Moj 4. porod, stigao je mali micek
Kontrakcije su počele negdje oko 4 u noći , onako blesave i nepravilne, ne pretjerano bolne, smještene isključivo dolje oko mjehura i po lumbalnoj kralježnici. Čekala sam kojih sat vremena da probudim muža jer nisam bila baš sigurna jel jesu ili nisu. Još mi je bilo najsmješnije kako je prvo onako pospan pitao: a Kaj je? Reko a što misliš, sigurno nisam poželjela sada nakon svega što nisam prije, neku extra hranu. I tako sam ga ostavila da se probudi i dođe k sebi a ja pod tuš, baš je pasalo i kosu oprala i ostavila da se suši sama. Evo i njega stiže, ali on mora na WC što obavezno znaći barem 10-15 min, a ja sve štrikam po sobi jer dok stojim booooliiiii. Ajde obavio i to on, uz moje stalno cimanje iz sobe da izlazi više, ne želim roditi na Savskom mostu ( to mi je cijelo vrijeme bila noćna mora da neću stići u bolnicu). E sada, trebalo je do auta doći uz kontrakcije na 2-4 minute, taman krenem a ono fašarafi. Vožnja još gore, svaka rupa je bila spomenuta na cesti. Reko ja njemu, a da upališ ono lebdenje cca pola metra od tla?
Prednost dolaska na Sv. Duh u to doba je da ima parkinga na biranje. Još on pita da li da me ostavi pred hitnim ulazom, ma kakvi, budem ja fino prošetala do tamo, tko zna kada ću opet šetati. I tako s noge na nogu kroz dvadesetak trudova smo stigli i pred ulaz, da me je tko gledao sa strane rekli bi da sam fulala bolnicu i trebala se odvesti dolje u Vrapče u ludnicu, svaki puta kada zaboli stanem i smijem se jer imam dojam da neću tako skoro ni stići do tog ulaza u bolnicu, a stali smo svakih par koraka. I onda unutra u Tisku nemaju sportske novosti ni Janu s okusom a da nije limun. Pošaljem muža preko ceste iza taksista na kiosk po traženo a ja polako prema liftu, još ga i pristojno čekam da mi se pridruži da ne vozimo dvaput. Gore pred rađaonom nikoga, zvonim i sestra izlazi, odmah me uvede a on sjeda vani. Uobičajeno čašica i zatim CTG, veli bilježimo nekakve kontrakcije, a opet nije njih pola nacrtao na papiru, nema veze. Otvorena oko 4 cm dakle definitivno se događa i ostajemo tamo. Preskini se, dobila klistir ( ne mogu vjerovati da ću ovo reći ali mi je pasao jer sam zadnjih dana imala učestalu stolicu ali u kuglicama kao koza ili zec i to me strašno živciralo, nikako odraditi sve kako spada). Malo izašla van k mužu odnijeti stvari i vidjeti kako ćemo zbog starijih cura, dogovorili se da on ode doma i odvede najmlađu u vrtić jer ako pošaljem moju mamu, nebudu oni ni vidjeli vrtića, mala kada ju uhvati trenutak inspiracije je nemoguća. Tako je i bila, jedva ju je i muž doveo u red, jer ona ne bi ljubičastu majicu nego rozu i ona bi šos a ne kratke hlače. Dogovorili su se, ostavili u vrtiću i vraća se on k meni, budemo pitali da ga puste unutra ( radila je ucjena da napokon prisustvuje porodu - ako nisi unutra nema cuge poslije svega).
U međuvremenu su me poslali u box , prokinuli vodenjak ( joj što mi je neugodan onaj osjecaj kada to curi ) i dalje sam čekala da se trudovi uozbilje. Dali su mi i jednu infuziju vodice eto da se nađe, mislim da je dobro došla. Onda sam nažicala da ga puste i zbilja bez problema su ga poslali unutra. Još sam uspjela dobiti da se dignem sa stola da odem na wc jer me više bolio mjehur nego trudovi i usput vidim kako se on sprema u onu zelenu kutu i izgleda mi kao vanzemaljac u njoj. Vraćam se na stol, nastavljamo polako dalje i veli dokica da ce dodati malo dripa da potaknemo te trudove jer bi oni ovako mogli do mraka, a sada nakon što sam riješila mjehur da bi to moglo biti svega par pravih trudova i to je to. I zbilja je tako i bilo, odmah su počeli boljeti i to jako i jedan za drugim. reko frkala sam se tamo po stolu kao kao cigareta koliko je boljelo odjednom. Dolazi cijeli tim, veli dr da je sada sve slobodno, još mrvu ruba cerviksa ali ne smeta. I naravn daju upute kada dođe trud primi ručke, vuci k sebi i tiskaj. Ha ha ha, to je samo tako lako. OK primim ručke i kremen tiskati, ali mi umjesto ručke k sebi automatski ruke pokužavaju se odgurnuti od tih ručki da rasteretim pritisak na trticu jer mi je tako lakše. Ponavljamo, ide ipak bolje i osjećam da se spušta, vidi dr i kosicu, ajmo opet, tiskaj, trud traje i traje a meni fali zraka, i ne možeš ti nima objasniti da ne možeš udahnuti kako treba odmah te stišavaju da ne pričaš a sve mi se mantra od manjka kisika. E onda smo došli do glavice na pola puta, čak i ne boli toliko koliko me peklo to rastezanje i kostiju i kože i svega. Još jedan trud i glavica je bila vani, ostaju ramena i tijelo, ja bi pauzu ali nema, daj još i to pa si gotova. Muž pita sestru jel može dobiti malo vode, da mu na tren nije dobro ( ajde još je sve super i podnio s obzirom da sam mislila da će njega skupljati s poda, ali svesrdno je navijao i govorio još malo, možeš ti to - ha a ja ne znam da mogu, pa nije mi prvo), ajmo još jednom i to je bilo to. 3710 g / 53 cm
nakon toga, ne vjerujte im, tek tada sam osjetila stravičnu bol na kičmi, trtici i debelom crijevu, kada je napokom protisak popustio, čak se dr šalila da što ima još koje možda unutra. Jednostavno valjda zbog mojih ionako problema sa kičmom se ovo odrazilo tu u trebu kada je sve bilo gotovo.
Šavova nula, malac je malo zaplakao i smirio se, obrisali su ga, vagnuli i stavili k meni na trbuh, tu je strpao prst u usta i tiho gledao što se događa okolo. Uspio je u tih sat i pol naraviti i posla sestrama, pokakao se cijeli i po sebi i po meni, jedva su nas očistile sestre prije nego su ga odnijele. Kasnije ležanje do onih 2 sata na hodniku pred boksom, brzo je šrošlo, dostava u sobu, odmah sam iskoristila priliku da odem na wc, baš mi je trebalo, bila do popodne sama u sobi, malca donijeli oko 14 sati i od onda je bio samnom stalno.
Nije bio zainteresiran za jelo, samo je spavao prvih dan i pol, a nakon toga kao profić navalio na cice i u par sati navukao mlijeko i hrpu kvrga na cice.
Tu prvu većer me je odjednom uhvatila slabina, smetnje s vidom, utrnutost ruku i nogi, kao kod napadaja mogrene, ali opčenito cijelo tijelo a ne samo desna strana kao tada. Sestre malo napravile paniku, dobila normabel i dva paracetamola, maloga su odnijeli sa sobom da imam mir i ne brinem da li je on OK i tako sam provela noć, poprilično nemirno zbog tih tegoba. Ujutro su još ruke bile utrnute ali bolje, vid je bio uredan, čak su mi i neurologa poslali da me pogleda. Moja pretpostavka je da je do kičme problem jer me od poroda strašno boli kičma, pa da je eto lupilo tako, ponovilo se u subotu navećer doma, isto sam na brzinu zbrisala u krevet s malim u sobu gdje je klima da mogu disati i popila teblete ( rekao Stanojević da slobodno) i smirilo se. g i
tak vremena se nismo odvajali, osim za njihove kontrole i kupanje ujutro. Cure iz sobe su obavezno tražile da bebe odnesu da odmore preko noći, ali ja nisam osjećala potrebu, mirnija sam bila da je uz mene.
Toliko o mojem četvrtom porodu, nije baš neka priča iz snova, ali je sve u svemu bilo relativno brzo i sve je prošlo dobro. Micek puno papa i spava, nije zahtjevno dijete, malo ga muće crijeva, čini mi se da je kavalir pa mu je neugodno prdnuti u društvu, a i kada mora napuniti pelenu se obavezno poprilično uznervozi, ali vjerujem da će kroz par dana se i ta probava srediti pa će njemu u tim trenutcima biti lakše. Doslovnoosjetim pod rukom kako mu tutnji kroz crijeva, iako se ne naguta puno zraka. Jako je pristojan, jede polako kao pravi gurman, svaki obrok rastegne na barem 3-4 cicanja umjesto da odjednom sve isprazni ( a možda on to i ciljano da se čim više mazi tako, ili je tipično muško koje od prvog dana voli ženske atribute). Cesto šuca i to obavezno kada krene tonuti u san pa ga probudi. Spava lijepo tokom noći, popapa i dalje se ugasi. I ljuti se na skidanje pelene, nekako mu taj dio priče nije baš nešto. Kako je počeo, vjerujem da će do prve kontrole kod dr natuči barem kilo i pol. Prva dva dana je imao vrat onako žgoljav kao kornjačica, a sada vec imamo i jedan šlaufek ispod brade.
