Novi udar na potrošače - nova poskupljenja hrane

Ne znam koliki su među vama pročitali članak na portalu Jutarnjeg, ali iskreno meni je više zamorno čitati ovakve crne vijesti. Kada smo se pripremali za ulazak u EU, onda su svi mahom pričali hvalospjeve o toj Europi, kako će nam biti bolji standard, ovo ono. Javnost se pripremala i mobilizirala za ulazak u EU, kao da je to naša sudbina, naša budućnost. Sada kada smo u EU vijesti su sve mračnije i depresivnije. Korupcija i nepotizam nikad nisu bili više na vrhuncu nego danas. Čitave obitelji nezadovoljni sustavom i bez prihoda odlaze iz Hrvatske za boljim životom. U tu istu EU o kojoj smo slušali bajke.

Nama osobno ostaje sve manje novaca mjesečno da pokrpamo režije i nađemo nešto u frižideru. Već smo se toliko toga odrekli i opet nije dovoljno. Najnovija vijest o poskupljenju hrane i to pred zimu (a skoro svake godine je tako) me ubija u pojam. Zbilja pazimo koliko i na što trošimo, uskraćujemo si mnogo toga, i opet nije dovoljno. Ne znam više gdje i na čemu da štedimo. A o mirovini jednog dana bolje da ne razmišljam, jer ju vjerojatno neću ni doživjeti.

Kako se vi nosite sa svakodnevnim poskupljenjima, nametima, tim silnim stresom kako preživjeti iz dana u dan? Razmišljate li o odlasku iz zemlje?

stanamar ne znam da li zelis steci ideje o sparanju ili zelis na filozofski kutak. reci mi sto zelis da zanm spojiti ili premjestiti.

Ne vidim kakve veze ima poskupljenje hrane, korupcija i nepotizam imaju veze s EU. Mislila si da će ulaskom u EU čarobno nestati svi hrvatski dugovi, političari postati pošteni i misliti na narod, na ulicama teći med i mlijeko? Nije to Disneyland. Za stanje u državi je jedino kriva država. To što naši političari često kažu to od nas traži EU, vrlo je često i laž. Pa neće valjda reći: Sami smo se zaj****ali? Samo ljudi nisu upućeni koliko se EU može uplitati u unutrašnje poslove države, a političari često kažu morali smo to. A o sposobnosti vlasti govori i činjenica da nekoliko stotina milijuna eura stoji u fondu (nisam sigurna da smijem javno reći kojem) koji je samo za Hrvatsku. I koliko je iskorišteno iz njega? Niti 1 %. Zašto? Zato što su političari tu od mandata do mandata da napune svoje kese. Zaboli njih za tebe, siromaštvo, prirodu i društvo.
Ne mislim da je EU savršena tvorevina. Ima prednosti i mana kao i sve, ali sigurno nam ona nije kriva za sve naše nedaće.

Cijene hrane su odavno preniske i neodržive. Pri tome ne mislim na to da je hrana jeftina i dostupna svima, nego da je to jednostavno činjenica. Država mora subvencionirati hranu kako bi ju ljudi mogli sebi priuštiti i ne bi skapavali od gladi (iako je sve više i više takvih slučajeva). Ako pogledaš, je li realno da litra mlijeka košta 6-7 kn? Kad uzmeš koje sve troškove ima čovjek koji uzgaja krave (prehrana, smještaj, bolesti, voda, struja, porezi...) Netko taj manjak mora pokrpati. Tko? Država. Država=porezni obveznici.
Ne kažem da je to opravdano i da bi tako trebalo biti, ali tako je. Cijena hrane je daleko jeftinija od troškova proizvodnje. Bilo je pitanje vremena kad će to puknuti, a na kome će se prelomiti je oduvijek bilo jasno.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

stanamar ne znam da li zelis steci ideje o sparanju ili zelis na filozofski kutak. reci mi sto zelis da zanm spojiti ili premjestiti.

---

Voljela bih više čuti iskustva oko štednje, kako se cure snalaze po tom pitanju.

Citiraj:

---

Munkica prvotno napisa

Ne vidim kakve veze ima poskupljenje hrane, korupcija i nepotizam imaju veze s EU. Mislila si da će ulaskom u EU čarobno nestati svi hrvatski dugovi, političari postati pošteni i misliti na narod, na ulicama teći med i mlijeko? Nije to Disneyland. Za stanje u državi je jedino kriva država. To što naši političari često kažu to od nas traži EU, vrlo je često i laž. Pa neće valjda reći: Sami smo se zaj****ali? Samo ljudi nisu upućeni koliko se EU može uplitati u unutrašnje poslove države, a političari često kažu morali smo to. A o sposobnosti vlasti govori i činjenica da nekoliko stotina milijuna eura stoji u fondu (nisam sigurna da smijem javno reći kojem) koji je samo za Hrvatsku. I koliko je iskorišteno iz njega? Niti 1 %. Zašto? Zato što su političari tu od mandata do mandata da napune svoje kese. Zaboli njih za tebe, siromaštvo, prirodu i društvo.
Ne mislim da je EU savršena tvorevina. Ima prednosti i mana kao i sve, ali sigurno nam ona nije kriva za sve naše nedaće.

---

Upravo to, nisam mislila, nego sam se čudila drugima koji su povjerovali u propagandu i laži političara i medija. Niti nisam bila za EU, dok god nismo sami uređena država, a sada se najbolje vidi čija smo država.

Citiraj:

---

Cijene hrane su odavno preniske i neodržive. Pri tome ne mislim na to da je hrana jeftina i dostupna svima, nego da je to jednostavno činjenica. Država mora subvencionirati hranu kako bi ju ljudi mogli sebi priuštiti i ne bi skapavali od gladi (iako je sve više i više takvih slučajeva). Ako pogledaš, je li realno da litra mlijeka košta 6-7 kn? Kad uzmeš koje sve troškove ima čovjek koji uzgaja krave (prehrana, smještaj, bolesti, voda, struja, porezi...) Netko taj manjak mora pokrpati. Tko? Država. Država=porezni obveznici.
Ne kažem da je to opravdano i da bi tako trebalo biti, ali tako je. Cijena hrane je daleko jeftinija od troškova proizvodnje. Bilo je pitanje vremena kad će to puknuti, a na kome će se prelomiti je oduvijek bilo jasno.

---

Što se proizvodnje tiče, znam ponešto o tome. Sama sam imala vrt, uzgajali smo hranu, dobro znam kolika su to odricanja i ulaganja. Ali ne može se poreći da su troškovi života daleko veći od naših plaća. Ciljala sam na niska primanja i neprilike da čovjek zaradi koju kunu više ili da ušpara koju kunu.

Ovo premjestam na filozofski a o stednji, vec dugo nisamo digli je antirecesijeske mjere.

Stanamar, nije tu kriva EU. Kriv je naš mentalitet, sitnointeresni - nije bitno ako malo kradem, drugi kradu više , ne moram ja prijavljivati, drugi će itd.
Evo ja nikad nisam u taxiju dobila račun. I nikad nisam rekla - račun, molim! Žuri mi se, ne da mi se, znam
da su umreženi i da nema posljedica itd. I sad to samo preslikaj na makrorazine, isto je.
Nije država kriva, MI SMO.

Citiraj:

---

stanamar prvotno napisa

Kako se vi nosite sa svakodnevnim poskupljenjima, nametima, tim silnim stresom kako preživjeti iz dana u dan? Razmišljate li o odlasku iz zemlje?

---

Ne razmišljam o odlasku.
Niti mogu niti želim. Imam ovdje stare roditelje, imam posao, imam život, kakav takav, ali imam.
Nama je još super, iako nije, i stvarno je zajebano, balansiramo poslovno iz mjeseca u mjesec na žici nad provalijom i tako od sredine 2010., bilo je pakleno, a i dalje smo u čistilištu, sedma godina teče. Mužu je, falabogu, bolje, odnosno sigurnije.
Tako da živim u stanju napetosti, ponekad mi se čini da sam tako oguglala da više ne pamtim ona druga vremena, totalno su mi nestvarna.

Ni ja ne razmišljam o odlasku... ne pada mi na pamet. Probala sam to u devedesetima (kad sam imala par godina staža) i na vlastitoj koži ustanovila da se nama odavde samo čini da je trava zelenija drugdje.

Kamo god odemo, tamo smo stranci, nemamo logistiku prijatelja i obitelji, nemamo poznate, nemamo komparativnu prednost poznavanja situacije i preživljavanja i uvijek smo došljaci, odnosno startna pozicija je većini višestruko lošila nego u vlastitoj zemlji, teže je i kompliciranije. Naravno, to nije u kamen uklesano. Svakako da ima ljudi kojima to odgovara, koji su u određenoj životnoj dobi i situaciji da mogu iskušati sreću u inozemstvu (većinom mladi, tek diplomirani, koji su još slobodni i nemaju malu djecu, stare roditelje i slično, koji nisu opterećeni sa previše veza, imovinom i koječime...

Tako da... ne kažem da je odlazak loša opcija, samo da to nije opcija za mene. Nekad sam mislila da bi to moglo biti drugačije pa sam (na sreću) na turističku vizu otišla i uvjerila se da nije sjajno. Provjerila sam i preko bare i Europu. Sad je situacija možda nešto drugačija, ali kilometri udaljenosti su ostali isti. Sad mi je sve teže brinuti o ostarjelim roditeljima u rodnom gradu samo 100 km od mjesta gdje živim, a ne mogu ni zamisliti kako bi to izgledalo da odem tisućama kilometara daleko....

da sam mlada, bez obitelji, zavrsila skolovanje, posla ni na vidiku, a drustvena klima ovakva kakva je sada tu - sigurno bih razmisljala o odlasku

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Stanamar, nije tu kriva EU. Kriv je naš mentalitet, sitnointeresni - nije bitno ako malo kradem, drugi kradu više , ne moram ja prijavljivati, drugi će itd.
Evo ja nikad nisam u taxiju dobila račun. I nikad nisam rekla - račun, molim! Žuri mi se, ne da mi se, znam
da su umreženi i da nema posljedica itd. I sad to samo preslikaj na makrorazine, isto je.
Nije država kriva, MI SMO.

---

Slažem se, ali opet s druge strane, nisu svi građani takvi. Meni ne pada na pamet nešto zamaskirati, uzeti ono što mi ne pripada, ne izdati račun. Trudimo se da budemo pošteni, ali ispadaš budala pored onih koji rade sve suprotno.

Još o poskupljenju hrane: mm i ja smo prije dooosta godina kupili komad zemlje, da imamo vikendom mjesto gdje ćemo djecu odvesti bez opasnosti da samo pobiru pesje brabonjke po travi.

Nije to puno, aliii imamo tamo svoje voće, svoje tikve, bilo je sezona kad sam imala vrt (sad ga nemam jer ne stižem brinuti kako bi trebalo) a i djeca su mi vidjela da mrkve ne rastu na asfaltu.

Moja kolegica (još par godina do mirovine) isto ima grunt s voćnjakom, okućnicu s vrtom, vlastite kokoši... ne zato da uštedi (iako uspijeva u tome) nego zato da za unuke ima domaće povrće i jaja za koja zna odakle su.

Htjela sam reći ovo - naravno da ne mogu svi uzgajati hranu, ali oni koji mogu, mislim da bi i trebali pozabaviti se time, a ne kukati kako je hrana skupa. Ja vidim da hrana NIJE skupa kad vidim koliko se toga baca (pogledajte samo kontejnere - jest da ima ljudi koji kopaju po njima, ali bratemili, pogledajte i čega sve ima u tim kontejnerima - užaaaas). Ja sam odgojena tako da smatram kako se kruh ne smije bacati, kako bacanje bilo kakve hrane nije dobro (moja baka je govorila "Tko baca hranu, kad tad će osjetiti što znači biti stvarno gladan", ne između obroka nego ono kad baš nemaš i ne vidiš kako bi se to moglo popraviti...

Pokušavam poučiti djecu da razmišljaju na sličan način: nemojte bacati hranu jer uvijek ima nekoga tko bi se mogao najesti... Naravno, povremeno se dogodi da se nešto pokvari, da ima previše skuhanog, ali to bi trebalo biti iznimka, a ne pravilo. Moja djeca u životu nisu osjetila tu vrstu gladi kad nemaš, a ni ja. Ne bih voljela da se to promijeni.

Mi isto ništa ne bacamo, a imam komadić vrta od kojeg ove godine nije bilo puno zbog suše. :(

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Još o poskupljenju hrane: mm i ja smo prije dooosta godina kupili komad zemlje, da imamo vikendom mjesto gdje ćemo djecu odvesti bez opasnosti da samo pobiru pesje brabonjke po travi.

Nije to puno, aliii imamo tamo svoje voće, svoje tikve, bilo je sezona kad sam imala vrt (sad ga nemam jer ne stižem brinuti kako bi trebalo) a i djeca su mi vidjela da mrkve ne rastu na asfaltu.

Moja kolegica (još par godina do mirovine) isto ima grunt s voćnjakom, okućnicu s vrtom, vlastite kokoši... ne zato da uštedi (iako uspijeva u tome) nego zato da za unuke ima domaće povrće i jaja za koja zna odakle su.

Htjela sam reći ovo - naravno da ne mogu svi uzgajati hranu, ali oni koji mogu, mislim da bi i trebali pozabaviti se time, a ne kukati kako je hrana skupa. Ja vidim da hrana NIJE skupa kad vidim koliko se toga baca (pogledajte samo kontejnere - jest da ima ljudi koji kopaju po njima, ali bratemili, pogledajte i čega sve ima u tim kontejnerima - užaaaas). Ja sam odgojena tako da smatram kako se kruh ne smije bacati, kako bacanje bilo kakve hrane nije dobro (moja baka je govorila "Tko baca hranu, kad tad će osjetiti što znači biti stvarno gladan", ne između obroka nego ono kad baš nemaš i ne vidiš kako bi se to moglo popraviti...

Pokušavam poučiti djecu da razmišljaju na sličan način: nemojte bacati hranu jer uvijek ima nekoga tko bi se mogao najesti... Naravno, povremeno se dogodi da se nešto pokvari, da ima previše skuhanog, ali to bi trebalo biti iznimka, a ne pravilo. Moja djeca u životu nisu osjetila tu vrstu gladi kad nemaš, a ni ja. Ne bih voljela da se to promijeni.

---

Bravo Peterlin, upravo sam nesto slicno htjela napisati. Jucer sam obrala svoju maslinu i odnijela plodove na preradu u ulje. Necu dobiti puno - litar ulja ali imat cu litar svog ulja s masline koja apsolutno nicim nije tretirana. Koliko bih litar takvog ulja platila nekome ? Citam da ce orasi pred Bozic poskupiti - dosad sam kilo placala oko 100 kn. Nekada davno, u mom kraju, pred svakom kucom je stajalo stablo oraha i badema a danas ga placamo skoro kao kilo teletine. I ja sam svjesna da ne moze svatko uzgojiti sebi hranu ali isto tako vidim toliko neobradjene zemlje i zapitam se...

A bacanje hrane je posebna tema. Meni se redovito smiju u mesnici kad kupim 300 g mesa ali don't care. Moji ne vole jesti istu hranu dva dana zaredom i skuham taman koliko nam treba za rucak i veceru za taj dan. Ako nekad stogod i ostane, dam psu.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

u mom kraju, pred svakom kucom je stajalo stablo oraha i badema a danas ga placamo skoro kao kilo teletine. I ja sam svjesna da ne moze svatko uzgojiti sebi hranu ali isto tako vidim toliko neobradjene zemlje i zapitam se...

---

tu treba uzet u obzir i klimatske promjene koje ne možemo više negirati da su tu i da imaju utjecaj i na uzgoj hrane
moji baka i dida su isto oduvijek imali svoje bademe, ali zadnjih ne znam koliko godina nikad nemaju, jer se klima promijenila, neznatno ali bademima značajno, i već godinama se događalo da zima bude blaga pa oni ranije procvjetaju, i onda kasnije opali jedan mraz i sve uništi
prošle zime je bio led koji je neviđeno utjecao na agrume u Dalmaciji, pa je bilo za očekivat ove godine puno manje domaćih mandarina i naranči
suša je ovo ljeto jako dugo trajala itd

a za maslac su navodno krivi Kinezi koji su ga počeli masovno konzumirat

Tocno ali isto tako se prijasnjih godina pisalo o tonama mandarina koje su propale a gledali smo i proizvodjace mlijeka kako prolijevaju mlijeko. Od tog istog mlijeka svatko sebi moze napraviti maslac u kucnoj radinosti. Ne kritiziram ovdje nikoga, polazim od sebe. Mislim da je ovo pitanje zapravo dosta kompleksno a mozemo puno utjecati na to.

Ja bih samo rekla da sam se, nakon članka, digla i otišla na Dolac dok si to još mogu priuštiti. :mrgreen:

Citiraj:

---

stanamar prvotno napisa

Voljela bih više čuti iskustva oko štednje, kako se cure snalaze po tom pitanju.

---

Jednostavno prestaneš kupovati sve što nije nužno neophodno i reduciraš potrebe. Npr. kad imam novca mislim da mi je potreba pojesti čokoladu. Opravdavam da je čokolada puna željeza i antioksidansa. Ali stvarno nije. Onda dođeš na ideju da radiš doma nešto što će popuniti želudac i dati osjećaj zadovoljstva. Kreneš kuhati rižu na mlijeku s kakaom, pa shvatiš da je kakao skup. Izbaciš i to i na koncu kuhaš jeftina variva. Odjeća nula. Gadgeti nula. Grijanje minimalno. Isključiš tv (ja bih ga izgasila i da imam milijune na banci). Piješ vodu, čitaš knjige. Tako bih mogla živjeti. Opet. Zajeb su djeca. Gotovo je nemoguće štedjeti s djecom.

Mislim da ima jedna tema slična ovog tipa tu negdje na forumu.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Tocno ali isto tako se prijasnjih godina pisalo o tonama mandarina koje su propale a gledali smo i proizvodjace mlijeka kako prolijevaju mlijeko. Od tog istog mlijeka svatko sebi moze napraviti maslac u kucnoj radinosti. Ne kritiziram ovdje nikoga, polazim od sebe. Mislim da je ovo pitanje zapravo dosta kompleksno a mozemo puno utjecati na to.

---

Bio je prilog negdi sad da Hrvati bace pitaj boga koju količinu hranu godišnje, a lanci ne doniraju usprkos tome što su oslobođeni poreza jer ne postoji logistika, i zato radije drže u trgovini do samog kraja ... procesa truljenja, rekla bih, i onda bace, dok npr. u Njemačkoj lanci dobiju neki benefit, nešto, ako drugačije postupaju s hranom. Ma ono, što reć, je li Hrvatska zemlja slučaj, ili slučajna zemlja. :coffee:

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Meni se redovito smiju u mesnici kad kupim 300 g mesa ali don't care.

---

Tko ti se smije? Tako i ja kupujem. Tri snicle. 2 bataka. 1 patlidžan. Voće po pol kile, max kilu dok ne pojedu.
Nekad sam obožavala pretrpati frižider, sad mi je cilj sto prazniji ;). Onda pojedemo sto je u njemu. Kad je pretrpan uvijek na nešto zaboravimo i pokvari se.
Trudim se potrošiti prvo to sto imam, onda idem po novo, radim kombinacije da potrošim i sl.

i mi kupujemo male količine mesa, ili recimo uzmem cijelo pile (kupim samo kada je na akciji), pa ga izrežem na dijelove i tako imamo za više obroka. frižider nam je isto minimalno popunjen, a omiljeno štivo su mi katalozi koje skupim i akcije po kojima planiram kupnju. ali opet sve nekako minimalno, samo ono što je neophodno.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Tko ti se smije? Tako i ja kupujem. Tri snicle. 2 bataka. 1 patlidžan. Voće po pol kile, max kilu dok ne pojedu.
Nekad sam obožavala pretrpati frižider, sad mi je cilj sto prazniji ;). Onda pojedemo sto je u njemu. Kad je pretrpan uvijek na nešto zaboravimo i pokvari se.
Trudim se potrošiti prvo to sto imam, onda idem po novo, radim kombinacije da potrošim i sl.

---

Joooj, ovo je kod mene problem sa zimnicom - u frižideru otvorena tri različita pekmeza, tri različite vrste kiseline... ufff.... Doskočila sam tako da sam počela raditi zimnicu u manjim staklenkama, da se prije potroše i zauzmu manje mjesta u frižideru kad su načete. Sad imam drugi problem - u špajzi manjak mjesta. Eh, čovjek nikad ne može naći optimalno rješenje. Ali tko kod mene doma ostane gladan, stvarno si je sam kriv.

Ja mislim da sam od ulaska u EU dobila tocno ono sto sam zeljela - slobodno trziste rada za mene i slobodu skolovanja za djecu. Meni dovoljno.

Danas smo tu, sutra mozda odemo ako zakljucimo da nam ce nam biti bolje. Ne mislim nuzno samo novac vec uredjeno drustvo i prilike za djecu. I ne opterecuje me nimalo to sto sam u srednjim cetrdesetima, nekretnina i kredit na kompletu, posao ok, naizgled zadovoljavajuce - no bas me to osvjestilo da trebam traziti i boriti se za vise. A EU pruza meni upravo to. (i LinkedIn :mrgreen: )

Ha, vidi ovo: https://m.facebook.com/story.php?sto...72098816209714

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Joooj, ovo je kod mene problem sa zimnicom - u frižideru otvorena tri različita pekmeza, tri različite vrste kiseline... ufff.... Doskočila sam tako da sam počela raditi zimnicu u manjim staklenkama, da se prije potroše i zauzmu manje mjesta u frižideru kad su načete. Sad imam drugi problem - u špajzi manjak mjesta. Eh, čovjek nikad ne može naći optimalno rješenje. Ali tko kod mene doma ostane gladan, stvarno si je sam kriv.

---

ja to reješavam sasvim drugačije, dok se tegla pekmeza ne potroši ne idem u šupu po drugu

Velike staklenke za zimnicu sam skroz izbacila iz uporabe jer su mi nepraktične (šifra: imam otvorena sigurno 3 pekmeza u hladnjaku i 5 različitih kiselina :mrgreen: ), a s obzirom da nemam vlastitu proizvodnju povrća, od zimnice radim samo šalšu (pekmez ne radim zadnje dvije godine jer ga još imamo pa neću novi dok se ne potroši) i ljutu pastu.
Ne kupujem velike količine hrane, ali ne kupujem niti mala pakiranja jer se često ne isplate (npr. radije ću kupiti cijelog piceka i od njega napraviti 3 ručka + dio za mace, nego samo pojedine dijelove). Ako kupim malo više mesa, spakiram i utrpam u škrinju pa koristim na kraju mjeseca.