2 poroda Sv.Duh, ZG

Već je prošlo dosta godina od kada sam rodila 1., a bome već ide i druga godina od kada sam rodila i drugo dijete. Htjela sam napisati svoje priče, ali nikako skupiti hrabrosti, uvijek mi se čini da neću uspjeti prenijeti svu emociju, cijeli doživljaj koji mi je preokrenuo svijet, koji mi je promijenio prioritete i koji me na jedinstven način promijenio, ali moram probati :-)

1. porod, 11.2008 Sv.Duh, ZG

Ostala sam trudna od 1. pokušaja, bez pretjerane brige. Nakon plusa, osjećala sam kako sretna gubim tlo pod nogama. Vrlo brzo sam ostala na čuvanju trudnoće, ali sam se nakon toga i brzo vratila na posao. Trudnoća je bila uredna, osim uspona i padova mog CRP-a zbog kojeg sam pred kraj skoro hospitalizirana, zbog kojeg sam skoro bila inducirana, ali na svu sreću ipak nisam i sve smo ja i moja ženska iznijele do kraja.

Cura mi se dugo skrivala i nije se htjela pokazati, tako da sam jako dobro upamtila dan kada sam napokon saznala da je Ona. Plakala sam od sreće, još i dan danas ne znam zašto, pošto mi je svejedno kojeg je dijete spola, ali eto bila sam jako ganuta.

Uživala sam ko prasica, sve sam mogla i svuda sam išla, ništa mi nije bilo teško.
Zadnje tromjesečje pogotovo. Nakon što sam otvorila porodiljni u potpunosti sam se posvetila sebi, svojoj bebi, porodu….išla sam na akupunkturu, čitala priče, napravila plan poroda i sanjala o što manje intervencija J.

MM i ja samo se svaku večer opuštali uz seriju 24 sata i čekali sretni i zadovoljni.
Nakon jedne seanse akupunkture, pitala sam doktoricu dali možda ona zna dali mi curi plodna voda, ali pošto ona nije ginička predložila je odlazak u bolnicu. Tu otprilike kreće moj porod.
Na pregledu su utvrdili visoko prsnuće vodenjaka, zaprimili me i porod je krenuo. Bio je lijepi ponedjeljak i ja sam ušla u bolnički žrvanj oko 12 sati. Plakala sam, nisam bila spremna, nisam to očekivala iako sam bila 39+2. Mama mi je donijela pripremljene stvari , tješila me, ali sam ja kao u bunilu ridala i ridala. Sjećam se doktora koji me zaprimio, mladi dr. P, malo se i sprdao sa mnom tipa: „gospođa je drukčije zamislila porod?“…..

Ja sam se nakon nekog vremena smirila i bila sam spremna donijeti svoje dijete na svijet, bila sam puna volje, želje i snage. Vodenjak su mi brzo prokidali, trudovi su krenuli, a bolnica me pustila na miru bar zakratko. Tu i tamo bi me pogledali, malo samnom porazgovarali, ali nisu imali strpljenja pošto porod nije napredovao kako su oni zamislili. Nakon cca. 12 sati mojih trudova, nije bilo pomaka i odlučili su mi predložiti drip. Nisam se dala od prve, ali bili su uporni, bila je noć i jedan mladi liječnik me uspio nagovoriti. Nakon par sati trudova pod dripom, već sam primila i lijekove protiv bolova i veća sam bila u nesvjesnom stanju. Fale mi dijelovi moga poroda jednostavno ih se ne sjećam, nisam bila ubrojiva, nisam bila svoja….sjećam se trudova, sama sam u predrađaoni, noć je…. drugo sjećanje, dan je predrađaona je puna, žene sa trbusima hodaju, trudovi me toliko jako peru da se ne mogu kontrolirati, nogom lupam o naslon kreveta, sestre dolaze, doktori dolaze, pregled me boli, predlažu mi epiduralnu pošto porod sada već traje blizu 24 sata, a ne otvaram se. Jedna od teorija je da bi mi epiduralna mogla olakšati otvaranje, ali glavna informacija tada dolazi do mene.

Ako se odlučite za epiduralnu prebacit ćemo vas u rađaonu, može vam doći suprug. Pristajem, odmah!!!

Moram priznati da je to bila najbolja odluka koju sam u tom času mogla donijeti. Bolovi su prestali, MM je došao i svijet je bio prekrasan. Zadnjih 6-7 sati sam provela u rađaoni, smijali smo se, zezali, pratili trudove i otkucaje srca i jedva čekali kada će nam se pridružiti naša šubicadubica. Tijekom tog perioda malo sam se odmorila i skupila snage za izgon.
Tijekom epiduralne, osjećala sam noge, osjećala sam pritisak na debelo crijevo, epiduralna je prestala djelovati taman pred izgon tako da sam osjećala svaki trud tijekom izgona i mogla sam kontrolirati situaciju, zaustaviti se ili dodatno pomoći.
Izgon je bio brz, zarezali su me, ali apsolutno sve je prestalo onaj čas kada je malena izašla.
Nevjerojatan osjećaj olakšanja i zadovoljstva.
Odmah su mi je dali, bila je plava i mlitava, nije htjela dojiti, nije otvorila oči i ona je bila izmučena, ljubav moja.
Ostale smo u bolnici još 8 dana, primale smo terapiju zbog visokog prsnuća vodenjaka, ona je i požutila pa je išla na fototerapiju, uglavnom jedva smo dočekale doći doma.
Podrška za dojenje je bila odlična i sestre su mi jako pomogle tako da sam ju dojila 15 mjeseci.

2. porod, 11.2014 Sv.Duh, ZG

Oko druge bebe smo se malo namućili :-P

Trajalo je oko 2.5 godine prije nego smo ostali trudni, bilo je tu svega, LH trakica, praćenje temperature, vitamina, spermiograma, hormona, folikulometrija, konzultacija kod doktora, dijagnoze sekundarne neplodnosti, terapija…….

Bilo je i suza, i neshvaćanja, bilo je puno odluka, bilo je odustajanja……

Uglavnom plus je na kraju došao bez LH trakica, bez praćenja temperature, bez vitamina, bez folikulometrije, bez terapije, bez redovitih odnosa i kada je došao opet sam sretna izgubila tlo pod nogama.

Trudnoća je i ovaj put bila uredna, mali šok je bio kada sam pokupila petu bolest, ali nisam se previše živcirala, bila sam cool i odučila ići dan za danom. Ovaj put sam se odlučila počastiti privatnim ginekološkim pregledima, akupunkturu sam odmah izbacila iz rasporeda.
Ginekološki pregledi su mi bili super, svaki puta sam dobila snimku i nakon pregleda još nebrojeno puta uživala, doktor je bio divan i smirujuč.
I ovaj put sam bila aktivna, još i više J

Putovali smo u Belgiju avionom, putovali po Belgiji vlakom, hodala sam ko luda, išli smo na vikend do Beća (ja sam vozila i tamo i nazad), išli smo u više navrata na more, kupala sam se i ronila. Redovito smo išli na Sljeme, a zadnji puta kada sam odradila svoju rutu (štrapac od cca 3 km) bila sam 39+0 trudna.

Kako se bližio termin, počela sam češće hodočastiti u bolnicu. Kako je prošao 40. tjedan svaki drugi dan sam išla na ctg. Nisam se previše bunila, to mi je bilo OK, vaginalne sam uspješno odbijala, UZV također. Zadnji pregled prije poroda ja sam 41+1, ctg očitava trudove koje ja ne osjećam, odbijam vaginalni, tako da nemam pojma dali sam i koliko eventualno otvorena. Mladi doktor me pokušava nagovoriti na indukciju, kao već ste prešli termin, ctg očitava trudove, bilo bi najbolje da rodite, uspješno ga odbijem, nakon što mi je potvrdio da nema ugroza za bebu i mene.
Taj dan, u nedjelju, odlučimo ići u šoping, cijeli dan provedem na nogama i u pokretu. Kada smo došli doma već sam bila krepana i vrlo brzo sam zaspala.
U noći me probudi bol, bio je to moj prvi trud (00:12) koji sam osjetila. Svi su spavali, a ja sam ga odlučila ignorirati, dok naravno nije došao drugi, pa za njim treći, tek tada sam shvatila da bi bilo dobro pratiti koliko često dolaze. Išla sam na WC i očistila se u više navrata, zatim sam se krenula tuširati pošto mi je tako pasalo, u neko doba sam probudila i MM pošto su trudovi bili dosta intenzivni i česti, ali i dalje podnošljivi. On mi je pomagao da uđem i izađem iz kada. Trudovi su vrlo brzo nakon što sam ga probudila postali jako intenzivni te je on pozvao svoje roditelje da dođu do nas. Dok su oni stigli, a stigli su jako brzo, trudovi su već bili neizdrživi, znači nisam mogla stajati na nogama dok sam bila u trudu. Jedva sam se dovukla do auta i zalegla na stražnje sjedište. Do rađaone sam također jedva stigla, hodala sam samo u periodima između dva truda, a kada je trud krenuo ja bi najčešće bila na sve četiri na podu. Zaprimili su me oko 4 sata ujutro, ja sam već bila 9 cm otvorena, trudovi su bili intenzivni i gusti, odmah su me poslali u rađaonu, MM je išao samnom.

Zaobišla sam predrađaonu, zaobišla sam klistir i brijanje, sve sam zaobišla :-P
Mislila sam da ću roditi odmah, ali naravno da se oteglo. Opet me pregledala mlada doktorica i nakon sat vremena zaključila da porod ne napreduje te da mi treba drip jer moji trudovi nisu dovoljno jako ????? Odbila sam! Trudovi su me i dalje prali, bili su jaki i iscrpljujući, ali sam se uspjela koncentrirati na njih tako da sam samo o njima razmišljala i nisam gubila energiju na dreku. Tako sam bila do jutarnjeg dolaska novih babica, došla mi je glavna babica i uspjela me privoliti da mi daju drip, pošto porod ne napreduje. Sreća u nesreći je ta da ja nisam osjetila razliku, kao da ništa nisam ni dobila, sve je bilo po starom, intenzivno, brzo i bolno!

Situacija se nije promijenila do jutarnje vizite. Na viziti cijela plejada doktora je razmotrila situaciju i tada je već malo stariji dr. P nakon pregledao zaključio da bebu treba zaokrenuti.
Dr. P nije najpažljiviji doktor, barem je takav moj dojam, ni na jednom porodu nije pokazao nimalo emocionalnog razumijevanja za ženu tijekom poroda i kao takav mi nije ostao u lijepom sjećanju. No za razliku od prvog poroda, gdje smatram da je možda pogriješio i krivo donio odluku o visokom prsnuću vodenjaka, kod ovog poroda je bio u pravu te se moj mali miš rodio za cca. 30 min nakon što ga je on zaokrenuo.

Izgon je bio naporan, pošto je glavica bila dosta velika, ali olakšanje nakon što je izašao bilo je predivno. Ovaj puta sam prošla i bez rezanja, mališa nije bio izmućen i odmah me pogledao te je odmah i cikio. U bolnici smo ostali samo dva dana i sretni se vratili kući!