kako poceti raditi :(

imam dijete od skoro 1ipo god.... dobila sam ponudu za neki posao ( ne bas dobar i ne bas dobro placen) ...nije ni sigurno da bi ga bas sigurno mogla dobit ali problem je u tome da mi je tesko ostavit bebu baki (s kojom zivimo) i ne vidit dijete pola dana... kako ste vi to prevladale? jel vam tesko sta niste vidile neke prve stvari? sta beba nauci neku rijec a vi niste bili uz nju i ne razumijete sta vam beba govori npr... zatim...neke igre nove....sve...
naime, ja zelim bit sa djetetom 24 sata dnevno i zelim svoje dijete sve naucit, citat price, pokazat igrice, bit u svakom trenu uz dijete.
jeste se vi tako osjecale? jel to prode kad ponete radit?

naravno da sam htjela ostati doma s djetetom puno duže od propisane godine dana, ali MM-ov i moj tekući račun iskorišteni skoro do maksimuma dozvoljenog minusa, nisu nudili nikakvu drugu opciju osim povratka na posao.

s tim da su naše cure išle u jaslice.

na sve se čovjek navikne.

Pa ako ti nije nuzno zbog financija ici na posao, ako to nije posao koji zelis i ako placa nije privlacna , zasto ga uopce prihvacas?
( da ti je posao potreban, dobro placen ili da je tvoj posao iz snova, pitanja koja si sad postavljas ne bi niti priblizno bila toliko vazna jer bi bila motivirana.)

A kaj da ti covjek kaze? Ako ti nije sila, nemoj, ja sigurno ne bi. Ako moras, odvajanje je tesko, biti ces neko vrijeme tuzna, ali naviknes se s vremenom. Budem ja tuzna i sada (a curka ima 6 god.), al bar ne svaki dan.

Pa da, ako ti nije nuzno, nemoj raditi.

Ja sam s prvim djetetom bila cijeli dan, svaki dan... do njegovih negdje 9.5 mjeseci. S drugom bebom, prva cetiri tjedna.

Ajde, nek je to najveća drama :)
Lijepo se ponekad i maknuti od djeteta. 24 sata na dan nije tip veze kojoj treba težiti :mrgreen:

ja sam se vratila na posao sa djetetovih 7, drugi put 8 mjeseci. i ne pamtim baš tugu zbog propuštanja neke riječi ili koraka ili nečega. ne radiš 24 sata, opet si svaki dan sa djetetom, ako ne čuješ prvi put kada kaže nešto, čut ćeš kad to kaže treći put. Više iz tog perioda pamtim umor, kombinacija noćnih buđenja, posla i popodne što većeg posvećivanja djetetu koje onda bude svo "mamamamamamamama", to treba izdržat.
ali meni je psihički dobro došlo da imam dio dana kad se maknem od kuće i od djeteta.

Kiri-, ja te totalno kužim, meni je s prvim djetetom bilo isto, srce mi je htjelo pući od tuge, a još sam se vratila na posao dosta kasno, s njenih 21 mjesec.
I još jako teška prilagodba u vrtiću, ma koma. Preplakala sam dane i dane. Ali morala sam se vratiti na posao. Samo da znaš da nas ima.
I..prošlo je, ona se navikla na vrtić i u konačnici ga zavoljela, ja uvidjela da i nije tako loše maknut se od kuće. Proći će ti tuga s vremenom, nažalost rijetki su koji imaju priliku biti s djecom do njihove treće godine. Ja mislim da je to meni onda bila mjera.
A s drugim djetetom je bila totalno druga priča, nit sam ja bila cmoljava, ni ona. Sve je išlo ko podmazano, bez drame, i prilagodba u vrtić i moj povratak na posao. Meni se čini da je priča s prvim djetetom kod većine ipak slična tvojoj, s drugim već nekako očvrsneš, neću ni zamišljat šta bi bilo s trećim.:mrgreen:

Ja sam se počela raditi s djetetovih 1,5g i na kraju sam oživila kad sam počela raditi. Bilo mi je u početku kako ću šta ću, na kraju sam shvatila da je gore meni nego njoj. Nisam imala izbor raditi ili ne nego sam morala ići raditi zbog financija i na kraju je to bilo najbolje što sam mogla napraviti za sebe a i za dijete, jer sam se psihički oporavila.

A ovo što pišeš da želiš vidjeti sve što nauči i napravi prvi put, pa to je skoro pa nemoguće, ustvari meni to nikada nije ni bilo nešto što moram. Onako, ok neću vidjeti nešto što je napravila prvi put ali ću vidjeti slijedećih 1000 puta.

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

Ajde, nek je to najveća drama :)
Lijepo se ponekad i maknuti od djeteta. 24 sata na dan nije tip veze kojoj treba težiti :mrgreen:

---

Naravno.

Ja sam se vratila na posao nakon 5mj i 6mj, baka (sveki) je čuvala.
Nije mi bilo problem radi odnosa sa bebom, mislim da kvaliteta odnosa nije patila. Samo je meni bilo puno napornije, jer bi se posvećivala djetetu kad bi došla s posla, a kućanske poslove obavljala na štetu svog spavanja (a inače, dok nisam radila, bi ih obavljala dok dijete po danu spava).

Citiraj:

---

umiljata prvotno napisa

naravno da sam htjela ostati doma s djetetom puno duže od propisane godine dana, ali MM-ov i moj tekući račun iskorišteni skoro do maksimuma dozvoljenog minusa, nisu nudili nikakvu drugu opciju osim povratka na posao.

s tim da su naše cure išle u jaslice.

na sve se čovjek navikne.

---

Ovako isto.

Nakon dvostrukog porodiljnog, bilo mi je strašno teško. Djeca su krenula u jaslice, a ja na novi teški posao na kojem se nisam najbolje snašla, ali sam izdržala. Naš tekući račun je bio totalno iscrpljen nakon skoro dvije i pol godine i nisam imala puno izbora).

Bilo je svakakvih dana, ali čovjek sve izdrži. Djeca također.

da, 24 sta nije odnos kojem treba teziti hahahha istina. ali mene bas brine odnos. ja sam s djetetom stalno....baka dode doma oko podne i od tada dijete samo trci njoj. ja zapocnem igru, dijete uzme igracku i nosi baki. i tako cijeli dan. uvijek. sa mnom se igra samo kad smo sami. kad je netko drugi tu, nema sanse da ce meni donijet igracku. isto taka...kada se ukaka i ja kazem idemo mijenjat pelenu odma trci baki u zagrljaj, grle se i ljuti se kad ga uzmem i odvedem presvuci. mene malo muci ta neka vrsta ljubomore....znate..ja sam sretna sta diete ima baku koja ga pazi i voli ali zivimo skupa i to mi je ponekad previse. a jos sad ostavit njoj dijete pola dana :( financijski a znate...samo muz radi...dobro bi dosla placa kolika tolika ali da bas bas trebam radit, ne trebam....

Citiraj:

---

kiri- prvotno napisa

da, 24 sta nije odnos kojem treba teziti hahahha istina. ali mene bas brine odnos. ja sam s djetetom stalno....baka dode doma oko podne i od tada dijete samo trci njoj. ja zapocnem igru, dijete uzme igracku i nosi baki. i tako cijeli dan. uvijek. sa mnom se igra samo kad smo sami. kad je netko drugi tu, nema sanse da ce meni donijet igracku. isto taka...kada se ukaka i ja kazem idemo mijenjat pelenu odma trci baki u zagrljaj, grle se i ljuti se kad ga uzmem i odvedem presvuci. mene malo muci ta neka vrsta ljubomore....znate..ja sam sretna sta diete ima baku koja ga pazi i voli ali zivimo skupa i to mi je ponekad previse. a jos sad ostavit njoj dijete pola dana :( financijski a znate...samo muz radi...dobro bi dosla placa kolika tolika ali da bas bas trebam radit, ne trebam....

---

Vrijeme ti je da kreneš raditi. Da vidiš kako će dijete nakon toga trčati k tebi.... I ovo je istina.

Nemaš što razmišljati. Dijete će čuvati baka, ne mora prolaziti adaptaciju na jaslice ili čuvalicu, ne mora odlaziti iz svog doma. Ne trebaš dvaput razmisliti o tome...

Moje dijete ima skoro 5 u ja sam još uvijek nesretna što sam se morala vratiti na posao. :mrgreen:

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Moje dijete ima skoro 5 u ja sam još uvijek nesretna što sam se morala vratiti na posao. :mrgreen:

---

A je li dijete nesretno?
Moji već godinama čekaju moje večernje izlaske ko ozebli sunce (ali treba to dočekati, he he he...)

Offt. da su drugačija vremena, sad bih rekla "traži si drugi posao, neki u kojem ćeš uživati" ali teško je danas naći bilo kakav posao. Ali dok patiš na ovom poslu, fakat probaj nešto naći....

Duplić :oops:

Pa nisam ja rekla da bi držala dijete zaključano doma. :)
Ali da mogu, držala bi ju u vrtiću samo do ručka, a ostatak dana bi s njom po gradu, prirodi, po doma...


Da, patim... ali me još uvijek pristojno plaćaju za tu patnju... a i kredit još traje... a i ne da mi se tražiti drugi posao... znam, šuti i trpi... ali danas sam u fazi da se moram jadati.

Detetu se podrazumevas, uvek si tu, a baka nije... Moja place za mm kad ode na posao, a ja kad jednom u sto godina odem veselo mase.

Prvi put nisam imala nikakav osecaj da propustam kao nesto novo dok nisam sa detetom, samo umor i ocaj jer je on imao uzasnu adaptaciju na vrtic.
Sad sa malom najvise imam na umu kako cu stici za popodne da zavrsim u kuci sve sto jedva stizem za ceo dan + da im se posvetim i kako da hendlujem stres na poslu (koga ima dosta) i da to ne donosim kuci. Za adaptaciju ostaje da se nadam da ce biti lakse, jer druge nam nema do jaslice. A vreme na poslu ce mi prijati, nisam od zena koje bi godinama mogle biti 24h samo mame.

Nakon isteka porodiljnog, produžila sam još pola godine neplaćenog. Kada se bližio dan povratka na posao mislila sam da produžim još...jer kako ću ja bez njega i on bez mene. Prvi dan na poslu mi je bio stresan i falio mi je, drugi dan mi je manje falio a treći dan sam se psihički odmarala na poslu i shvatila da mi je itekako potrebno odmaknuti se od svakodnevice.