problemi s odlaskom u vrtic - pomoc psihologa?

Pozdrav svima.
Volim ovaj forum, pomogao mi je puno u periodu dojenja, iako sam samo pasivno sudjelovala.

Sada sam mama djevojcice od 5 godina. Proslu jesen je prvi put krenula u vrtic, i jos uvijek imamo periode prilagodbe. Svjesna sam je odvajanje tesko, i da nas cesti izostanci zbog viroza vracaju unazad... ali, pregurali smo izjave tipa da je bolje da se nije rodila da ne bi isla u vrtic, gotovo svakodnevno odbijanje lakseg tipa, ponekad tezeg tipa kad je odvedem na silu... sve iz straha da ne napravim gore time sto odustanemo. Savjeti osoblja iz vrtica su da je to normalan proces prilagodbe, te da ne pridajem previse vaznosti tome.

I inace je svojeglavo dijete, mogu puno postici s njom kroz razgovor, ali kako zivimo s mojim roditeljima, ima tu vise utjecaja. Zna se ponasati jako izazovno, provokatorski, tako da sumnjam da vrtic ne voli iz razloga sto se tamo ne provodi njena volja, ili se taj problem bar ne rjesava onako kako ga ja i ona rjesavamo, dugim razgovorima.

Ono sto me posebno alarmira su vec fizicke manifestacije njenog nezadovoljstva - grize nokte, kosu, rukave majica. Posljednjih mjesec dana se zali na mucninu u vrticu. Moj je sljedeci korak posjet psihologu, ali voljela bih cuti i vase misljenje, jer se slazem da i profesionalaca ima svakavih.

Moj mlađi sin imao je epizode samoozljeđivanja koje su uspješno riješene zahvaljujući Suvagu - išao je na dijagnostiku (ne samo psihologu, jer on ima smetnje čitanja koje su kod njega bile uzrok frustracije), a kasnije i na terapiju psihologu - psihoterapeut cijelu jednu sezonu. Osim razgovora s njim 1x tjedno, na razgovore sam povremeno išla i ja. Dobro je, ali nije išlo brzo.

Prednost Suvaga je to što tamo ideš na uputnicu. Mi nismo tamo išli prvenstveno zbog psihologa, ali to je došlo u paketu i bilo je dobro. Sve se riješilo.

Osim Suvaga, od privatnika imamo iskustvo sa Psihološkim centrom Medveščak. Dobri su bili i oni, ali kako je moje dijete imalo problem koji se bolje mogao riješiti u Suvagu, tamo smo ga na kraju i riješili.

uh, vikivix, suosjećam, vjerujem da ti nije lako
ne bih se baš složila da je ovo što si opisala normalan proces prilagodbe
a mi smo prošli kroz (u odnosu na moja očekivanja) tešku prilagodbu, doduše sa djetetom od 2 godine, što je skroz druga pjesma

šta ona kaže, zašto ne želi ići? jer ne želi biti odvojena od vas ili joj se netko/nešto tamo ne sviđa?

i ja se slažem da to nije normalan proces prilagodbe. iskreno, ja bih, ako imam tu mogućnost, ispisala dijete iz vrtića. ako nemam, onda bih pokušala s psihologom.
kažeš da živiš s roditeljima. oni ostaju doma ili rade?
neka djeca teško podnose vrtić. u principu dosta djece teško podnose vrtić, ako ćemo pravo.
samo, većina od tih koji teško podnose, nema izbora. pa ga podnose. doguraju nekako do škole.
m je vrtić voljela. j ga je podnosio i svako jutro je rekao - da je bar danas subota pa da ne moram ići u vrtić. moguće lako da je imao situaciju da zna da ga može čuvati baka, poznavajući njega, da bi to sve skupa bilo dramatičnije. ovako je prošlo lišo.

E. je plakala svaki treci dan pune tri godine vrtica.
U skoli nije plakala niti dana.
Ocito joj buka i kaos u vrticu nisu odgovarali.

isskreno, ja kad sam prvi put dovela j u vrtić, onaj miris vrtića me vratio u prošlost i izazvao nelagodu. :madeleine:

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

E. je plakala svaki treci dan pune tri godine vrtica.
U skoli nije plakala niti dana.
Ocito joj buka i kaos u vrticu nisu odgovarali.

---

Ovo je česta pojava.

Osim toga, ne odgovara svaka grupa i svaki vrtić svakom djetetu. Jedan od mojih sinova se spasio kad smo ga iz obične grupe prebacili u jezičnu. Tam mu je bilo super.

Peterlin, mi smo iz Pule, pa bih prvo pokusala do psihologa pri pedijatrijskoj poliklinici ovdje.
Mogla bih je ostaviti doma, moja mama ne radi, ali jako tesko izlazi na kraj s njom.
Mia kaze da joj je u vrticu dosadno, nekad joj tete nesto ne dopustaju pa je to naljuti... Zadovoljna je jedino ako uspije nesto svoje izgurati - dopustili su joj da ne spava, pa je dva tjena bilo ok; dopustili su joj jedan tjedan da bude sa predskolarcima, pa joj je bilo lijepo.
Uz to, nadam se da razumijete zasto nisam sigurna da je ispisivanje najbolje rjesenje. Vjerujem da bi bolji vrtic bio bolji za nju, ali trenutno nemamo izbora.

Peterlin, mi smo u Puli, izbor doktora nam je dosta suzen.

Vrtic nam je trebao biti sredstvo za socijalizaciju,a ne prijeka potreba, jer moja mama ne radi, pa bi je mogla paziti. I jeste je djelomicno socijalizirao, jer se prije nije zeljela igrati s djecom u parku, rasplakala bi se ako bi kraj nje jurili i vikali. Sad i ona sudjeluje u igri.

Bilo je u dva navrata i lijepo u vrticu - kad su joj dopustili da ne spava, i nedavno, kad su joj dopustili da boravi u drugoj, starijoj grupi.

Vec sam vam pokusala odgovoriti prijepodne, ali nema posta, nesto nisam dobro uradila.

Danas kad sam otisla po nju u vrtic srela sam pedagogicu, i rekla mi je da je pripremaju za prelazak u tu stariju grupu. To me je malo smirilo, jer vidim da drze do njenih potreba, ili cega vec. A i ponosna sam na nju, jer te potrebe ocito uspjeva pokazati i izboriti se za to.

Pedagogica misli da je dosta jaka i da nam ne treba pomoc psihologa, i da dramaticnost proizlazi iz jedne velike promjene u nasem zivotu - suprug je prije par mjeseci otisao raditi u Njemacku :(