kriticno, jesen i zimu bude malo depresivnija, ali to je sve ok, ona zadnjih par mjeseci cak i radi, ima i dvije prijateljice s kojima se redovito cuje tako da funkcjonira normalno u drustvu dok pije tablete. Inace ne bi dvojila oko toga sto mi je ciniti.

Zuta znam da djeca gledaju na svijet oko sebe bez predrasuda, ali ona kad je u epizodi ne izgleda to kao nesto za razmisljanje, njene epizode su vrlo dramaticne i vise mi to izgleda kao horor. Uzasno uznemirujuce cak i kad znas o cemu je rijec, a malom djetetu mogu misliti. Prijateljica je rekla da je ona mislila da ce poluditi isto, da je cjelo djetinjstvo provela u strahu od bake i razmisljajuci o tome sto se s bakom dogada. Rekla je da ponekad nije mogla disati koliko bi ju to razmisljanje prestrasilo, a njeni su mislili da ima astmu, zapravo ju je vjerojatno panika lovila. To kad sam cula - znam da ne mora i nama tako biti, ali sama pomisao na to me uzasava!!

Bas to je i mom suprugu trebalo jako dugo da prihvati, a i dan danas mu je ponekad tesko nositi se stim.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Muka je to ziva za cijelu obitelj, a najvise stradaju djeca oboljelog jer su htjeli-nehtjeli emocionalno vezani, a često i emocionalno ucijenjeni jos iz razdoblja dok nisu shvacali da im je roditelj tesko bolestan.

---

Mislila sam da sebicno razmisljam, nisam bila sigurna oko toga da li da smanjujem kontakte, ali posto vidim da nisam jedina koja bi to ucinila, nema mi druge nego porazgovarati s muzem i izbjegavati svekrvu koliko je moguce. Ne zelim da se djete veze uz nju i onda da je vidi takvu, plus sve ove "sitnice" koje radi dok je stabilna.. Mislim da mi ni nece to samo tako proc jer je luda za bebom. Ali cim vise pisem i razmisljam o tome to mi je jasnije da je to ispravna odluka.

Kako mislis da se dijete ne veze uz baku. Neku ce povezanost sigurno ostvariti. Ako ogranicis posjete na jednom mjesecno sigurno nema straha za preveliku povezanost.

Ja osobno poznajem tri osobe koje su se borile i koje se bore sa teškim psihozama i maničnom depresijom. Jedna se liječila u Vrapću 4 godine (umrla je) . Jedna je moja rodica koja se preselila u njemačku gdje se borila po klinikama sa depresojom tj. biopolarnim porem. Danas ne znam mogu li reći da je izlječena jer više nismo u kontaktu ali znam da drži bolest pod kontrolom. Udala se i rodila dvoje djece. Koliko čujem od njezine majke sada je sve u redu s njom. A treća osoba se još uvijek liječi na Jankomiru, evo peta godina.
Par puta godišnje može čak otići svojoj obitelj na par dana. Obitelj joj može dolaziti u posjete ..

No dobro to nije bitno. Želim reći da je svaki slučaj
Zaseban i da mi ne možemo mi biti mjerodavni u savjetima.
I nadam se da će deedee potražiti savjet i stručne osobe.
I složit ću se s napisanim. To su jako teške sitaucije. Užas. Nedaj Bože nikome!!!!

Citiraj:

---

Deedee11 prvotno napisa

Trajna hospitalizacija ne dolazi u obzir jer ona kad pije tablete bude ok. Ima tih nekih cudnih stvari i Ina je dobro rekla na proljece bude kriticno, jesen i zimu bude malo depresivnija, ali to je sve ok, ona zadnjih par mjeseci cak i radi, ima i dvije prijateljice s kojima se redovito cuje tako da funkcjonira normalno u drustvu dok pije tablete. Inace ne bi dvojila oko toga sto mi je ciniti.

Zuta znam da djeca gledaju na svijet oko sebe bez predrasuda, ali ona kad je u epizodi ne izgleda to kao nesto za razmisljanje, njene epizode su vrlo dramaticne i vise mi to izgleda kao horor. Uzasno uznemirujuce cak i kad znas o cemu je rijec, a malom djetetu mogu misliti. Prijateljica je rekla da je ona mislila da ce poluditi isto, da je cjelo djetinjstvo provela u strahu od bake i razmisljajuci o tome sto se s bakom dogada. Rekla je da ponekad nije mogla disati koliko bi ju to razmisljanje prestrasilo, a njeni su mislili da ima astmu, zapravo ju je vjerojatno panika lovila. To kad sam cula - znam da ne mora i nama tako biti, ali sama pomisao na to me uzasava!!

---

Deedee oprosti, sad sam tek vidjela ovaj post.
Iskreno se nadam da ćeš pronaći već neko riješenje.
Za dobrobit svih vas.

Makni dijete od nje, naviknut ces dijete na nju, i kada pocne dijete kuziti stvari biti ce tesko.
Muzu sve govori, sve ispade, sve rijeci, sve.
Prosla sam i prolazim to mozes mi pisati u inbox.
Svaki puta se nadas da ce biti bolje, a to sve gore i gore. Takve osobe su opasne, jako. Ne doji pred njom, ne pokazuj njeznost prema bebi muzu pred njom. To ih najvise raspali.
Sretno.

Ives1000, ne znam, možda imamo drugačiji pogleda na svijet, ja bih za ovu koja se 5 godina liječi na Vrapču i samo vikendom ima izlaz proglasila "ajme, koma", ne bih rekla da je to uspješno liječenje, a za ove druge... ne znam, jako mi je teško, iz mog primjera, reći "drži bolest pod kontrolom", ja sam imala dva slučaja što u široj, što u užoj obitelji, jedna je osoba umrla zbog posljedica teških epizoda alkoholizma za vrijeme depresivnih epizoda, druga je u institucionalnoj skrbi, sad.... možda je mogući optimističan pogled na to tipa ova koja je umrla "spasila se", a ova koja je u skrbi "spasila se obitelj", ali ja ga ne nalazim, moja realnost manične depresije je koma. Moji kriteriji nekog tko živi uz maničnu depru nisu bili "čuje se s dvije prijateljica i radi, pa je OK" jer i ove su povremeno radile i čule se s frendovima... ne znam, jednostavno sam bila preblizu - nije to bio netko za koga sam posredno čula, nego sam znala kako je svaki dan. Nadam se da će se javiti još ljudi s pozitivnijim iskustvima dugotrajno funkcionirajućih maničnih depresivaca. Također, moje je iskustvo da je iz cipela psihijatra manična depresija lakša bolest (barem po tome kako karakteriziraju stanja, a možda je to njihov....ružno ću reći, PR prema obitelji) nego iz perspektive obitelji. Također, iz perspektive susjeda i znanaca to je lakša bolest, nego iz persepektive onome kome nema bijega od života s maničnim depresivcem, da se tako izrazim, iz perspektive znanaca i susjeda, to su "povremeni ispadi", iz perspektive obitelji, onda kada je to toliko vidljivo, tad je peak manične ili depresivne faze.

Deedeee, ako je u kombinaciji još i deda alkoholičar, iskreno - mislim da bi to dodatno ograničilo moju spremnost na izlaganje djeteta njima. Ja bih ovako kao što čokolada kaže - neće se previše vezati, a znat će da ima baku i dedu, i obavezno uz nadzor.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Muka je to ziva za cijelu obitelj, a najvise stradaju djeca oboljelog jer su htjeli-nehtjeli emocionalno vezani, a često i emocionalno ucijenjeni jos iz razdoblja dok nisu shvacali da im je roditelj tesko bolestan.

---

U sridu, pogotovo za emocionalnu ucjenu. Deedee, ne dozvoli to sebi, niti svom djetetu, a toliko se tupi prve tri su najvažnije.. pa su onda važne valjda i u tom svjetlu. Što se dijete kasnije i manje izloži tome - to će zdravije izaći, tako da sigurno ne bih potencirala neki bliski odnos. Tako to predstavi i suprugu, nadam se da će razumjeti, iako ti je i to klizav teren jer znaš ono... jedno je što on možda misli i kaže za svoju mamu, a drugo je što će dozvoliti drugome. Dobro je da mama ima dijagnozu crno na bijelo pa je to neki objektivni fakt.

Dakle... odmah prestani misliti da si sebična, to je broj jedan. Broj dva, žena nije kriva ko što ne bi bila kriva niti da je rak bolesna. Broj tri, bolest je neosobna... ima svoju neku putanju i nešto što se ponavlja kod svih (manipulativnost, faze proljeće-jesen, trošenje, kod nekih alkoholizam, kod nekih promiskuitet), tako da će se vjerojatno i muž koji put pitati što je tu njegova mama, a što Manična depresija. Tako da imaš osjećaj da nisi ti protiv nje, niti on protiv nje, nego čuvate dijete od bolesti.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Bolnice NE hospitalitiraju manicne depresivce i poremecene licnosti osim kratkotrajno. Osim toga, oni su cesto vrlo vješti manipulatori pa nije rijetkost da novi psihijatar pita potomka "A sto je zapravo vasoj mami? Ili, jos gore, vas tata je krasan lucidan covjek, malo je egocentrican i malo vise prica, ali nije to bolest..."

---

X. Plus to oni sami o sebi u fazi manije misle - ja sam samo malo nervozniji. Njima je tad konačno divno, konačno su on top of the world, nakon tolike muke s depresijom. A obitelj onda - sklanjaj se, uzbuna. Kad primjećuju susjedi i poznanici da nije dobro, tad je već nedobro do plafona.

Nema trajnog rješenja... To je kronična neizlječiva bolest. I ono što psihijatri i okolina možda proglašavaju "sad je dobro", po mom iskustvu bliske osobe, daleko je to od dobroga. Znači.. uglavnom postoji samo nedobro i koma i koma koma, a kratkotrajni bljeskovi dobroga su kad hodaš po jajima presretan u strahu koliko će to dugo trajati i što sad slijedi i kad :(.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Kako mislis da se dijete ne veze uz baku. Neku ce povezanost sigurno ostvariti. Ako ogranicis posjete na jednom mjesecno sigurno nema straha za preveliku povezanost.

---

X.

Tako je, nista osobno ne shvacaj, a muzem o mami razgovaraj "znanstveno", komentiraj bolest, ne nju. Reci mu da se nelagodno osjecas i da ne zelis da dijete bude samo s njom. Ovo sto ina33 kaze jako je vazno - djeca oboljele osobe sklona su umanjivati štetu (pa vidis da joj je sad dobro, pa to je samo ponekad itd.)