Miomi, začeće i trudnoća

Ekipa lijep pozdrav!:-)

Evo, ja sam mama dvoje djece kojoj je nedavno utvrđen miom veličine nešto manji od 2 cm u kavumu maternice, subserozni...Dvije trudnoće iza mene protekle su prilično uredno(uz neke manje poteškoće). Začela oba puta iz prve. Ciklusi oduvijek redovni, bez problema. Sad kad smo se muž i ja odlučili na treću(i vrlo vjerovatno zadnju) bebu, otkrio se "problem"u vidu mioma.

E sad, na drugim(pretežno stranim)forumima čitam kako postojanje manjih mioma obično ne priječi mogućnost zatrudnjivanja, kao što niti ne uvjetuje nužno uklanjanje operacijski. Međutim, moja je ginica meni rekla kako ja s "tim"nema šanse da uopće mogu ostati trudna. I da je jedina opcija skidanje/uklanjanje istog.

Ja sad ne znam ni sama što da mislim...Radi se ipak o maternici. Užasno me strah sada ju kasapiti, neposredno pred trudnoću. I to želim pošto poto izbjeći, ukoliko nije jako potrebno...A ona niti da čuje da idem na bebu prije barem histeroskopskog zahvata :-(

Naime, ona je odnedavna počela raditi u vlastitoj privatnoj praksi. Ja joj odlazim "socijalno", i najprije me zvala da joj dođem na 3 d uzv jer tobože na ovaj obični ona ne vidi dobro gdje je miom, niti kakav je položajem...itd.Znači, ako ja odem na to ostah bez minimalno 600 kn jer joj je pregled 300, kao i 3d uzv. Tako mi se desilo frendici koja joj je (također na njezino vrbovanje) išla privatno...S druge strane, kako je moguće da se miom nevidi dobro klasičnim uzv-om?

Rekla je i da bi me nakon tog uzv-a uputila frendu nekom doktoru na histeroskopski zahvat...Nakon čega bih 6 mj. morala nositi neku spiralu??Da ne sraste sve to ožiljno od zahvata...Mislim, osupnuta sam. Sve što okolo čitam o miomima(pogotovo manjim)ne zvuči ni približno ozbiljno i takvo kakvim mi je ona to opisala...


Da joj se dam u ruke, ili odem nekom drugom?

Ima li od vas koja da se susrela s tim gadovima malim(miomima) a da ih nije uklonila prije trudnoće?

Ako da, jeste li imale posljedice na sami tijek trudnoće?

Btw. meni je 30 godina...

Hvala svakoj na odgovoru! :heart:

Itko, išta?Zar ni jedna nije imala iskustvo s miomima?Mislila sam da su oni ipak nešto češći...očito sam jedna od rijetkih "baksuza" :unsure:

Ja imam intramuralni miom i tri doktora su rekla da ničemu ne smeta! Izgleda da ne smeta jer sam trudna 24 tjedna :)
Otiđi po još jedno misljenje svakako.

Svakako bih potražila drugo mišljenje. Jesi u Zagrebu?
Miomi mogu biti prepreka, ali ne moraju, doista ovisi o tipu i poziciji.
(Moja trudnoća je unatoč miomima protekla uredno.)

Slazem se s curama.
Svakako otici po jos jedno misljenje.
Moja kuma je imala miom i normalno zatrudnila a prijateljici je cak savjetovana trudnoca i miom je sam nestao.
Sve ovisi i di je tocno miom.
Sretno :)

Slazem se da trebas potražiti drugo mišljenje. I ja sam imala miom i ginekolog mi je i predložio trudnoću, iako me upozorio na rizik, koji uostalom uvijek postoji. Trudnoća je prosla uredno i niomi kasnije nije bilo.
I da, miom se vidi običnim uzv.

Ja nisam neki primjer sa začećem pored mioma jer moja trudnoča je bila iz IVF postupka no da ipak napišem.
Imala sam zadnjih godina jedan miom koji navodno nije smetao trudnoči po strukturi i poziciji...no ipak sam ga odstranila. Ciklus kasnije sam zatrudnila u postupku.
Rodila sam na cr u 41+5 tt i rečeno mi je da mi je maternica puna manjih mioma i nije bila u stanju proizvesti trudove.
E sad,prije ih očito tu nije bilo jer bi se valjda vidjeli na histeroskopiji,znači narasli su u trudnoči pod utjecajem hormona.
Na kontroli šest tj nakon poroda,na 2D uzv-u se nije vidio ni jedan. Tri mj poslije se vidio jedan veči. Rekla mi gin da se ne vide na uzv miomi koji su u stjenci maternice,ovaj se baš lijepo vidio. Na kontrolu moram uskoro,da vidim razvoj...samo več neko vrijeme nemam dr,na bolovanju je.

Očito je da trebaš drugo mišljenje, i promjenu doktora, ako imaš ovakvo mišljenje o toj doktorici kod koje ideš.
Dakle, odi po drugo mišljenje, može i dva - ako si u Zagrebu (a i ako nisi), možda ti nije loše otići u Petrovu jer tamo ima doktora koji su jako stručni za takve stvari (na primjer dr Barišić)

Miom može i ne mora smetati za trudnoću, zatrudnjivanje i porod. U mojoj familiji sve žene imaju miome, pa su sve (osim mene) s njima uredno iznijele trudnoće.

Operacija maternice svakako također može biti problem za trudnoću i porod, pa sigurno ne treba operirati maternicu bez prijeke potrebe.

Meni su s 30 dijagnosticirali par manjih mioma. Doktorica je rekla da se to uglavnom ne dira ako ne izazivaju nekakva krvarenja ili slično, jedino da ak mislim imat djecu, da ih imam čim prije (da ne bi miomi narasli). Sad imam skoro 35 i dvoje djece. Nisam imala baš nikakvih problema sa zatrudnjivanjem. U prvoj trudnoći su manji miomi nestali, ostao je samo jedan koji je, pod utjecajem hormona, počeo rasti. Zbog toga sam, više preventivno, mirovala u ranijim mjesecima obje trudnoće. Kad bi dijete preraslo miom (otprilike sredinom trudnoće), više nije bilo kritično i dalje su mi obje trudnoće bile više-manje školske. Jedino što je meni pozicija mioma uvjetovala da me šalju na carski oba puta (jer je bio povezan na neku veću krvnu žilu, što je povećavalo rizik od jakog krvarenja, a i blokirao je normalan izlaz djeteta iz maternice).

Svaka operacija je rizik sama za sebe, a svaki rez na maternici ostavlja ožiljak i mogućnost priraslica oko njega, koji onda mogu komplicirati trudnoću više od mioma.

Usput, sa mnom u sobi u bolnici bila je žena s dva mioma koji je svaki bio po otprilike 15 cm u promjeru. Ležala je u bolnici pod nadzorom cijelu trudnoću (ali ona je imala i šećer i proteine previsoke i svašta još). Pratili su ju i prije trudnoće, i nitko ju nije savjetovao da ih ide vaditi, svi su rekli eventualno kad odluči da više ne želi djecu. Ak se nešto iskomplicira kod operacije mioma, može doći do toga da moraju vaditi cijelu maternicu, tak da se normalni doktori ne odlučuju olako za to.

S obzirom na sve što si rekla, meni tvoja doktorica ne djeluje kao da se brine o tome da tebi bude dobro, nego o tome da ona (i njen frend) strpaju što više love u svoje džepove. Mijenjaj što prije.

I da, i ja preporučam Petrovu. Znaju biti odrešiti i ne uvijek ljubazni, ali su najstručniji za sve moguće komplikacije u trudnoći.

Uf, hvala vam cure.
Kada sam krenula kod ove ginekologice(stara otišla u mirovinu) činila se tako draga, ljubazna, zainteresirana. I sad nekako(otkad je otvorila privatno) postala je tako odrješita, štura i svakoj ženi koja joj dođe nađe razlog da ode privatno(na nešto što je tamo tobože kvalitetnije/bolje)
Osjećala sam se baš glupo kad mi je rekla "ako to možete financijski bilo bi napametnije i najsigurnije...". Mislim, nije meni žao novca, ipak je u pitanju zdravlje. Ali ne bih da me pravi budalom i tvrdi mi da uzv-om ne može vidjeti nešto tako banalno kao što je miom. Ili je tu ili nije, a ako je, vidi odmah i gdje je.
Svi mi to vele.
Znači, otići samo na taj 3d kod nje već je besmisleno. Plus što bi me ona uvjeravala kako nema druge nego operirati ga. A evo, i kod vas je isto kao i drugdje na forumima. Češće savjetuju bebe prije negoli bilo kakvo prčkanje po maternici. Moj iz nalaza nije blizu cerviksa. Piše da je u samoj šupljini (kavumu) maternice i subserozan. 1.8 cm.

Svakako idem po drugo mišljenje, ako ne i treće.
Frka me za tu trudnoću, i htjela bih ipak učiniti najbolju moguću stvar...

Meni se cini ko da ta doktorica pokusava izvuci lovu iz svoje privatne prakse. Radije odi nekom drugom privatniku na pregled i drugo misljenje.
Ovisno o polozaju mozda i postoji neki problem oko zaceca, ali onda bi to bio submukozni miom kakav je imala moja kuma i zbog kojeg je izgubila jedan plod u ranoj trudnoci.

Premda me trenutno ništa ne muči s miomima (iako ih imam), htjela bih napisati koju riječ o svom iskustvu jer mislim da je mnogo žena koje doktori isprepadaju ili im posve ravnodušno predlože operaciju, ne razmišljajući što ona uopće znači za maternicu i njezino kasnije funkcioniranje.
Zapravo je moj dojam da će doktor što ste mu manje bliski i što se manje uživljava u vašu priču puno lakše savjetovati operaciju.
Vrhunac je bila moja (bivša) doktorica opće prakse koja je na sam spomen mioma (bez ikakvog uvida u veličinu, položaj, brojnost) onako usput rekla: "Pa šta to ne operiraš?", onako, posve usput...
S 29 godina otkrivam da imam četiri mioma, veličine od 2 do skoro 6 cm. A želim što prije postati mama.
Prva ginkologica (zagrebačka privatnica, neću pisati ime i prezime jer ni ja ovdje ne nastupam s punim podacima) je odmah napravila paniku i to takvu da sam od njezinog iščuđavanja ("Isuse Kriste!" pa puta pet) nad ultrazvukom pomislila da umirem. Ona je bila odlučna - odmah operacija i to čim prije dok se još može laproskopski. a onda trudnoća. Šalje me u Petrovu. U Petrovu idem, ali kod nje više ne.
U Petrovoj razgovaram s divnim krirurgom koji mi objašnjava da laproskopski samo znači manji rez na koži, no da se zapravo na isti način reže po maternici, daklem, ništa bitno drugačije što se maternice tiče. A ona je veliki mišić koji se u trudnoći jako puno treba rastegnuti i da je za trudnoću rizik svaki prethodni rez. I da miomi dolaze i odlaze, nek ja planiram trudnoću, a s miomima se ne trebam zamarati ako mi ne rade posebnih problema.
Pitam ga zašto je onda mojoj mami sa 36 godina izvađena maternica s miomima, a on mi kaže riječi koje sam posebno dobro upamtila i koje su me dirnule iskrenošću: "Zato što smo kako mladi sve i svašta htjeli operirati i nismo bili svjesni da smo puno puta učinili više štete nego koristi!"
Nakon tih riječi postajem čvrsta u odluci da se ne dam nagovoriti na operaciju i da sama pogledam što mogu učiniti. Jer, ako rastu, ondaq se i smanjuju, ako ih hrani estrogen, niža razina estrogena će ih smanjiti. I, ako žene već stoljećima imaju miome, a i stoljećima rađaju i rađaju, sigurno ima načina koji nije operativni.
Ubrzo dolazi prva trudnoća koja je, nažalost, završila kiretažom.
Nisam se htjela dati u višemjesečnu potragu za razlozima i uopće se uvoditi u taj film "problema". Premda je moj tadašnji i sadašnji ginekolog razmišljao o operaciji.
No, ja više nisam.
Iz prehrane sam izbacila sve što potiče bujanje tijela, pa tako i bujanje mioma (slatko, bijelo tijesto, mliječni proizvodi), povećala unos povrća.
Moj je ginekolog bio skeptičan i samo je rekao da promjena prehrane ne može odmoći...
Ubrzo sam opet zatrudnila.
Uglavnom, iznijela sam prvu trudnoću bez ikakvih poteškoća s 4 mioma koji uopće nisu rasli, dapače, na pregledu nakon poroda, vidjevši ih kako su se smanjili, moj je skeptični ginekolog samo rekao: "Eto, što su ti hormoni!"
Dimenzije nije spominjao, a mene više nisu ni zanimale.
Nedavno sam opet zatrudnila. Pregledava me ginekolog koji je na zamjeni i koji ne zna do prije moje stanje i kaže mi kako imam jedan veliki miom od čak 4 cm. A ja se smijem i kažem mu da je taj bio između 6 i 7 cm.
Uvjerena sam da su prehrana, mentalna higijena, trudnoća i produženo (2 godine) dojenje (koje isto smanjuje razinu estrogena) učinili svoje.
Vjerujem da je to i bio stoljećima mehanizam održavanja zdravlja maternice: zdravija prehrana, trudnoće i dojenje.

Naravno, svatko ima svoju priču no ja sam svoju htjela iznijeti kao ohrabrenje i pomoć isprepadanim ženama koje su možda preplašene liječničkim komentarima. Prošla sam ih više i uvjerila se da svatko komentira na svoj način. Od "Pa to ima svaka treća žena!" do "Isuse Kriste!", a na vama je da odaberete s kim ćete se složiti. Ja sam se zakačila za pozitivce, pogledala što sama mogu promijeniti, shvatila da je to moje tijelo i da ne može nitko umjesto mene odlučiti (iskreno, te sam odgovornosti postala još svjesnija kada sam prije kiretaže i totalne anestezije morala u bolnici potpisati da pristajem na uspavljivanje i zahvat, o tome ranije nisam razmišljala, no liječnik zapravo samo preporučuje, a mi smo sami odgovorni za svoje odluke i nema smisla kriviti nekoga što nas je poslao tamo i tamo). Dobro sam proučila korisne savjete na stranicama poliklinike Harni, hranila se što zdravije, pila vrkutu, matičnjak i stolisnik... I eto!

Lijep pozdrav!
Imam pitanje u vezi intramuralnog mioma. Nedavno mi je na pregledu pronađeno dva mioma veličine oko 12 mm. Počela sam koristiti matičnu mliječ još prije nego što sam saznala da ih imam pa me zanima ima li netko iskustva s pijenjem mliječi. Može li utjecati na rast mioma s obzirom da ona djeluje i hormonalno ?