Da li postoji način da se djelatnika pošalje "službeno" iz firme na liječenje alkoholizma?
Da firma u kojoj radi to traži (djelatnik pristaje).
Printable View
Da li postoji način da se djelatnika pošalje "službeno" iz firme na liječenje alkoholizma?
Da firma u kojoj radi to traži (djelatnik pristaje).
naravno, toga je bilo često nekad u mojoj firmi
Kod nas postoji sluzbena provjera da li je neko alkoholiziran na radnom mjestu. Provodi se nasumicno.
Radnik dobija otkaz ukoliko je alkoholiziran.
Za lijecenje ne znam.
Nekad je toga bilo, za vrijeme Juge.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Sada, bojim se da ne.
Jer, liječenje određuje liječnik ili sudac kao mjeru u sklopu nekog postupka.
Ne razumijem zašto ta osoba ne ode svojem liječniku ili u Centar za krizna stanja na Rebru, primjerice, i izrazi svoju želju za liječenjem.
Firma s tim nema ništa.
Liječnici da. Oni liječe i pišu doznake za bolovanje.
Ajde pitat ću našeg zaduženog za tu tematiku, osim ako nije na go
Danas je puno lakše takvom radniku dati otkaz bez puno filozofije, pogotovo kod privatnika i u malim firmama. Treba čitati Pravilnik o radu.
To pripada u djelokrug odbora za zaštitu na radu. Član bi im trebao biti i liječnik.
Poanta je da ne želim da djelatnik dobije otkaz.
Odličan je radnik i čovjek i ne mogu ga sad uvaliti.
Trebam poduzeti što je moguće da ga "osiguram" da je na bolovanju, ali da otiđe na liječenje.
Mislim da je dobrovoljni odlazak jedni način da netko završi na liječenju.
(Osim kad ga policija dovede u bolnicu u alkoholiziranom stanju, ali kad se otrijezni može otići.)
Pa ako ode na liječenje, imati će najnormalnije bolovanje kao da boluje od bilo koje kronične bolesti.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
To rješavaju psihijatri.
Nek ide u Centar za krizna stanja na Rebru ako ne zna kuda bi i kako. Oni tamo su odlični.
Vinogradska.
zašto mora firma tražiti?
što ne ode sam?
Vjerojatno nije u stanju sam otići jer kao i anoreksičari ne vidi da ima problem i da je bolestan.
Ajde pitanje jel to dobi odmah liječenje ili mora čekati na red?
A u tom slučaju izlječenje je gotovo nemoguće.Citiraj:
pituljica prvotno napisa
ovo potpisujem...Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
ako sam ne shvaća da mu treba liječenje, badava sve...
Upravo tako.
I kakve svrhe ima onda da ga netko drugi šalje na liječenje?
Čovjek to mora sam i bok.
Potpisujem za Vinogradsku. Treba ga firma poslati, sam nece. Tamo nitko ne odlazi sam vec pod prisilom rastave, gubitkom posla, sudskom mjerom. Tek nakon ozbiljnog trijeznjenja, dolazi do svijesti. Obicno u drugom tjednu ljecenja. Psihijatar odreduje da li je za dnevnu ili bolnicko ljecenje. Prekid pijenja kod alkoholicara bi se iz zdrastvenih razloga trebao odvijati pod nadzorom medicinskog osoblja uz terapiju(ovisi o stazu pijenja) Apstinencija se uspostavlja kroz edukaciju, rad u grupama i indivudalni. Kroz volonterski rad sam poblize upoznala te procese tako da znam o cemu pricam. Ako kategoricki odbija ljecenje a stalo ti je do njega to da mu zaprijetis gubitkom posla je zapravo usluga. Nakon ljecenja ce biti upucen u klub gdje ce imati suport u apstinenciji.
Zato što eto, ima netko kome je stalo do tog čovjeka.Citiraj:
Tanči prvotno napisa
On je bolestan i ima šanse da se izliječi.
Najveći dio njih koji su u tretmanu nisu došli dobrovoljno niti su bili svjesni da i liječenje treba.
Mozda da ih sve vratimo kuvi i okrenemo im leđa?
Zato niti anoreksičsra ne pustimo da se izgladni do smrti nego ih vrlo često natjeramo na hospitslizaciju..
Svašta si pomiješala; ljubav, ovisnost, bolest...Citiraj:
pituljica prvotno napisa
Ne može se anoreksija stavljati u isti koš s alkoholizmom, niti se prisilnom hospitalizacijom rješava problem ovisnosti kao ni anoreksije, a tek ljubav, okretanje leđa, slanje kući...?
No to je za neku drugu temu.
Kris je jako dobro opisala kako to stvarno ide.
ne mislim da mu se trebaju okrenuti leđa
može ga radni kolektiv potaknuti
ali zašto treba firma tražiti njegovo liječenje?
pogotovo što je napisano u prvom postu da radnik pristaje
po meni bi put bio onda da on sam ode na liječenje
a da ga firma podrži u tome
osigura mu povratak na radno mjesto po povratku s liječenja
i ne, nije istina da nitko nije otišao sam
većina ih ode na poticaj, često i ucjenu članova obitelji ili firme
ali ima ljudi koji i sami osvjeste problem i traže odlazak na liječenje
Ne da mi se. Lijepo sam objasnila. Nisam jos cula da je alkoholicar sam rekao da je otisao jer eto njemu je dosta. Niti mi je to itko od strucnog osoblja prenio. Cak niti oni sa ggt preko 3000. Mozda postoje ali to su iznimke. Veca je vjerovatnost da ce se prijaviti jer su zena/muz postavili ultimatum/skuzili su ih na poslu itd...iako firme obicno prvo salju u klub(to su oni needucirani) pa se krug samo vrti. Oni nastave ljecenje jer osvijeste problem(za to je potrebno trijeznjenje i suport) a odlazak nema veze sa karakterom nego bolest to preuzme. Prekid pijenja nosi ozbiljne rizike za zdravlje i doista je potrebno biti pod nadzorom. Taj njegov pristanak treba iskoristiti, mozda nije toliko duboko zagazio pa jedan dio njega shvaca, kod tezih slucajeva doticaj sa realitetom je minimalan.
ne da se ni meni
inače ne volim kada netko nešto tvrdi decidirano i isključivo
da istina je da je većina njih natjerana nekako
ili od radne organizacije ili, češće, od obitelji
i isto je, nažalost istina, da je kod mnogih to neuspješno
i da su mnogi povratnici
ali tvrditi nitko, nikad......
Slažem se.Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Ne da se ni meni, ali još samo ovo:
Imala sam kolegu koji se triput liječio.
Treći put uspješno.
Nije imao nikoga da ga "ucijeni".
Sam je otišao i uspio.
Kako?
Jako puno smo pričali o tome i drago mi je da je to podijelio sa mnom.
Rekao je da se probudio usred noći s luđačkom željom za pićem.
Kod kuće nije imao ni kapi, sve je popio.
I onda je otišao van. U gluho doba kad ništa ne radi.
I stao pred izlogom dućana u kojem je bila neka cuga.
Zamahnuo rukom da razbije staklo i zadnji tren se zaustavio.
I priča on da je tada osjetio da je na dnu, kao zadnji klošar, smeće, ljudski otpadak...htio je razbiti izlog, ukrasti pijaču...dno, krajnje dno.
I sam se zaputio u bolnicu, Vinogradsku jer mu je najbliža, nikad više nije popio ni kapi.
Uspješno se izliječio, a ima tome 15 godina.
Sam, potpuno sam je osvjestio problem i potražio pomoć.
I uspio. Isto je jako dobar čovjek i dobar kolega i radnik, a meni je jako drago zbog njega :heart:
Recidivi su sastavan dio oporavka. Mozda postoje. Ja znam info od strucnog osoblja koji doista znaju sto im je u glavi.Uvijek je neki motiv vezan za druge u pitanju.Kasnije to prelazi u osobni motiv.Tvom kolegi svaka cast. Ljecenje od alkoholizma traje citav zivot. Ako popije i nakon 15god ne pijenja vratit ce se. Njima pregori taj cip i nikada se ne oporavi. Mnogi su pokusali rusiti/preispitati jelinekovu shemu.
http://www.hskla.hr/OvisnostOalkohol...20pit%2004.htm
Ovaj link je doista edukativan. Dr.Zoricic vodi nadzor. Mogu se naci sve relevantne informacije.
To i jest pomiješano i život nije crno-bijel, a govorim iz cipela osobe koja je 15 godina isla na obiteljsku terapiju u vinogradsku i jankomir. To lijecenje je upravo to - analiza ljubavi, ovisnosti, bolesti ...Citiraj:
Tanči prvotno napisa
Ni meni se neda, ali udio onih koji sami krenu na lijecenje bez da ih netko drugi dovede, nagovori, ucijeni itd je jako mali. ali isplati se i treba ih dobesti, ucijeniti ... mozda cemo im tako dati šansu. A liječi se cijela obitelj jer su teoretski u podllozi poremećeni odnosi. Sve je to jako ružno i teško, ali ipak lakše ako se ranije krene
Ma je, tak je.
No ima jedna caka kod tih ovisnosti; kad on odluči...
Dakle, pritisak okoline, familije, firme...je po meni kontraproduktivan.
Otići će on, kako ne, ako skuži da mu visi posao ili je žena s koferom na vratima, ali će vrlo brzo doći do recidiva, ovo kaj Kris piše.
Nije za usporedbu, ali je isto ovisnost.
Moj muž je pušio preko pedeset godina (sad ima 69) i prije šest mjeseci je odbacio cigarete samo tako.
Odjednom. Jer je tako odlučio.
A prije, nema šanse.
Ja sam ga non stop gnjavila da prestane, ali ništa nije pomagalo da ga natjera da prestane dok nije sam odlučio.
Sad ga povremeno pitam fali li mu cigareta, on kaže da je, da mu dođe želja da zapali, ali da ne želi to napraviti.
Znači nije da mu se zgadila cigareta iz nekog razloga, već je baš tako odlučio.
Tek sada, ali bolje ikada nego nikada.
Tanci, nije. Taj pritisak je usluga. Objasnila sam u prvom postu a i imas o tome na linku. Kasnije oni uvide zasto je tako trebalo biti. Recidiv je sastavni dio oporavka otisao ti sam ili ne, sasvim je ocekivan. I ne smatraju recidiv neuspjesnim ljecenjem. Bude ih po nekoliko u citavom procesu, ovisno o osobi. Alkoholizam nije greska vec bolest i kao takvu je treba tretirati a za to treba edukacija.Uh ova tema me podsjetila na to koliko sam divnih ljudi upoznala tamo i koliko sam naucila u cijelom tom procesu. Jos nisam prezalila sto nisam nastavila skolovanje u tom smjeru. Pohvalila bih autoricu teme na spremnosti da pomogne. Pituljica, svaka cast i tebi. Znam koliko je tezak taj proces okolini.
Tanci bravo za muza!
Moj otac je dva put poslan na liječenje od strane sustava, države, zakona. I nije uspio. Nakon nekog vremena (kratkog) sam je prestao piti, bez bolnice i lijekova. Odonda je prošlo 30 godina i nije pojeo niti kolač koji ima alkohol u sebi, kamoli popio nešto. Naravno da ima veze s karakterom. Bio je pravi alkoholičar koji je imao delirije i sve ono što slijedi. Nikad ne izbjegava slavlja, uvijek su ispred njega boce ali nikad nije pokleknuoCitiraj:
KrisZg prvotno napisa
Svaka cast tvome tati.