Mrzi školu

Dijete mrzi školu od trećeg dana prvog razreda. Prolazi s 5.0. Ne mora za sada učiti. Mrzi sve vršnjake u razredu, neke više, neke manje, ne voli učiteljicu.

Danas i jučer se prijetila samoubojstvom ako je pošaljemo u školu "jer se loše psihički osjeća". :-o Inače izmišljava zdravstvane teškoće da bi izbjegla školu, no dok nema temperaturu ja je šaljem u školu.

Brine me što toliko mrzi školu, što je nesretna u njoj i posebno me brine prijetnja samoubojstvom. Ja se inače liječim psihologa i psihijatra. Uzimam farmakoterapiju. Od mene nije mogla čuti prijetnje niti razgovor o suicidu. Tata je jako skeptičan prema psihijatrima i psiholozima, vrlo je negativan, stalno zanovijeta djetetu, svađa se s njom, izaziva je, pasivno je agresivan. Kada je bio na službenom putu, dijete mi je reklo da joj je ljepše kada smo nas dvije same doma jer joj nitko ne prigovara i ne svađa se. Inače, ja moram spavati u krevetu s njom inače ima noćne more.

Kako se nositi sa svakodnevicom mržnje škole i koliko ozbiljno treba doživjeti prijetnje suicidom?
Hvala vam unaprijed...

Potražila bih djetetu psihologa. Koji razred je sad dijete?

Nadam se da to ne traje već duže razdoblje.

broculla, probaj redom:

Vidi treba li djetetu samo "rame za plakanje" odnosno probaj je pažljivo saslušati.

Dalje, vidi s razrednikom kakva je situacija - djeca znaju biti prilično okrutna, možda ju zlostavljaju... Djevojčice se možda ne mlate tako često kao dečki, ali znaju biti suptilno okrutne i ponekad organizirane u klanove, pa uzmu nekoga "na zub" i rugaju se, a pred odraslima prikazuju "nedužnu facu". Sjećam se takvih stvari iz vlastitog djetinjstva, ali mene je spašavala glazbena škola. Osnovnu sam podnosila, a u glazbenoj sam imala prijatelje. Slično je bilo i s mojim sinovima - u osnovnoj školi pretrpiš sve što moraš, a izvan škole imaš svoje društvo i zanimacije... Ako toga nema, može biti problem. Škola je nešto što se mora odraditi - nisu ti svi u razredu prijatelji, ponekad nemaš baš ni jednog, ali i ostali su u istoj situaciji - ni oni nisu birali društvo.

Pomoć - prva štacija je razrednik, nakon toga stručna služba u školi (psiholog, pedagog - koga god imaju) jer oni će često znati kakva je atmosfera u tom razredu, ima li tko problematičan, na što se žale drugi učenici i roditelji... Psiholog izvana je ok opcija, ali neće biti upućen u te odnose.

Dalje - obiteljski liječnik i pedijatar isto mogu pomoći, barem savjetom. Prijetnje samoubojstvom nipošto nisu za zanemarivanje. Ja bih rekla da je ovdje u pitanju društveni kontekst, ako dijete nema teškoća s gradivom. Krajnja mjera je preseljenje u drugi razred ili školu, ako je izvedivo, ali to je batina s dva kraja i može imati isto toliko negativnih posljedica koliko i pozitivnih (pridošlice često nisu dobro primljeni u razredu u koji dolaze). Možda bi pomoglo da se uz školu počne baviti nekom aktivnošću koju voli (ples, strani jezici, sport...) a gdje bi bila u društvu sa sebi sličnima. Mojima je za to služila glazbena škola, a kasnije su si pronašli hobije u kojima su uživali.

Draga Peterlin,
hvala na savjetima. :sp:
Razgovarala sam danas s razrednicom, koja je rekla da će uključiti pedagošku službu škole. Isto tako sam je naručila privatno kod psihologa jer se termin na uputnicu čeka vječno i nismo imali neko super pozitivno iskustvo u Klinici za zaštitu djece i mladih.
U glazbenu školu ide, ide i na gimnastiku i programiranje, najbolju prijateljicu ima van tih svih slobodnih aktivnosti, premda i ona ide na gimnastiku. (nisu se tamo upoznale, nego prije).
Ne bih je voljela seliti jer mislim da je poteškoća u njoj i da bi se ista stvar dogodila i u drugoj školi. Ja sam imala teških iskustava s kolegama u OŠ, u srednjoj sam procvjetala. Nisam baš imala prijatelja i druge cure su mi se rugale zbog debljine (nisam uopće bila tako debela) i naočala. Ja sam kao i moja kćer jako borbena pa sam se znala i potući s kolegicama iz razreda. Ali unatoč svemu bila sam nesretna. Prijatelje sam nalazila među djecom prijatelja mojih roditelja i s njima sam se dobro slagala.Doduše, ja nisam baš tako mrzila školu kao ona. A bila sam lošija učenica od nje. U razredu sam sjedila na ušima, a doma niti sam učila, niti radila zadaće. Ne znam kako su to moji roditelji dozvolili.

Broculla, koji je razred?

Ja bih svaku prijetnju samoubojstvom shvatila ozbiljno. Bolje puhati i na hladno za takve izjave.

I ja isto. Zato i pitam koliko dugo traje to razdoblje u kojem dijete mrzi školu i tako loše se osjeća.
Ne zvuči uopće kao da bi se išta trebalo više odlagat.

Broculla sretno s psihoterapijom! Super da krećete privatno. Koliko sam povezala i ranije ste tražili pomoć al nije bila adekvatna.

Možda je dio priče i obiteljska situacija. Za dijete bi bilo dobro da i doma ima što manje stresa.

Citiraj:

---

broculla prvotno napisa

Dijete mrzi školu od trećeg dana prvog razreda. Prolazi s 5.0. Ne mora za sada učiti. Mrzi sve vršnjake u razredu, neke više, neke manje, ne voli učiteljicu.

Danas i jučer se prijetila samoubojstvom ako je pošaljemo u školu "jer se loše psihički osjeća". :-o Inače izmišljava zdravstvane teškoće da bi izbjegla školu, no dok nema temperaturu ja je šaljem u školu.

Brine me što toliko mrzi školu, što je nesretna u njoj i posebno me brine prijetnja samoubojstvom. Ja se inače liječim psihologa i psihijatra. Uzimam farmakoterapiju. Od mene nije mogla čuti prijetnje niti razgovor o suicidu. Tata je jako skeptičan prema psihijatrima i psiholozima, vrlo je negativan, stalno zanovijeta djetetu, svađa se s njom, izaziva je, pasivno je agresivan. Kada je bio na službenom putu, dijete mi je reklo da joj je ljepše kada smo nas dvije same doma jer joj nitko ne prigovara i ne svađa se. Inače, ja moram spavati u krevetu s njom inače ima noćne more.

Kako se nositi sa svakodnevicom mržnje škole i koliko ozbiljno treba doživjeti prijetnje suicidom?
Hvala vam unaprijed...

---

Mislim da se dijete boji ostaviti tebe samu doma ili samu sa ocem.
Ako imate obiteljskih problema i ako ti imas dugotrajno stanje/bolest, svakako treba dijete ukljuciti u terapiju.
Uz to moguce da je i iskljucuju u skoli .
Svakako je ne bih slala u skolu dok se situacija ne sredi. Mentalno zdravlje prvo. Skolovanje ( tek) nakon toga.

Inace , obzirom da je otac/suprug tako skeptican prema psihijatrima i farmakoterapiji , a clan obitelji se lijeci...mislim da je u tome dobar dio problema.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Inace , obzirom da je otac/suprug tako skeptican prema psihijatrima i farmakoterapiji , a clan obitelji se lijeci...mislim da je u tome dobar dio problema.

---

Slažem se

Možda ovo zvuči čudno, ali mene tu nekako više u priči zanima ovaj odnos s tatom. Odnosno, i tvoj odnos s njim. Možda dijete signalizira nezadovoljstvo kroz neki drugi kanal, školu. Jer mi je čudno da ima takav negativan stav prema školi, a ima dobre ocjene, i ima prijateljicu, nebitno otkud.

Ma nije tata kriv. Iako se u uvodnom postu sugerira da je.
Zašto dijete ima noćne more?
To je cura od 9 godina i 4. dijete u obitelji, zar ne? Zašto mama spava s njom?

Eh, teško je na temelju 2-3 posta procijeniti kompletnu situaciju. Dijete očito treba pomoć, mama pokušava najbolje što može. Čak i mali pomaci su dobrodošli.

Kakve to ima veze što ima 9 godina i što je najmlađe dijete
ako djetetu u ovom trenutku treba pomoć i želi da majka bude s njim, pa neka bude
i neka spava u istom krevetu... za koji dan, mjesec, prestat će, kad djetetu bude odgovaralo

https://djecja-psihijatrija.hr/depre...scentnoj-dobi/

Drage cure ( i dečki ako vas ima) evo mene opet.
Dijete i dalje ne voli školu, ali mi se čini da je malo bolje sada kada je krenula u peti razred.
Više ne spava samnom (zadnjih mjesec dana, juhuuuu!).
Sada imamo novi problem koji se provlači već sigurno godinu dana. Česte glavobolje (tada prespava i cijeli dan jer ju tako manje boli glava), subfebrilne temperature (37,2- 37,3), bolovi u trbuhu, mučnine.
Jučer je ujutro povratila (ne znam sa sigurnošću jer nije imala prva tri sata pa sam ja već bila na poslu) i cijeli dan se žalila na mučninu. To se nastavilo jutros kada sam je probudila za školu. Sjedila je nad lavorom. Jučer je normalno jela i pila. Čak se i razrednik zabrinuo zašto tako često izostaje iz škole. I dalje je odlična učenica, ima puno vannastavnih aktivnosti, u razredu ima prijateljica i prijatelja.
Idemo u Klaićevu neurologu radi glavobolja, radila je magnet mozga i vodimo dnevnik glavobolja. Krvni nalazi su dobri.
Čekamo još 5.12. termin kod oftalmologa.
Mislim da se kod nje moguće radi o psihičkim problemima s obzirom da pretrage ne ukazuju na ništa.
Bili smo privatno kod psihologa, ona nije ništa primijetila, i išli smo u Polikliniku za zaštitu djece i mladih. Tamo su nam rekli da više ne moramo dolaziti.
Trebala bih preporuku za dobrog pedijatra privatnog i dobrog privatnog psihologa. Ja se inače liječim kod psihijatra.
Hvala vam svima na savjetima i pomoći. Očajna sam ne znam što da više radim.

Moja kcer ima migrene od kojih povraca i nakon toga prespava pola dana. Ima disleksiju i glavobolje su joj krenule sa pocetkom skolovanja , kad je krenula vise pisati i citati. Intenzivirale su se u visim razredima kad je bilo puni citanja i gledanja u knjige/ekran.
Ima i druge okidace glavobolje jer ima kronucnu bolest, ali 50%i vise okidaci su bili buljenje u knjige. Sad je u srednjij bolje jer je upisala skolu u kojoj treba manje uciti. Inace , mi smo tek u 7 razredu shvatili da su tipicne migrene u pitanju,jer ona izgubi vid na jedno oko pola sata prije napada. Kad uspije popiti ibbuprofen u prasku odmah kad pocne gubiti vid, napad bude malo blazi , pa ne povraca ( ali i dalje ne izbjegne napad potpuno).

Subfebrilna sam i imam jači umor i pospanost već g dana. Migrene imam već puno duže. Testovi su pokazali jedino viša antitijela za mononukleozu. Dobila sam D vitamin, samoinicijativno uzela C vitamin. Ne osjećam da mi je nekaj ekstra pomoglo sem kaj me prvi put preskočila prehlada u jako dugo vremena, ali evo ipak nisam odolijevala zadugo, poklopila me ovaj vikend nakon tri tjedna prvog kontakta sa zaraženima.

Meni su okidač bile dok sam išla na faks one velike bijele lampe, nakon par sati u tim prostorijama, putovanja busom sat i pol imala sam migrene od kojih sam osjećala kao da će mi se glava raspuknuti.

Navodno sad ima neki lijek koji se daje intravenozno, ili sam nekaj krivo zapamtila, a učinkovit je, ali mora dr dati recept.

možda još gastroenterolog?

Možda bi to još trebalo isključiti, da, dobra ideja.

Nisu migrene, često ju boli glava u učionici u potkrovlju gdje nemaju naravno klimu, a redovno u vožni autom. Ali nema smetnje vida.

Naručila sam je u Polikliniku Sabol kod psihijatra. Nadam se da nećemo bankrotirati...

Ne mora imati smetnje vida da bi to bila migrena.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Ne mora imati smetnje vida da bi to bila migrena.

---

Hvala. Nisam to znala. Mislila sam da migrenu uvijek prate smetnje vida...
Neurologica još nije donijela konačnu dijagnozu, čekamo pregled oftalmologa za to.

Citiraj:

---

broculla prvotno napisa

Hvala. Nisam to znala. Mislila sam da migrenu uvijek prate smetnje vida...
Neurologica još nije donijela konačnu dijagnozu, čekamo pregled oftalmologa za to.

---

Ne prate sve migrene smetnje vida. To sam napisala samo da obratite paznju na okidace i sto se dogada neposredno prije napada. Mozda ona ima drugacije signale prije napada, ali ih jos nije prepoznala.