Jeste li bili s djecom na navedem lokacijama? Gdje ste spavali, sto obilazili? Da li je uopce pogodno za djecu od 7 i 1 godine?
Planiramo sad za Uskrs. Svaki prijedlig dobrodosao. Hvala!!!
Printable View
Jeste li bili s djecom na navedem lokacijama? Gdje ste spavali, sto obilazili? Da li je uopce pogodno za djecu od 7 i 1 godine?
Planiramo sad za Uskrs. Svaki prijedlig dobrodosao. Hvala!!!
I mene zanima, narocito Risnjak. S tim da bi mi isli u svibnju.
Mladje dijete planirate nosit u nosiljci?
http://kucazaodmor-ji.hr/kuca/leska-risnjak/
E, neki dan je netko ovo spominjao na nekoj drugoj temi.
Mi planiramo za vikend na jednodnevni izlet do Risnjaka i Lokvi. Za sad nam je u planu poucna staza Leska jer malac od 2 godine jos nije neka snaga za hodanje a MM ima trenutno problema s kraljeznicom tako da nosiljka otpada. Uglavnom, nosimo kolica. Jutro sam zvala info centar NP Risnjak - rekli su da ima 4 km kruzne setnje, vrlo pogodno za klince, upad je 45kn odrasli, 25kn djeca. Do Lokvi, odnosno do Lokvarskog jezera je cca 20 min voznje, planiramo i tamo laganu setnju. Za sad je to sve sto znamo .-). Javim kako je bilo...
Vi biste se bas penjali na Risnjak ili samo posjetili NP?
Ako bi ga samo posjetili onda Crni Lug, izvor Kupe, staza Leska. Ako cete se penjati na njega onda mozete birati i kraci put, ne onaj iz Crnog Luga. Mi smo isli iz Crnog Luga, jedno 4 sata do gore s klincima. Na vrhu vam je planinarski dom, vjerojatno vec radi ali nisam sigurna. Zimi je zatvoren.
A blizu Crnog Luga vam je i Platak, u zadnjih par godina su ga bas super sredili i odlican je za djecu.
A izmedju Fuzina i Lokava imate Indijansko selo. To je selo koje je napravila filmska ekipa kad su snimali Winetou, jako fora za djecu jedino je malo teze pronaci pa se javite u TZ Fuzine, tamo ce vam sve super objasniti.
Buba klara, ako idete samo na jedan dan mislim da ce vam Leska biti taman, ne treba vam nista drugo. Nije ona bas tako kratka ima je.
Da,mlade u nosiljci.
Cekam dojmove s Paklenice!
Da, rekli su nam da ima 4km. Vjerojatno cemo se mi taljigat pola jutra, obzirom na malca koji ce malo u kolica, malo pjeske. Ako stignemo, mislili smo iza rucka do Lokvi, ako ne - nikom ništa. To nam je dan za uzivanje u prirodi, necemo se pozurivat...Citiraj:
In love prvotno napisa
Imas koji savjet za smjestaj?Citiraj:
In love prvotno napisa
Jadranka, na zalost nemem, nama je to blizu pa nismo nikada spavali. Ali ima u Crnom lugu dosta kucica za najam.
Schlosserov dom na Risnjaku otvara se 1.5.Citiraj:
In love prvotno napisa
Inače, ako tražite smještaj, pogledajte ponudu u Lokvama. Mi smo bili ondje s djetetom kad je imao manje od godinu dana i jako dobro nam je bilo, puno toga smo obišli (doduše, s nosiljkom, manje s kolicima).
za smještaj u Crnom luguCitiraj:
Jadranka prvotno napisa
https://www.facebook.com/Na%C5%A1a-h...4820594600548/
Mi smo tamo redovito svake godine kad se penjemo na Risnjak. Jako je zgodno za klince jer ima i park ispred kuće :)
samo da javim dojmove iz Gorskog kotara:
Leska nas je odusevila, predivni krajobrazi, od guste sume do prostranih livada... Idealno za djecu, sve je ravno, nema uspona, uredno smo prolazili s kolicima (klasicnim kolicima, ne onim laganim kisobran, da ipak ne bude zabune :-)... Odmarali na piknik dekici u miru i tisini... Klinci fotkali, jurcali, čitali poučne table koje su postavljene svako malo... ma super smo se odmorili... Zapravo 4 km nismo ni osjetili... Još su se na kraju verali po adrenalinskom parku (na ulazu, odnosno na pocetku staze).
Na kraju smo se osladili odličnom štrudom i palačinkama od šumskog voća u restoranu na samom ulazu u NP, nije bilo gužve ali nije bilo ni praznjikavo... Odmor za oči, pogled s terase na zelenilo i jezero gdje je najmlađi trčkarao za patkama.
Pri povratku prema Zagrebu smo stali u Delnice gdje su nam lokalci preporučili da odemo do Lovačkog doma gdje klinci mogu hraniti srne i jelene. Pun pogodak!
Sve u svemu - jako lijepi izlet!
Lokvarsko jezero sa park šumom Golubinjak smo ostavili za slijedeci put, jer definitivno se opet vraćamo u Gorski kotar :-)
Zvuci super!
Mi smo bili prošlog ljeta u NP Paklenica. Djeca su tada imala 6,5, 6,5 i 1,5. Nismo stigli do kraja puta jer su djeca negdje na 2/3 postala preumorna, ali smo svejedno svi uživali. Najmlađeg smo nosili u slingu, a malo je i hodao. Staza nije za dječja kolica, na nekim mjestima je prilično strma i skliska, tako da je dobro imati čvrste tenisice ili planinarske cipele čak i ljeti. Krenuli smo rano ujutro, prije vrućina, a vratili se oko ručka. Tako smo ujedno izbjegli i gužvu (iako u usporedbi s nekim drugim destinacijama i nije tako strašno). Da smo išli do kraja, mogli smo veći dio dana provesti u parku. Iznenadilo me što uopće nisam vidjela domaće turiste - osjećaj je kao da si u stranoj zemlji. U svakom slučaju mjesto je vrijedno posjeta, priroda je predivna - nije bez razloga proglašena nacionalnim parkom. I da, ako imate živahnu i istraživački nastrojenu djecu, čuvajte ih. Iako je GSS u parku, konfiguracija terena je mjestimično može biti opasna, pogotovo za malene koji ne znaju uvijek procijeniti opasnost, a vole skakutati i penjati se po kamenju.
Hvala na iskustvu! Evo, bili smo i mi za Uskrs. Isto nismo uspjeli doći do kraja, ioako je starija kćer (7g.) mogla i imala energije, ali nas je malac (1,5g.) stopirao jer se nije dao nositi, već je htio hodati sam! A teren je zaista opasan i bilo je gotovo nemoguće hodati s njima. Ali svejedno smo uživali. Prvi dan smo tom glavnom stazom došli do neke predidvne livade (desno od glavne staze kada se ide gore, preko potoka). Divna, zelena livada okružena šumom i stijenama. Tu smo napravili piknik, a klinci su uživali.
Drugi dan smo išli na onaj vidikovac, lagana poučna staza, traje cc 45 minuta. Isto jedna doščli s malcem jer se nije htio nositi, a još imali i mačka u ruksaku hahaha! Gore je super, predivan pogled i nigdje nikoga! Čak smo naišli na onog guštera koji živi na tom području, a izgleda kao velika zmija. Bio je na puteljku, pa je pobjedao od nas u gustiš, ali smo ga mogli lijepo razgledati. Toliko je divlje...
Uglavnom, morat ćemo se vraiti, pogotovo jer smo obećali starijoj kćeri da ćemo otići do Planinarskog doma idući put, ali za par godina kad mali naraste. I Malu Paklenicu još moramo istražiti. Ona pogotovo nije za malu djecu. Ful je divlja i još strmija.
Imamo iskustva s 2 NP-a i malom djecom. U Skradinu smo noćili na povratku iz Međugorja kad je Princ imao 4, Grofica 2. Nosila sam ju u marami. Ponovili smo s njegovih 8, njenih 6, Kitičinih godinu dana. Spavali smo u jednom privatnom hotelčeku preko puta tip-top sređenog hotela. Nije renoviran, al je čist i uredan. Doručak je ok, najeli se, al nije turbo velik izbor, no jako jeftin bio oba puta. Dobili smo dvije spojene sobe s kupaonom, ko apartmanček. Oba puta smo išli kad je bilo prilično hladno pa nam pasali debeli popluni i jastuci, mekani, asocijacija na starinske seoske. Oba puta nas ujutro budili vrapci pod prozorom, čini mi se s murve. Tak se svade ujutro da već u 5 gotovo spanje, al samo MM-u. Mi ostali se nismo dali ometati. :) Odmah ujutro smo išli u NP Krka. Meni je ona uvijek divna i uvijek se želim ponovo vratiti. Dio se šeta, dio vozi brodom - išli smo na otočić sa samostanom. Nije naporno kad su malci u marami. Nije za kolica. Slapovi i boja Krke su predivni. NP Paklenicu smo obišli sa svih četvero ove god. za Uskrs: 12,10, 6, 4. Najteže je bilo MM-u jer ima kilažu i problema s koljenima. Mazica je hodala gore bez problema. Dolje je grintala. Cilj nam je bila Manita peć. U travnju je otvorena samo sub pa smo krenuli rano ujutro i već u pol 9 parkirali na parkingu NP-a. Cjelodnevni parking je 10 kn, ulaz za djecu i planinare 20 kn, a za odrasle 40 kn. Kad smo stigli još nije bilo gužve, al nakon nas su dolazili sa svih strana: Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Italija, Austrija... Najmanje naših. Paklenica je 2. u svijetu po atraktivnosti penjačkih alpinističkih puteva na Anića kuku pa stoga i velika gužva, sl samo do spomenutog kuka. Uspjeli smo stići do Manita peći u pretposljednjoj turi. Ulaz je svakih pola sata, uz pratnju vodiča - djeca su 10 kn, odrasli 20 kn. Kanjon je divan, lagan za hod, dobar dio popločen kamenom, žubori voda i propuhuje i hladi vjetrić, ugodna stazica s obiljem biljaka. Kad smo se krenuli penjati serpentinama do spilje, svima postalo teško jer nas pržilo sunce na kamenjaru, Mazica krenula zanovijetati... Ispred spilje je vidikovac. Zbilja divan pogled na kanjon i okolne stijene. Spilja isto predivana. Zamjerka vodiču kaj preferira strance. Njima sve priča na engleskom, a našu djecu je na kraju zakinuo jer je na hrvatskom skratio. Bila je svega još jedna domaća obitelj uz nas, al to je šestero djece. Morali im kasnije prepričati. Povratak je bio lakši. Naišli na kričavozelenog velikog guštera. Mazica se bunila, al kad sam rekla da je tati teže nego njoj i da je pitanje bude li se uspio spustiti, utihnula je. Već pri dnu smo na sred staze vidjeli ogromnog crnog blavora. Nije zmija, al ko ju pita kad ju sretne? Moje cure su vrisnule i pobjegle. Dečki malo iza nas su opet naišli na nejga pa ga MM uspio slikati. Kad smo se do kraja spustili, odlučili smo pojesti uz potok. Nakon jela djeca skinula tene i čarape i skakutala po kamenju i vodi. Kad netko smoči tur, idemo! Mazica je bila prva. Smještaj smo imali u ulici koja vodi u NP, 2 km od ulaza. Drugi dan smo švrljali po Starigradu i sunčali se na plaži. 3. dan mi svi osim Kitice dali košaricu. Nas dvije smo prošetale poučnom stazom, skrene se prije samog ulaza u NP preko potoka. Idući put mi je želja ići samo po kanjonu i vidjeti i Malu Paklenicu, al vjerojatno sama ili ako koje dijete prohtije sa mnom. Vratit ću se ponovo! Cilj mi je odvesti obitelj po svim NP-ovima i PP-ovima.