pola radnog vremena radi djeteta

Pozdrav svima,

molim pomoc. Mogu li i kako ostvariti pravo na pola radnog vremena ili rad od doma radi djeteta koje ima individualizirani pristup nastavi i dijagnozu poremećaja pažnje ?

Moje dijete je dijagnozu dobilo s 10 godina (sad ima 15). Radi problema u školi (neposluh, iznimno loše ponašanje, poremećaj pažnje, loše ocjene) tijekom OŠ sam cijelo vrijeme radila s njim koliko sam mogla i stigla, plus iz nekih predmeta je imao i instrukcije. Od njegove osnovne škole (profesora) nisam baš dobila nekakvu podršku. No uz njegov i moj trud i volju situacija u 8 razredu se napokon poboljšala u prvom redu njegovog ponašanja i odnosa prema okolini i obvezama u školi, i počeo je dobro učiti, samim tim i dobivati bolje ocjene. Na zalost zbog losijih ocjena od 5. do 7. razreda nije uspio upisati željenu srednju školi.
Ja sam u međuvremenu promijenila posao, dosta vremena gubim i na prijevoz i da skratim, prestala sam sina i kontrolirati i učiti s njim. I sad u 1. razredu srednje situacija se toliko pogoršala, tako da se bojim da bi mogao pasti i razred. O njegovom ponašanju i frustracijama, neodlasku u školu da i ne govorim.
Zbog toga bih ako je moguće htjela raditi na pola radnog vremena kako bih se mogla posvetiti sinu. Ne znam da je li ti to uopće moguće. Našla sam na Internetu Pravilnik kojim se propisuju se bolesti odnosno stanja djeteta za stjecanje prava zaposlenih i samozaposlenih roditelja na rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta do njegove navršene treće godine života, no da li je moguće ostvariti pola radnog vremena ili barem rad od doma jer jako puno vremena gubim na prijevoz do radnog mjesta i sa starijom djecom ?

ako netko ima bilo kakvu informaciju, savjet molim da podijeli:heart:

Citiraj:

---

pepeljuga prvotno napisa

Pozdrav svima,

molim pomoc. Mogu li i kako ostvariti pravo na pola radnog vremena ili rad od doma radi djeteta koje ima individualizirani pristup nastavi i dijagnozu poremećaja pažnje ?

Moje dijete je dijagnozu dobilo s 10 godina (sad ima 15). Radi problema u školi (neposluh, iznimno loše ponašanje, poremećaj pažnje, loše ocjene) tijekom OŠ sam cijelo vrijeme radila s njim koliko sam mogla i stigla, plus iz nekih predmeta je imao i instrukcije. Od njegove osnovne škole (profesora) nisam baš dobila nekakvu podršku. No uz njegov i moj trud i volju situacija u 8 razredu se napokon poboljšala u prvom redu njegovog ponašanja i odnosa prema okolini i obvezama u školi, i počeo je dobro učiti, samim tim i dobivati bolje ocjene. Na zalost zbog losijih ocjena od 5. do 7. razreda nije uspio upisati željenu srednju školi.
Ja sam u međuvremenu promijenila posao, dosta vremena gubim i na prijevoz i da skratim, prestala sam sina i kontrolirati i učiti s njim. I sad u 1. razredu srednje situacija se toliko pogoršala, tako da se bojim da bi mogao pasti i razred. O njegovom ponašanju i frustracijama, neodlasku u školu da i ne govorim.
Zbog toga bih ako je moguće htjela raditi na pola radnog vremena kako bih se mogla posvetiti sinu. Ne znam da je li ti to uopće moguće. Našla sam na Internetu Pravilnik kojim se propisuju se bolesti odnosno stanja djeteta za stjecanje prava zaposlenih i samozaposlenih roditelja na rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta do njegove navršene treće godine života, no da li je moguće ostvariti pola radnog vremena ili barem rad od doma jer jako puno vremena gubim na prijevoz do radnog mjesta i sa starijom djecom ?

ako netko ima bilo kakvu informaciju, savjet molim da podijeli:heart:

---

Mozes traziti rad na 4 sata , i onda tako raditi ako odobre.
Moras biti zaposlema na puno radno vrijeme, otac takoder i s nalazima podnosis zahtjev na hzzo -pravna sluzba.
Komisija na osnovu nalaza odlucuje .

Hvala puno Sirius. Da radim puno radno vrijeme, ja u drzavnoj sluzbi, suprug privatni sektor. Znaci samo predam nalaze i zamolbu - odem do HZZO u Margaretsku i predam na Sluzbu za pravne poslove. Znas li koliko dugo se ceka rjesenje ?
Lp,

Citiraj:

---

pepeljuga prvotno napisa

Hvala puno Sirius. Da radim puno radno vrijeme, ja u drzavnoj sluzbi, suprug privatni sektor. Znaci samo predam nalaze i zamolbu - odem do HZZO u Margaretsku i predam na Sluzbu za pravne poslove. Znas li koliko dugo se ceka rjesenje ?
Lp,

---

Moras imati nalaze, rodni list, potvrdu od poslodavca da si zaposlena u punim radnom vremenu, potvrdu od supruga da je on takoder zaposlen, i onda u pravnoj sluzbi ispunis zamolbu . Obicno je rjesenje gotovo kroz 2 mj.

Je ali nije to samo predam papire, rješenja se nažalost čekaju mjesecima, ali možda dok čekaš, možeš u firmi dogovoriti neki oblik rada od kuće. Za predaju papira moraš imati i papire od njegovih specijalista s napomenom da se traži skraćeno radno vrijeme uz dijagnoze

Papiri se predaju u pravnoj službi područnog HZZO ovisno kojem pripadaš.
Sretno u svakom slučaju

Ja sam radila SRV skoro 15 godina. Morate imati medicinsku dokumentaciju u kojoj stručnjaci objašnjavaju teže poteškoće djeteta i zašto iste zahtijevaju vaš angažman. Ne možete samo predati zahtjev. Odlučivanje o priznavanju predmetnog prava zasniva se na stručno-medicinskom vještačenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, temeljem zahtjevu priložene medicinske dokumentacije, u okviru kojeg se vještači o postojanju težih smetnji u razvoju kod djeteta, te priznavanje prava u ovisnosti o navedenom vještačenju može biti dano i na određeni vremenski rok (6 mjeseci, 12 mjeseci i slično).

Citiraj:

---

pepeljuga prvotno napisa

Pozdrav svima,

molim pomoc. Mogu li i kako ostvariti pravo na pola radnog vremena ili rad od doma radi djeteta koje ima individualizirani pristup nastavi i dijagnozu poremećaja pažnje ?

Moje dijete je dijagnozu dobilo s 10 godina (sad ima 15). Radi problema u školi (neposluh, iznimno loše ponašanje, poremećaj pažnje, loše ocjene) tijekom OŠ sam cijelo vrijeme radila s njim koliko sam mogla i stigla, plus iz nekih predmeta je imao i instrukcije. Od njegove osnovne škole (profesora) nisam baš dobila nekakvu podršku. No uz njegov i moj trud i volju situacija u 8 razredu se napokon poboljšala u prvom redu njegovog ponašanja i odnosa prema okolini i obvezama u školi, i počeo je dobro učiti, samim tim i dobivati bolje ocjene. Na zalost zbog losijih ocjena od 5. do 7. razreda nije uspio upisati željenu srednju školi.
Ja sam u međuvremenu promijenila posao, dosta vremena gubim i na prijevoz i da skratim, prestala sam sina i kontrolirati i učiti s njim. I sad u 1. razredu srednje situacija se toliko pogoršala, tako da se bojim da bi mogao pasti i razred. O njegovom ponašanju i frustracijama, neodlasku u školu da i ne govorim.
Zbog toga bih ako je moguće htjela raditi na pola radnog vremena kako bih se mogla posvetiti sinu. Ne znam da je li ti to uopće moguće. Našla sam na Internetu Pravilnik kojim se propisuju se bolesti odnosno stanja djeteta za stjecanje prava zaposlenih i samozaposlenih roditelja na rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta do njegove navršene treće godine života, no da li je moguće ostvariti pola radnog vremena ili barem rad od doma jer jako puno vremena gubim na prijevoz do radnog mjesta i sa starijom djecom ?

ako netko ima bilo kakvu informaciju, savjet molim da podijeli:heart:

---

Vidim da si napisala kako nije uspio upisati željenu školu. Jeste li razmotrili mogućnost prebacivanja u željenu školu nakon prvog razreda? Čovjeku treba samomotivacija, a ako je u školi s kojom nije zadovoljan, to je dio problema. Jesi li razgovarala sa stručnom službom? Nisam sigurna da bi SRV riješilo problem ako se čovjeku u toj školi ne sviđa. Razmotrite mogućnosti premještaja. Jedna godina ne znači puno, ali ljepše se vidi ako ne padne razred. Pa nećeš do sudnjeg dana živjeti njegov život. Sad je vrijeme da se iskoriste sve njegove sposobnosti. Ako ova škola nije ok, treba istražiti druge mogućnosti. Nije to jednostavno, ali koji put se lakše prebaciti nego upisati na redovnom upisu. Probaj porazgovarati sa djelatnicima škole koju je želio kakve su šanse da se tamo prebaci. Možda sam naivna, ali ja bih tako krenula.

Offt. Dooobro razmisli treba li išta poduzimati, da se ne zaletiš. Bitke naše djece nisu i naše bitke, ili ne bi trebale biti za sva vremena. Prvi razred srednje škole stresno je razdoblje SVIM učenicima, pa i najboljima. Moj mlađi je isto skoro pao prvi razred iako se upisao u željenu školu, ali nije imao kvalitetno predznanje (konkretno iz informatike) za smjer koji je odabrao. Bome, čupali smo se svakako. Ja sam išla razgovarati s njegovim predmetnim nastavnikom (legendarni Zlatko Nadarević iz TŠRB). Kad me pitao zašto je moj sin upisao taj smjer kad nema predznanja iz informatike, ja sam odgovorila da moj sin vjerojatno to želi naučiti. Našli smo se na pol puta. On je pristao objasniti ono što je smatrao trivijalnim, a moj sin je doma uložio poprilično truda na krpanje rupa u znanju, uz literaturu i brata, pa je od jedinice pred kraj prvog polugodišta došao do trojke na kraju godine. Btw. eno ga danas s prvostupničkom diplomom, već dulje vrijeme radi kao inženjer za informacijsku sigurnost. Očito je ipak uspio pokrpati rupe u znanju, aliiiii morao je velik dio toga i sam napraviti. Nikad neću zaboraviti dan kad mi je rekao (krajem prvog razreda srednje): ne moraš mi više pomagati! :heart:

Lijepo su napisale i Peterin i Mbee

Draga Petrlin, dragi svi. Hvala na odgovoru. Tocno, ne mozemo zivjeti zivote svoje djece, ali ja to tocno radim. Previse se oslonio na mene (u vezi skole), ali sto - da ga pustim?! I onda dugorocni problem. Njemu se svidja program skole u koju trenutno ide, ali njegov razred je problematican, ide s ucenicima koji niti malo nisu motivirani, puse, izlaze (on je sportas i nema vremena za izlaske hmm barem do sad je tako bilo) i iznimno je losa disciplina.
Skola nije blizu doma, cesto prespava, puno izostanka …. sve skupa lose. Treba mu kontrola i disciplina. I zbilja se pitam, pa do kad vise…. ima 15 god!
Zato sam i pitala postoji li mogucnost pola radnog vremena - kod mene u drzavnoj sluzbi je sve forma, ne postoji bas dogovor kao kod normalnog privatnika pa da npr. mozes raditi od doma - za sve moras donijeti dokumentaciju.

Citiraj:

---

pepeljuga prvotno napisa

Draga Petrlin, dragi svi. Hvala na odgovoru. Tocno, ne mozemo zivjeti zivote svoje djece, ali ja to tocno radim. Previse se oslonio na mene (u vezi skole), ali sto - da ga pustim?! I onda dugorocni problem. Njemu se svidja program skole u koju trenutno ide, ali njegov razred je problematican, ide s ucenicima koji niti malo nisu motivirani, puse, izlaze (on je sportas i nema vremena za izlaske hmm barem do sad je tako bilo) i iznimno je losa disciplina.
Skola nije blizu doma, cesto prespava, puno izostanka …. sve skupa lose. Treba mu kontrola i disciplina. I zbilja se pitam, pa do kad vise…. ima 15 god!
Zato sam i pitala postoji li mogucnost pola radnog vremena - kod mene u drzavnoj sluzbi je sve forma, ne postoji bas dogovor kao kod normalnog privatnika pa da npr. mozes raditi od doma - za sve moras donijeti dokumentaciju.

---

Kao sto sam vec napisala -postoji. Posebno ako u medicinskoj dokumentaciji pise da treba pomoc u ucenju i organizaciji. Komisija ce odluciti o zahtjevu.
Sto se ostalog tice biti ce prvo gore dok ne bude bolje. Oko dvadesete se resetiraju. Moj je bio izuzetno nemotiviran i moj jedini cilj je bio da ne pada razrede i da ga ne izbace iz skole. Izgurao je srednju nekako ( covid ga je spasio), zaposlio se i sa 22.odlucio upisati fakultet.

Citiraj:

---

pepeljuga prvotno napisa

Draga Petrlin, dragi svi. Hvala na odgovoru. Tocno, ne mozemo zivjeti zivote svoje djece, ali ja to tocno radim. Previse se oslonio na mene (u vezi skole), ali sto - da ga pustim?! I onda dugorocni problem. Njemu se svidja program skole u koju trenutno ide, ali njegov razred je problematican, ide s ucenicima koji niti malo nisu motivirani, puse, izlaze (on je sportas i nema vremena za izlaske hmm barem do sad je tako bilo) i iznimno je losa disciplina.
Skola nije blizu doma, cesto prespava, puno izostanka …. sve skupa lose. Treba mu kontrola i disciplina. I zbilja se pitam, pa do kad vise…. ima 15 god!
Zato sam i pitala postoji li mogucnost pola radnog vremena - kod mene u drzavnoj sluzbi je sve forma, ne postoji bas dogovor kao kod normalnog privatnika pa da npr. mozes raditi od doma - za sve moras donijeti dokumentaciju.

---

Pa predaj dokumentaciju i vidi kako će biti. Imaš onaj pravilnik o školovanju učenika s posebnim potrebama - sigurno znaš za to, ali ne škodi ponoviti gradivo: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/...03_24_510.html
Porazgovaraj ne sa djelatnicima škole (koji su pristrani) nego sa školskim liječnikom koji će točno znati reći što i kako dalje u vezi SRV ili drugih načina (pravo na asistenta, ne znam ni ja...)

S druge strane, jedna školska godina (ako čovjek i padne) nije nužno loša stvar. Sagledaj to s druge strane - možda je to način da se riješi problematičnog društva iz ovog razreda, iako je to mačak u vreći. Iduća generacija (ili druga škola) može, ali i ne mora biti bolja. Ako se pad razreda i dogodi, nije to kraj svijeta. Možda je to početak novog načina razmišljanja, ako se dečko resetira i shvati da mora malo i sam zagrijati stolac i obraćati pažnju više na nastavu, a manje na društvo. Neka sjedne u prvu klupu, da mu ekipa što manje odvlači pažnju, neka ide na dopunsku nastavu ako mu nije dovoljno ili ne može pratiti redovnu nastavu s dužnom pažnjom. To se sve može dogovoriti na razrednim i predmetnim informacijama.

A što se sporta tiče (ili bilo koje aktivnosti koju voli), ja bih to nemilosrdno zabranila dok se ocjene ne poprave, pa kud puklo da puklo. Nije daleko dan kad više nećeš moći to reći. Alternativa (vjerojatno pametnija) je da razgovaraš s njim kao s odraslom osobom. Ključna riječ je "da sam ja na tvom mjestu, što bi mi savjetovao???" Mladić od 15 godina nije beba, može puno toga shvatiti. Treba mu osvijestiti koje su dugoročne i trajne posljedice njegovih odluka i postupaka (ili propusta). Sretno!

sport nikad ne bih zabranila, dapače poticala bih izvrsnost u sportu i uvijek sport predstavljala kao pozitivan primjer da se može kad se hoće

ako mu se oduzme sport i iznimno pozitivna aktivnost za njega, misliš da će reći - moram više učiti? mislim da neće, pa nema 6 godina, naprotiv, nastat će još veći bunt

sport je svijetla točka u situaciji, bolje sport nego da vrijeme počne trošiti na loše društvo, ili na društvene mreže, ili durenje na roditelje jer su mu zabranili

ja bih razmislila o neplaćenom dopustu ili nešto tako, ako misliš da je situacija potpuno izvan kontrole

iako mislim da nije to lako dobiti, a dati otkaz zbog djetetovog ponašanja i nije neka sreća...