o tečaju u kb merkur

Neki dan prisustvovala sam predavanju o psihofizičkoj pripremi trudnice za porod koje je uključivalo i obilazak porođajnog odjela, boksove, odjel babinjača. Sablasne krike koji su parali hodnikom pokušale su ublažiti dvije šarmantne i ljubazne sestre koje su spremno odgovarale na sva naša pitanja . I najmračnije strane poroda su bile svijetlije uz njihove osmjehe. Ali, tu je bio i dežurni doktor, ginekolog, koji je također trebao održati predavanje. Na prvi pogled učinio mi se ok (mlad, visok, crn, zgodan) , ali....
Nakon što je odverglao svoje o fazama poroda, uslijedio je komentar kako njegov pas kad ga odvede veterinaru bolje sluša nego neke trudnice na porodu (????). Na pitanja o bezbolnom porodu, epiduralnoj, porodu u vodi... komentirao je nešto u stilu: eh, sad bi sve bezbolan porod, pa priroda nam je dala bolan porod. Uglavnom, epiduralna se ne dobiva na zahtjev, već samo u iznimnim slučajevima, kada je žena već na izmaku snaga, i to prema subjektivnoj procjeni doktora( njegovoj naravno). O epiziotomiji je rekao da je obavezna i da možemo biti sretne što nismo vrhunske sportašice, jer bi tek onda vidjele što je rezanje. Uglavnom žena nema nikakvo pravo bilo što zahtijevati, pa su pitanja poput plana poroda, perinalne masaže, TENS-a...ostala visjeti u zraku. Toliko o psihofizičkoj pripremi trudnica za porod.
Ps. Predavanja koja su održali prof. Podobnik i dr. Duić bili su na profesionalnom nivou u svakom smislu, jasna, zanimljiva, sa detaljnim objašnjenjima i odgovorima. Već se iz prvih rečenica vidjelo da znaju i vole svoj posao, a iz svake riječi je zračilo znanje i stručnost. Šteta što nisu svi takvi.

Tužno je koliko nisku emocionalnu inteligenciju mogu pokazivati ljudi koji su izbrali da u životu pomažu drugima te godinama studirali za to!!!

Da jedan doktor, žene, i to u vrlo nesigurnoj fazi njihovog života, može uspoređivati sa psima, je upravo fascinantno. Pretpostavljam da ne bi bilo primjereno sad njega usporediti s konjem, pa to neću učiniti.

A tretiranje rodilje u smislu: "Lezi i šuti!", je, na žalost, često, što naravno ne znači da bi to trebalo tolerirati ili prihvatiti. Možda to može očekivati od već spomenutog svog psa, ali ne bi trebao i od ljudi.

A kako se zvao taj doktor?

Prvo što sam htio napisati čitajući poruku je bilo: "Mijenjaj rodilište!". No, kao što si i sama na kraju napisala, ima i drugačijih doktora.

Moj savjet je: napravi plan poroda i prođi ga s doktorom u rodilištu prilikom pregleda (ne kad dođeš na porod, nego prije) i pokušaj taj plan onda provesti pozivajući se na dogovor s doktorom. Ako se ne uspiješ dogovoriti s prvim doktorom, odi kod nekog drugog. A mislim da bi bilo dobro da i muža uključiš u taj dogovor te da ti on pomogne pri provođenju plana, ako te zadesi onaj doktor s početka priče.