Ispušni ventil za roditelje teenagera

Da totalno ne uzurpiramo temu o našim "malcima" i pušenju, mogle bismo ovdje razmjenjivati mišljenja o našoj teen dječici...

Samo ću kratko, pa se vratim kasnije... Dakle moji, sin 16.5 i kći 15.5 proživljavaju pubertet u punom naletu. Sin puuuuno snažnije od kćeri. Nije problematičan u smislu alkohola, cigareta, droge ( što nam i nabija na nos ), nego je njegov problem... mobitel... Ovisnost s kojom se borimo i borimo. On tvrdi da su tako svi, a meni to nije normalno. Stalno traži neka svoja prava, ali nista od obaveza. Mislim, ne traži da izlazi ili nešto slično, on samo traži pravo da visi na tom čudu... pa... neograničeno!

Sada moram ići, ali vratit ću se, nadam se da ćete do tada napisati kako je kod vas, i nabaciti koji "biser" naših teensa...!

Da, imam dvojicu iste dobi kao tvoji. Slično je i kod nas - mobitel i računalo.... mlađi više mobitel, stariji više računalo. I ne znam uopće što učiniti jer oni te uređaje ne koriste samo za zabavu, nego uredno i za komunikaciju sa školskim kolegama, čak i sa profesorima, za razmjenu podataka i zadaća pa mi je sve glupo braniti takvo korištenje... Ono što se treba kontrolirati je vrijeme buljenja (moj stariji bi se bez kraja i konca igrao s različitim softverima, a mlađi bi gledao policijske serijetine i to bez titla, pa nisam ni sama sigurna da li treba braniti ili ne).

Nismo našli ništ pametno osim dodavanja raznih obaveza na listu onoga što se treba obaviti. Buljiti smiju tek kad sve obave (zadaća, učenje, sitni kućni poslovi, briga o svojim stvarima) + neka fizička aktivnost npr. šetnja, trčanje ili bicikl, može i donošenje stvari iz dućana... po potrebi.

Moj koristi mobitel isključivo sa dopisivanje... nemam pojma s kim se ima toliko dopisivati... Kći je više ko tvoji dečki, ona bude rješavala pomoću moba i laptopa i zadaću, i projekte, i hrpu drugih pametnih stvari... Ali mladi gospodin ne! Taj ne čuje ništa, 3 puta mu normalno nešto kažeš, ne čuje... onda dreknemo, pa pita: "kaj se samo derete?!"...

Citiraj:

---

Rebbeca prvotno napisa

Moj koristi mobitel isključivo sa dopisivanje... nemam pojma s kim se ima toliko dopisivati... Kći je više ko tvoji dečki, ona bude rješavala pomoću moba i laptopa i zadaću, i projekte, i hrpu drugih pametnih stvari... Ali mladi gospodin ne! Taj ne čuje ništa, 3 puta mu normalno nešto kažeš, ne čuje... onda dreknemo, pa pita: "kaj se samo derete?!"...

---

Da te utješim, moj mlađi je bio u istoj vreći do osmog razreda, a onda se malo pomalo uozbiljio. Ne znam koliko ima veze bratov uzor (ne bi ovaj mlađi to nikad priznao, ali gleda kako se ovaj snalazi i uz puno manje truda ima bolej rezultate, pa se opametio). I vječito je imao slušalice na ušima. Sad je to ipak malo ohanulo, ali me nervira koliko bi taj mogao gledati televizije (kad ga ne mogu nadzirati cijelo vrijeme) ...ufff...Ako ništa drugo, idu mu strani jezici sasvim pristojno jer ne čita titlove nego sluša kaj govore.

Eh, sad - ne mogu ih poslati cijepati drva ni okopavati krumpir kad toga nema.

Citiraj:

---

Rebbeca prvotno napisa

...Taj ne čuje ništa, 3 puta mu normalno nešto kažeš, ne čuje... onda dreknemo, pa pita: "kaj se samo derete?!"...

---

Ovo smo i mi imali. Prošlo je, ne znam kako ni zašto.

I mog je držalo, sad više ne. Kćer malo više a ona sluša muziku na you tubeu i nekakve smiješne video clipove. Veći problem mi je mlađi sin (10), on bi bio 24 sata na mobitelu i na igricama. Njemu uvijek doziramo. Najgore je što se i mala (5) navukla na tablet i igrice pa sam joj sve eliminirala

i mi smo u toj kategoriji
igra se na kompjutoru, prtlja po mobitelu i još kuka da bi mu baš istovremeno dobro došao i laptop jer bi paralelno mogao nešto...!!!
niš ne pomaže osim okupirati ih aktivnostima

Moj iskljuci mobitel da ga ne ometa u igranju igrica.
Imao je fazu poruka , ali ga je to pustilo.
Sad su mu igrice on-line opsesija.

I ja izmišljam radne zadatke da ga okupiram... Prije spavanja se ulovim kak razmišljam kaj mu zadati za sutra... Ali, nemam baš tak nešto posebno, sa svim je gotov za pol sata...

A što se voli svađati i pravdati, to je nevjerojatno... ! Kaže da je on već odrasla osoba i zašto mu ograničavamo vrijeme na mobu, i zašto ne može ići spavati kad on želi...? A moja "odrasla" osoba zaboravi obući pidžamu prije spavanja, ako se ranije otuširao i obukao trenirku :-), speglane stvari danima može premještati sa kreveta na radni stol, psu će dati jesti jednom u tjedan dana... mogla bi nabrajati unedogled!

Citiraj:

---

Rebbeca prvotno napisa

A što se voli svađati i pravdati, to je nevjerojatno... ! Kaže da je on već odrasla osoba i zašto mu ograničavamo vrijeme na mobu, i zašto ne može ići spavati kad on želi...? A moja "odrasla" osoba zaboravi obući pidžamu prije spavanja, ako se ranije otuširao i obukao trenirku :-), speglane stvari danima može premještati sa kreveta na radni stol, psu će dati jesti jednom u tjedan dana... mogla bi nabrajati unedogled!

---

Pih, ja sam bila uvjerena da je to uobicajeno ponasanje. Što neka djeca u toj dobi rade i drugacije?!:-o

Moja kći! A sigurno bi se našlo i još koje dijete... Ma mislim, ima i ona svojih bisera, ali ja TO smatram normalnim teen ponašanjem. Ovo sinekovo mi je malo, malo too much. Već sam umorna od vječnog prepucavanja, njegovog nezadovoljstva i toga kako se kreću stvari u našoj obitelji. Neka cura je spomenula da je srećom brak preživio pubertet djece... pa bome, ima dana kada molim boga da i moj preživi!

I moj je iz ove vrece.
Jezicinu ima od kilometra, vjecito nesto zahtjeva, inzistira na pravima ,obaveze ne postoje. Kad i dobije neki zadatak , vise raspravljamo zasto mora on ,a ne brat mu . Znam da ne smijem popustit ,ali umorna sam od rasprave "zasto ja".
Dok je isao u os ,spavanje je bilo u 9.30 ako nije imao vecernji trening. Stalno je brundao,stalno. Sad zahtjeva da ide kad zeli u krevet,jer svi mogu bit budni dulje od njega. Mos mislit. Mobitel mu je vec srastao s rukom,ne ispusta ga ni dok jede,pere zube,na wcu...
Sve mu je naporno. S e. Braca pogotovo.
I gluh je ko top. A kad povisim ton,sta se derem.

Ja sam ko pas umorna od objasnjavanja i svadjanja s njim. Svadjamo se kad ispucam sve druge metode.

Uhvatim se cesto zadnjih mjeseci da se pitam kud je nestalo moje predivno dijete. Pojeo ga pubertet.

I moj mene tlači sa spavanjem. Od lani može ići leći kad želi ali prije toga je išao u isto vrijeme kad i brat i sestra. I sad kad vidi da je ura za ići leći ovim mlađima, sve tjera u krevet:lol: Jer moram biti pravedna jeli. Ali meni je moj super. Nije srastao s mobitelom, srastao je s gitarom. Svira u apartmanu ispod nas (tamo se i druže), sve čujem, čujem što svira, šaljem mu poruke s muzičkim željama koje on onda uči i demonstrira kasnije i tako. Šteta što nikako da sraste s knjigom. Mrgudna faza ga je više manje prošla i komuniciramo vrlo dobro. Problem je što mi krade cigarete jer nema love za svoje ali to smo obradili u prošloj temi:mrgreen:.

Moj je svirao gitaru,pa ga je proslo :nezna:
Pravdu istjerati je najbitnije postalo.

Epizoda od danas. 4 tjedna,od kad je pocela skola ga molim da rijesi pokaz. Necu ja namjerno. I svaki dan on zaboravi. Danas mi je prisjelo,nakon sto sam mu milijun puta objasnila zasto mu je to bitno,poslala sam ga nazad u skolu. I otisao je,donio potvrdu.. brunda citavo popodne.

A ima trenutaka kad je divan,divan. Kad se opusti, kad se sali,kad si dopusti bit njezan.
Jucer recimo. Umirali smo od smijeha na dogodovstine iz skole.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Pih, ja sam bila uvjerena da je to uobicajeno ponasanje. Što neka djeca u toj dobi rade i drugacije?!:-o

---

U pravu si.
Sadvim uobičajeno ponašanje.
I moja to radi, ali ja se s tim ne zamaram.
Psa hranimo suprug i ja, a šta će i kako će ona sa svojim stvarima u svojoj sobi, njen problem.
Baš me briga. I u sobi joj je kaos, ali to je njen kaos. Mene ne dira.

Joj, kad se samo sjetim...
Moja kći je imala nekih 5 godina, ne sjećam se više točno kad sam ja zabrijala da ona dobro ne čuje.
I niš, mi u Vinogradsku na ispitivanje sluha.
Kad je bilo gotovo, pita mene doktorica odakle meni ideja da mala ne čuje.
Ja joj objasnim, a ona meni da ne samo da čuje, već savršeno dobro čuje :-) ali da očito ima selektivni sluh.
Čuje kad i što joj paše :-)
Nasmijali smo se tome.
I dan danas se toga sjetimo i zezamo s tim.
A mala i dalje čuje savršeno, ma ko šišmiš :-)

moj sva sreca nije mrgudan i nije svadljiv, istjerivao je pravdu od rođenja do puberteta, stvarno, a onda je emocionalno puno sazrio
mala će biti tisuću puta teža, ona, oduvijek, kada kaže ne je NE, što god ti učinio ili rekao, on je popustljiv po prirodi, prava dobrica
sa spavanjem nikada nismo bili rigidni, on je oduvijek večernji tip, ni kao malog ga nisam imala srca tjerat u krevet i gledati kako je satima budan. ali, onako, oko 11 je ipak ok da ide u krevet dok traje škola...
ujutro bi spavao do besvjesti

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

moj sva sreca nije mrgudan i nije svadljiv, istjerivao je pravdu od rođenja do puberteta, stvarno, a onda je emocionalno puno sazrio
mala će biti tisuću puta teža, ona, oduvijek, kada kaže ne je NE, što god ti učinio ili rekao, on je popustljiv po prirodi, prava dobrica
sa spavanjem nikada nismo bili rigidni, on je oduvijek večernji tip, ni kao malog ga nisam imala srca tjerat u krevet i gledati kako je satima budan. ali, onako, oko 11 je ipak ok da ide u krevet dok traje škola...
ujutro bi spavao do besvjesti

---

Moj mlađi je iz ove večernje vreće, ali mi smo njega morali tjerati u krevet jer nije imao mjere navečer, a ako se ne bi naspavao - drugi dan je bio takav mrgud da nam je svima bio u stanju pokvariti raspoloženje. Osim toga, JA sam htjela mir, a u malom stanu trebaš imati obzira i prema drugim osobama. Ne možeš gledati televiziju do sitnih sati ako tvoj brat hoće spavati.

Primjećujem promjenu na bolje kako je krenuo u srednju školu, pa ima jedan tjedan nastavu popodne - može se naspavati, ali ne pretjeruje. Kad je nastava ujutro, sam se pokupi do 10 navečer jer inače ne može izdržati jutarnju smjenu. Nastava počinje u 7:30 pa mora prilično rano ustati. U osnovnoj školi je bila jednosmjenska nastava, ali od 8.

Stariji je jutarnji tip i sva sreća da on i u srednjoj školi ima jednosmjensku nastavu, jer ne znam kako bi taj izdržao večernje opterećenje. Tako da je svaki dobio ono što mu odgovara.

Sad je već lakše, sami se reguliraju, sami ustaju, sami određuju kad će pisati zadaće i sl. Doduše, nije da ne nadzirem, ali to je više u smislu "kaj trebaš?" pa onda izroni da treba kupiti novi šestar jer se stari raspao i slično... Ima doduše kojekakvih situacija, da se ujutro ne stignu spremiti kreveti ili da se zaboravi uključiti vešmašina ili objesiti veš, ali sve u rok službe. I meni se to dogodi pa ne zvocam njima.

Ali prethodne 2 godine su mi bile puuuuno teže, baš ono pubertetsko koškanje i istjerivanje pameti... Stariji je to radio samo doma, a mlađi bome i u školi s profesorima. Tja, tako to mora biti. Sve ima svoje razloge. Ispitivao je granice i došao do zaključka da mu je bolje razmisliti i zaustaviti se od svoje volje prije nego tresneš glavom o zid i tako ustanoviš gdje je granica.

Moja je ove godine produžila nespavanje do iza 23h i nikako s tim na zelenu granu.
A sto se tice ekrana, to joj je najdraza zanimacija i to youtube, muzika, filmići, cijeli dan može potrošiti na to. A najbolja mi je kad joj kazem ostavi laptop, eto nje za pet minuta s mobitelom u rukama. I tako u krug.

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

Epizoda od danas. 4 tjedna,od kad je pocela skola ga molim da rijesi pokaz. Necu ja namjerno. I svaki dan on zaboravi. Danas mi je prisjelo,nakon sto sam mu milijun puta objasnila zasto mu je to bitno,poslala sam ga nazad u skolu. I otisao je,donio potvrdu.. brunda citavo popodne.

---

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
neki dan sam skuzila da nije rijesio ZET.ov pokaz
i da se sverca u tramvaju vec 4 tjedna
njegov argument je: pa samo 3 stanice ide, i nema vremena (citaj: ne da mu se) baktati s papirima i nositi ih simo i tamo :evil:

dakle ovo sto mene pocinje nervirati s mojim 11togodisnjakom je normalno. mobitel, youtube........ sto ce reci pod navodnike normalno.

da spajalice normalno, a nekad nije to ni loše, jer te dočeka doma kolač s interneta :-) , zanemarit ću kuhinju iz pakla nakon toga :mrgreen:

Citiraj:

---

larmama prvotno napisa

da spajalice normalno, a nekad nije to ni loše, jer te dočeka doma kolač s interneta :-) , zanemarit ću kuhinju iz pakla nakon toga :mrgreen:

---

a nista onda cekam :njam:

Ne znam kog bih prije potpisala....
Srasla je s mobitelom, gleda nekakve glupave klipiće.
Stvari ostavlja posvuda (prijetim da ću joj sve baciti ali zna da neću jer su to uglavnom školske stvari...).
Jedva je dočekala dvosmjensku nastavu, do sada je školu imala samo ujutro, i legne debelo iza ponoći jer se kao ne mora ranije ustajati. Pa onda kad se već ne mora rano ustajati onda ustane dovoljno 'rano' da stigne ručati i spremiti knjige za školu :evil: .
Mačka nahrani jednom dnevno, i ni to valjda ne bi da ne skače po njoj kad izađe iz kuće pa ju tako jadan podsjeti da je živ. Pitam ju je li mu dala friške vode, e ali to se nije sjetila.
Što god da pitam ili sam dosadna već s time ili kaže da nema pojma samo da mi ne daj Bože nebi trebala dodatno pojasniti.
Ni ne vidim je, kad dođe kući s vrata pobjegne u svoju sobu, ako ja svake prijestupne tamo dođem npr. donijeti čistu robu onda je da šta ju opet ometam.

Testira me u svakoj prilici, izaziva, baca provokativne komentare - para mi na nos i uši ide van, najrađe bi ju .. uh... na pamet mi padaju stare dobre pedagoške metode.
Ali, za sada barem, piše zadaću, kaže bar da uči, osim tog vječnog buljenja u mobitel i slušanja gluposti koje objavljuju takvi kao ona ne pokazuje druge uznemirujuće obrasce ponašanja. Zapravo bih se možda trebala smatrati sretnom jer imam sasvim normalnu tinejdžericu :mrgreen: .

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

dakle ovo sto mene pocinje nervirati s mojim 11togodisnjakom je normalno. mobitel, youtube........ sto ce reci pod navodnike normalno.

---

Mogla bih napisati isto, samo nije 11, nego 12-godišnjak, i manje mobitel, više tablet :mrgreen:

Citiraj:

---

Rebbeca prvotno napisa

A što se voli svađati i pravdati, to je nevjerojatno... ! Kaže da je on već odrasla osoba i zašto mu ograničavamo vrijeme na mobu, i zašto ne može ići spavati kad on želi...?

---

Ok, i ovo smo već dočekali, samo što ne tvrdi da je odrasla osoba, ali sve ostalo - da. Znači, da podebljam čeličnu sajlu oko živaca, jer me iste rasprave čekaju još sljedećih n godina? :mrgreen:

Tanja_b, iz vlastitog iskustva govorim, ovo je tek početak. Želim ti sreću, i budi hrabra:mrgreen:. I ja stalno imam osjećaj da mi je netko prije nekoliko godina zamijenio dijete... iz onog malog, slatkog, otvorenog veseljaka... dobila sam sramežljivog, nervoznog mrguda.

Nego, ono što mene nervira kod tih mobitela/društvenih mreža: njemu su te gluposti skroz uništile komunikaciju. Razgovarati s nekim osobno, totalno je out, jedino tipkanje je in. Na fb ima hrpetinu "prijatelja", od kojih uistinu zna jedan mali, mali dio... i jedino ti koje pozna stvarno mu lajkaju objave, čestitaju rođendan ili uspjeh u natjecanju... Ali, koliko god da ja govorim, ne kuži on to... Bojim se da je zaglibio u neki virtualni svijet!

Oće to njih lako. Moja kćer lako zaglavi u virtualnom svijetu, ponese je i uopće nema pojam o vremenu. Ali imamo dogovor i ne branim joj ništa pod uvjetom da preko se preko dana druži uživo s prijateljicama. Prošle godine joj to uopće nije bilo lako jer joj je komotnije valjda bilo iz kreveta komunicirati. Srećom, njena najbolja prijateljica joj je ujedno i sestrična koja živi u istoj kući pa su stalno jedna kod druge, šetaju se, imaju zajedničke prijatelje, treninge, interese i uspjela sam je nekako odvratiti od virtuale. Facebook nema jer joj još nisam dozvolila iz istog razloga. Ali kažem, već godinu dana nam to više nije problem pa možda i popustim. kao što sam već rekla, ovaj manji bi mogao dane provoditi na igricama pa je njemu ograničeno. Mada je on kao i stariji brat društvenjak, pa mi je veći problem zadržati ga u kući. Ali kad je u kući, uvijek se lovi za taj mobitel. Čini mi se da je to koelktivni problem današnjeg društva. Nemam ja ništa protiv virtualnog svijeta, ni igrica, dok god su svi drugi aspekti pravedno raspoređeni

Ma ufff

Bolje da se ne prisjećam sebe u toj dobi - bila sama doma kad je škola bila popodne. Uspijevala sam zakasniti na prvi sat jer sam buljila u školsku televiziju od trenutka kad sam otvorila oči pa do podneva. Baš mi je bilo svejedno da li je na tv Branko "Kockica" (a već sam bila velika klipača jer to je gledao moj brat, rođen 1970) ili Tutankhamonov Egipat ili bilo kaj...samo da se bulji. I onda zadnji čas na brzinu bacanje knjiga u torbu, ubacivanje ručka u usta (eventualno) i slično. Koliko puta mi je mama htjela iščupati uši zato jer nisam spremila krevet... Nije me baš zanimalo druženje s vršnjacima u OŠ, nego samo ekipa iz muzičke. A praznih hodova je bilo više nego pametno iskorištenog vremena.

Daklem, nije bitan način nego čin, a čin je ovdje gubljenje vremena. Valjda je to normalno u ovoj dobi, dok se čovjek ne nauči organizirati. I nema preskakanja - to možeš naučiti samo na svojoj koži, naročito kad par puta zakasniš ili propustiš nešto što ti je bitno.

Gledam svog mlađeg sina (i starijeg, ali mlađi je baš prava slika i prilika) i mislim si "Ajoj, nije mojoj mami bilo lako...." S druge strane, danas su načini gubljenja vremena šaroliki i lakše dostupni, teže ih se nadzire i tu stvarno treba poticati klince da si nađu nešto zanimljivo i izvan virtualnog svijeta.

Ono što je meni pomoglo je bila hrpa obaveza - daj skuhaj krumpir, daj složi veš, daj ovo...daj ono... ali dugo je trebalo da shvatim prednosti toga, hehe.

Kako je? Kod nas zadnjih dana neobično mirno... Samo da potraje... :)

Citiraj:

---

Rebbeca prvotno napisa

Kako je? Kod nas zadnjih dana neobično mirno... Samo da potraje... :)

---

Isto.

Dobro je - stariji sin je standardno, on je već "stara kuka" u srednjoj školi, a mlađi je zadovoljan u svojoj.

Ali pravo stanje stvari znat će se kad zaredaju testovi. Vidjet ćemo.... Mojima izgleda odgovara raspored da svaki drugi tjedan mlađi ima školu popodne, a stariji je stalno ujutro. Tako imaju komad vremena zajedno, a i komad vremena svaki za sebe.

Društvene mreže pokazale su se korisnim kad je prošli tjedan moj stariji uhvatio virozu i kampirao tri dana doma. Ja dođem s posla, a on je već dobio sve što su radili u školi + domaću zadaću, a da se nije maknuo iz kreveta. I odradio je sve što je trebalo bez ikakve prisile. Za mlađega ćemo vidjeti, on je tek sad upoznao svoje nove razredne kolege i trebat će vremena da uspostave prisniji odnos, ali čini mi se da to ide dobro.

Mirnije je,da. Valjda su svi skuzili da je ljeto proslo.

Moj je i pokaz napravio,trebalo mu je samo pet tjedana .

Sa izleta se vratio odusevljen,rasprican,vesel... to je drugo dijete.
Sutra ide u kino s drustvom,na svoju inicijativu,sto se jos nikad nije desilo,ucijek je netko drugi morao potaknuti dogovore.

Uglavnom,zacudo,dobro je :)

Meni je uvijek bilo fascinantan kak peterlinovi dečki prvo odrade zadaće a onda sjednu za telac, imam i ja jednog takvog doma, najstarijeg, ali klinka jedva čeka da se dočepa telca, televizora, kompica, uopće je nije briga kaj zadaća nije gotova ili nije jela. Moje jedino rješenje je zet telac, kompica prebaciti na televizijski model i isključiti i uzeti i sakriti daljinski, jer je ručni preusmjerila na televiziji potrgan. Nema kod nje doziranja, ona ako je sama doma čitaju bez mene stalno će vršiti na nečem, kak to riješiti? Ima ni 11godina.sto je najkritičnije i klinac zna tak maknuti nekom telac pa udariti po crtačima
, ok njega se može limitirati jer je uvijek netko s njime doma, muža to ne zabrinjava jer i on isto tak viši na telcu

ja negdje oko godinu dana više nemam upliva nad time. kad ide spavati, kad uči, kad je na mobitelu, a kad je na kompu ili tv-u, a kad piše zadaću. to je sve apsolutno njegova odluka. a mobitel mu je isto srastao s rukom. kad ima popodne školu, ne vidim ga uopće. srijedom možda na pol sata. škola mu je do osam, u osam i pol trening, dođe doma u 11 i pol. ja već kunjam na kauču, probudi me, pozdravimo se i svaki u svoj krevet.

inače, vidim da je zadovoljan. kuka povremeno da mu je život naporan, da sve mora hendlat i da se još trudi da održi kakav-takav social life :lol: dosta uči, ali zadovoljan je.

Moj izlazi skoro kao da je ljeto i ferije.
Prijavljuje sam dobre ocjene, a ka sa jos nisam potrudila skuziti kako uci u e-dnevnik.
Ljencina

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

Meni je uvijek bilo fascinantan kak peterlinovi dečki prvo odrade zadaće a onda sjednu za telac, imam i ja jednog takvog doma, najstarijeg, ali klinka jedva čeka da se dočepa telca, televizora, kompica, uopće je nije briga kaj zadaća nije gotova ili nije jela. Moje jedino rješenje je zet telac, kompica prebaciti na televizijski model i isključiti i uzeti i sakriti daljinski, jer je ručni preusmjerila na televiziji potrgan. Nema kod nje doziranja, ona ako je sama doma čitaju bez mene stalno će vršiti na nečem, kak to riješiti? Ima ni 11godina.sto je najkritičnije i klinac zna tak maknuti nekom telac pa udariti po crtačima
, ok njega se može limitirati jer je uvijek netko s njime doma, muža to ne zabrinjava jer i on isto tak viši na telcu

---

Ja svojem skrivam tablet dok sam na poslu, a znam da će on sam biti doma.
I to nije nikakva diverzija s moje strane, sam me zamolio da to napravim jer je svjestan da se sam teško (ili nikako) kontrolira.
Daljinski od televizora isto sklanjam iz vidnog polja, ako mu nije nadohvat ruke, neće ga ni tražiti.
Mobitel ga ne dovodi u toliku napast jer mu društvo iz razreda (koje uglavnom visi na mobitelima) nije baš nešto :mrgreen:

Je ali ako je telac smartphone onda ima istu funkciju ko i tablet, moja klinka se zatupi u kut i počne po crtačima
Mada neki dan nije ništnasla pa se primila legica na 2-3 sata

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

Je ali ako je telac smartphone onda ima istu funkciju ko i tablet, moja klinka se zatupi u kut i počne po crtačima
Mada neki dan nije ništnasla pa se primila legica na 2-3 sata

---

Kad se jednom navikao na ekran tableta, mobitelski mu je postao premalen i samim time manje atraktivan.
Ali ovo sad više nema veze s tinejdžerima, više sa zaigranim klincima na pragu puberteta :mrgreen:

Dakle ja sam luda ko šiba. Klinac nam ima 13 i pol godina i kad god uletim kod njega u sobu da je posložim naletim na 1001 strganu stvar. Danas sam naletila na prepolovljen daljinski ali prepolovljen, kad sam ga pitala kako odgovor je pao mi je sa stola. Uvijek je sve slučajno stalno mu sve pada, s tim da to nisu stvari od par kuna. Nedavno mu je pao mobitel i cijeli ekran je smrvljen. Bacili smo ga u smeće jer se ništa nije moglo. U Petak je IZGUBIO drugi mobitel, kao zametnut mu je u sobi i ne može ga naći. Ja ne znam više kako da se ponašam znam samo da sam na rubu.