https://www.vecernji.hr/vijesti/razv...vatiti-1539871
Potaknuta ovim jučerašnjim člankom otvaram novu temu koja možda i neće zaživjeti kao neke druge, ali možda se i na njoj nađu neke korisne informacije.
Ovaj mi je dio teksta posebno privukao pozornost:
Astra Zeneca kao nazalni sprej
Britanska tvrtka Emergex najavila je da će uskoro početi s kliničkim ispitivanjima cjepiva protiv koronavirusa druge generacije. Riječ je o cjepivu koje to tehnički i nije jer se aplicira na kožu kao flaster te koristi T-stanice kako bi ubilo zaražene stanice. Očekuje se da bi se ovim cjepivom mogla postići dugotrajnija imunost od sada raspoloživih cjepiva. To cjepivo potiče T-stanice na uklanjanje zaraženih stanica brzo nakon zaraze te time sprečava umnožavanje virusa, a posljedično i oboljenje. Bilježi se napredak i u razvoju cjepiva koje se primjenjuju nazalno, studija američkog NIAID-a zaključila je kako primjena AstraZenecina cjepiva kao nazalnog spreja daje bolju efikasnost od konvencionalne primjene injekcijom. Kina je odobrila klinička ispitivanja za takvo cjepivo.
Ja sam, oprostit će mi neki, samo jedanput čula za cjepivo koje se primjenjuje nazalno, i to upravo od dr. Sladoljeva kojega sam slušala u jednoj radijskoj emisiji još dosta prije početka pandemije i koji je o njemu govorio vrlo pozitivno i naveo kako je „manje invazivno“ i bla-bla, s manje nuspojava... Ne mogu napisati da mi je to rekao Marko Markić, je li?
On kaže: „Bez cijepljenja bismo sigurno preživjeli kao i ostale vrste, možda i očvrsnuli, no cjepiva su zaista potisnula zarazne bolesti, neke i iskorijenila. Od boginja je nekada umirao svaki treći oboljeli, bile su uzrokom smrti čak 20 posto ljudi. Danas ih nema, zadnji put su izbile 1977. godine u Somaliji. Cijepljenje je stup preventivne medicine, oslonac najvažnijeg dijela javnozdravstvene prakse, gdje se s malo novca preveniraju masovne bolesti. Ali, sada je 21. stoljeće, moramo zaboraviti euforiju 19-og stoljeća i razmisliti i o posljedicama koje po zdravlje nosi sve bogatiji cijepni repertoar. Nuspojave koje se vezuju uz cjepiva nisu bezazlene, priznaje i ovaj stručnjak.
„Ne znam je li moguće potpuno isključiti nuspojave, ali vjerujem da se cjepiva mogu bitno poboljšati. Gdje je god to moguće, imunološki poticaj trebalo bi pokrenuti enteralno, dakle tabletama, kapsulama, kapima, sprejevima, supozitorijima i slično... Postoje dobri primjeri oralnih cjepiva, npr. Urovaxom. To je oralno cjepivo protiv E. Coli, tvrdokorne bakterije koja pravi urinarne smetnje. Upravo se registrira u Hrvatskoj... Uvjeren sam da će za petnaestak godina šprice iščeznuti ili se će se bitno smanjiti ova aplikativna forma...“
Pa upravo na tragu te njegove izjave, koja me je baš ohrabrila (a koju je dao još 2011.), a i same činjenice da sam jučer pročitala kako AstraZeneca radi na razvoju baš takvog cjepiva, htjela sam Vas ovdje pitati što mislite o tome. Moram priznati, da moram birati, uvijek bi mi bilo prihvatljivije nešto uzeti preko kapsule ili spreja nego šprice.
Preskočite kritike toga, ali me zanima što vi mislite zašto se krenulo i tim putem? I imaju li takva „cjepiva“ budućnost? Namjerno ih stavljam u navodnike jer, primjerice, u članku za cjepivo u obliku flastera piše: „Riječ je o cjepivu koje to tehnički i nije jer se aplicira na kožu kao flaster te koristi T-stanice...“
Zapravo, u skladu s naslovom, to bi bila cjepiva druge generacije.
Na ovoj temi sigurno neću moći biti nešto aktivna jer to je otprilike sve što znam o njima, ali me zaista zanima ima li itko od vas kakva druga saznanja o njima i sl. Hvala.
