-
Park na Savici
Jeste li više za uređenje parka ovako da je obojan i cementiran, ili da ostane po starom? Kaže tekst da je do sada služio za istrčavanje pasa, dok inicijativa koja se protivi bilo kakvom uređivanju (devastiranju) kaže da je park uvijek bio pun roditelja s djecom. Treći u tome vide lopovluk.
-
Neka ostane kako je bilo, bar dok se ne provede neki normalni postupak nabave (arhitektica se eto sama sjetila, grad je rekao ajde može, i tako ona dobije posao od 12 mil. Kn - pa daj me naj me!).
Inače mislim da u taj prostor ne treba puno intervenirati, neki bi se sadržaji mogli možda staviti, ali zašto ne bi ostala velika, ravna, zelena površina, da ti se oko i duša odmore na njoj, da ti djeca po tome mogu trčati bez unaprijed određenog cilja i programa,...? Zašto se od svega mora raditi nešto tematsko, nešto što te programira da radiš ono što je netko drugi zamislio, da hodaš tamo gdje ti kažu da hodaš, da skačeš gdje ti kažu da skačeš?
-
Meni je taj park kad sam ga prvi puta vidjela bio prekrasan. Baš takav kakav je jer je u moru tih zgrada baš jedna zelena oaza sa uređenim parkom na kojem se igraju djeca.
Mogli bi možda samo još malo urediti dječji park, modernizirati ga sa više sprava, onih gumenih podloga i sl. a ova zelena površina da ostane.
Ovaj novi projekt izgleda velebno, ali mislim da se žrtvuje dosta zelenila na uštrb novih materijala koji nisu trava nego nekakav polubeton, staze i ostalo.
-
Živjela sam tamo prije 15-ak godina i svaki dan prolazila tim parkom na putu za posao. Ništa, baš ništa ne bih dirala, potpisujem Audrey u svakom slovu.
-
Ne znam kao izgleda taj park, ali sama najava" mini Bundeka" mi dize kosu na glavi.
-
Ja ne razumijem konstantne potrebe za nekim nabačenim sadržajem. Što nikome više nije sadržaj sjest na klupu i čitat knjigu ili djeci verat se po grani, gurat loptu po livadi?
Sad vidim Audrey piše isto, stalno trubimo o spontanoj igri i spontanome životu koji nam svima fali, i onda opet - sadržaj.
Dokle istovremeno nasušno fali održavanje sadržaja koji već postoji.
Uopće se neću doticat činjenice da je Zagreb polako sve manje i manje zelen, što ima i zdravstvene posljedice i utjecaj na kvalitetu života.
-
Ja bi ga ostavila kakav je. U gradu fali zelenila. Čemu stavljati beton i gumu? Dovoljno je staviti koju dječju drvenu spravu koja se uklapa u travu i zelenilo, eventualno gumenu podlogu ispod one s koje se može pasti.Kao dijete, imali smo veliku livadu s pokojim posađenim javorom. Sretna sam da i dalje postoji, nepromijenjena. Na žalost, na njoj više ne sjede djeca, nema djece jer je u zgradi "staro" stanovništvo. Najdraže nam je bilo sjediti na dekicama i igrati se s lutkicama, kartati, Monopoly, štrikanje, vezenje... Dečki su na njoj igrali nogomet. Nisu nam bile potrebne nikakve sprave. Trebala nam je trava!
-
Ništa dirati.
Samo malo obnoviti postojeće.
Btw, naš park na Volovčici su izbetonirali u zadnja 3-4 dana... Maknuli stare sprave i dobar dio betonirali.
A baš je bio onaj pravi starinski.
Stabla za sad nisu dirali.