Ima 6 godina ali nece u svoj krevet?

Moj sin ima 6.5 god. i najesen ce u skolu. Kao beba je spavao u svoj kinderbetu (bio je s nama u sobi jer tada nismo imali djecju sobu). Prije 3 godine smo se uselili u svoj stan, gdje ima svoju sobu, krevet -sve 5. Najprije je rutina bila da ga ja uspavam (citamo price itd.) i kad zaspe, odem u svoju sobu. On bi se tada po noci (recimo oko 23-24) preselio iz svoje sobe u nas krevet i tako nastavio spavati.
Pokusavala sam par puta ga vratiti u njegov krevet, ali bi tada plakao.Bilo mi je zao, pa sam isla linijom manjeg otpora i pustala ga u nasem krevetu.
Neznam zasto ne zeli u svom krevetu, on kaze da mu je ljepse tu samnom , sada sam dogovorila da ce sa pocetkom skole STVARNO poceti spavati u svom krevetu (jer ce doci inspektorica iz skole koja to provjerava 8) - ali tko zna da li ce to tako i biti?
Mislite da trebam malo poostriti mjere, ne bi bas zakljucavala vrata svoje sobe, ali opet mislim da svatko treba spavati u svojoj sobi (dobro, muz obicno zaspe pred TV-om, pa imamo vise mjesta :lol: )
Imate li kakva iskustva ili savjet?

Reći ću ti nešto, danas mi je 35 godina, ali vrlo živo pamtim osjećaj kada bih po noći gurnula svoje hladne noge među vruća koljena svoga tate.
Mišljenja sam da dijete treba štititi dokle god on to želi. Ako mu je lijepo s tobom, zašto mu to braniti? I nemoj ga plašiti inspekcijom, samo mu stvaraš nepotrebne strahove, a čemu?

Citiraj:

---

cutecat prvotno napisa

Moj sin ima 6.5 god. i najesen ce u skolu. Kao beba je spavao u svoj kinderbetu (bio je s nama u sobi jer tada nismo imali djecju sobu). Prije 3 godine smo se uselili u svoj stan, gdje ima svoju sobu, krevet -sve 5. Najprije je rutina bila da ga ja uspavam (citamo price itd.) i kad zaspe, odem u svoju sobu. On bi se tada po noci (recimo oko 23-24) preselio iz svoje sobe u nas krevet i tako nastavio spavati.
Pokusavala sam par puta ga vratiti u njegov krevet, ali bi tada plakao.Bilo mi je zao, pa sam isla linijom manjeg otpora i pustala ga u nasem krevetu.
Neznam zasto ne zeli u svom krevetu, on kaze da mu je ljepse tu samnom , sada sam dogovorila da ce sa pocetkom skole STVARNO poceti spavati u svom krevetu (jer ce doci inspektorica iz skole koja to provjerava 8) - ali tko zna da li ce to tako i biti?
Mislite da trebam malo poostriti mjere, ne bi bas zakljucavala vrata svoje sobe, ali opet mislim da svatko treba spavati u svojoj sobi (dobro, muz obicno zaspe pred TV-om, pa imamo vise mjesta :lol: )
Imate li kakva iskustva ili savjet?

---

I kod nas je tako bilo , onda je došla beba pa je prevelika gužva. Sada zove tatu pa tata trči k njemu svaku noć.
Mene to stvaaarno ne smeta :P !

Citiraj:

---

Bomballurina prvotno napisa

Mišljenja sam da dijete treba štititi dokle god on to želi. Ako mu je lijepo s tobom, zašto mu to braniti?

---

da, dok dijete ne postane toliko veliko da se više nitko ne naspava normalno...
ja mislim da dijete najkasnije treba početi spavati u svom krevetu, tj. u svojoj sobi (ako ju ima) prije nego krene u školu.

ma daaaajte, pa moj sogor se iz roditeljskog kreveta direkt preselio curi (danas mu je zena) u krevet. i jutros ga nadjemo sogorica i ja kako se sa svojim malcem valja po tom istom roditeljskom krevetu. i uziva.

Zašto povlačiti dobne granice...

zato kaj neke granice ipak moraju postojati...

sa šestogodišnjacima se može jako lijepo razgovarati. ako mama i tata objasne kako nemaju mjesta u krevetu i ne mogu spavati i umorni su kad ih se ne pusti da se naspavaju, i ako ponude neki kompromis, vjerujem da se može. naša curica svaki put zaspe u svojoj sobi, ali ima perioda kad svaku noć u gluho doba, napol spavajući, dolazi k nama. jedno od nas se onda ustane, primi je za ruku i odvede u njen krevet. tamo je malo pomazimo, i ona zadovoljno zaspe. osim ako se došulja da ni ne skužimo, onda ostane ;) . možda bi nekom drugom djetetu trebalo da mama legne s njim u njegov krevet, dok ne zaspe. ili da ostave neko jače svjetlo. ili već nešto... ali svakako sam za dogovor, nikako za prijetnje inspekcijom ili plač.

Moj M. je dugo, dugo dolazio. S nekakve 4 godine je svake noći dolazio u naš krevet. Ja jako volim kad je on blizu, da ga pomazim i pomirišim, ali netko je dobro napisao da je nezgodno kad dijete postane veliko, pa se onda svi naguravaju u krevetu. Kod njega je pomoglo to što je dobio veliki "gusarski" krevet. Negdje nakon 5. godine je prestao dolaziti noću u krevet. Dođe ujutro, pa se pomazimo prije vrtića. Ja bih razgovarala s djetetom i nekako ga nagovorila da spava u svom krevetu. Pitaj ga, možda se boji mraka kad se probudi noću, možda bi pomogla mala noćna lampica.

Citiraj:

---

aleta prvotno napisa

možda bi nekom drugom djetetu trebalo da mama legne s njim u njegov krevet, dok ne zaspe. ili da ostave neko jače svjetlo.

---

kod nas to definitivno pali samo što mm zaspi s njim iste sekunde pa nastavi tamo i spavati !

ja si nekak mislim da ce mi bit ko u onoj reklami od RBA

:lol: i ja sam se sjetila te reklame...
sto se inpekcije tice, krivo ste me shvatili, nisam se prijetila...obzirom da su nas na lijecnickom pregledu (upis u skolu) pitali da li dijete spava u svom krevetu (a rekli smo DA), onda sam ja njemu fino objasnila da ce jedna teta doci provjeriti da li je to istina i da se moramo privikavati.
Da, probali smo sa malom lampicom, ima jednu lijepu macu iznad kreveta, ali ni to nije pomoglo.
Strpit cemo se jos malo, za sada uzivamo grijati hladne nozice...

nama su za sve takve promjene (odbacivanje dude, prelazak u svoju sobu, uspavljivanje samo uz pricum, a bez da moramo lezati uz njega dok ne zaspe) uvijek pomagale cijele price, scenariji sto smo nadograđivali mjesec, dva pije samog dogadjaja i promjene.

Za dudu bilo je to prelazak u stariju vrticku grupu i novio dio vrtica, za svoju sobu - preuredivali smo stan i njemu doslovce izgradili sobu.

Ono sto je vazno je pratiti dijete i ici onim tempom za koji je on sposoban, naci neku motivaciju koja ce njemu biti vazna. Treba biti strpljiv.

ivar je neki dan (6g9m) dobio svoj krevet i preselio se u njega istu noc. ujutro mi je putem do vrtica rekao: kako je dobro, nisam se nimalo zguzvao, trebali bi i ti i damir u odvojene krevete.

:lol:
pozdrav leptiricu!

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

ivar je neki dan (6g9m) dobio svoj krevet i preselio se u njega istu noc. ujutro mi je putem do vrtica rekao: kako je dobro, nisam se nimalo zguzvao, trebali bi i ti i damir u odvojene krevete.

---

otkidam :lol:

Ja se i danas bojim mraka i točno znam vrijeme kad je taj strah počeo a mama je nakon nekog vremena odlučila presjeći spavanje samnom jer se nije naspavala.



:cry:

cutecat, mislim da se razgovorom moze puno potici kod tako velikog djeteta.
na pr. objasnite mu, da se vi ne mozete naspavati i da ste slomljeni i tako dalje i da biste rado da on ide spavati u svoj krevet.
pritom ga pitete kakav je njegov prijedlog da to i ostvarite.
covjek se iznenadi i pameti i logici prijedloga.

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

ivar je neki dan (6g9m) dobio svoj krevet i preselio se u njega istu noc. ujutro mi je putem do vrtica rekao: kako je dobro, nisam se nimalo zguzvao, trebali bi i ti i damir u odvojene krevete.

---

kako vam je to uspjelo? ja sam se pred par tjedana ponadala, ali opet je krenulo tri dana njen krevet, pa tri nas,....
ja sam vec izgubila nadu. :/
mozda kad se preselimo u novi stan, ali kojim tempom na tome radimo, potrajati ce koju godinicu.

krevet je s toboganom, to je presudilo.
igrao bi jos i onaj u obliku auta.
ali ostali smo u istoj sobi.
dogodi nam se i da svi odspavamo na kaucu u do jutra, ali ne i u velikom krevetu, on nece.
tek tako, sam od sebe, ko i sve ostalo, dojenje, oblacenje, kakanje, samo je trebalo docekati

super je ivarice sto si imala strpljenja cekati :)

a ja mislim ako si strpljiv i docekas, nema regresije.....

da, mozda je poanta u sobi, a ne samo u krevetu.
a vjerojatno i osjeca, da nama to nije ekstra naporno (i u principu nam je lijepo, samo noci gdje se vrti i mase nogama i rukama budu naporne, a mi neispavani), a njoj je fino, pa ona nam da par dana da se i mi malo rasirimo u krevetu, :P , pa se onda opet malo guzvamo.

jer recimo ako na vikend budemo umorni, a nasa kci je ranoranilica, onda je mi navecer zamolimo da ode u dnevnu ili svoju sobu kada se ujutro u pola sedam, sedam probudi, slusa muziku, gleda baltazara ili radi nesto drugo po volji, te nas pusti spavati, te probudi u 8 ili pola devet, ona to stvarno i napravi. :)

Mislim da i večernji rituali pomažu: u piđamicu, pa na čitanac u krevet. KOd M. je to došlo prirodno, nije uopće bilo problema. Kad je htio, dolazio bi u naš krevet, a redovito je spavao u svom.

Citiraj:

---

LeaB prvotno napisa

Ja se i danas bojim mraka i točno znam vrijeme kad je taj strah počeo a mama je nakon nekog vremena odlučila presjeći spavanje samnom jer se nije naspavala.

---

i ja se bojim mraka ( ustvari- ne tolko mraka kolko bit sama po mraku), a uvlacila sam se u krevete do petog osnovne :P

L. spava u svojoj sobi otkad je dobila svoj krevet, s 3 godine- naravno- povremeno dodje kod nas po noci ili trazi da spava s nama pa se guzvamo svi skupa.

Citiraj:

---

kako je dobro, nisam se nimalo zguzvao, trebali bi i ti i damir u odvojene krevete

---

:lol:

Nama je Ema samoinicijativno pocela odlaziti sama u svoj krevet (stavili smo ga u nasu sobu jer nije htjela ni pod razno u svoj krevet u svoju sobu) i sad se teatralno, nakon malo mazenja, prebacuje u svoj krevet "da je ne guramo i guzvamo".