CZSS, poziv, ...

Dobila sam poziv na razgovor, od datuma 12. kad je napisan za 29. kad je predviđen, opis: intervencija. Nisam dobila telefonski poziv, nema kontakt broj na koji mogu nazvati iako piše da ako sam spriječena trebam obavijestiti osobu koja je poziv uputila.

Nemam pojma što je, može biti stotinu toga, od bivšeg koji se osvećuje pa izmišlja optužbe, kao što već je, do još jednog razgovora prije sudske rasprave, do prijave susjeda koji misli da su mi djeca zlostavljana jer periodično grlato plaču kao da se ne znam što događa, a obično je razlog otimanje za igračke i slično.

Ionako sam već izmorena silnim provjerama, dopisima, bez kraja, a od suda još uvijek ništa, ni konačna rasprava zakazana. Osjećam se kao Kafka. Zar je ovo način? Slati ozbiljne papire bez ikakvog objašnjenja i neka se mislim sljedećih tjedan i pol, sa tonu drugih obaveza koje iskakuju usporedno.

Baš mi je žao da to prolaziš, jel piše koji Centar pa da ih nazoveš? Ja bih im definitivno ukazala da nije ok da nema kontakta ni telefona.

No to je manje bitno, nadam se samo da bivši ne podmeće neke klipove,a za tu susjedu ćeš već lakše riješiti pojašnjavanjem loših medjususjedskih odnosa.
Iako oni po svakoj prijavi moraju postupati. :/

Pokušavam centar cijeli dan dobit, imam 10 tel brojeva. Na 5 se nitko ne javlja, na 4 svaki put bude odgovor automata da se taj broj ne koristi, uključujući onaj od moje radnice, koji sam dobila, jedan broj žena se javila i rekla da sutra zovem. Na cijelom internetu ne mogu naći nikakvu potvrdu da ova službena osoba radi u tom centru.

A tvoj advokat, ako ga imaš? Ili to udruženje, od koga si dobila pomoć i podršku, ako se dobro sećam?
Nekako poziv advokata ili udruženja CZZS-u ima veću težinu nego poziv stranke.

Ne znam je li ovo vezano za raspravu. Odvjetnica koju sam dobila zastupa me samo po tom postupku. Ne po svemu ostalom mimo toga, bar imam takav dojam.

Budes saznala na sastanku.
Moji susjede ( vise njih)su nedavno dobili poziv od Centra za razgovor. Neki treci vrlo.problematicni susjed sve redom ih je prijavio za neku totalnu glupost. Samo su obavili razgovor, zena je odbacila tvrdnje kao lazne i otisli kuci u miru.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Pokušavam centar cijeli dan dobit, imam 10 tel brojeva. Na 5 se nitko ne javlja, na 4 svaki put bude odgovor automata da se taj broj ne koristi, uključujući onaj od moje radnice, koji sam dobila, jedan broj žena se javila i rekla da sutra zovem. Na cijelom internetu ne mogu naći nikakvu potvrdu da ova službena osoba radi u tom centru.

---

A da prošetaš do centra? S papirom i tražiš tu odgovornu osobu, bolje nego se mučiti 10 dana....

Budem još sutra probala nazvati, a onda ću otići tamo ako se ne jave, mada sam sita toga jer vodim i djecu sa sobom.

Promijenio se stručni tim, 3. put, opet sve ispočetka, upoznavanje, prepričavanje. Pozvan je na razgovor otac djece, u isto vrijeme, iako je osuđeni nasilnik na uvjetnoj. Nema zabrane pristupa pa smo pozvani skupa. Vući ću i djecu jer nemam kuda s njima. Koji cirkus.

Citiraj:

---

zutaminuta;3247838[B prvotno napisa

]Promijenio se stručni tim, 3. put, opet sve ispočetka, upoznavanje, prepričavanje.[/B] Pozvan je na razgovor otac djece, u isto vrijeme, iako je osuđeni nasilnik na uvjetnoj. Nema zabrane pristupa pa smo pozvani skupa. Vući ću i djecu jer nemam kuda s njima. Koji cirkus.

---

:-o:-o:-(

3.puta mijenjati stručni tim, strašno...

I onda ostani miran i ne pukni :škartoc:

žuta, to je sve skupa baš za izludit. Ipak probaj izdurat i ostavit sve iza sebe. Znam dobre ljude s jako mučnim iskustvima s CZSS u doba nakon razvoda (problematični partneri), ali je taj period ipak završio, i život se nastavio mirno. Držim fige za tebe!

žuta :love:
jako mi je žao.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Promijenio se stručni tim, 3. put, opet sve ispočetka, upoznavanje, prepričavanje. Pozvan je na razgovor otac djece, u isto vrijeme, iako je osuđeni nasilnik na uvjetnoj. Nema zabrane pristupa pa smo pozvani skupa. Vući ću i djecu jer nemam kuda s njima. Koji cirkus.

---

Koja neozbiljnost, da ne kažem nešto gore.
Bar si razjasnila da nije ništa upereno protiv tebe, iako ni ovo nije ni prijatno ni korisno, ali možda se sad konačno napravi veći pomak.

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Koja neozbiljnost, da ne kažem nešto gore.
Bar si razjasnila da nije ništa upereno protiv tebe, iako ni ovo nije ni prijatno ni korisno, ali možda se sad konačno napravi veći pomak.

---

ne mora biti neozbiljnost, uvjeti rada u CZSS nisu baš za poželit i fluktuacija je jako velika
što naravno žutoj ništa ne pomaže, samo hoću reći da se ne mijenja tim jer se tako nekom hoće

Žuta, drži se. Prošli smo i mi to sa T. i sa muževom bivšom, i lažne optužbe i pozive na razgovor tisuću puta i mijenjanje timova i svašta i naravno da smo izludili, ali proći će i to. Doći će taj dan kad ćeš moći reći da je napokon gotovo. :)

Ispravit ću se, da ne ispadne kuka motika po czss. To je treći tim, dakle dvaput su mijenjali. S obzirom na to da je zamjena u kolovozu rješavala prijavu pa sam njoj išla na razgovor osjećaj je bio kao da radim s četiri tima, tako da sljedeći tjedan idem opisivati istu stvar novom timu.

Oca sam prijavila za nasilje prema djeci, obavili smo razgovor gdje je on ponovio klevetu kako sam ja narkoman, prostitutka i da na djecu projiciram nasilje prema meni za koje je osuđen, odnosno da ih manipuliram da govore da ih on tuče, pa je rezultat svega stručna pomoć i meni i njemu, odnosno provjere. Nakon dvije g, tri tima, bez rješenja sa suda, imam odgovor na pitanje zašto se nisam razišla od njega ranije. Paraliziran si strahom kako će te društvo, sustav i bivši razvlačiti, iz inata i osvete.

Joj žuta baš mi je žao. Muka mi je od našeg sustava. Baš doslovno muka. Moja prijateljica je prošla slično. Otac koji ne brine od djetetu financijski, huška dijete protiv majke, ima problem sa zakonom, radi na crno da ne plaća alimentaciju (sutkinja komentira da je to danas jednostavno tako) i na kraju ona dobije nadzor. Ma strašno!
I ustvari, stalno spominjemo sustav, ali sustav čine pojedinci. Zar smo stvarno svi ošli u krivo?

Nadzor je uobičajen kad se roditeljine mogu složiti i dogovoriti.
I nije nikakav bauk.
Ovisi kako vam je određeno, ali jednom tjedno će dolaziti socijalni radnik i malo popričati s djecom i roditeljima i moj savjet je da se suzdržiš ikakvog komentiranja bivšeg pred djecom i soc.radnicima pa i tu.
Nadzor obično traje 6 mjeseci i često ga produze.
Znaju i susjede kontaktirati pa bi bilo pametno da prekineš balkonska druženja.
Pomiri se s tim da nećeš imati mira dok djeca ne postanu punoljetna.
Naźalost


Sent from my iPhone using Tapatalk

Dogovor kao viđanje djece funkcionira već dvije g. Za ostalo se nemamo potrebe dog jer se lij. pregledi i škola moraju odraditi. Soc. radnik dolazi zbog tog što ja njega prijavljujujem za nasilje, a on mene za zloupotrebu narkotika. Ne budem pričala o njemu osim ako me ne pitaju. Bude li mi dijete reklo da ih je tukao ili budu li imali masnice idem policiji.

Pomirit ću se s tim da kao majka bez muža imam naljepnicu one s kojom nešto vjrv nije u redu, ajmo vidjet što, nema dima bez vatre, il kak već.

Krivo gledaš.
Socijalni radnici nisu suci, a evidentno je da ti i bivši imate problema i ovo je posljedica.
Ti optužuješ njega, on tebe i tako u krug.
Morate se smiriti i sabrati.
Zbog djece.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Kako da se saberem kad doista je nasilan prema djeci, a mene optuži jer to prolazi?

Moje iskustvo je da sustav nije idealan, ali ipak mjera nadzora se ukine ako nema potrebe za njom.
Puno je teže ostvariti alimentaciju, ali ne vam dio nadzora je stvarno rješivi. I na svoju žalost znam kako je tako i mnogim drugima.
I žuta, pa odi se testirati na narkotike i sljedeći put dočekaju tetu s nalazima. To će jasno pokazati kako surađuješ na dobrobit svoje djece.

Jesam, dvaput. Nosila im papire. Kak sam mogla dvije g brinut za djecu sama kao narkićka? Platit drogu čime? Odvest djecu svud kud moraju, pa i zašto bih prijavila njega ako sam problematična? Evo, kao narkomanka sam djeci skuhala peti čaj, oprala ih, skuhala za sutra, ... kaj to inače polazi za rukom nekom ko je ovisnik o kreku, il što već?

Zapravo, to me najviše boli kaj me kleveće kolko hoće i uči djecu kako tajiti šamare i kako su oni u redu.

Oklevetao me mojoj obitelji pa mi je majka završila u bolnici i nije došla k sebi više jer je sve povjerovala. Jer je mentalni bolesnik i zna to i tu udara. Jedino što mi ostaje još i tužiti ga za klevetu, jer to je točno to. Ne možeš okolo ići unedogled i optuživati ljude da su narkomani jer ti smetaju. A to je meni govorio za susjede, za svakog koji mu je smetao i nije htio da imam kontakt s nekim, samo izmisli da je na drogama.

Pa onda mjera nije radi toga što se sumnja da si narkomanka... Svakako, dok si god u ovom stanju gorčine, radiš sebi i svojoj djeci loše. I tog stanja se nećeš riješiti tako da druga strana postane suradljiv partner u roditeljstvu ili da dobiješ pravnu zadovoljštinu i zaštitu, to možeš samo ti za svoju djecu. I pri ovom ne mislim da si ti za išta kriva, već samo da ti svako jutro biraš kakav ćeš roditelj svojoj djeci biti. Njima treba mama koja oprašta tati i sebi, i koja živi za, a ne protiv.
Ovo iz mog skromnog osobnog iskustva slične situacije...

Nikako ja to ne pokazujem na van. Meni djeca stoput u tjednu kažu "tata kaže da si glupača", "tata kaže da su m i r glupače" (žene koje su mi podrška), "tata kaže da si ga ti stavila u kaznu", svaki tjedan iznova neke ružne stvari, pa im odvratim na to ili "u redu", ili "tata ružno govori"... ne plačem i ne govorim o njemu ništa. Najgore što sam rekla je kad su pitali zašto smo se razišli je bilo "tata se ružno ponašao", a s obzirom na to da su sve i sami gledali onda dvoje starijih iskomentiraju.

Stvarno ne razumijem koliko ovo daleko treba ići, hoće li proći još pet socijalnih timova i svakom ću morati nositi papir iz stampara iz početka?

Uopće od njega ne očekujem ni minimalnu suradnju, baš zato sam i tražila i nadala se djelomičnom samostalnom skrbništvu da ga ne moram tražiti ni potpis.

Stvarno dobronamjerno pišem, meni je već činjenica da to da za vrijeme trajanja postupka pišeš po forumu znak da tvoja djeca moraju osjećati tvoju gorčinu. I da je za njih puno zdravije da im otvoreno kažeš da si u aktivnom sukobu s ocem im nego da na tata je rekao da si glupača odgovaraš u redu. I nije poanta u tome da se djeci ne prenosi sukob i gorčina, nego da ti radi sebe otpustiš i nemaš gorčine.
Tim više što u tvom slučaju postupak toliko dugo traje. Bivšim partnerom ćeš se uvijek morati baviti zbog zajedničke djece, neovisno o skrbništvu jer i da ga on izgubi djeca neće izgubiti osjećaje prema ocu. On je zauvijek dio tvog života, i potpisivao ili ne, tvoja djeca će se njime u mislima baviti, pa onda i ti. To je lakše bez gorčine... Odboluješ, isplačeš, izbijesniš, prežališ i oprostiš i njemu i sebi takav odnos i kreneš dalje s mirom iznutra. I to možeš samo ti unutar sebe promijeniti, a to će ti donijeti veće olakšanje nego bilokakva sudska presuda.

Potpis na Casu.


Sent from my iPhone using Tapatalk

To nije moj slučaj, casa. Nemam problema pokazati osjećaje i plakati pred djecom. Rasplakala sam se kad mi je majka bila u bolnici, pitali su me, rekla sam plačem jer mi je mama bolesna. Kad sam dobila poziv na intervenciju kratko sam zaplakala i rekla da plačem zbog njihovog tate. Ne mogu maloj djeci objasniti složene konflikte. Mogu reći pojednostavljeno, što i radim. Ovo "glupača" me ne uzrujava jer to vidim kao njegovu slabost kojim čini više sebi nažao nego meni. U redu znači primljeno na znanje jer kad se vrate od njega, doista, ne karikiram, najmanja od 4.5 g zna desetak puta ponoviti istu stvar.

Pišem ovdje o tome kao što pišem o svemu. Nemam što skrivati, sve sam rekla i ljudima koji rade sa mnom ili budu. Više sam ljuta na sustav, i zato pokušavam razmisliti je li mi pametno stati na kraj blaćenju, koje koristi kao taktiku da se zaštititi.

Nemam što oprostiti nekome tko kao prvo oprost nije tražio, tko ne surađuje niti najmanje, od kog nema pomoći i tko mi postavlja prepreke u nečem što je ionako već težak posao sam po sebi, roditeljstvo. Mogu razumjeti i prihvatiti, ali opraštati? Što je to? Sljedeći put kad me okleveće negdje i nanese štetu budem mahnula rukom jer je to potpuno u redu? Sljedeći put kad mi dijete govori da ga je štipao i povlačio kao krpenu lutku budem mu rekla "ma nije istina, pretjeruješ, preosjetljiva si, sigurno si to zaslužila, oprosti mu"?

Meni je žao što su narkomani stigmatizirani i ne mogu si zamisliti koliko im je teško izaći iz tog kruga ovisnosti, jer ovo kakvi pogledi dočekaju osobu koja je pod sumnjom kad se nađe na vratima za obavljanje testiranja nije nimalo ugodno.

pa naravno da osjeća gorčinu na toliku količinu maltretiranja, nego šta bi osjećala?
i sustav koji je takav da stvarno dopušta da kad se nasilnik uhvati žene, može je maltretirat od nemila do nedraga. Imali smo na nacionalnoj razini cijelu raspravu o tome prošle godine, koja je doduše imala rupa s obje strane, ali su primjeri brojnih žena pokazali da sustav dopušta upravo ovo što žuta kaže, da osoba koja je nasilnik može još godinama maltretirati i djecu i bivšu partnericu koristeći sustav, jer on bez beda prijavi nju za sve i svašta, a onda se ona mora dokazivat.
Naravno da će žutoj bit lakše kad jednog dana to sve bude mogla otpustit i dođe do točke da je ne dira, ali reći joj da ne osjeća gorčinu je po meni čisti gaslighting.
A oprostiti mu ne moraš nikada, zašto bi mu morala oprostit? Ako ti to tako dođe da mu zaista iskreno autentično oprostiš, super, ako ne dođe, frigaj ga.

Što je najgore, mogu razumjeti zašto je takav, što neki poistovjećuju s oprostom, mogu biti u miru s tim da je takav i da se neće promijeniti, što je jasno, jer nije dijete već odrasla formirana ličnost, ali oprost po meni znači da može unedogled raditi što hoće i neću reagirati, neću se zaštititi. Kad me dijete u izljevu bijesa stisne svojom ručicom da vidim zvijezde oprostim to, i možda bude ponovilo, ali to ne znači da djetetu neću više dati blizu k sebi. To je "oprost", u nekom smislu. Ali opraštati nekome tko je zloćudan i tko će samo ponavljati svoje štetno djelovanje. On je mogao reći "izvinite, pretjerao sam, nisam smio povući dijete za ruke". Umjesto toga je mene opisao osjetljivom, ludom, narkomankom, koja djecu manipulira da umišljaju zlostavljanje koje se nije desilo. To je zloćudno do bola.

s druge strane, žuta, sigurno će ti pomoći ako uspiješ si u glavi složit da nadzor vidiš kao saveznika, a ne policajca.
Pretpostavimo da osoba dolazi s dobrom voljom i željom da tvojoj djeci bude dobro, koju imaš i ti

Već jesam, iako brine me, ali sad mi je sve svježe, i uništena sam od ove prehlade. Imam i drugih briga. Tako da, biti u grču kad će mi netko skočit na vrata, nije ono što mi je trebalo. Mada, evo, u pravu su, nešto su morali poduzeti s obzirom na prijavu.

Ja pišem iz vlastitog iskustva gdje je to prijavljivanje od druge strane trajalo godinama. I baš zato se i usudim reći oprosti...i njemu i sebi. A to da je sustav loš, znam isto tako iz vlastitog iskustva. Samo kad je čovjek pun gorčine onda mu je još teže nositi se s lošim sustavom.
To da me se proziva za gaslighting mi je pokazivanje potpunog nerazumijevanja onog što sam napisala. I usput, ima puno perfidnijih stvari za koje se ženu može prijaviti od narkomanije. I dok je narkomanija u igri, skroz je lako odagnati takve prijave. Nadam se da žuta neće upoznati cijeli spektar prijava.
I za kraj, moje dijete i danas ima kontakt s ocem u mjeri u kojoj samo kao punoljetna osoba bira, a s njegovom stranom rodbine imamo krasan odnos i dijete i moja "nova" obitelj. Zahvalna sam da je tako. Jednako tako, vjerujem kako danas ne bih ovako pisala da nisam oprostila i ocu djeteta i sebi. Ključ je u ovom oprostu sebi. Kad to riješi, nestane gorčina i prodišeš.

Mislim da ovdje drugačije definiramo istu riječ. Sumnjam da bi "oprostila" odnosno prešla preko tog da ti dijete dođe u masnicama.

Mogu jedino iskulirati i biti hladne glave dok mislim što ću sljedeće, i odlučila sam. Razgovarati ću s odvjetnicom i udrugom babe i s kim još mogu o toj ideji da mu stanem na kraj s klevetama, a u međuvremenu neka nas provjeravaju.

razumijem, casa, da pišeš iz vlastitog iskustva, i sigurna sam da ti je sve to što kažeš puno pomoglo, i svaka ti čast!
ali možda možeš razumjeti da u nekom trenutku kad nisi na to bila spremna, ti ne bi toliko leglo
još neki drugi postovi koji maltene izjednačuju krivnju i kažu "saberi se"
pa ono, imala sam potrebu podržat žutu da bude i ljuta i bijesna malo