Dok na NY padaju avioni...
Priča za mene počinje s UZV terminom poroda 6.9.2001., kada se nije dogodilo ništa. Zatim je slijedio moj osobni, precizno izračunati termin – 8.9.2001. Tu sam se već počela nervirati. Mislila sam da neću prenijeti dalje od toga i stoga sam se nevoljko uputila na pregled 10.9. Još sam uvijek bila 2 cm otvorena, a pregled plodne vode pokazao je da je zrelo za porod, iako mogu i čekati ako želim. Doma smo se vratili s “čudnim” bolovima u zdjelici i grčevima koje smo znali kao predtrudove. I malom nadom da bi ovaj put mogli biti pravi.
Nakon poslijepodnevnog sna, oko 17 h sam počela bilježiti trudove i primjetila da su razmaknuti 20-30 minuta. Kroz otprilike tri sata bila sam sigurna da je moj porod krenuo! Cilj mi je bio što kasnije doći u bolnicu. Čekali smo, stoga, da razmak padne na 10 minuta ili manje što se dosta brzo (sad znam) dogodilo – kad je to potrajalo jedan sat krenuli smo u bolnicu. Bilo je oko 22 sata.
Doma su mi se trudovi činili više nego podnošljivima – hodala sam, disala, klečala i općenito pronalazila položaje koji su mog dragog muža tjearli u smijeh. Nisam uopće imala osjeć
