Drage cure...
Dugo nisam svraćala na forum. Jednostavno me životne obveze zaokupile, velika obitelj, posao, hobiji i tako, svašta po malo.
Vratih se kako bih pročitala Vasa iskustva s nošenjem s ovom vrstom gubitka, nakon gubitka svog djeteta
Printable View
Drage cure...
Dugo nisam svraćala na forum. Jednostavno me životne obveze zaokupile, velika obitelj, posao, hobiji i tako, svašta po malo.
Vratih se kako bih pročitala Vasa iskustva s nošenjem s ovom vrstom gubitka, nakon gubitka svog djeteta
Drage cure...
Dugo nisam svraćala na forum. Jednostavno me životne obveze zaokupile, velika obitelj, posao, hobiji i tako, svašta po malo.
Vratih se kako bih pročitala Vasa iskustva s nošenjem s ovom vrstom gubitka, nakon gubitka svog djeteta
Drage cure...Dugo nisam svraćala na forum. Jednostavno me životne obveze zaokupile, velika obitelj, posao, hobiji i tako, svašta po malo.Vratih se kako bih pročitala Vasa iskustva s nošenjem s ovom vrstom gubitka, nakon gubitka svog djeteta https://static.xx.fbcdn.net/images/e...5/16/1f61e.pngNaime, prije mjesec dana postala sam mama anđela. Izgubili smo svog dečkića u 21.tjednu trudnoće. Iznenada, potpuno neočekivano.Trudnoća je do tog trenutka bila savršena. Bebica morfološki uredne grade, svi brisevi i nalazi uredni. Na redovitoj kontroli utvrđeno je da malo srce vise ne kuca https://static.xx.fbcdn.net/images/e...5/16/1f494.pnghttps://static.xx.fbcdn.net/images/e...5/16/1f61e.pngNe moram pisati sto sam sve prošla-od fizičke i psihičke patnje do tugovanja s kojim se (čini mi se) dobro nosim. Mi smo svoga anđela uspjeli i sahraniti, pa sam od tog trenutka nekako mirnija i sigurna da je sada na nekom ljepšem mjestu i da će nam se duše jednog dana ipak zagrliti https://static.xx.fbcdn.net/images/e...f64f_1f3fb.pngZanima me dali je normalno da imam toliku žudnju za novom trudnoćom. Ne mogu to opisati. A rečeno mi je da svakako pričekamo 6 mj, idealno godinu dana (nakon poroda bila je i kiretazu, jer posteljica je ostala u cijelosti). Koliko dugo ste vi čekale do ponovnog pokušaja? Bojim se da će me poslije biti strah...kako ste se nosile sa strahovima u trudnoći koja je uslijedila nakon gubitka? Dali je sve dobro prošlo? Hvala na svakom podjeljenom iskustvu:ghug:
Drage cure...Dugo nisam svraćala na forum. Jednostavno me životne obveze zaokupile, velika obitelj, posao, hobiji i tako, svašta po malo.Vratih se kako bih pročitala Vasa iskustva s nošenjem s ovom vrstom gubitka, nakon gubitka svog djeteta.
Naime, prije mjesec dana postala sam mama anđela. Izgubili smo svog dečkića u 21.tjednu trudnoće. Iznenada, potpuno neočekivano.Trudnoća je do tog trenutka bila savršena. Bebica morfološki uredne grade, svi brisevi i nalazi uredni. Na redovitoj kontroli utvrđeno je da malo srce vise ne kuca.
Ne moram pisati sto sam sve prošla-od fizičke i psihičke patnje do tugovanja s kojim se (čini mi se) dobro nosim. Mi smo svoga anđela uspjeli i sahraniti, pa sam od tog trenutka nekako mirnija i sigurna da je sada na nekom ljepšem mjestu i da će nam se duše jednog dana ipak zagrliti.
Zanima me dali je normalno da imam toliku žudnju za novom trudnoćom. Ne mogu to opisati. A rečeno mi je da svakako pričekamo 6 mj, idealno godinu dana (nakon poroda bila je i kiretazu, jer posteljica je ostala u cijelosti). Koliko dugo ste vj čekale do ponovnog pokušaja? Bojim se da će me poslije biti strah...kako ste se nosile sa strahovima u trudnoći koja je uslijedila nakon gubitka? Dali je sve dobro prošlo? Hvala na svakom podjeljenom iskustvu.
Draga Amandice, jako mi je zao :cry:
Ja sam imala spontani al u ranijoj trudnoci, isto i kiretazu.
Meni su rekli 6mj da se obnovi endometrij, tako da smo cekali tih 6mj i iz prvog pokusaja odmah zatrudnila. Rodila svoje 2.dijete sina.
Hvala Lili75 na tvom iskustvu