Prizemlje

Iskustva o zivotu na prizemlju

Pa sad, ima prizemlja i prizemlja
Al evo jedno: u mom gradu kod dosta zgrada stanovi u prizemlju imaju i malo dvorište, vrt i terasu. Iznad njih nekih 13 do 18 katova. To mi je uvijek izgledalo baš slatko.
Dok nisam bila kod jednih prijatelja koji žive u takvom stanu. Dakle, šta njima sve pada u to dvorište svakodnevno od tih 13 do 18 susjeda iznad... reći ću samo da imaju ogromnu hrpu igračaka u stanu, od onih za bebe do legica, bar jedno 3-4 lopte, a uopće nemaju djece :lool:

Ja sam odrasla u stanu u prizemlju, ali to je prizemlje 10 stepenica iznad razine ulaza, dakle nije klasično prizemlje u razini zemlje.

Nedostatak: iako je ispod podrum, uvijek je hladnije nego u stanovima koji nisu u prizemlju (isto kao što i stan pod pločom na najvišem katu ima manu - zimi hladno, ljeti vruće...)

Moja mama bi rekla da je nedostatak i to što su joj uvijek s balkona pokrali cvijeće i veš. Ja bih rekla da je prednost što sam mogla iskočiti kroz balkon van i zbrisati (u dobi dok sam imala nekih 10-12 godina, he he he...)

Za prizemlja u razini zemlje bitno je da nisu blizu prometnice ili ulice, jer ti ulazi prašina kroz prozore.

Prednost - ne treba plaziti po stepenicama, brzo si unutra.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Pa sad, ima prizemlja i prizemlja
Al evo jedno: u mom gradu kod dosta zgrada stanovi u prizemlju imaju i malo dvorište, vrt i terasu. Iznad njih nekih 13 do 18 katova. To mi je uvijek izgledalo baš slatko.
Dok nisam bila kod jednih prijatelja koji žive u takvom stanu. Dakle, šta njima sve pada u to dvorište svakodnevno od tih 13 do 18 susjeda iznad... reći ću samo da imaju ogromnu hrpu igračaka u stanu, od onih za bebe do legica, bar jedno 3-4 lopte, a uopće nemaju djece :lool:

---

Ja živim u takvom stanu u prizemlju, iznad mene 6 katova, 12 stanova.
Istina je, zna pasti svašta, prvih godina i svakakvog smeća, ali su su se s vremenom susjedi upristojili pa bude samo što nekom slučajno padne prilikom prostiranja veša, + dječje igračke. Kad primijete, obično dođu po to uz puno ispričavanja, ali nekad i ne (valjda im bude neugodno, npr, tange).
Za dječje stvari mi bude žao pa sam probala ići gore i zvoniti, ali ne znam od koga su, pa je bilo i smiješnih i zabavnih situacija, ali i neugodnih.
Kad se skupi više rasparenih čarapa, ostavim ih u haustoru, da si ih spari čije su.
Znaju doletjeti i lopte, onda djeca obično pošalju najmanjeg i najslabijeg po nju (valjda misle da se na njega neću izderati). Ipak, i kod nas ima nekoliko nepokupljenih!
Stvari po koje nitko ne dođe niti nakon 2 mjeseca, a nisu za baciti (npr. majica, košulja, stolnjak, plahta, šlifer) nosim u Caritas.:-)