Manjak plodove vode u 20+5 i sada trenutno u 22tt

Pozdrav svima!

Kao sto naslov teme kaze.

Prije 2 tjedna moja ginekologica uocila je manjak plodove vode na standardnom pregledu. Odmah taj dan poslala me u bolnicu da me detaljnije pregledaju.
U bolnici primarijuska mi kaze da ima par dzepova i po njoj vidi se manjak al nista opasno za sad.
Tjedan nakon toga opet imam uzv, doktorica detaljno pregledava bebu, sve se cini uredu, srce je jako, mozak nema nikakvih anomalija ali opet ima manje plodove vode.
Svaki put kad idem na pregled rade mi test dole da vide dal curi plodna voda al ja sam potpuno zatvorena, nalaz krvi je ok, nemam infekciju, toksoplazmoza uvijek negativna.
Sada sam 22tt i bila sam prosli tjedan u sveucilisnoj bolnici u Becu i opet ima manje plodove vode, nasli su neke manje anomalije al nista neobicno zasebno al kad se uzme to sve zajedno oni sumnjaju na neku genetsku manu.
Nama je ovo 4. trudnoca i do sad sam imala 3 uredne trudnoce, vaginalni porod, bez ljekova, uvijek redovno sam pila svoje vitamine i zeljezo kad bi mi propisali.
Sada mi savjetuju aminocintezu, al moja ginicka sumnja da ce uopce je moc izvesti jer AFI je 2.9cm a donja granica u ovom tjednu je 9.8cm.
Trebaju mi vasa iskustva nekoga tko je bio u slicnoj situaciji da mi kaze kakve su vama rekli da ce dijete imati posljedice sve i da nema genetsku anomaliju.
Meni moja ginicka kaze da su problemi s plucima gotovo 100% sigurni, tu su isto problemi sa udovima i da ce djete imati neka ogranicenja, samo je pitanje koja i koliko teska....
U totalnom sam soku i ne prestajem plakati vec tjednima, a svi mi govore ''zivot ide dalje, imas 3 zdrave djece''
Imam osjecaj da svi moje osjecaje samo odbrusuju sa strane i da sam nezahvalna na vec 3 djece i da ako odlucim ici do kraja sa ovom trudnocom da cu vec zive troje djece dovest u situaciju da njih moram stavit u drugi plan radi bolesnog djeteta. Osjecam se krivom i emocije su mi na 100 strana.
Ako mi neko moze pomoc djeljenjem svoje price da zanm u sta se upustam do kraja.
Ovdje je dozvoljen prekid trudnoce ako se vidi da djete nece imat dobru kvalitetu zivota i teski mentalni poremecaj.

Žao mi je radi teške situacije.
Jest li razmišljali o NIPT testovima tipa Nifty, Panorama? Iako se i njihov rezultat mora potvrditi amniocentezom, možda je dobar prvi korak

Razmisljali smo o tim testovima ali mi nista ne znaci nesto sto cu 'morati potvrditi aminocintezom' jer u ovoj situaciji cak i moja ginekologinja je protiv jer jednostavno nema dovoljno prostora sto povecava rizik. Nisam voljna pristati na toliki rizik, ne znam kako bi mogla zivjeti s time. Suprug i ja smo odlucili da smo spremni na sve sto nas ceka pa makar bilo i neko fiziko ogranicenje kod djeteta. Jer trenutno mozak izgleda sasvim ok i srce isto je jako. Svesna sam rizika i cak da mozda ne izdrzi beba do kraja....al ne znam....ne mogu a da joj ne dam sansu...

Citiraj:

---

PcelicaMaja2209 prvotno napisa

Razmisljali smo o tim testovima ali mi nista ne znaci nesto sto cu 'morati potvrditi aminocintezom' jer u ovoj situaciji cak i moja ginekologinja je protiv jer jednostavno nema dovoljno prostora sto povecava rizik. Nisam voljna pristati na toliki rizik, ne znam kako bi mogla zivjeti s time. Suprug i ja smo odlucili da smo spremni na sve sto nas ceka pa makar bilo i neko fiziko ogranicenje kod djeteta. Jer trenutno mozak izgleda sasvim ok i srce isto je jako. Svesna sam rizika i cak da mozda ne izdrzi beba do kraja....al ne znam....ne mogu a da joj ne dam sansu...

---

Zao mi je sto to prolazite. Neka bude po sve najbolje sto moze.
Trenutno ti ostaje jedino zivjeti dan po dan i nadati se najboljem
Prije 15 godina bila sam u slicnoj situaciji kad su mi u 21 tj.trudnice otkrili kod kceri vrlo komplesksnu srcanu gresku. Odmah su rekli da predvidaju vise operacija u djecjoj dobi. Najteze je od svega bilo izdrzati trudnocu jer tada nisam mogla nista nego cekati. Sve dijagnoze su bile tocne i nakon poroda, ali smo se noslili s njima. Sretno.

Žao mi je zbog situacije, to je ogroman stres. Prolazila sam nešto slično, nije se radilo o manjku plodove vode nego o prijevremenom otvaranju i kontrakcijama, ali mi je rečeno da neće izdržati do kraja, a ako i izdrži da će ostati teške posljedice.

Odlučila sam ići do kraja jer isto kako kažeš, ni ja nisam mogla da mu ne dam šansu. Meni je isto kao i sirius bilo najteže čekati. Mjesecima sam ležala u bolnici, primala lijekove, čekala i nadala se da neću roditi prije nekog tjedna u kojem ima realnu šansu da preživi.

Nakon poroda su se javili neki zdravstveni problemi, dugo smo ga vodili na vježbe, ali nije bilo nikakvih velikih posljedica. Sad je zdravo dijete, ima 3 godine.

Svu sreću vam želim, nadam se da će sve biti u redu na kraju.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Zao mi je sto to prolazite. Neka bude po sve najbolje sto moze.
Trenutno ti ostaje jedino zivjeti dan po dan i nadati se najboljem
Prije 15 godina bila sam u slicnoj situaciji kad su mi u 21 tj.trudnice otkrili kod kceri vrlo komplesksnu srcanu gresku. Odmah su rekli da predvidaju vise operacija u djecjoj dobi. Najteze je od svega bilo izdrzati trudnocu jer tada nisam mogla nista nego cekati. Sve dijagnoze su bile tocne i nakon poroda, ali smo se noslili s njima. Sretno.

---

Nama su ovdje u 20+5 vidjeli manjak plodove vode i evo prosli tjedan smo isli u sveucilisnu bolnicu na specijalisticki odjel risiko-fetal medizine u Becu.
Sve se to nekako pomalo odvijalo u zadnja 3 tjedna.
Oni nisu nasli nista 'abnormalno', sve je unutar granica osim plodove vode. Kao vidjeli su malo nakupljanje tekucine oko srca al nista zabrinjavajuce sada u ovome trenutku.
Sutra ujutro imam opet termin u bolnici pa ce mi opet radit kontrolu da vidimo kako je beba. Ja se nadam da ce biti jaka i borit se skupa samnom i nadam se da cemo je uspjeti poroditi prije da ne cekamo dugo i riskiramo vece komplikacije. Po rjecima moje ginekologice ako nastavi dobro napredovat, porodit ce me ranije cisto da ne riskiramo daljnje probleme disanja i ruku/nogu.
Mi smo kao obitelj spremni ici dokle ide, svjesni smo rizika, isto tako imam kontakt sa psihologicom u slucaju da mi zatteba pomoc oko prihvacanja onog najgorega. Jasno mi je da je rizik i da mi nitko ne moze garantirat nista jer...zivot je to...al znate i same kako je to, trazite utjehu svugdje, trazite nadu svugdje, ne bi li se nesto promjenilo.

Evo danas malo bolje vijesti.
Jucer sam bila ponovo u sveucilisnoj bolnici na pregledu i plodna voda je sad 4.3 sto je po procijeni Docentice koja me je pregledala jako dobro. Bebin mjehur je bio pun u trenutku pregleda sto je i vise nego dobar znak. Ona sumnja na obstrukciju rada kod bubrega i narucila me je na MR da vidimo dal postoje nekakve ciste. Za sad razvoj bebe je dobar i beba napreduje cak se je okrenula na zadak, do sada je glavica bila dole.
Oni i dalje zele paziti na tijek trudnoce i nadaju se normalnom porodu u 10.mj znaci do kraja termina. Ako nesto nadju kod bebinih bubrega odmah nakon poroda beba ce ici na detaljne pretrage i ultrazvuke da se ustanovi dal je sve ok ili ima neka dijagnoza.
Onaj scenarij koji su mi davali od prije (profesor koji je bio na proslom pregledu) nije tako strasno gdje govorimo o necemu sto bi trebalo prekinuti trudnocu. Najgori scenarij je da beba treba transplataciju bubrega al u ovoj situaciji kako sada vidi ova doktorica docentkinja ona kaze da se to ne bi trebalo dogoditi. Ona opet daje sansu da se do kraja trudnoce to jos moze izregulirati ali nije nesto sto se ne moze popraviti ili zivjeti s time.
Eto nadam se da ce ovo nekome pomoci tko je u slicnoj situaciji.

Nisam se dugo javljala ali evo samo da se javim sa dobrim vijestima.

Moja djevojcica je rodjena hitnim carskim rezom prije godine ipol. Bila je odmah na promatranju 48h, bili smo s njom njenu prvu godinu stalno na kontrolama, u prvih 7 dana zivota isla je i na magnetsku i na ultrazvuke, nema jadna koje preglede nije prosla. Zakljucak zadnje kontrole u lipnju: djevojcica je potpuno zdrava!!

Ima oziljke na jetri zbog ostecenja tijekom trudnoce, ali jetra svoju funkciju obavlja uredno! Svi organi su zdravi, mentalno je sve uredu, mozda malo i prelukava