Rodna disforija

Pozdrav.

Interesira me dal se netko možda netko susreo ili se trenutno bori s rodnom disforijom. Ili zna možda nekoga...
Naime, imam dijete od skoro 18 koje je prije cca godinu dana počelo govoriti da se ne osjeća kao muško. Bili smo kod dr. Grubić dvaputa i ona je na njegov nagovor predložila da pošalje dopis u njegovu školu da se ga počinje oslovljavati u ženskom rodu. Nisam za to još...
Inače je teško odgojiv, visokofunkcionalni autizam vjerojatno u pitanju isto i ne znam dal je to samo faza. Prije toga kod njega nisu bili nikakvi znakovi koji bi upućivali na to.
Hvala.

Susrecem se relativno cesto na poslu ( radim u zdravstvu), dvije dobre poznanice imaju djecu koja su u procesu promjene spola zadnjih 6+godina.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Susrecem se relativno cesto na poslu ( radim u zdravstvu), dvije dobre poznanice imaju djecu koja su u procesu promjene spola zadnjih 6+godina.

---

Dal bi se mogle privatnom porukom čuti?
Hvala.

Zanima me kolko su stara djeca te kako je išao proces. Hvala.

Citiraj:

---

biblios1 prvotno napisa

Dal bi se mogle privatnom porukom čuti?
Hvala.

---

Nemas jos mogucnost privatnih poruka. Moras jos malo pisati.

Citiraj:

---

biblios1 prvotno napisa

Zanima me kolko su stara djeca te kako je išao proces. Hvala.

---

Jedno je bilo punoljetno , 19 godina, ali samo zato sto mu je dugo trebalo da prepozna problem. Dok nije shvatilo bilo je u dubokoj depresiji.
Drugo je bilo puno mlade, mislim 14. Ali to ima mamu koja je odmah prihvatila situaciju, cim su ( dijete, terapeut i mama) skuzili sto stoji iza depresije.

Da, ne mogu još privatnom porukom.
Kako znati da nije hir?
On je dosta tvrdoglav i svojeglav i već se desilo da fitilji po nečemu i onda odustane.

Citiraj:

---

biblios1 prvotno napisa

Da, ne mogu još privatnom porukom.
Kako znati da nije hir?
On je dosta tvrdoglav i svojeglav i već se desilo da fitilji po nečemu i onda odustane.

---

Nemam pojma. Mislim da je promjena spola previse tezak i dug put da bi netko u to malo ulazio iz hira. Pogotovo u Hrvatskoj. Ali ne poznajem tvoje dijete da bih mogla reci da li je ozbiljno ili ne.
Iako je to sad manje vazno, obzirom da je dijete punoljetno.
Vise ne treba dopustenje za bilo kakve korake, nego treba samo podrsku.

Dijete još nije punoljetno, ali je emocionalno nezrelo tako da me to brine.

Citiraj:

---

biblios1 prvotno napisa

Dijete još nije punoljetno, ali je emocionalno nezrelo tako da me to brine.

---

Nije jedini koji nije emocionalno zreo u tim godinama. Ali to ne znaci da nije svjestan da nesto ne stima u percepciji njega samoga. Slika o sebi se osjeca puno prije zrelosti.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Nemam pojma. Mislim da je promjena spola previse tezak i dug put da bi netko u to malo ulazio iz hira. Pogotovo u Hrvatskoj.

---

Nemam nikakvog osobnog iskustva, ali na ovo najdeblji potpis.
Zašto bi si u ovoj sredini itko htio otežati život na nevjerojatno puno područja, ako nije istinski?

Ne znam. Ne razumijem dovoljno, ali možda nit on ne razumije što ga sve čeka.
Nisu svi koji dođu u ambulantu trans, mislim da ih je cca 70 %.

Biblios,
Ja osobno nisam za nikakva zalijetanja u promjeni spola. Upravo zato sto kako si i sama rekla sumnjas da je mozda u pitanju neka kriza, hir, faza u odrastanju...s hormonima i operacijama bih zaista pricekala dok se to čvrsto ne potvrdi jer kad se jednom krene u to, povratka bas i nema.

Jesi ga pitala jel bi mu puno znacilo da ga sad u zadnjem razredu srednje oslovljavaju kao ženu? Jel bi mu smetala eventualna ruganja, ismijavanja?

Ako ti se da molim te pojasni ovaj dio:

"visokofunkcionalni autizam vjerojatno u pitanju"

Jel ima dijagnozu? Ili je to sumnja? Jeste prosli dijagnostiku?

Ne da mi edit.

Jesi ga pitala jel bi mu tako puno znacilo da ga sad u zadnjem razredu srednje oslovljavaju kao ženu? Jel bi mu smetala eventualna ruganja, ismijavanja? Klinci znaju bit baš okrutni ili je ta njegova potreba da mu se obracaju u zenskom rodu jača i nije ga briga sto ce mu se dogadjat u okruzenju u kojem boravi? Jel dovoljno psihicki jak da moze izdrzat taj pritisak vrsnjaka sad u ovom trenutku u kojem kazes da jos nije emocionalno zreo?

To bi ja sebe pitala da vidim koliko bi taj čin utjecao na njegovu psihu sveukupno dal vise u poz.ili neg.smjeru jer ionako je zadnji razred srednje, a poslije slijedi novo zivot.razdoblje i novi početci. Možda i sazrije pa time težina odluke ne bude toliko zahtjevna.

Ja bih tako nekako da je moje dijete.
Ujedno bi dobila na vremenu da vidim radi li se zaista o tome (potrazila jos jedno strucno misljenje) ili ima utjecaja i danasnjih medija jer se na sve strane bruji o tome od TV-a do drustvenih mreza, ta tema je sad bas jako rasirena i IN.

Promjena spola u Hrvatskoj je tako tezak put na svim razinama da bi itko imalo "normalan" upustio se u tu pricu bez jakog unutarnjeg poriva.
Samo obracanje u drugom spolu je ne vidim kao nikakav definitivni korak nego nacin da dijete dozivi sebe u spolu u kojem ( misli?) da pripada. Mozda mu se prijatelji i tako vec obracaju u tom spolu?

Da, to je jasno nama da je težak put, a on trenutno ne razumije i misli da je to tak.
Lili75 slažem se s tobom.
On bi da ga se zove u ženskom rodu. On bi svašta, općenito.
Tako da mi je sve to...
Dok smo bili zadnji put pri psihologinji, rješavao je neki test i psihologinja je rekla da je vis. autizam I da će nam sljedeći put napisati nalaz.
Znate li možda nekoga tko je u tih 30% da je mislio da je trans, a uspostavilo se da nije.
On nema ništ vidljivo ženskog roda (pokreti, interesi...) osim osjećaja. Zato me i to dosta iznenadilo.

Depresivan je i socijalno anksiozan, a čim započinjem bilo kakvu priču o tome počinje biti svadljiv i komunikacija nije moguća.
Općenito o svemu što mu ne paše.

Evo, sad nije ujutro nije otišao u školu jer ga na busu ismijavaju.
Znam tu ekipu klinci i koma su.
Hoda našminkan zadnjih par dana i to ne izgleda baš nekak. Naravno da privlači pažnju.
Ne znam kak da mu pomognem.

Moj je debelo bio u psihoterapji kada mu je palo napamet da je trans, mislim da je napunio tada 15.
Kažem kako smo bili u terapiji bilo je nekako lakše kroz to proći. Danas se tome smije.
Mislim da su danas djeca svjesnija svega, svih pojmova, daleko više nego prije.
I možda im i padne na pamet svašta, možda imaju potrebu na neki naćin pokazati da su drugačiji ii tko zna što.
U svakom slučaju jako je dobro da govore o svemu što ih muči i da imaju pravo na to.
Biblios, kako se hendlate sa depresijom i socijalnom anksioznošću?

Ja isto znam dijete koje je u jednoj fazi "brijalo" na trans i poslije ga je to prošlo, ko da nikad nije ni doslo.

Clan sire obitelji mi boluje od depresivno-anksioznog poremecaja, jedino ato konkretno pomaze su antidepresivi i anksiolitici. Radi se o osobi starije zivotne dobi kod koje se takva stanja posebno aktiviraju u situacijama stresa.

U mirnijim razdobljima vise prevladava anksioznost.

Citiraj:

---

biblios1 prvotno napisa

Evo, sad nije ujutro nije otišao u školu jer ga na busu ismijavaju.
Znam tu ekipu klinci i koma su.
Hoda našminkan zadnjih par dana i to ne izgleda baš nekak. Naravno da privlači pažnju.
Ne znam kak da mu pomognem.

---

Da, ta kombinacija da je socijalno anksiozan (i depresivan) a ponasanjem zapravo dodatno privlaci paznju drustva, vjerujem da mu izaziva ogroman stres.

Meni više to sliči na bunt protiv društva.

I meni to liči ko bunt...

Pa valjda bi dijete izabralo neki laksi bunt. Alkohol, markiranje, seks s nepoznatim osobama, voznja bez vozacke...a ne problem sa identitetom i hodanje kod psihologa i po bolnicama?

Hodamo u Kukuljevićevu trenutno. Ne baš dobro. Svašta smo već prošli, ali on naš Ne sluša savjete.
Kosjenka kome ste hodali?
Kada je shvatio da ipak nije trans?

Citiraj:

---

biblios1 prvotno napisa

Hodamo u Kukuljevićevu trenutno. Ne baš dobro. Svašta smo već prošli, ali on naš Ne sluša savjete.
Kosjenka kome ste hodali?
Kada je shvatio da ipak nije trans?

---

Kukuljeviceva obicno nije prvi izbor za osobe koje osjecaju da su trans. Znam da je centar na Rebru.
Ali kukuljeviceva opcenito meni ne bi bila izbor za nista, nego zadnja zadnja opcija. Prebukirani su jer su jedina bolnica u Hrvatskoj za djecu s psihickim poteskocama.

Tad nismo znali da je trans.
U našem kraju dječja psihijatrija je loša. Hodali smo svakam, a mogu reći da nam je dr. iz Kukuljevićeve odlična.

Ne shvaćam jednu stvar u vezi trans, molim neka mi nitko ne zamjeri, žena sam biološki, nemam potrebu za šminkom. Je li šminka naglašavanje i manifestacija da je osoba ženskog roda ili kopiranje društvenih obrazaca?

Kosjenka, bi mogli malo detaljnije opisati kako je kod vas to sve išlo?
Hvala.

Zuta postavljas zanimljiva pitanja.
Hmmm..ja volim bit nasminkana kad sam na poslu, medju ljudima, opcenito u Zg. Sigurno ima i do drustv.normi.

A cim odem na more ne stavim na sebe nikakvu sminku po 3tj, ne oblacim grudnjak, ne stavljam nikakav nakit. Totalni relax.

U Zg nema sanse da sam bez nausnica i maskare barem.

Uh. Od kuda krenuti.
Puno toga ima, ne bi nesto preskocila, kod nas je dosta komplicirana situacija.
Od malena poremecaj paznje, logopedski problemi, do dan danas nedijagnosticirani ADHD .
Uglavom prvo smo obilazili Suvag, pa klinicka psihologinja koja je bila ok ali nedovoljno, pa nakon novih trauma, dj psihijatrija uz koju smo krenuli i na privatnu psihoterapiju.
Sto se tice transrodnosti, oduvijek je bilo naznaka da ga ne zanimaju cure, u sedmom razredu smo to nekako i iskomunicirali i sve ok.
Godinu kasnije je imao ideju da je trans, al eto nije i danas se tome smije. Sreca je bila sto smo bili u terapiji pa je on to i sa psihologinjom "prosao".
Neke stvari iz tog vremena mi ni dan danas nisu jasne, ali mislim da je puno puta pokusao koristit svoje probleme za neku vrstu manipulacije. Bezuspjesno.
Uglavnom na vrijeme je dobio svu pomoc koja mu je trebala, puno vremena, truda a i novca je utroseno.
Danas je on zdrav i prav, nestasan sedamnaestogodisnjak koji ceka svog prvog decka, ima hrpu prijatelja. Sa skolom se nosi relativno ok, nastavnici prepoznaju njegove poteskoce sa koncentracijom i bez papira mu izlaze u susret gdje god mogu.

Mi smo isto svašta privatno prošli, sad kombiniramo jednu dr. u Kukuljevicevoj i psihologinju na Rebru (bio je dvaputa).
Jeste vi hodali na Rebro?

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Zuta postavljas zanimljiva pitanja.
Hmmm..ja volim bit nasminkana kad sam na poslu, medju ljudima, opcenito u Zg. Sigurno ima i do drustv.normi.

A cim odem na more ne stavim na sebe nikakvu sminku po 3tj, ne oblacim grudnjak, ne stavljam nikakav nakit. Totalni relax.

U Zg nema sanse da sam bez nausnica i maskare barem.

---

Ovo mi zvuči kao društveni pritisak jer konvencionalno je ideja da žena koja nosi grudnjak i šminku = drži do sebe, uz odjeću koja je formalna ovo je očekivano formalno ponašanje od žene. Ispravi me, možda su to moje predrasude.

Da ne budem totalno off, ja bih pitala dijete što želi, uostalom to je odrasli čovjek. Ali bih tako razgovarala i dala svoje mišljenje, koje je opširno, ne mora se ni mijenjati spol ni nositi odjeću da bi se osjećalo ovim ili onime. Ali ako hoće, i to je u redu. Ponovo, on je sada svoja osoba.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Ovo mi zvuči kao društveni pritisak jer konvencionalno je ideja da žena koja nosi grudnjak i šminku = drži do sebe, uz odjeću koja je formalna ovo je očekivano formalno ponašanje od žene. Ispravi me, možda su to moje predrasude.

---

Pa naravno da moram tako izgledati na svom poslu, imamo propisan dress code, al ja sam nasminkama i u slob.vrijeme, nisam jedino tada u stiklama. A to sto sam na moru ko divljakusa, to je moj izbor, volim bit gola (90% dana sam u kupacem), nije bas ni to neka drustvena norma :lool: a malo sutra sta bi hodala bez grudnjaka da imam velike sise i da me ledja bole od njih, ovako uz moje marelice hahaha se moze

Nego da ne skrecemo previse s teme.

Kosjenka, ovo je super da ste cijelo vrijeme bili pod psihoterapijom, djeca ocito nekad zabrazde. Eto dijete koje je gay moze zabrijat da je trans i uvalit se u raznorazne zdravstv.komplikacije, a vama je terapija pomogla da sve to izbjegnete. Bas mi je drago zbog sina.

Jako je daleki put do hormona kod trans osoba. Godine( i godine) razgovora /terapija/pretraga i onda tek kad se svi strucnjaci , roditelji i dijete, ili odrasla osoba dogovore krece se sa hormonskom terapijom.
Dakle, vrlo je dalek put ( ako se uopce dogodi) od oslovljavanja u nekom rodu do koraka koji vode (i) fizickoj preobrazbi.

Budemo vidjeli što nam nosi sljedeći susret s psih. na Rebru koji je uskoro.

Citiraj:

---

biblios1 prvotno napisa

Mi smo isto svašta privatno prošli, sad kombiniramo jednu dr. u Kukuljevicevoj i psihologinju na Rebru (bio je dvaputa).
Jeste vi hodali na Rebro?

---

Ne, Slavonija/ Osijek

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Jako je daleki put do hormona kod trans osoba. Godine( i godine) razgovora /terapija/pretraga i onda tek kad se svi strucnjaci , roditelji i dijete, ili odrasla osoba dogovore krece se sa hormonskom terapijom.
Dakle, vrlo je dalek put ( ako se uopce dogodi) od oslovljavanja u nekom rodu do koraka koji vode (i) fizickoj preobrazbi.

---

Da, al super da se izbjegao u nekim slucajevima (ima i tu primjera) jer bi bio suvišan, a pitanje i kakva bi bila reakcija vrsnjaka na oslovljavanje u zenskom rodu u okruzenju, pogotovo manjim sredinama. Dijete se srecom moze postedit uz dobrog psihologa, AKO je na krivom putu, kao sto biblios sumnja u slucaju svog sina.