Sto kad se iznervirate?

U zadnje vrijeme mi se cesto desi da "puknem" i derem se bez razloga. Radi se uglavnom o situacijama tipa: idemo na spavanje, u krevetu pocne divljanje, bacanje jedna po drugoj, cerekanje, redovno se mlatnu glavom ili tako nesto, slijedi plac pa ponovo ispocetka. Ja sam nekad tada toliko umorna i doslovno ne mogu docekati da zaspu. Pa da odmorim. I nakon par molbi da se umire blablabla, redovno se desi da se izderem.
Ovu situaciju sam navela jer je jedna od najcescih. Ima ih jos puno. (Necu ni poceti o npr. jutarnjem oblacenju kad trebam deset puta zamoliti da obuce carapu. Pa sve kao hoce, u biti nece, a da joj ja pomognem ne dozvoljava joj valjda vjera. )
Kako se vi kontrolirate u naletima bijesa?? Znam ja da je vjerovatno problem u meni, nemam pojma kako da se "opustim", spopala me neka nervoza ovih zadnjih mjeseci. Jednostavno sam zapela.

Pa da, desi se ponekad. I grozno se osjećam nakon tog deranja. Uglavnom, odmah iza me tako zapeče savjest da sjednem kraj njih i trudim im objasniti da nisu oni ništa krivi već da sam ja umorna i nervozna zbog toga i toga.

sve isto i kod mene
cudno da plocice jos nisu popdale kolko se ja derem

Mene osvijesti kada me Mejra fino zamoli 'mama, nemoj galamit'. Onda joj se izvinem, zagrlim i ona me onda obicno obavijesti 'mama, slusacu te' :angel:

Ili se obicno posjetim 'djeca su djeca'

melita daj molim te odnesi majicu u pranje
nis
mila, daj molim ez digni majicui odnesi ju u zmazani ves
nis
melita, molim te odnesi majicu
nis
melita, molim te odnesi majicu i
nis
ODNESI FAK HEBENU MAJICU :x
i onda se digne i odnese :roll:

kaj to nije da poludis???
a najmanje tri puta sam je prije toga ljepo zamolila
izludjuje me to sto se pravi da ne cuje odnosno sto me ignorira
a ja na pol metra od nje, a ona ni bu ni mu

ja se nikad na bojana ne derem

ne da se suzdržavam ili kontroliram, nego mi jednostavno ni ne dođe da se ikada, radi ičega izderem na njega i, s obzirom da sam kolerik poprilični :mrgreen: , jako sam sretna što sam toliko smirena prema njemu

al zato MM nastrada, kad me pukne

a tako bi htjela da sam kul na sve :roll:

Ja kad tako puknem poslije me toliko grize savjest da im se bar 15 puta ispričavam kako bi bila sigurna da su mi oprostili.

Citiraj:

---

Mukica prvotno napisa

melita daj molim te odnesi majicu u pranje
nis
mila, daj molim ez digni majicui odnesi ju u zmazani ves
nis
melita, molim te odnesi majicu
nis
melita, molim te odnesi majicu i
nis
ODNESI FAK HEBENU MAJICU :x
i onda se digne i odnese :roll:

---

Ja se jako rijetko derem, ali kod nas ovakve situacije uopće ne završavaju kao kod Mukice - ako neće, neće, i nikakvo urlanje ne pomaže, dapače, čini mi se da ju pogled na izbezumljenu mamu zabavlja.

Evo kaj ja radim: ako je mm doma, pozovem ga da dođe i što prije brisnem u drugu prostoriju u kojoj se ispušem. Ako nije kod kuće ili sam negdje drugdje sama s klinkama zašutim, počnem duboko disati i brojim do deset. Nije da se smirim i doživim nirvanu :lol: , ali barem ne urlam.

kad je moja kćer bila mala znalo mi se dogoditi da se izderem grozno na nju ili na dragog. brzo sam uvidjela da ona to pamti i da bez obzira na isprike i pokajanja, to ostavlja negdje neki trag na našem odnosu. nakon jedne zbilja ružne provale deranja s lupanjem vratima, nešto je puklo i istinski sam shvatila da to više ne smijem raditi. uspjela sam to izbaciti iz svog ponašanja sve do ove trudnoće i prestanka pušenja, a i sada se to dogodilo samo jednom. pomoglo je to što sam svaki put ulovila onu sekundu prije no što bi sama sebi dala zeleno da krenem urlati, i u svijesti bih obrnula situaciju. ušutjela bih i sjetila se kako bi nam nakon deranja svima bilo lošije. glas namjestim na tihu strogoću, namjestim strog pogled i dam svima na znanje da su pretjerali.
danas je moja klinka velika i uopće mi nije drago kad iz naftalina izvuče neke moje dernjave, kao da još uvijek ima potrebu o tome raspravljati.

naravno da mi se desavalo da izgubim kontrolu i dreknem. posle toga sam se uvek osecala grozno, znajuci da je , osim njihovog bezobrazluka, tome kumovala moja nervoza ili umor. u medjuvremenu sam resila da prestanem i sa tim, doduse retkim, ispadima. naucila sam da kod sebe prepoznam taj trenutak pre nego sto puknem. tada se odmaknem od dece, izduvam i nastavljam dalje.
ovih dana upravo i ja imam niz situacija u kojima me mladja kcerka iskusava i kada bih mogla doslovno da urlicem, ali jos uvek uspevam da se kontrolisem. ta kontrola je rezultat moje svesne odluke da necu vikati na decu ili ih ne daj boze tuci. da mi je lako ,nije ,ali se trudim. i rezultati su mnogo bolji!

Citiraj:

---

andrea prvotno napisa

ja se nikad na bojana ne derem

ne da se suzdržavam ili kontroliram, nego mi jednostavno ni ne dođe da se ikada, radi ičega izderem na njega i, s obzirom da sam kolerik poprilični :mrgreen: , jako sam sretna što sam toliko smirena prema njemu

al zato MM nastrada, kad me pukne

a tako bi htjela da sam kul na sve :roll:

---

istoovako,nolukajejos jako maliinepadaminapamet...
no,mmijaimamo faze deranja jednonadrugog i zbog togamejako grize savjest ... jako...
pastoga:
1.pokusavam se kontrolirati,stati na loptu par sekundi prije nego buknem,prodisem par puta duboko, odem se na balkon nadisati zraka, pogledati zelenilo...
2. zamolim mm-a da odlozimo raspravu za vrijeme dok luka spava(ako imalo sumnjamo da bi nam zivci mogli zaiskriti)

Ajoj. Nastojim se ne derati, ali podviknem. Najviše me smeta oglušivanje - ono kad me uopće ne doživljava. Da ne bih vikala smislila sam druge taktike - dođem do njega, uzmem ga za ruku i odvedem do određenog mjesta; pokušavam riješiti stvari kroz humor, pogledam ga u oči i tiho, ali odlučno kažem što treba učiniti. Izvan takvih situacija razgovaram s njim o tome i upozoravam ga zašto nešto tražim od njega i na to da i ja imam neke svoje potrebe i granice i da on to treba poštovati.

Nekad pali, nekad ne. Nikad ne psujem na njega, ako mi se slučajno dogodi (u autu), ispričam se. Ako se izderem, ispričam se također. Ali, ne ispričavam se za svaki povišeni ton - koristim se njime, jer se želim zauzeti i za sebe.

Kod mene je svako veče bilo kao kod Zorane, dok nisu krenuli u školu.
Krenemo s pričom za laku noć, izljubimo se, dogovorimo da će biti dobri, ugasim svjetlo... i onda krene. Prvo šuškanje, pa cerekanje, pa ustajanje i prelaženje iz jednog kreveta u drugi, pa se udare i u plač. Reagirala sam tako da otvorim vrata, upalim svjetlo i molećivo ih pogledam, pa ponovno ugasim svjetlo. No tijekom večeri bi upozorenja iz piana i završila u fortissimu. Rezultat je uvijek bio isti: malo se primire i onda čuješ: Jel otišla? :lol: i nastavak - dok se ne umore.

dernjava? pa tko ju nije prošao... :mrgreen:

ja sam uz dernjavu koristila "strogi prst" (kažiprst), i nakon nekog vremena nisam morala ispustiti glas: prst je bio dovoljan ;) .

sada?

- sad ću
- samo malo
- evo odmah

itd... (smajlićkojilupaglavomuzid)

btw - nemojte se potrošiti u sitnim godinama. čula sam da je naše sadašnje stanje zarazno: vlada među svim tinejdžerima (rekli mi roditelji :lol: )

Sabaleta :lol:

I jel pokupe djeca tu vasu dernjavu? Jel se deru na lutke, sestre, bracu itd.?

moja kćer se još uvijek igra svega što je za nju stresno. kad sam se ja derala, ona se igrala toga, ali na žalost puno više se igrala toga da se dere teta u vrtiću, a sada oponaša školske profesore u deranju ili bilo kojem drugom ispoljavanju nadmoći nad djecom

Od kog su pokupili deranje nemam pojma :roll: , al deru se jako glasno da me nadjačaju. :lol:

ja se na gabriela uopće ne derem jer je on još premali,al zato me dominik i lea doslovce izluđuju.
odlazak u krevet je najgori dio dana.idu svaku večer u isto vrijeme spavati,al se još uvijek ljute kad ih potjeram u krevet ili izmišljaju da su gladni,žedni...pa u krevetu pričaju i nasmijavaju se,a ja ih laganini upozoravam dok mi ne pukne film i onda počnem s dernjavom :roll: sad sam uvela minuse-ko skupi pet komada ne ide u gardaland.idemo za 12 dana,a već ih imaju po tri komada.s obzirom da ih prebrzo skupljaju,dala sam im šansu da s tri plusa brišu jedan minus.
uglavnom,stvar super funkcionira i ja imam manju potrbu za dernjavom jer samo onak kulerski upišem minusić i oni se odmah smire.tak ćemo nastaviti i nadalje.

Dolega, ti plusići i minusići su izgleda super stvar za veće klince :D

A ja sam fakat zanimljiv slučaj...nikad, baš nikad se nisam izderala na leonu...tu se fantastično kontroliram...ali sam je par puta udarila po guzi kad su me očaj i nemoć potjerali preko ruba, jednostavno sam je nakon mirnog 500-tog ponavljanja, zgrabila i nalupala...ko da mi je mrak pao na oči i iz prve brzine prešaltala u petu...užasno :cry:

Ali su emocionalne posljedice i njoj i meni bile strašne, tak da mi se to već duuuuuuuugo nije dogodilo i silno se kontroliram da mi se više nikad ne ponovi...

Zapravo, ako bi morala izdvojiti jednu vrlinu najpotrebniju roditelju, čini mi se da bi izdvojila upravo strpljivost...konjski živci u kombinaciji sa mantrom "ona je samo dijete i naučit će se boljem ponašanju samo uz tvoju pomoć, a urlanje i mlaćenje neće pomoći nimalo" ;)

I ja sad imam bljesak one tuge i bola koji bi nas strefio da riješim stvar bilo kako osim mirno..pa me to spašava...strah je dobar, strah od samog sebe :mrgreen:

minusi i plusevi su luda strvar. ja ih sa starijom upotrebljavam već godinama i to je najefikasnija metoda za uvođenje reda u bilo koji dio njenog malog života. sama si piše pluseve i minuseve i pored svakog mora napisati točan razlog. listovi s plusevima i minusevima razvrstani su po temama. trenutno ih na vratima sobe ima četiri. ja osim kazne imam i nagrade. toplo preporučam za malo starije klince.

Kod mene to nije upalilo. A ne pali ni sistem kažnjavanja. Na kazne se naviknu, a minuse prepravljaju ili plaču zbog njih. Sva sreća pa odrastaju. :lol:

Meni moje dijete na moje deranje veli: "Mama nemoj se jutiti. Budi mijna." eto, i kako bi se ja onda mogla derat na nju kad me odmah rastopi!

Samba puno te lakše rastapaju kad su u paru :lol:

Moje dijete je još malecko (2pol godine) pa zasada još obožava kad joj dam sitne zadaće (osim skupljanja igračaka-to mi ne uspijeva), tipa donijeti luk, baciti pelenu u smeće itd.
Ali, primijetila sam da za stvari koje se njoj baš ne daju (presvlačenje guze), ne pali čisto napravi to i to . Uvijek to trebam "garnirati" s još nekom pričom.
Npr: Mama, kakala sam.
Dobro ribica, idemo se presvući.
Neću.
Hajde, idemo se presvući, guza peče kad se ne presvuče.
Ne peče!
Znaš, nećemo ići van pokakane guze.
Mama, presvuci guzu.

Tako se ja stalno domišljam kako da je "uvjerim" da dobrovoljno nešto napravi. Dernjava nikada nije dala rezultata.

Jedino još uvijek muku mučim s četiri stvari: naučiti je da ne otvara frižider i premješta hranu s police na policu, da ne pali štednjak, da navečer dopusti da joj operem zube bez mog polusatnog monologa, da pokupi svoje igračke.
Ali zbilja, zbilja ništa nikad s njom nisam riješila deranjem. Što ne znači da mi nije pobjeglo, ali trudim se kontrolirati.

ja sam jučer vikala jer sam bila iscrpljena. poslije toga je lada hodala po kući i prpošno, kao da je svjedočila nekom revolucionarnom otkriću, recitirala: "mama jako juta, mama jako juta...". :/ ostatak dana sam se ispričavala. rekla je da mi oprašta :heart:

znam da to nije ništa strašno, ali najgore je što me grižnja savjesti ne napušta po nekoliko dana. srećom, viknem samo ponekad. najtužnije je što je to uvijek prilikom uspavljivanja. ona umorna, ja umorna, zvijezde se loše poklopile...

zorana, nisam baš pomogla ali barem znaš da nisi sama.

Meni je mama temperamentna talijanka pa nam je vikanje u krvi čak i kad se vodi najnormalniji razgovor. Zato su Sonja i MM mirni i tihi slavonci, pa se često ulovim u duuuugim monolozima, jer me niti vide niti čuju, i nerijetko ti monolozi završe mojim vikanjem "PA DOBRO JEL JA TO KINESKI PRIČAM ILI ŠTO????" ili tipa "JEL JA TO OVIM ZIDOVIMA GOVORIM????" Tek tad se okrenu i gledaju me onako u čudu da koji mi je opet i zašto ja to vičem, jer naravno ona moja 53 pitanja uopće nisu doživjeli :?

Ja se trudim da ne galamim na nju ali omaklo mi se par puta moram priznati.Više okolina plati :mrgreen: . Večerala je griz a ne želi da ju hranim,onda pustim da mrlja i propisa dok ne pop.....m,onda krene paljba ali ne na nju već sam na sebe galamim da koja sam koza sad imam pol sata pospremati,ne biram riječi.Mala me samo čudno gledala i misli si "ova nije normalna".

Ja se na H nikad ne derem, ni glas ne podignem...A i onaj ko bi se to usudio gadno bi prosao...

A tek da je ja ili MM udarimo - NIKADA!!!

Djetetu treba objasniti, polako strpljivo. I 100x puta ako treba.

I ne kuzim zasto se roditelji ljute ako dijete nece navecer ici spavati. Pa neka se igra. Moja H ide spavati kad je pospana. Ak je to ponoc, a najcesce i je izmedju 23-24h, kakve to veze ima, nije mi jasno???

Ja si uvijek mislim kak bi meni bilo da moram u krevet a ne da mi se. Ili da moram pospremati, a ne da mi se. Pa ima mamu da baci prljavi ves u kosaru, a ona je dijete, nek se igra, zasto da je to prekidam.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Ja se na H nikad ne derem, ni glas ne podignem...A i onaj ko bi se to usudio gadno bi prosao...

A tek da je ja ili MM udarimo - NIKADA!!!

Djetetu treba objasniti, polako strpljivo. I 100x puta ako treba.

I ne kuzim zasto se roditelji ljute ako dijete nece navecer ici spavati. Pa neka se igra. Moja H ide spavati kad je pospana. Ak je to ponoc, a najcesce i je izmedju 23-24h, kakve to veze ima, nije mi jasno???

Ja si uvijek mislim kak bi meni bilo da moram u krevet a ne da mi se. Ili da moram pospremati, a ne da mi se. Pa ima mamu da baci prljavi ves u kosaru, a ona je dijete, nek se igra, zasto da je to prekidam.

---

kao prvo, tvoje dijete je još jako malo, naravno da se na bebu nitko ne dere niti bi je udario (bar se nadam). ali, što se tiče toga da ti beba ide spavati kad je pospana, ne znam... i ja nekad idem spavati jer vidim da je vrijeme za to, iako mi se možda ne da, ali znam da ću se jedino tako odmoriti i funkcionirati sljedeći dan normalno. roditelji su tu da tako razmišljaju umjesto bebe.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

I ne kuzim zasto se roditelji ljute ako dijete nece navecer ici spavati. Pa neka se igra. Moja H ide spavati kad je pospana. Ak je to ponoc, a najcesce i je izmedju 23-24h, kakve to veze ima, nije mi jasno???

---

Ako nema reda spavanja, onda vlada nered.
Kod nas je 22 uvertira da se do 22.30-23 mora zaspati.

One bi tulumarile do pol noći, pa se po navici međusobno probude prerano, pa su živčane cijeli dan poslije.

I velika je razlika imati jedno ili dva, tri, a bogami i 4 djeteta :)

Citiraj:

---

sabaleta prvotno napisa

Sva sreća pa odrastaju. :lol:

---

kaj si luda,bolje da uživamo dok još možemo :P jer će nam biti još gore.ne kažu uzalud :mala djeca mala briga,velika djeca velika briga.

oke ja imam malog andjela no ..kuzim vas sto prolazite.
htjedoh reci da dolazim iz obitelji u kojoj se uvijek vikalo i tuklo.
Ja se uopce ne sjecam svoga djetinjstva(tek par slika mi dolazi)upravo zbog te dernjave i konstantnog verbalnog/fizickog maltretiranja.Moja majka,po naravi perfekcionista,uvijek je zahtjevala cistocu i tako uvijek nesto cistila pa zivcanila i psovala ako smo zaprljali sudje nakon sto ga je ona tek oprala,i takve slicne sitnice su kod nas u kuci izazivale cjelodnevnu viku.
na mene je to tako utjecalo da sam kao osnovnoskolac se bojala mraka,grizla sveudilj nokte;da sam kao srednjoskolac bila veoma povucena,malo pricala,ne izlazila van niti imala decke... da ne duljim..
razumijem svoju mamu..tata i ona se nisu bas slagali pa su se svakodnevno svadjali;tata nije bio duz dana kod kuce pa se mama istresala na sestri i meni i tako to-zacarani krug.

danas kada se osvrnem na to mogu bez okolisanja reci da mi je djetinjstvo bilo traumaticno i da sam bila verbalno/fizicki zlostavljana ...jer moja mama nije imala zivaca za ista drugo doli vikati i tuci.
zato se jezim od onih scena kada vidim na ulici kako odrasli tuku svoje djete.
a kao terapeut mogu pouzdano i provjereno reci da su djeca samo odraz roditelja,i po tomu savrsena ogledala u kojima se roditelji mogu ogledati i spoznavati sto im je mijenjati u sebi/svom ponasanju.djeca se radjaju cista,savrsena,na bozju sliku, i ono su sto ih naucimo svojim zivotom .ajde kada vas dijete iduci puta ne bude slusalo tj. ignoriralo;sjetite se kada ste vi njega isto tako ignorirali,zauzeti nekim svojim,odraslim poslovima/problemima.

a i kakva je to fora ocekivati da djeca legnu u krevet i sklope oci navecer,kada vi to zelite?pa sasvim je prirodno da se zele veseliti i igrati,uvijek i povazdan,pogotovo navece kad su svi na okupu.
ima jedna fenomenalna knjiga-energetska medicina,od donne eden(u izdanju vbz)koja daje odlicne metode kako ujutro navest djecu da ustanu,kako ih smiriti pred spavanje,kako im uklonuti bol i tako dalje,ostale prakticne stvari u zivotu...metode su veoma ucinkovite jer se temelje na pritiskanju neurovaskularnih tocaka na tijelu,koje imaju odredjeni opustajuci/ili stimulirajuci/razbudjujuci ucinak na tijelo..to nisu neke rekla-kazala metode vec empirijski dokazane i lako primjenjive..
rado bih vam prenjela sto pise no bez crteza,koji opisuju gdje su pojedine tocke, vam nista ne bi znacilo..mislim da knjigu mozete u knjiznici naci..

e i da..to nisu vjezbe koje ce djeca prihvacati poput onog -"fuuj..opet nesto zeleno za rucak" vec su one pravi izazov i veselica,kako za odrasle tako i za male...ako ne uspijete
naci knjigu,mogu pokusati opisati odredjene vjezbe iz knjige,koliko je to moguce.

evo odmah jedne:

kako smiriti djecu(ili sebe)

djeca cesto izvode "škare".vidjet cete ih kako rade skare dok gledaju tv,a to mogu uciniti razgovarajuci s vama dok vi radite istu vjezbu.pocnite lezeci na trbuhu,s bradom naslonjenom na dlanove,rastavljenih koljena,a nogu savijenih prema gore.pustite noge da vam padnu prema van,a zatim ih ponovno skupite,prekrizite radeci skare,pokrecuci ih naizmjence jednu iznad druge.
Time energije prelaze s jedne strane tijela na drugu,a istovremeno zdruzuje bokove,kraljesnicu,zivcani sustav i mozak.Dobro je za krvotok u nogama,kao i za hiperaktivne noge.

-ovo je jedna od navedenih vjezba...i kao i ostale,veoma je zanimljiva djeci,koja vole istrazivati svijet oko sebe,kao i svoje tijelo.probati cu jos ostalih prepisati.sad se mala guza probudila pa gibam.

Citiraj:

---

sundrops prvotno napisa

a kao terapeut mogu pouzdano i provjereno reci da su djeca samo odraz roditelja,i po tomu savrsena ogledala u kojima se roditelji mogu ogledati i spoznavati sto im je mijenjati u sebi/svom ponasanju.djeca se radjaju cista,savrsena,na bozju sliku, i ono su sto ih naucimo svojim zivotom ...

---

Ovom sam se toliko puta osvjedočila i na lijepim i na ružnim stvarima...

Npr. odustala sam od toga da je učim lijepom ponašanju, kad je ionako puno važnije što ja radim od onog što govorim jer ona ponavlja moje ponašanje, a ne moje riječi :)

Doduše, ponavlja nekad i riječi vrlo doslovno i to ono što bi najmanje htjeli :mrgreen:
Svi smo mi nesavršeni i znamo se ponašati loše, ali i onda malci nepogrešivo kopiraju...recimo, ja kad me iznervira neki luđak na cesti koji misli da su on i njegov auto jedini tamo, znam se zaderat "Jesi ti normalan!!!!????"

Danas ja stavljam Leonu u sjedalicu i nehotice je upiknem ključem od auta u nogicu, a ona se zadere na mene:"Jesi ti normalna????" :lol:

sundrops, potpisujem sve što si rekla za knjigu. imam je. znaš li možda kako stoje stvari s vježbama iz knjige tijekom trudnoće. ja sam se nekako bojala bilo što raditi jer moram mirovati i čuvati trudnoću.

Citiraj:

---

sundrops prvotno napisa

a i kakva je to fora ocekivati da djeca legnu u krevet i sklope oci navecer,kada vi to zelite?

---

kad bi ih pustila da idu spavati kad žele,to ne bi bilo prije pola noći, a nastava je ujutro u 7 h i djeca moraju biti odmorna i naspavana.
uostalo,smatram da neki red oko spavanja mora biti.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

I ne kuzim zasto se roditelji ljute ako dijete nece navecer ici spavati. Pa neka se igra. Moja H ide spavati kad je pospana. Ak je to ponoc, a najcesce i je izmedju 23-24h, kakve to veze ima, nije mi jasno???

Ja si uvijek mislim kak bi meni bilo da moram u krevet a ne da mi se.

---

ova teorija divno zvuci dok je dete malo, ti ne radis, a ono moze da se naspava i preko dana do mile volje. na zalost, cela prica pada u vodu u situacijama kada ujutro treba rano ustati, spremiti dvoje/troje dece, odvesti ih u vrtic/skolu, stici na autobus i naposletku na vreme na posao. tada je situacija kada su deca neispavana samo otezavajuca za sve ucesnike u prici i varnica koja izazove nervozu jako lako kresne. mislim da je potrebna ogromna umesnost i strpljenje da se u takvim situacijama sacuva AP pristup deci, da se nadje vreme i za jutarnje mazenje, i za pustanje da sami odluce sta ce obuci, koju ce igracku poneti, da li ce popiti mleko... dakle uciniti im jutro prijatnim , a sa druge strane ispostovati svoje obaveze...

Ja sam se na svojih oboje djece uvjerila koliko je vazan rani, i otprilike uvijek istovremeni odlazak u krevet.
Ne znam za vasu djecu, ali moji ako zaspu iza najkasnije pola devet navecer, sutradan su totalna koma. Jer, bez obzira kad zaspu bude se rano, oko sest.
Da mi djeca bauljaju po stanu u dvanaest sati nocu mi je totalno neprihvatljivo.
Nekakav "red" kod spavanja je nista manje vazan i odraslima. ;)

slazem se, zorana. i moja su deca ranoranioci i zato je cak i vikendom vazno da legnu na vreme. svako iskakanje iz ritma dovodi do nervoze sutradan. i dok su bile bebe vodila sam racuna da imaju zdrav ritam sna .

Citiraj:

---

Vishnja prvotno napisa

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

I ne kuzim zasto se roditelji ljute ako dijete nece navecer ici spavati. Pa neka se igra. Moja H ide spavati kad je pospana. Ak je to ponoc, a najcesce i je izmedju 23-24h, kakve to veze ima, nije mi jasno???

Ja si uvijek mislim kak bi meni bilo da moram u krevet a ne da mi se.

---

ova teorija divno zvuci dok je dete malo, ti ne radis, a ono moze da se naspava i preko dana do mile volje. na zalost, cela prica pada u vodu u situacijama kada ujutro treba rano ustati, spremiti dvoje/troje dece, odvesti ih u vrtic/skolu, stici na autobus i naposletku na vreme na posao. tada je situacija kada su deca neispavana samo otezavajuca za sve ucesnike u prici i varnica koja izazove nervozu jako lako kresne. mislim da je potrebna ogromna umesnost i strpljenje da se u takvim situacijama sacuva AP pristup deci, da se nadje vreme i za jutarnje mazenje, i za pustanje da sami odluce sta ce obuci, koju ce igracku poneti, da li ce popiti mleko... dakle uciniti im jutro prijatnim , a sa druge strane ispostovati svoje obaveze...

---

Radim od kada je imala 5mj, ali ne ide u vrtić, nego je čuva ili MM koji radi u smjenama ili dolazi svekrva. H nije ranoranilac, spava do 10, 1030. Meni to odgovara-najdrazi su mi trenuci navecer od 21-23h, kada nakon kupanja i vecere citamo slikovnice, slazemo kockice, gledamo crtic...Kada mi zaspi ranije, cisto mi je zao, vecer mi je nekako dosadna.
U principu ja sam protiv bilo kakvog reda, kod nas je sve stihijski.