"Odabrano" dijete

Pozdrav.
Na samom pocetku, hvala vam na ovom forumu, jedino ste mjesto na webu gdje se mogu raspitati o posvojenju. Moj slucaj je malo drugaciji od ostalih na koje ovdje naidjoh. Naime, nekim cudnim privatnim vezama vezana sam za jedan konkretan dom (moja najbolja prijateljica je u njemu zaposlena kao psiholog). Buduci da i sama radim za djecu (po struci sam profesorica knjizevnosti, ali radim u djecijem izdavastvu), raznim projektima vezala sam se za tu ustanovu, ukljucila djecu u odredjene akcije, te se vremenom upoznala sa uposlenicima i djecom. Pocela sam redovno posjecivati mladju grupu djece (od 0 do 6 godina), provoditi sa njima vrijeme, ukljucivati ih u radionice, predstavljati im knjige i slikovnice koje je moja kuca, i ja kao urednica u njoj, izdavala i pripremala. Da ne duljim, vremenom sam se vezala (tacnije, vezivanje je bilo obostrano) za jednog petogodisnjeg djecaka. Provodimo vrijeme zajedno, izlazimo u setnje, ucimo, citamo, idemo na plivanje... Sve to zahvaljujuci povjerenju koje sam stekla u domu kao saradnik i donator (iako sam donirala vrijeme, knjige, dobru volju i igracke na koje je moj petogodisnjak uperio prstom, a ne novac ;)). Imam 26 godina, isto toliko i moj decko, koji ce mi uskoro biti muz. Dijete koje vidjam ima uredne papire za posvojenje, pripada centru u jednom malom gradicu, nije dakle iz grada gdje je dom u kojem je smjesten. Sa njegovom socijalnom radnicom nisam kontaktirala. Zanima me imate li ikakav savjet za mene. Moj decko je saglasan sa mnom da usvojimo djecaka, i on ga je zavolio, no, sta nam je dalje ciniti? Dobila sam dosta savjeta od uposlenika doma, no, zanima me sta misle i ljudi koji su imali ovakva ili slicna iskustva. Kakve su sanse da dobijem "odabrano" dijete, a ne neko koje ce mi uruciti centar? Da li ce to sto smo vec vezani utjecati na odluku? Da li bi i njegove godine mogle biti olakotna okolnost, jer je malo onih koji usvajaju "stariju" djecu? Decko i ja nemamo problema sa zacecem, no, to ne bi trebalo igrati veliku ulogu jer jako zelimo malenog, a i on nas.... U ovo devet mjeseci koliko se "druzimo" naucio je mnogo, odgajam ga vec, a tete i direktorica su sa radoscu konstatovale da smo bas ono sto je dijete trebalo i da se od problematicnog djeteta izrodio u pravog andjelka. Nadam se da ce vasi savjeti biti od koristi, kao sve sto sam dosad procitala na vasem portalu i forumu.
Hvala mnogo.

Savjeta nemam, ne znam ništa o toj problematici ali me dirnula priča te vam od sveg srca držim fige da uspijete u nakani! :love:

Rino, moraš kontaktirati Centar za socijalnu skrb koji je nadležan za dječaka. Ja bih na tvom mjestu podnijela molbu za posvojenje djeteta s imenom i prezimenom dječaka i obrazložila razloge za posvojenje djeteta. Moguće je da Centar odobri takvu molbu, ako budu smatrali da je to posvojenje na osobitu dobrobit djeteta. No, moraš biti svjesna da ishod može biti i drugačiji. S obzirom da doista imate blizak odnos s dječakom i želite ga, poduzmite sve da stvorite prednost na svojoj strani, da vas djelatnici Centra uzmu u obzir kao ozbiljne kandidate.

Koliko sam shvatila iz tvog pisma, ti i TD niste prošli obradu pri vašem centru. Bilo bi potrebno da to što hitnije učinite. Ako imate planove za sklapanje braka bilo bi dobro da ih i realizirate, jer prednost pri posvojenju imaju ljudi u braku.
Također je važno da imate prikladne stambene i materijalne uvjete za smještaj djeteta.
Isto tako, poslušaj savjete koje ste dobili u domu. Ako su tamošnji djelatnici primijetili napredak djeteta u druženju s tobom i TD, znači da dobro radite. Možda bi vam oni mogli dati neku preporuku/mišljenje o vašem radu s djetetom, neku vrstu psihološke evaluacije.
Imate dosta argumenata sebi u prilog, sročite ih u lijepu molbu, odmah na obradu i želim vam da dječak uskoro bude u vašem domu. :heart:

Rino, krasna mi je tvoja priča. Od srca ti želim da što prije postanete mama i tata malenome!
Zdenka je u pravu što se tiče braka - no ne samo da bračni parovi imaju prednost pred nevjenčanima, već nevjenčani par ne može usvojiti dijete. Dakle, možeš se kandidirati ti sama ili tvoj dragi, ali zajedno ne možete ako niste u braku. Nemojte ni predavati molbu (osim ako je vjenčanje kroz mjesec-dva) jer će vas odbiti zbog neispunjavanja uvjeta.
Sretno!

Jako me je dirnula tvoja priča. Dosta je slična mojoj, gdje smo se mi brinuli za djevojčicu koju smo upoznali u parku, pa smo alarmirali centar, postali joj udomitelji, a uskoro ćemo ju posvojiti.

Znam za još jednu takvu priču, gdje su se dečko i cura vjenčali da bi mogli posvojiti dijete.

Što prije posjeti njegovu socijalnu radnicu, direktoricu centra za socijalni rad i što prije se vjenčajte.

Možete i prije otići u centra i reći im da se vi baš zbog njega želite vjenčati, tako su moji prijatelji napravili.

Nakon toga napišite molbu i recite da želite baš njega!

Objasnite koja bi korist bila za dijete da dođe baš kod Vas.
Nama je njezina pedijatrica (kod koje smo je mi vodili) i defektologica škole napisala preporuku.
Tako bi mogli iz doma napisati za Vas dvoje.
Nadam se da dečko ima tako snažne osjećaje kao i ti.

Potpuno te razumijem, osim bioloških postoje definitivno i duhovni roditelji.

Držim fige!
Javi se sa dobrim vijestima!

:heart: navijam za vas!

:angel:
Predivno Rino, predivno! Sličnu sam stvar preživljavala.Na žalost ja svog izabranog anđela nisam mogla imati jer mi je za njegovu skrb bilo potrebno jako puno novaca, obzirom da je invalid, a u Srbiji je teško i za odgoj zdravog deteta. On je imao sreće da izađe iz doma, ali sam sigurna da ga njegova nova švedska mama nikada neće voleti kao ja!

Što se tiče tvog problema, potpuno se slažem sa savetima koje si već dobila, ali bih samo dodala o p r e z n o! Ovde kod nas je kontakt sa centrima socijalne skrbi vrlo klizav teren a socijalni radnici (čast izuzetcima) jako nezgodne osobe, a pogotovo ako skuže da ti je nešto-neko dete jako značajno i da mu poklanjaš neobičnu pažnju i ljubav. Iako se iskreno nadam da je u Hrvatskoj situacija barem malo bolja ipak ti savetujem da se bobro pripremiš, informišeš izokola i pribaviš sva potrebna dokumenta, uverenja i dozvole pa tek onda da potpuno otkriješ karte i kažeš za koga si zainteresovana.
Možda ti je kraći put da se sama prijaviš za udomiteljicu, kako ne bi gubili vreme na čekanje venčanja itd. Mislim da ćeš tako lakše moći kasnije da ga posvojiš. Mališan je prešao starosnu dob koja je "interesantna" klasičnim posvojiteljima, pa se nadam da ćeš ga dobiti jer si ga u pravom smislu izabrala.
U svakom slučaju, sretno ti želi mama dve devojčice(biološke) i tvrdi da je ljubav prema biološkom i nebiološkom detetu potpuno ista!!!!!!!! :heart:

Nama je baš pomoglo što smo rekli da želimo baš našu djevojčicu. Iz početka su bili u centru dosta sumnjičavi, ali poslije kad su shvatili u kojoj je mjeri vezana za nas, podržali su nas u svemu.

Mislim da bi to u ovom slučaju trebala biti prednost. Ta veza s djetetom je bila slučajna, razvio se topli odnos, dijete je napredovalo, što ćeš više. Držim fige.

Nemam nikakav savet, samo zelim da znate da drzim fige za vas :love:

Rino, sad vidim da si iz BIH
Ovo što sam ti napisala o usvajanju i (izvan)bračnim zajednicama vrijedi za Hrvatsku. Ne znam kakva je situacija kod vas.
Sretno još jednom i javi nam ishod!

Slicno je i kod nas. Nas porodicni zakon kaze da usvojiti dijete mogu bracni partneri, ali i osobe koje zive u vanbracnoj zajednici minimalno pet godina, te osoba koja nije u braku, ukoliko je to od osobite koristi za dijete.

Upucena sam u porodicni zakon, ali me zanima da vi podijelita iskustva "sa terena", kako je u centrima, kako su prosli razgovori i sl.

Inace, dijete mi je danas otislo na more sa svojom grupom i odgajateljima, ja i MD idemo da ga obidjemo prekosutra. Prvo zajednicko brckanje, jupi.

Pozdrav svima i hvala na potpori,
R.

Ako je Rinino pitanje upućeno meni, tj. kako je to u Srbiji, u detalje rada centara nisam upućena. Do informacija dolazim preko pouzdanih osoba i ljudi koji su prošli taj hod po mukama. U svakom slučaju odgovorno tvrdim da se na jedan način prema ljudima ophode kada im se obraćaš kao običan čovek koji želi kontakt sa decom bez obzira u kom aranžmanu, usvojiteljskom, hraniteljskom ili volonterskom, ili kad iza tebe stoji neko zvanje ili institucija. Čast izuzetcima, ali se ovde socijalni radnici i ostali ponašaju kao mali bogovi. Kada sam pre tri godine otišla u centar sa pitanjem da li mogu postati hraniteljica obzirom da imam dvoje dece i 4o kvm stana, pitali su me, gotovo doslovno jesam li normalna. Soc.radnica je čak rekla kako ona nikada ne bi u svoju obitelj dovela "jedno takvo dete". To me je jako razbesnelo i rastužilo, pa sam onda za jedan časopis počela pisati o deci bez roditelja, deci ometenoj u razvoju i deci žrtvama nasilja. Drage moje, više znam o tome od većine zaposlenih po našim centrima.
A znate li kakav sam prijem imala kod tih istih teta kad sam odlazila kao novinar?! Strašno kakvo brdo laži i licemerstva, sve ponavljaju ko papagaji "u najboljem interesu deteta"! Sad mi se baš digao tlak dok sam gledala "Latinicu" - porodično nasilje. Zgrozim se kako su sve iste, uvek pričaju o velikoj odgovornosti njihovog radnog mesta, pa kao da nije odgovoran i vozač autobusa ili lekar !
U dom sam ušla kao novinar i ostala kao volonter. To je bio jedini put, drugačije me ne bi pustili, mada mi i sad povremeno prave probleme. Masa tih soc. radnika, su samo puki administrativci kojima ne bih dala da mi čuvaju ni dve nacrtane ovce a psiholozi su statisti. Svi se kriju iza dugogodišnjeg staža i smatraju sebe zbog toga jako stručnim. U biti su svi nezainteresirani. Potpuno im je neshvatljivo da neko nešto želi da pruži toj deci a da za to niti traži niti dobija lovu. Altruizam, šta je to?
Pa zašto ja imam takvu potrebu kad imam svoju decu?! Tražili su mi čak i lekarsko uverenje, sa mišljenjem psihića, psihologa i soc. radnika. Socijalna radnica iz doma zdravlja gde sam vršila taj pregled mi je jasno rekla da uopšte ne shvata kako ja to svoje slobodno vreme želim da trošim na tamo neku decu i po čemu su ona tako specifična. "Mene boli k...za sve što je van radnog vremena i ja idem odmah doma"! Da, da, to je bio komentar akademskog građanina,osobe koja je dužna nekome da pomogne.

Moja poznanica u centru pitala kakva je mogućnost da usvoji neko dete kojemu su roditelji nestali u Cunamiju, ili dete iz Bugarske. Čovek ju je pitao je li normalna i ispušio doma.
Imam još loših primera, ali da ne dužim. U svakom slučaju, sa centrima treba oprezno i svaku reč treba izmeriti. Ja tebe Rino potpuno razumem ali baš ne znam kako će te shvatiti u centru (žena nema još 30, neudata, može da rađa a želi tamo nekog klinca i to od 5 godina????????možda joj ipak fali neka daska). Draga moja držim ti fige! Eto ja se spremam na moj Pelješac i pitam se kako ću faliti klincu koji se jedva privikao na mene i kome je jezivo potrebna podrška i osećaj da je voljen, hoće li regresirati za tih mesec dana...???
Od kad se družim sa tom decom osećam se poput anđelka :angel:

Citiraj:

---

Metvica prvotno napisa

Rino, krasna mi je tvoja priča. Od srca ti želim da što prije postanete mama i tata malenome!
Zdenka je u pravu što se tiče braka - no ne samo da bračni parovi imaju prednost pred nevjenčanima, već nevjenčani par ne može usvojiti dijete. Dakle, možeš se kandidirati ti sama ili tvoj dragi, ali zajedno ne možete ako niste u braku. Nemojte ni predavati molbu (osim ako je vjenčanje kroz mjesec-dva) jer će vas odbiti zbog neispunjavanja uvjeta.
Sretno!

---

Moram ovo komentirati, pitam se kako je nevjenčana saborska zastupnica uspjela usvojiti dijete - kršeći zakon? Inače nemam ništa protiv nje baš suprotno.

fjora, ona nije u paru. sama zena moze, ali nevjencani par ne moze.

to mi je totalno nejasno, dakle usvojiti ne može samo par, a svi drugi mogu

tko kontrolira da li imaš dečka?

I meni je to vrhunska debilana - a rekla bih i diskriminacija :x
Znači da me zakon smatra sasvim kvalificiranom potencijalnom roditeljicom ako sam solo, ali ako nedajbože živim u grijehu i š...khm, khm.. se bez prstena, onda ništa. A bračna i izvanbračna zajednica su izjednačne po pravima u tom istom obiteljskom zakonu. Tko je tu lud??!
Ako se prijavljuješ sama i imaš izvanbračnog partnera, Centar i s njim obavi nekakav razgovor (tako su bar meni rekli), ne znam da li i obradu.
Ali on ne može i formalno biti tata djetetu. A formalizacija roditeljstva mi se čini bitno drugačijom i važnijom od formalizacije partnerstva. Prema tome, izvanbračne zajednice nemaju puno izbora - brak i možda dijete, ili bez braka i bez djeteta.

samo da ti kažem da držim fige,iskustva oko toga nemam pa jedino mogu reći da sam uz tebe!!!!
sretno :love:

Zelim vam puno srece u nakanama. Nadam se da ce maleni uskoro biti s vama!