Je li moguće uspostaviti dojenje kad beba već ima skoro 2 mjeseca?
Molim vas pročitajte do kraja, zaista mi treba savjet i pomoć, odgovor nekog stručnog ili nekog ko je možda prolazio kroz slično.
Porod mi je bio izuzetno traumatičan, kao i kod većine žena. Nakon porođaja bebu su mi stavili na prsa svega 10 sekundi i odveli je, a meni radili lizu placente. Bebu sam vidjela tek ujutro sutradan, bila sam jako loše, izgubila mnogo krvi tokom lize i nisu mi dozvoljavali da uzimam dijete u ruke sama jer mi je moglo pozliti.
Niko mi nije dao dijete da čuvam u naručju a ne kamoli da mi je neko pokazao kako da dojim. Bebu sam dodirnula tek drugog dana nakon porođaja kada se jedna sestrica smilovala i stavila je na krevet kraj mene (naravno naglasila da je nipošto ne uzimam u ruke). Kad sam je zamolila da mi pokaže kako da dojim rekla je "To će ti babice pokazati, neću ja." Treći dan, dan kada smo već izlazile iz bolnice, doveli su je u sobu u krevetiću kao i uvijek, ona je ubrzo počela plakati a ja nisam znala kako da je smirim, nisam je smjela uzeti u ruke. Ustala sam i hodala po hodnicima tražila sestrice da mi daju makar flašicu sa mlijekom da je nahranim ali nisam nikog našla. Nakon nekog vremena došla je jedna jako drska sestrica i rekla "Što ne nahraniš to dijete, gladno je?" Rekoh da mi nije niko pokazivao kako da dojim, nisu mi dali ni da je uzmem. A ona onda "Pa uzmi to dijete više u ruke, stavi je na sisu i to je to nije to nikakvo mudro slovo, šta slušaš kako se dere!!"
Imala sam silikonske nastavke za dojenje pa sam pokušala s njima nakon što beba nije nikako mogla uzeti dojku, međutim ni to nije uspjelo.
Došli su, nahranili bebu flašicom, vakcinisali je i tjt, puštene smo iz bolnice.
Da ne pričam koliko sam ja psihički bila loše, ali ja sa bebicom nisam imala nikakvu povezanost. Kad smo došle kući, moja majka me je tjerala da dojim a ja nisam znala kako, pa je pokušavala da me nauči, ja sam pokušavala naučiti, ali beba je konstantno plakala i vrištala od gladi, a i ja plakala zajedno sa njom. Počeli smo je odmah taj dan hraniti na dohranu. Iskreno u tim prvim danima nisam ni imala više želju da je pokušavam dojiti pa se nisam ni trudila. Izdajala sam mlijeko i taman je počelo fino nadolaziti, međutim 10-og dana nakon porođaja otišla sam na kontrolu gdje su mi rekli da moram na ponovno čišćenje ostataka posteljice i tu sam psihički još više potonula. Nisam često više ni izdajala na izdajalicu, a nisam je ni stavljala na dojku.
Nakon što se sve sad završilo (nije u potpunosti ali je bolje nego što je bilo), naravno i ja sam više povezana sa bebom i sad me grize savjest što se nisam više trudila da je dojim, zašto uskraćujem nevino svoje dijete hrane koja je najbolja za nju, nešto najbitnije što jedino ja kao majka mogu da joj pružim, ja sam iz neke škrtosti i manjka volje njoj to uskratila.
Beba za 10 dana puni 2 mjeseca, sve vrijeme do sad se hranila dohranom na flašicu. Da li postoji ikakva mogućnost da ja nju sada naučim na dojku, odviknem od flašice, da mi mlijeko ponovo nadođe?
Hvala svakoj koja podijeli savjet ili iskustvo.
