Printable View
ne spadam još među vas, ali sam na dobrom putu!
zanima me koliko vam je trebala pomoć treće osobe nakon poroda.
dogovaram se sa mamom da dođe kod nas u zgb bar na neko vrijeme nakon što rodim, iako planiram u rijeku pa se nadam bržem oporavku (bez epi...). a veliki dio mene želi da budemo sami sa bebom. ili ću biti zahvalna što mi mama može doći?
nisam ni nakon prvog ni nakon drugog poroda imala nićiju pomoć sem muževe i bilo nam je predivno...funkcionirali smo za 5+
mogu ti samo opisati moje iskustvo :heart: .
nakon prvog poroda mi je mama bila skoro mjesec dana, i mislim da bi mi bilo puuuno teze bez nje. imala sam pomoc po kuci koja mi je vise nego znacila, moje je bilo samo se odmarati i dojiti.
nakon drugog poroda (nisam bila rezana drugi put 8) ) nisam imala nikoga za pomoc, muz mi je bio na brodu prva 3 mjeseca, mama radila, sveki radila... jos sam ja i kuhala za svih u kuci i oko nje :lol: . bilo mi je super, isto sam sve stizala i uzivala u bebici, ali ipak mislim da bi mi pomoc u kuci (kuhanje, spremanje, ciscenje..) dobro dosla.
znaci savjet je, prihvati pomoc u prvo vrijeme, vise ces moci uzivati u bebi i odmarati se, i lakse ce ti proci vrijeme privikavanja tebe i bebe na dojenje (naravno - ako tvoj izbor nije drugaciji).
uglavnom...SRETNO! :love:
Meni je mama došla kad je Rio imao dva tjedna, i bilo je lijepo što je sve skuhano, ali onda je došao i tata, pa i sveki, a kad su otišli ja sam odahnula. Ne znam kako bih se snašla da sam morala ostati sama s Riom, ali MM je bio na godišnjem i on mi je bio skroz dovoljan. Kad je počeo raditi, imala sam par kriza kad sam ga zvala da dođe s posla pridržati mi Ria dok se ja obučem za šetnju jer bi on urlao čim bi ga spustila (srećom, blizu radi :mrgreen: ), ali bilo mi je drago što nam se nitko nije petljao u prvim danima naše male obitelji.
Mislim da na ovo pitanje možeš jedino ti sama odgovorit. Nismo svi isti, nekome je to ometanje privatnosti, a nekome olakšanje. Važno je kakvi su vam odnosi u obitelji inače i da li ćeš to doživjeti kao "petljanje" ili pomoć.
Meni je mama puno pomogla nakon prvog poroda, pošto živi jako blizu uletila bi kad god je trebalo. Ona bi mi skuhala, očistila kuću, peglala robu, a i sestre bi mi često znale pomoć. Za mene je to bilo idealno jer smo se MM i ja mogli skroz opustit i baviti samo s bebicom.
Poput dorene i meni je mama nakon prvog poroda jako puno pomagala, isto tako moje je bilo samo brinuti se oko bebe. Nakon drugog poroda trebala mi je tu i tamo, najčešće samo ispeglati. Nakon trećeg stizala sam i mogla sve i skuhati i brinuti se za dvoje starije djece i ispeglati i biti odmorna i naspavana. Kako? Ne znam. Vjerujem da se radi o sigurnosti u sebe. Mislim da pomoć fizička i nije toliko nužna koliko osjećaj da s nekim dijeliš odgovornost, a ja sam, na žalost, kod prvog poroda imala više povjerenja u mamu nego u MMa i sebe.
meni je mama pomagala oko tjedan dana, i spasila me tada, a od onda mi bas i nije tribala, a i ona je bila prezaposlena da dolazi. skuhala bi mi, opeglala, oprala, a ja san mogla u miru bit sa andreon ili spavat
prvih par dana mm je radio i bila sam skroz sama s noom. sve sam super stizala, ali ja sam bila mrtva umorna. onda je došla mama, preuzela na sebe brigu oko kuće i kućanskih poslova, a za mene je postojao samo noa. i moram priznati da sam odahnula, ne znam kako i koliko dugo bih izdržala sama.
ali to je zbilja individualno, ima nas svakakvih. uglavnom, nije sramota tražiti pomoć ako ne možeš sama.
MD je skupio sve moguće slobodne dane i prvih mjesec dana proveo sa mnom i Kalebom. Bilo nam je predivno, od početka smo funkcionirali kao novopečena mala obitelj, bez ikakvih uplitanja sa strane. Sve je bilo opušteno i točno onako kako smo mi to željeli.
Ali, potpisala bih Arijanu, nismo svi isti, možda nekima doista treba pomoć ili muževi ne mogu dobiti slobodno...
pomoć je dobro došla samo ako je onakva kakva tebi paše, svaka ostala je samo smetnja. rodila sam krajem 8. a mm radi na faksu, pa kako je 9. mjesec mali opuštenijji što se tiče obaveza onda sam imala njegovu veliku pomoć. moja malđa sestra živi jednu tramvajsku stanicu od nas tako da je i ona uskakala kad god je trebalo oko kućanskih poslova, ali u biti bili smo sami. meni je ovakva pomoć od moje mlađe sestre bila super. mogla sam joj sve reći bez uvijanja, ona bi došla pospremila po kući što je trebalo i otišla doma. inače sam isprobala sve kulinarske recepte mm-a i bilo je tu svega i svačega :roll: , ali taj trud moram priznati bio je vrjednijji od bilo koje kuhinje nekoga ko bi mi samo smetao. da ga sad i pohvalim juhu je naučio super skuhati tako da je postao majstor u tome.
Rodila sam prije tri tjedna. Nakon povratka iz bolnice (imala sam epi) su mi mama, sestra i svekrva naizmjence nosile ručkove desetak dana, mama mi ponekad ispegla, a MM usisava, ostalo mogu sama. Sad i sama kuham, inače ne volim kuhati i to što su mi ručkovi stizali mi je bila najveća pomoć koju sam mogla dobiti. Traži ono što ti bude potrebno, cure su dobro rekle, svi se mi razlikujemo pa tebi možda neće trebati ono što je trebalo drugima.
meni je fizicka ipsihicka pomoc trebala i imala sam ju!
jedna frendica,s druge strane,ne samo da nije trebala pomoc nego prvih par tjedana nije zeljela ni vidjeti nikoga sa strane (cak i kratki posjeti baki da vide unuka)...samo su njih troje zeljeli uzivati u svom malom brlogu!
i obje smo to znale i osjecale jos u trudnoci - pogotovo negdje pred kraj...
To je stvarno individualno, jer sve će ovisiti o tome kako se ti osjećaš.
Meni je sveki bila prvih tjedan dana kod nas, a nakon toga su mi moji pomagali, ali nisu spavali, već bi došli preko dana, skuhali, ponosali....
Tako intenzivno su mi pomagali prvih mjesec dana, nakon toga sam se i ja skroz oporavila i uhodala i tako poželjela preuzeti više odgovornosti; oni bi ulijetali kada su F mučili grčići, a ja više ne bi znala što bi!
meni su majka i sveki pomagale prve dvije sedmice (epi i obilno krvaranje nakon poroda), ali mi je fakat bilo drago kada su svi otišli ostali smo samo dino i ja jer je MM radio. Bilo nam je super. Ponekad bi nam došla moja sestra, koja mi je bila od velike pomoći, a koja nije dijelila nikakve savjete :D zato je dino danas najviše voli
slazem se s curama- mislim da je sve to individualno.
meni s L. nije nitko dosao, mm je imao dva dana slobodno ( ustvari dan i pol) i to je bilo to.
s R. je mm bio dva-tri tjedna doma, isto nije dolazila nikakva 'pomoc' sa strane u vidu pranja,kuhanja, peglanja i iceg slicnog.
da smo trazili- vjerujem da bi nam mame uletile al nit nam je bilo potrebno, nit sam to htjela.