Teta s kojom nismo sretni...

Ne znam uopće zašto otvaram temu... valjda od jada...

Smjehuljica ide u vrtić od treće godine... prve godine teta S i teta A. Druge godine teta S i teta M, koja dovodi svoje školarce, dvije godine starije od ostatka grupe. Treće godine teta S i teta R, koja dovodi svoje školarce, godinu starije od ostatka grupe. Teta R je na početku ove godine bila dugo bolesna, vratila se pred Božić... u ožujku je teta S otišla na bolovanje i vratiti će se na jesen. Od tada imamo tetu R i zamjene (puno njih, svakavih).

Teta S je dobra teta, djeca ju vole, djeca uče i napreduju, nitko nema primjedbi.
Teta R je loša teta, djeca ju ne vole, boje je se, viče na djecu, ima vojnički režim, sadržaj dana je siromašan. Osim par izleta ništa zanimljivo se nije dogodilo.

Pred neko vrijeme tražili smo da nam sljedeće godine ne daju opet tetu R, jer smo shvatili da je puno djece nesretno... da se bude i plaču da ne žele u vrtić (ovo je doslovno, jer je i Smjehuljica postala takva), da je se djeca boje, da sadržajno nisu baš nešto previše raznoliko radili, radni listići, radni listići, radni listići... to je jedino što im teta R nudi... uskrsne radionice s roditeljima nije bilo... jedva je pristala napraviti završnu predstavu jer su ju roditelji školaraca pritisnuli.
Što će biti s tom molbom za promjenu tete ne znamo.

Vrhunac mog jada se desio danas... imala sam priliku organizirati posjet jednog sjajnog predavača, ponudio je dva termina, pa je prvi termin dobila grupa u koju ide Smjehuljicina prijateljica, a drugi naša grupa.
Bila sam na prisutna na oba predavanja. Predavač je na oba predavanja bio sjajan, podjednako angažiran, imao podjednaki pristup djeci... prvo predavanje je bilo sjajno primljeno od strane djece i teta, puno pitanja, veliki aplauz, sreća na licima... drugo bez puno iskazanog interesa, bez puno podignutih ruku, bez pitanja, bez sjaja u očima... a tema je baš takva... da te budi i motivira.
S prvog predavanja izašla sam sretna i ispunjena, s feelingom "ništa mi neće ovaj dan pokvarit", a onda sam doživjela hladan tuš kad sam shvatila koliko su naši klinci sputani i oprezni.
Prije nisu bili takvi... bar ja mislim da nisu.

Još je jedna godina do škole...
Što još napraviti osim tražiti drugu tetu... i nadati se da će teta S biti ok sa zdravljem na jesen.

Baš sam jadna... ne samo ja... cijeli niz mama je u istom raspoloženju.

...
..
.

Ovisi koliko je lose. Ako je bas jako lose, mozda da prebacis u drugu grupu. Zapravo treba procijenti stetu i korist od ostanka i prebacivanja. A i pitati Smjehuljicu sta ona misli...

Pričam o grupi, ne samo o svom djetetu...

Ja sam u slicnoj situaciji ispisala dijete iz vrtica. Jer sam mogla. Mojca, nemam savjet, samo dobro razumijem situaciju.

Zao mi je :hugs:

Sad kolko vi možete utjecati na promjenu tete ne znam, ali recimo moj kad je krenuo u vrtić u prvih mjesec dva je imao samo jednu stalnu tetu i jednu više na bolovanju tetu i hrpu zamjena, doslovno svaka dva dana novu. Ispalo slučaj o da bolesna teta je morala ići na operaciju i tad u vremenu do nove godine su izmjeni li cijelu postavu vrtića na par sati. Onda je došla teta koja je bila i klinki bolja teta, ali ta se tu zimu razboljela i bila često na bolovanju. Pa opet zamjene, ali klinci su to prebrodili. I jedna i druga teta su povremeno bile bolesne, tu se ne može ništa.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Zao mi je :hugs:

---

X

To je vrtić moje djece i bio je odličan. Da su sada stara vremena i da je gđa Novačić još uvijek ravnateljivca, sad bih rekla Mojci da ode na razgovor. Ali ne znam kakva je sad situacija, pa mi je teško bilo što predlagati. Vremena se mijenjaju.

Bili smo.

Čekamo odluku.
Peterlin, tetu S znaš...

Ja sam isto nažalost imala istu situaciju sa tetom svoje kćeri, tako da suosjećam.
Ja ju dan danas ne mogu pozdraviti na cesti.
Malac ima divne tete.

Ali dajem podršku, treba reagirati

Reagirali jesmo, troje roditelja je otišlo u ime svih na razgovor s ravnateljicom.

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Bili smo.

Čekamo odluku.
Peterlin, tetu S znaš...

---

Tetu S:heart: je naš L. obožavao. Nadam se da će biti dobro.

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Reagirali jesmo, troje roditelja je otišlo u ime svih na razgovor s ravnateljicom.

---

Valjda će imati razumijevanja. Ako neće biti zadovoljavajućeg odziva, odmah alarmirajte Bosiljku Devernay u Gradskom uredu (ali to ste vjerojatno sve već odradili). Ako niste, evo kontakta:
http://www.zagreb.hr/sektor-za-odgoj-i-obrazovanje/1236

Dodatak: ako se odlučite za Gradski ured, spomeni i što je bilo s engleskom grupom.

Mojca,
imala sam slicnu situaciju, ali sam reagirala odmah na pocetku. jedna teta je bila usper druga katastrofa.
prebacili smo kcer nakom mjesec dana. iskreno bilo mi je zao druge djece, ali mogucnost micanja tete nije postojala, jer je stalno zaposlena. i ravnateljica nema mogucnost otpustiti je. jer ona obavlja svoj posao.
zao je i meni bilo druge djece, ali tu si u situaciji kad bas i nemas mogucnosti spasiti sve.
nasa se preporodila odlaskom u drugu grupu.

Nisam razmišljala o tome da ju prebacim u drugu grupu... Možda bi trebala.
Pričekati ćemo da vidimo kako će se odvijati situacija, navodno bi do sredine mjeseca trebali znati.

Roditelji djece koja su prošle jeseni došla u našu grupu, su lani bili u istoj situaciji i dobili su obećanje da će sve biti ok, a na jesen ih je dočekalo sve što nisu htjeli.

Ne tražimo mi da teta dobije otkaz... nego da nam za zadnju godinu pred školu da tetu koja će ih motivirati i kvalitetno pripremiti za školu. Ovo jučer me dovelo do ruba... njen način rada ih formira u nešto što oni nisu.


"Vrhunac mog jada se desio danas... imala sam priliku organizirati posjet jednog sjajnog predavača, ponudio je dva termina, pa je prvi termin dobila grupa u koju ide Smjehuljicina prijateljica, a drugi naša grupa.
Bila sam na prisutna na oba predavanja. Predavač je na oba predavanja bio sjajan, podjednako angažiran, imao podjednaki pristup djeci... prvo predavanje je bilo sjajno primljeno od strane djece i teta, puno pitanja, veliki aplauz, sreća na licima... drugo bez puno iskazanog interesa, bez puno podignutih ruku, bez pitanja, bez sjaja u očima... a tema je baš takva... da te budi i motivira."