U ponedjeljak navecer, nakon sto sam legla Andreu, poslozila sudje u perilicu i oribala kuhinju, pocelo me sijeci kroz ledja, i bol se spustala u lijevu nogu. Malo mi je to bilo cudno, ali nisam panicarila. MM je poceo iz fore mjeriti vrijeme izmedju bolova, i oboje smo bili sretni kad smo skuzili da se bol javlja svakih 5 minuta (pogotovo ja koja sam vec 2 godine trudna :lol: )
Neko vrijeme nisam bila sigurna da li su pravi, ili lazni, ali boljelo je ko sam vrag.
Otisla sam se istusirati, dok je MM pripremao zadnje sitnice za torbu. Mislim si, idem do Vinogradske, pa ako me i vrate doma, nije bed.
U 11 navecer smo stigli u Vinogradsku, CTG pokazao snazne kontrakcije svakih 4 minute, pregled kaze otvorena 4 prsta. Nisam bila ni za poslati doma, a ni za radjaonu. Obavili smo klizmu, onda sam se nekih 45 minuta setkala po hodniku, da se jos malo otvorim i da se kontrakcije pojacaju.
Kada su me doveli u radjaonu, prikljucili na CTG - nije vise bilo niti jednog jedinog truda, a otvorila se do 7cm! Nitko nije mogao vjerovati.
Ja sam trazila da idem doma, obecavala da cu se vratiti cim trudovi opet krenu, ali rekose mi da kao drugorotka mogu roditi na putu doma i bez bolnih trudova.
Tako sam ostala u radjaoni (da, stvarno, spavala sam na stolu u radjaoni jer nije bilo nigdje drugdje mjesta, dok su druge zene radjale u boksevima do mene). MM je otisao doma.
Ja sam maznula jednu Milku i popila litru vode, i cekala...
U 5.30 ujutro je opet pocelo. Ovaj put su trudovi odmah bili jako blizu, i prilicno jaki.
Sestra i doktorica su dosle, i rekle da je to to, samo jos mrvicu pricekati da se otvorim do kraja i da se glavica spusti.
Nazvala sam MM-a koji je dosao za rekordnih 21 minutu i bio samnom kroz tranziciju.
Stiskala sam mu ruke, grizla plahte, i stalno trazila da mi vlazi usne i sisala tu gazu poskrivecki. Na proslom porodu je naucio da mi nista ne govori i da me ne pokusava nasmijati, pa mi je samo drzao ruku, skidao mi kosu sa cela, i govorio mi da me voli :heart:
Babici sam vec prije rekla kako bi htjela znati sve sto mi rade, kako ne zelim drip, i stvarno bi joj bila zahvalna kad me nebi rezali.
Tako je i bilo. Sam izgon trajao je 15ak minuta. Ne mogu reci da me nije bolilo, mislila sam da ce mi se dolje sva koza raspuknuti (malo i jesam pukla unutra, ali vrlo malo), ali kad su rekli da moram samo jos jednom stisnuti, onda sam stisnula iz sve snage...I na prsa su mi stavili moju curicu.
Onako plava, sa jos nepodrezanom pupcanom vrpcom, duga crna kosica sva mokra i krvava - bila je nesto najljepse na svijetu.
Kako sam bila sretna, i MM i ja smo plakali od srece i mazili nasu curicu.
U pricu o porodu je nemoguce unijeti sve osjecaje koji se u majci javljaju kroz tih nekoliko sati. Kod mene je sve skupa trajalo nepunih sat i pol, ali nakon toga moj se zivot jos jednom promijenio, i kad su mi moju curicu stavili na prsa, znala sam da je sva muka i bol vrijedila, i da bih mogla sve to opet proci i 10 puta gore, samo da dobijem svoje dijete na ruke, ovako i zdravo i lijepo.
Nasa druga kcerkica Meri se rodila 20.06.2006 u 06.45, tezila je 3700g, duljine 50cm.
