Nerazumijevanje od strane supruga

Pozdrav forumasice. Vjerujem kako ce biti oprecnih misljenja, ali sam dosla cuti da me barem netko razumije i da nisam luda.
Trenutno sam u 32.tjednu trudnoce s blizancima. A prije malo vise od godinu dana sam imala spontani.

Znam da ni ja nisam savrsena ali osjecam tj dozivljavam da se moj suprug ne ponasa kako bi trebao prema trudnici. Bilo je koliko toliko ok dok sam mogla pospremiti i ocistiti i skuhati, al kad mi je postalo pretesko poceo mi je prigovarati da se ponasam kao invalid i da preuvelicavam. Dok on sa druge strane svako malo je po kavama i nekim festama sa prijateljima, a kad je doma ili jede, spava ili gleda netflix i tv. Osjecam se zapostavljeno.

Npr danas me jako bolilo s desne strane struka, i bas sam bila bezvoljna pa mi je on poceo srati da sta tako bezvoljno mijesam kelj, a znao je da me boli. Rekao je ako ti se neda onda radije nemoj to raditi. Ja sam isla leci i lezala sam skoro cijelo jutro jer me bas bolilo. Onda je odjednom prestalo i cijeli dan sam bila ili na nogama ili sjedila, ali njega nije bilo doma da to vidi jer je napokon se sjetio nesto obaviti za djecu, a do sad ke tjednima odbijao da nesto napravi kad bi ga zamolila.

Poceo je farbati vrata u crvenu boju, pa je napol dovrsio i stokove ostavio ofarbane u bijelo, a to smo mislili rijesiti prije nego djeca dodu.

Mozda je problem sto dok je zivio s mamom nije morao nista raditi, pa sam se ja namucila dok sam postigla da ode barem jednom tjedno u nabavu. Cak mislim da mi je vise pomagao dok nisam bila trudna nego sada kada mi pomoc najvise i treba.

Ja se mozda malo vise pazim i ne zelim se forsirati jer sam vec imala spontani, ali njemu kao da to nista ne znaci. Kad i postignem da mi nesto napravi ili pomogne kaze mi da sam gora od njegovih sefova, itd.

Evo, ne znam ako bi jos sto mogla reci. Pokazat cu i njemu da sam otvorila ovu temu jer mene i moje misljenje vise ocito ne dozivljava

Je, misljenje nepoznatih forumasica ce sigurno pomoci vasem odnosu i situaciji.:mrgreen:

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Je, misljenje nepoznatih forumasica ce sigurno pomoci vasem odnosu i situaciji.:mrgreen:

---

:lol:

pink-avocado, imaš pravo osjećati se zapostavljenom. moja sestra je nosila blizance i znala je plakati od bolova, tako da te jako dobro razumijem. žao mi je što u svom mužu nemaš veću podršku. tvoj muž neka te čuva i neka se brine o tebi, neka ti se ne obraća tako ružno, neka smanji doživljaje i neka preuzme odgovornost - on postaje otac.

moj prijedlog je da razgovarate o svojim osjećajima i očekivanjima. a ako to ne pomaže, ti lijepo njega frkni, pa sa djecom si izgradi svoj život. jer bolje biti sama i uzdat se u se, nego s nezrelim likom u očekivanju da konačno odraste.

sretno!

Pink avokado,

Muz ti je jako sebican a bome i empatije mu manjka.
Ako se sad ovako ponasa, sve se bojim kako ce tek biti kad dodju blizanci.

Jel ga mozes dobiti na jedan iskren i otvoren razgovor? Reci mu sve sto te muci.

Ako nije predirektno, koliko ima godina? Jel u 20ima ili 30ima?
Drzi se i sretno!

Pink avokado, suosjećam...

Brak i djeca velika su razlika u odnosu na život prije braka, pogotovo s blizancima. Iskoristi svu moguću pomoć. Na zajednički život se treba priviknuti.

Ja sam se udala za sina jedinca majke udovice, koji također nije prije braka trebao dignuti ništa teže od žlice i čaše. Bilo je kojekako... Ali mm je osoba s kojom se može razgovarati i s vremenom smo došli na zelenu granu. Naucili smo raditi zajedno, a poslije se zabavljati zajedno. Trajalo je duuugo...

Moram reći da mi je svekrva zapravo dosta pomigla u tom životnom razdoblju , ne toliko fizički, jer je živjela na drugom dijelu grada, negoo je sinu govorila da meni treba pomoći i razumijevanja. To je puno značilo, jer mm i danas dobro sluša što njegova mama govori.

Ako imaš dobar i korektan odnos sa svekrvom, osim temeljitog razgovora s mužem, zamoli je da mu tu i tamo napomene da ti trebaš njegovu pomoć i podršku. Mamini sinovi ce mamu prvu poslušati, znam iz iskustva.

Čuvaj se i sretno.

Uf, nadam se da je ovo ponašanje tvog supruga tek nešto prolazno, a ne istinski karakter. Jer teži dio odnosa - roditeljstvo i sve s njim u paketu - tek slijedi, u kojemu neće biti previše mjesta za frendove, Netflix i prebacivanje svih poslova na tebe. Ako je zrela osoba, trebalo bi se moći s njim popričati. Ako nije sazrio, vrijeme mu je.

Hvala svima na odgovorima. Nisam uspjela naci temu na forumu, jer su mi ovo prvi postovi pa se tek sad javljam. Stariji smo, ja imam 38, a on 45. I moja psihijatrica je rekla za njega da je nezrel. Bila sam dobra sa svekrvom ali kad se on poceo tako ponasati u trudnoci onda sam zahladila odnose jer nisam mogla glumiti. Jedan dan sam joj sve rekla i onda mi je bilo lakse, ali ga je na kraju opet ona branila. A razgovor s njim...osjecam kao da ne dopirem do njega. On uvijek pocne spominjati nesto sasvim deseto od onoga s cime sam ga suocila, jer vjv zna da bi ja pobijedila u raspravi da se drzimo cinjenica.
Bila je moja mama sad kod nas nekih tjedan dana i puno nam je pomogla oko priprema za bebu, i vise ne mogu skrivati da mm slabo pomaze i stalno se izvlaci iz radnih zadataka, i da stalno bjezi na pivu s prijateljima. U najgorem periodu sam ozbiljno razmisljala o razvodu i bilo mi je uzasno, al sad sam se malo smirila. Kad sam donijela odluku da cemo se kad tad rastati i da ne moram ovo trpiti vjecno sam dobila novu snagu, a sad cemo vidjeti sto ce biti. Slazem se da bi vjv trebala pomalo uvoditi promjene i probati postici nesto razgovorom ali on pocne o sasvim necem desetom pricati tako da razgovor izgubi smisao. A ne zelim se sad dodatno stresirati svađama za vrijeme trudnoće, kojih je bilo i previse.

Di je zapelo? Zasto moj zadnji post nije objavljen?

Hello svima. Nova sam, nedavno saznala da sam trudna a nisam jos bila na pregledu ali svakako planiram uskoro... ali citala sam malo o trudnoci, i nisam cak planirala pisati dok nisam naisla na ovu temu.
Draga pink avocado, toliko mi je zao sto si u takvoj situaciji sa muzem...morala sam ti pisati...
Moja mama je bila udana za covjeka, mog tatu, koji je bio dobra srca, svima voljan pomoci, ali je svu obiteljsku odgovornost cjeli zivot prebacivao na mamu, a mama je na neki nacin prihvacala to , jer kao drugacije se nije moglo... znaci tata skoro jedino sto je radio je zaradivao, i jest radio nekad puno (na građevini), ali radila je i mama (trgovkinja), a sve financijske brige, brige oko kucanskih poslova, sve su pale na mamu... tata je bio ovako blag, draga osoba, ali dosta neodgovoran nazalost, i sestra i ja ga uopce kao djeca nismo mogle postivati... a nismo bas ni mamu kasnije kao tinejđeri, iako nje bi se vise plasile jer ona je mogla oduzeti neke stvari, nekupiti i slicno...
Ali ukratko posto njih dvoje nisu suradivali u odgoju, jako im je bilo tesko, ja ih uglavnom pamtim kao nesretne ljude... mama bi gurala dok ide, onda bi "pukla" i izbila bi scena u kojoj bi ona napala tatu sa svime neodgovornim sto je dotad trpila, jer hej i ona je covjek, nije robot pobogu... onda bi tata bio ljut jer prigovaranje ga je smetalo.... sestra i ja bi slusale sve njihove svade... ja sam ponekad dosta bila ljuta na mamu tada jer nisam razumjela kako joj je, meni je izgledalo kao da ona sve preuzima na sebe a poslje prigovara... znala sam biti ljuta i na tatu, ali danas bolje vidim koliko je mozda tesko njoj sa njime bilo...
Problem je bio sto moja mama kao da je htjela nekad da sve o njoj ovisi, a tata je sve prebacivao... znaci imali su odnos u kojem ona stalno pokusava sve nas spasavati, a mi to iskoristavamo... jer i mi djeca smo pomalo odrastale tako razmazene... mama je sve skoro radila, a za neke stvari da nas poduci nije imala strpljenja ni zivaca jer je sve bilo na njoj... od toga sto ce tata obuci, sto cemo mi obuci, sto ce se kome kupiti, sto se nece kupiti ako nismo imali novaca...

Uglavnom skraceno, nikome to nebih htjela , ni sebi, zato ja svome dragom a nismo jako dugo skupa pa cemo vidjeti kako ce stvari ici, ali zato ja njemu govorim da ako oboje radimo na poslu, da moramo raditi oboje i doma...

Zelim ti stvarno svu pomoc ovog svijeta da ti se to razrijesi na dobro, nisam strucnjak al bi ti rekla nemoj se odmah obeshrabriti ma koliko se on tvrd cini, pokusaj sto bolje procjeniti situaciju nemoj mu samo popustati jer je kao jadan, nije jadan, mora odrasti - svi moramo.... slobodno mu daj do znanja da ako zeli spremacicu i kucanicu neka zaradi toliko da ju i uzdrzava... jer nije fer da oboje doprinose financijski u kucu a samo jedan ima duple poslove i odgovornosti...

A ocu ti i reci, nije samo moja mama bila nesretna, bio je i tata, tako da ako tvoj muz nece htjeti suradivati i brinuti za svoju djecu ne ceka ga nista dobro...

Ja sam primijetila da moj tata kako je nenamjerno iskoristavao mamu,tako su cesto njega iskoristavali na poslu npr... kao da mu se vratilo... i zao mi ga je da je tako...ali ..

Moja sestra je kad njen muz nije htio prati sude, ona ga je samo pocela ostavljati i kad se skupilo kad je pitao sto je to, rekla je "to je sve sto si za sobom ostavljao" i nije htjela prati za njime... ne kazem da je to lako za napraviti ali....

Kikice, žao mi je tvoje mame i da nije imala razumijevanje ni od strane tate, ni od vas dvije, ali eto može se neke stvari osvijestit i u kasnijoj dobi. Sad vidiš kako joj je bilo.

Njena greška je što vas nije podučila i uputila, nametnula vam obveze, i vama i ocu. Što je bilo, bilo je, sad nove generacije trebaju prekinut taj niz-red je na tebe i seku. Sretno!!!

I ja takoder imam problema,sa svojim sadasnjim deckom,cekamo bebu,trudna sam vec 34 nedilje.
Izabiremo termin za vjencanje,ali kad malo bolje razmislim i poslozim stvari,i ne znam koliko mi je pametno vjencavati se jer sa njim imam i previse svada,scena i problema,u potpunosti me ne razumije,vod im borbu sa njime konstantno zbog totalno bizarnih stvari,pa cak i onda kad mu stanem na patiku dere se na mene i upucuje mi katastrofalne poglede,ja sam takva meka i emocionalna pogotovo u ovom stanju pa stalno zaplacem,ocekuje od mene previse u ovakvome stanju,pred porod sam a on kao da u opce to ne zna.
Ljuti se i ako nekad ne pocistim nesto,i ako mu nisam napravila da jede kada dode sa posla jer me jedan puta stvarno grozno bolijo stomak da nisam mogla ustati iz kreveta,na to bih sve on psovao i ljutio se,kad zelim ici svojima malo da ih posjetim pravi frku,ak sam ga nekad nesto zamolila da mi donese,pomogne i to mu je frka,nije stalno ali cesto mu je mrsko usluzit me,dok on zeli da ja njega 24/7 sluzim i igram oko njega,cesto je otpadan prema meni,i zna mi uputiti vecinu uvreda,zna me i zbog totalnih sitnica dići sa kreveta ili stolice,tek sto sjedem moram ustati jer gospodin zahtjeva