Brijanje, pojas i prekrizene noge...
...nije nuzno povezano jedno s drugim, ali ne mogu spavati i brojim sto sve ne mogu izvesti kako spada u poodmakloj trudnoci.
Prvo mi na pamet palo brijanje 'gospoje' pred pregled. Brazilsku ne prakticiram jer mislim da izgledam presmijesno kad legnem na ledja i ko' buba balegar se koprcam. Nit se zelim razgolitit pred nekom zgodnom tetom depilatorkom. Muzu se isto ne dam pod britvu jer taj uredno jutrom ide na posao s 20ak toalet papirica polijepljenih po faci.
Dakle, kad je trbuh vec do zuba, ja i dalje samu sebe uredjujem pa se pitam ima li jos koja da se pati ko' ja..Prvo s onim djavlem epilatorom pocupam do prepone. To mi obicno ostavi rane slicne opekotinama 2.stupnja jer zaboravim nategnut kozu. Onda ko fol pincetom lovim one po medji. Ali vidno polje mi svakim tjednom se uze i pravim si bradom udubine po prsnom kosu dok se jadna grbim da vidim sto bolje. Faca mi uredno pari Stephen Hawking dok to radim. I onda show za kraj-britvica! Klinca ne vidim, a dole sve nesto mekano ko' izguzvana papuca pa nit mogu nategnit kak spada nit potrefit neku straftu ziletom. Pa malo potezem prema naprijed, malo na stranu pa one zadnje nekako od guza vucem jer mi tamo kvrga od epiziotomije...uzas...jel' jos kojoj tako?
Onda vezanje pojasom u autu. Niska sam i vozim Zafiru. Dakle hobit u mini tenku. Prvo potegnem pojas dokle ide pa onda riktam malo s gornje pa malo s donje koloture nebil' ga kako nastimala da se ne ugusim dok mi se djeca iza igraju bojista. Ovaj gornji me sekira jer me zulja i grebe po vec znojnom vratu i spljosti mi lijevi sis, a vec se sav jadan otembesio sam po sebi. Izmedju ne dosegne jer sam pigmejac rastom. A i sisa-stasom ocito. A ovaj donji mi jos gori jer ga mogu samo plosno ugurat izmedju trbuha i nogu buduci da mi je trbuh skroz nisko. I to mi je ko da se satarom gudim po mjehuru koji je vazda pun.
Zaista, vezanje mi je nocna mora.
Krizanje nogu...sjednes u neki kafic ili cekas nesto na nekom prometnom mjestu i ide zgodni lik. I ja bih da se osjecam nekako zenstveno pa da mi je bar noge prekrizit, a ne sjedit ko snaša na pijaci. I dignem nogu da cu je preko druge prevalit i skuzim da ona strsi u skroz drugom pravcu, uopce ne gleda k drugoj nozi, jer sam se sva raskrebacila od vodurine koju navlacim po ovim vrucinama...i pitam se ima li smisla uopce natezat taj mjeh preko druge noge uz ono bolno i nehoticno 'njeeeeeeeh' stenjanje. I dok ja to sve mantram, skuzim da je zgodni lik vec 200m daleko, a mjerka me samo neki debeli procelavi badzo s cackalicom u ustima i znojnim flekama pod pazusima. Mozda cak ne mjerka mene vec neku tamo lijevo,ali ja to ne mogu skuzit jer mu desno oko opasno bjezi.
I tako volim s vremena na vrijeme kupit neki trudna/mama/beba casopis i procitati kako je trudnoca blazeno stanje unatoc svemu. A o ovakvim 'sitnicama' se tamo ne pise.
Pa da ne bude sve samo panika 'otvaram li se il ne' ja sam, eto, u ovo gluvo doba noci odlucila malo udrit brigu na veselje pa se svojim mukama nasmijat.
Imate li vi stogod za nadodat pa da se skupa smijemo?
