Printable View
Jeste li se već upoznali s ovim pojmom?
Nemam neki poseban link ako ne znate na što se odnosi, ako netko želi lako se gugla, ima malo više na engleskom pod “ toxic positivity”.
Prepoznajte li ju kao fenomen? Vidite li ju oko sebe? Živcira li vas? Radite li vi sami to? Jeste li znali da to radite? :mrgreen:
Meni se čini da je internet ovih dana pun toga, meni osobno dosta smeta.
i fenomen, i takve ljude. internet mogu ugasit, ljude ne mogu. a ponekad bih htjelaCitiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Vidim je oko sebe.
Mislim da ne radim to ili barem ne radim namjerno. Pokušavam biti pozitivna i pokušavam naći nešto pozitivno u svakoj situaciji, ali ima situacija kad to ne mogu. Nisam sposobna uvijek biti pozitivna i mislim da to ne bi bilo zdravo. Sve što mi se dogodi moram sama sa sobom odraditi u glavi. Kad odradim onda mogu pokušati vidjeti dobru stranu. Samo što nitko ne zna koliko će mi vremenski trebati da je vidim. :mrgreen:
Ne živcira me to i ne smeta mi, ljudi su različiti. Samo se maknem. Recimo, trenutno imam situaciju koja me čini jako tužnom. Da mi netko pokuša pronaći pozitivnu stranu svega, ne bi se dobro proveo. A opet, i sama sam svjesna da je mora biti i da imam na puno stvari biti zahvalna, samo mi se to trenutno malo ne da i želim prostora za žaljenje, pa makar i u zid. Kad me prođe, zahvalit ću se životu što nije bilo gore. To će biti moja pozitivna stvar koju ću izvući.
Nekim ljudima je lakše tako. Nekad je i meni. Nekad nije. :)
Kažem, ne smeta mi ako si netko tako pomaže, ali meni to ne funkcionira uvijek. Onda radije ne vodim takve razgovore s takvim ljudima. Jednostavno nema smisla, ionako nismo na istom levelu, pa čemu onda. Da bih htjela biti na njihovom levelu, bih. Ali isto je okej i osjećati se nekad kao govance na kiši, zašto ne.
Ne znam što bi bila toksična pozitivnost, ali otprilike mogu zamisliti lažnu, isforsiranu ili priprostu pozitivnost koja nekako balansira sa ravnodušnosti i zabijanjem glave u pijesak. Ono, život mi je lijep, ne vidim ružno jer biram ne vidjeti.
Ali ja idem u drugi ekstrem pa nisam prava osoba za kritiziranje ičije pozitivnosti.
Prvi put čujemo da za 'to' postoji izraz. Bubilo, mislim da znam na koga misliš :mrgreen:.
Ne znam jel' 'ti' ljudi 'to' rade namjerno ili nisu niti svjesni da to rade.
Doživljavam to stalno kao nametanje svog mišljenja nad tuđim, uvijek je njihovo sve najbolje, naj naj, i ponekad se zbog toga osjećam nesposobno i pomalo pos*ano :mrgreen:.
Ne znam kako se tome suprotstaviti...
Ako mogu, u stvarnom životu izbjegavam takve ljude jer me nerviraju...
Bubilo,
potrudila sam se prosurfat jer nisam čula za taj izraz da vidim što točno znači.Da ne nagadjamo tumačenja :-)
Kaže ljudi koji se fokusiraju isključivo na pozitivne osjećaje ( i pozitivne aspekte života).
Mislim da to uopće nije moguće da osjećaš samo pozitivne osjećaje, nit normalno, nit poželjno. Kako ćeš znat cijenit sreću i zadovoljstvo, ako nosi osjetio tugu i nezadovoljstvo.
I mislim da se vrlo lako osjeti kad je netko fejk, a netko autentičan. Netko je po prirodi pozitivnijeg stava netko naginje negativi. Različiti smo.
Ja sam s pozitivne strane spektra (iako naravno imam širok raspon emocija, ljudi smo), u stvarnosti sam okružena svim mogućim nijansama spektra. I lijepo mi je upoznavati i družiti se s različitim tipovima ljudi.
Da moram birat ili-ili, iskreno prije bih odabrala ove pozitivnije.
Voljela bih čuti tang na temu ove toxičnosti jer njeno mišljenje jako cijenim u području psihologije.
Riri pa kako nećeš bit tužna u takvoj situaciji :grouphug: tko ne bi bio.:kiss:
Al nasmijala si me s govancetom na kiši :mrgreen:
jesam, upoznata sam
i takvi ljudi me jednako zivciraju kao i oni stalno namrgodjeni
ono, ne cvjeta uvijek cvijece, ne cvrkucu uvijek pticice i ne moze se uvijek i iz svega izvuci nesto dobro
ne znam, nije normalno da nikad nisi nad*kan i lose volje
strasno mi je iritantno
Lili hvala na pozivu, ali nemam ništa posebno za reći na ovu temu
Svejedno thanx.
Da, da, da i da :).Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Sad je konacno i slogan po mom gustu - ostanite negativni :). Da ubacim i na malo pozitive vezano za teror toksicne pozitive koji malo popusta, cini mi se. Sve vise strucnjaka govori kako je teror kontinuirane pozitive totalno kriv Totalno je fake stalno razmisljat pozitivno il negativno Razmisljaj svojim glavom kako jest, ne treba vodstvo e, ovako treba razmisljat, a ovako ne treba. Mislim da se mene pak ne moze prozvat za toksinu pozitivu. Al ja mislim da to sad konacno malo popusta, a ne da ima svoj peak.
Ja imam dvije frendice koje mi stalno šalju nekakve mudre pozitivne misli na podlozi od one avionske muzike.
Iskreno vjeruju da me to opušta i snaži :coffee: .
Malo black metala zacas procisti kanale.
Nisam ! :mrgreen:Citiraj:
čokolada prvotno napisa
LOL Ko me pozna mi zapravo nece slat inspiritivne quotes uz more sa zalazon sunca :)Citiraj:
marta prvotno napisa
XCitiraj:
Ginger prvotno napisa
mene više iritiraju cvrkutavi nego mrgudi. No iritiraju me i oni koji prave dramu i problem većim nego što je. Kako bi te nazvali?
Ajme, ja ne mogu podnijeti motivational i inspirational quotes i internet memes. No ja sam opcenito - gundjalo, sto uopce ne znaci da ne znam uzivati u zivotu i (malim i velikim) lijepim stvarima.
Ne petljam se bas s ljudima kojima je sve uvijek ruzicasto i koji vjeruju da svaka kakica dolazi s razlogom i da ce nakon te kise govanceta nastupiti sunce. Jer, eto, ne nastupi uvijek. Mislim da se s osobom koja je tako prposno pozitivna uopce ne moze razgovarati, osim dobardandovidjenja jer tesko da ista drugo dolazi do njihovih usiju. (Da dodje, racunam da bi drugacije reagirali.)
Idem sad traziti motivational quotes za inu. :trci::trci::lol::lol::lol:
Baš mi je blesav ovaj naziv ´toksična´ pozitivnost. Ajde da je umjetna, forsirana, ali toksična?
Ja ne volim ljude koji forsiraju išta, pa tako ni pozitivnost. Ne žele niti pričati o negativnom, prave se da ne postoji i slične gluposti, ali sama sam osoba koja uvijek može lako naći ružicu u govnetu. Jebiga, takva sam. Nekad prešutim kad osjetim da bi me neko opalio da sad blebnem, ali brate i sebe nekad iznenadim.
ni ja :scared:Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ja ne poznajem nikoga takvog :zbunj:, vi doista imate takvih u krugu ljudi s kojima se družite?
Mislim meni to zvuči totalno fejk, stalno biti nabrijan na pozitivu... :/ , nije mi to uopće blisko.
Ono, ja sam uglavnom pozitivna, ali, imam, brate i mračnih strana :mrgreen: :psiholog: ...
:lol:Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Sirius i ti distribuirate onaj Martin black metal 8-).
Forka, pa mislim da u svojoj suštini to i je fejk, da je lažno. Da nitko to zapravo sam prema sebi ne živi, nego “živi” to na društvenim mrežama, odnosno živi to prvenstveno u savjetima koje daje drugima, on sam možda i bude živčan 2 sata kasnije, ali nikad se ne otkrije ;).
Na način da ili sam samo objavljuje i šalje u svakoj situaciji u svoje grupe te neke “misli samo pozitivno” citate... ili da drugima nikad ne da da budu “jadni, depresivni, zlovoljni” nego odmah šalje “nađi nešto pozitivno u tome” savjete. Neće ti reći, u redu je da budeš tužan, osjećaš se u.rano...” - nego nemoj.
Tako sam ja to shvatila. Kao izmišljenu stvarnost na društvenim mrežama u kojoj svi imaju volje, snage i želje misliti pozitivno i nikome nije dopušteno da bude namćor.
Osjeti li se to i u komunikaciji uživo? Vjerojatno da. Nisam još skužila je l to samo kad mi susjeda Dragica u prolazi dobaci “ne brini, bit će sve u redu”, kad ja sama svom djetetu “ne dam” da bude mrzovoljan nego tražim od njega da bude dobre volje... ili nešto treće.
Na internetu/mrežama prepoznajem što se misli pod tim pojmom, ali u stvarnom životu ne znam U kojoj je situaciji nešto “normalna pozitive”, a u kojoj “toksična pozitiva”.
Možda drama queens :-)Citiraj:
Kosjenka prvotno napisa
[QUOTE=Bubilo Bubich;3155
ali u stvarnom životu ne znam U kojoj je situaciji nešto “normalna pozitive”, a u kojoj “toksična pozitiva”.[/QUOTE]
Ja to po instinktu procjenjujem i razlikujem fejk od istinskog. Normalu od prenemaganja.
Osobno ogromna mi je razlika izmedju "uvijek naći nešto dobro u svemu" ( jer npr u djetetovoj bolesti nitko normalan ne može naći nešto dobro) i "biti zahvalan na onome što imaš".
Al u velikoj većini život.situacija ima + i - i o nama ovisi na što ćemo se fokusirati u datom trenutku.
Nemam medju prijateljima ljude koji mi šalju takve citate, pogotovo ovih dana. Uglavnom dobivam mnoštvo izrazito duhovitih citata (više crni humor).
Iako nekad mi je baš lijepo iste pročitat, al volim da to meni samoj dodje i da pročitam, a ne da me netko zasipa. Pogotovo ne netko fejk za koga skoro 100% znam da tako ne živi nego samo distribuira dani koncept. Možda im to osobno pomaže, nemam pojma.
Čoksa, a da im kažeš da te ne zatrpavaju s tim? ;-)
Ne znam što bi bila toksična pozitivnost i neću ni guglati.
Društvene mreže ne pratim.
Ljudi koje poznajem su normalno pozitivni.
Takva sam i sama.
Ja ne volim stalno negativne ljude, a ima ih dosta. Pogotovo sada. Hodaju zamotani i pandemiju smatraju božjom kaznom, paničare i čekaju smak svijeta koji će, po njima, uslijediti vrlo skoro.
Imam nekoliko takvih susjeda ( zanimljivo, sve su žene)
I bbježim od njih.
Naporne su i ne želim se družiti s njima dok se ne saberu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
I ja :mrgreen:Citiraj:
lola_34 prvotno napisa
Mislim da glavna odlika "toksicne pozitivnosti" nije fejkanje niti prenemaganje nego naturanje iste svakome pod nos uz kronicnu neempaticnost. "Vidis kako mogu ja, kako ne mozes i ti?".
Kako smo u izolaciji na dosta tema krse se pravila foruma.
Molim sve sudionike rasprave da ili procitaju pravila ako nikad nisu ili ako je to davno bilo da se podsjete.
imam dvije dobre poznanice koje su primjerci - jedna autentične pozitivnosti
druga isforsirane pozitivnosti
ova prva je osoba koja naprosto to živi- energična je, stalno u pokretu, ako je nešto loše u stanju je prepoznati da je loše
izreći da je loše, ali ona vjeruje da će biti dobro
život si je tako posložila
svjesna je svih negativnih pojava i ne negira ih, samo bira da ne padne pod njihov utjecaj
druženje s njom nije naporno, dapače
s njom u društvu i sam se osjećaš pozitivno, lagano, nekako ti je sve blaže...
druga - depresivna, inertna, nezadovoljna
ali šera stalno neke lijepe misli, neke ko fol životne mudrosti
a ništa, doslovno ništa od toga ne živi
iritantno strašno nešto
jednako kao i druga krajnost - vječni mrgudi, kojima nitko i ništa ne može pomoći
oni znaju zašto im ne može pomoći, oni znaju da nema pomoći
što god tko rekao ili učinio
i tako...
Mene više nerviraju ljudi koji imaju problem za svako rješenje. Pozitivu podnosim puno bolje. Čak i ako je pretjerana.
Bubilo jel ovako nekako https://lolamagazin.com/2020/03/30/k...ziva-na-srecu/
"Biti sheban je apsolutno legitimno" kaze na ovom kosjenskinom linku i ja se slazem.
Jedan od najsavrsenijih filmova koje sam gledala je Inside out, koji govori upravo to, da je ok biti tuzan i da je tuga legitimna emocija. Ne moze sreca stalno upravljati i nije normalno da smo stalno sretni. Tko nije, nek pogleda, genijalan crtic.
Da, to bi bilo to ;). Po onome što mrgudna strana mojih FB prijatelja objavljuje s motom “prestanite s toksičnom pozitivnošću”, misle na to.
To je mon crtic No1.
Zbilja predivan i nadasve poucan.
Čitam ovu temu i čudim se da netko tko je pozitivan može drugome izgledati toksično. Taj bi se drugi stvarno trebao upitati što to ne valja s njim(s tim koji pozitivu smatra toksičnom).
da, definitivno je svaka emocija legitimna!Citiraj:
betty blue prvotno napisa
samo ako jedna jedina prevladava duži period i ne pravi mjesta drugima, meni bi to bio alarm.
...čak i ako je samo i isključivo pozitivna
ne znam, ne vjerujem da je moguće da nikad nisi ni zabrinut ni tužan
samo vjerujem da neki ljudi imaju veću sposbnost da se nose s tim negativnim emocijama
i da na neki način ne dozvole da ih sažvakaju u životu
najvažnije da se emocije ne negiraju
znači kad sam loše reći ću sebi da jesam loše
dopustit ću da se tako osjećam i da ne znam, plačem ili vičem
ali neću tako živjeti, iz dana u dan!
ali neću leći i pokriti se poplunom (iako se tako osjećam) danima i okružiti se takvim ljudima i razgovorima
odbolovat ću svoje a onda pokret
izaći van i uzeti ne znam, motiku/vrtne škare/zavezati tenisice/ sjesti na bicikl
ostati kući i pogledati neki dobar film
malo si ugoditi, malo izmeditirati/moliti/što god...
evo, to sam jučer učinila nakon što sam se osjećala kao najveći jado na kugli zemaljskoj
nakon što sam provela ležeći 2 sata buljeći u prazno
motika i kopaj, sad gledam to posijano i jučerašnji dan mi se čini totalno nebitan
danas je novi dan
Točno tako i ja mislim, radim i živim.Citiraj:
flopica prvotno napisa
Kažu mi ponekad da sam neempatična (i priznajem da jesam), i teško se uživljavam u neke probleme drugih koji su meni nerazumljivi jer nisu bazirani na realnosti (onoj izvanjskog, materijalnoj) već na emocijama i stanju duha, no s godinama sam shvatila da je i to realnost, samo unutarnja, pa je prihvaćam (iako je i dalje najčešće ne razumijem njihovo stanje).
S obzirom na taj aspekt moje ličnosti tuđa pozitiva mi nikad nije toksična u smislu da me nervira, samo mi je i dalje apsolutno nerazumljiva ako nije bazirana ni na čemu konkretnom nego onim filozofskim “vibracijama, karmi, svemir i sl” idejama koje će sve jednom kasnije popraviti i dovesti u red, zločeste kazniti, dobre nagraditi itd (mislim da se to zove nešto s pepeljugom, zaboravila sam što)
E sad u svemu tome kad je ta pozitiva “umotana” u “duobkoumne” rečenice - koje meni jednostavno nemaju apsolutno nikakvog smisla, pameti ili zdravog razuma - onda me nervira ta dubina gluposti koja mi se servira kao mudrost i uopće činjenica da nakon 12-16-? godina učenja i školovanja + nekakvo životno iskustvo ljudi i dalje vjeruju da je to nešto pametno i imaju potrebu dijeliti svima oko sebe?!
Tako da sam se u životu okružila više-manje ljudima koji su slični meni, i nikome ne pada na pamet dijeliti mi takve mudrosti ili nedajbože one glupe ppt-ove i YT klipove te iste tematike, ako imamo probleme trudimo se naći neki konkretni način rješavanja uzroka (ako je moguće) umjesto jednog ničim potkrijepljenim “ma sve će biti u redu” i živim svoj nimalo produhovljeni nego strogo materijalistički život s čim sam sasvim zadovoljna.
E da, nisam “zahvalana” na apsolutno ničem što ne mogu reć da je zbog “te i te” osobe koja je to namijenila baš meni, i onda sam zahvalna njoj. Sve ostalo - puka slijepa sreća. Nemaš kom bit zahvalan za sreću što si rođen tu a ne u Nigeriji ili nezahvalan što si rođen tu a ne u npr Švedskoj itd. I što živiš u društvu koje ima hrane ali nema pravednosti...