"Drugacija" djeca

Malim bebicama je svejedno da li su slicne ili razlicite od svoje okoline ... no klincima od 3-4-5 itd godina to postaje sve vaznije pitanje. Znamo da okolina (prijatelji, vrtic, skola, rodbina itd) cesto zna biti okrutna prema onima koji su na bilo koji nacin drukciji i vecina djece na ovaj ili onaj nacin tezi stapanju sa okolinom .. sto u nekim slucajevima moze biti i OK, ali za njih kao osobe definitivno nije dobro.

Mi se trudimo odgojiti nase klince tako da imaju povjerenja i samopouzdanja u sebe i da se dobro osjecaju i kada su drukciji od drugih, a i da razumiju kad su drugi razliciti od njih - kad se igraju drugacijim igrackama, kad su drugacije obuceni, rade druge stvari u slobodno vrijeme i sl. Povremeno se vidjamo sa ljudima iz drugih zemalja, u kuci govorimo jedan strani jezik (esperanto), medju prijateljima imamo i djecu iz jednoroditeljskih obitelji, u stubistu nam zivi jedan hendikepirani decko ...

Zanima me kakva su vasa iskustva (odnosno iskustva vasih klinaca) sa tim "biti drukciji" - u vrticu, medju prijateljima, rodbinom ...

Da li se vi osjecate drukciji od vase okoline (ako zbog niceg drugog, onda i zbog Rode ;) )?

Nasa su uglavnom dobra, iako moram priznati da se Vedran neki put ne osjeca bas najbolje kad je "drugaciji" ... no opet osjecam u nekim situacijama i izvjesni njegov ponos da je eto on bas taj i takav. Nadam se da cemo uspjeti sacuvati i jos ojacati taj osjecaj!

mi se borimo sa jednim poprilično banalnim (makar u mojoj glavi): malo dužom kosom. B ima dužu kosu "oduvijek", zadnjih godinu dana to mu postaje problem, želi se (i ošišao se) na kratko, "kao dečko". Mene to, moram priznati, frustrira. Koliko god ga doživljavam samopouzdanim, koliko god mu svraćamo pažnju na važne ljude u njegovoj okolini koji imaju dužu kosu - ne pomaže. Morali smo to i prihvatiti...

To je jedini problem, po pitanju različitosti, na koji smo do sada naišli...

Mi smo do sada bili par puta u situaciji kada je Sven bio "drugačiji" od drugih (vidljivo).
Moram priznati da sam jako ponosna na njega, a i na nas jer smo to odradili bez ikakvih trauma, tuge, ljutnje od strane Svena (za naše bolje da i ne pišem).
Bilo je hrpa pitanja s njegove strane na koja smo mi iskreno odgovarali u skladu s njegovim mogućnostima da shvati. I sve smo okretali na pozitivu. To se jako odrazilo na njega i bio je (i sad je) pun samopouzdanja i na bilo kakva pitanja i komentare od okoline sam je odgovarao, i to sa vidljivim ponosom sam prema sebi. Ponekad bi ga zasmetalo kad bi bio sputan u nekim aktivnostima, ali si je čak i tada odmah sam odgovarao zašto je to tako i koliko dugo će još biti tako. Bio je jako strpljiv i discipliniran jer je znao zašto to tako mora biti. I to je prihvatio.
Po meni je to do sada bio naš najveći i najbolji pothvat u roditeljstvu i moram još jednom reći da sam zbog toga izrazito ponosna.

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Mi smo do sada bili par puta u situaciji kada je Sven bio "drugačiji" od drugih (vidljivo).
Moram priznati da sam jako ponosna na njega, a i na nas jer smo to odradili bez ikakvih trauma, tuge, ljutnje od strane Svena (za naše bolje da i ne pišem).
Bilo je hrpa pitanja s njegove strane na koja smo mi iskreno odgovarali u skladu s njegovim mogućnostima da shvati. I sve smo okretali na pozitivu. To se jako odrazilo na njega i bio je (i sad je) pun samopouzdanja i na bilo kakva pitanja i komentare od okoline sam je odgovarao, i to sa vidljivim ponosom sam prema sebi. Ponekad bi ga zasmetalo kad bi bio sputan u nekim aktivnostima, ali si je čak i tada odmah sam odgovarao zašto je to tako i koliko dugo će još biti tako. Bio je jako strpljiv i discipliniran jer je znao zašto to tako mora biti. I to je prihvatio.
Po meni je to do sada bio naš najveći i najbolji pothvat u roditeljstvu i moram još jednom reći da sam zbog toga izrazito ponosna.

---

Svaka cast!

Mi smo negdje na putu da to postignemo ... nekad se on sam voli pohvaliti necim sto je napravio drugacije od drugih (vjerojatno ce se sad nakon operacije pohvaliti svojim oziljkom i bit ce ponosan sto je eto i to odradio), no nekad tu razlicitost sakrije i povinuje se prema vecini. :/
Obzirom da on vec sam po sebi "strsi" iz grupe (npr. u vrticu), mislim da je vec i ovo postignuto dosta dobro, a nadam se da ce ici i dalje u tom smjeru ... mislim da su uz nas "kucni" odgoj i radionice PC Medvescak dosta doprinijele napretku.
(mislim da ga najveci napredak ceka u savladavanju "treme" odnosno izrazavanju sebe pred drugim ljudima)

Ja sam trenutno u zivotnoj fazi u kojoj izuzetno cijenim svoju razlicitost od drugih (nekad i pretjerujem pa kad mislim/radim sto i drugi pitam se da li je to zaista OK i ne bi li trebalo nekako drugacije :lol: ) i jako se dobro osjecam tako "strseci" iz mnostva.
Zelio bih da i Vedran i Zrinka jednom u toku odrastanja poprime tu kvalitetu ... meni je trebalo jako dugo da to postignem i nadam se da ce njima ici brze.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

vjerojatno ce se sad nakon operacije pohvaliti svojim oziljkom i bit ce ponosan sto je eto i to odradio

---

Hoće sigurno.
Mi smo se dogovorili s tetom (po Svenovoj želji) prvi dan nakon povratka u vrtić, da im nakon doručka ispriča priču (imaju običaj pričanja na tepihu nakon doručka) gdje je bio, šta je radio i pokaže im ožiljke. Nije mogao dočekati da krene u vrtić samo zato da im se hvali kako je bio hrabar.
Šta je najbolje, situacija se tako odvijala da je zbog toga postao glavni frajer u grupi.

Da, djeca vole biti ista kao druga djeca. M. je popularan dečko, stvarno je odlično socijaliziran, ali je osjetio da je drugačiji po tome što je posvojen. To ga je jedno vrijeme mučilo, pa smo razgovarali o tome i objasnili smo mu da se posvojena djeca ni po čemu ne razlikuju od one koja nisu posvojena - isto su rođeni, kao i drugi, samo ih nije rodila mama nego jedna prva mama. To je prihvatio kao normalno, pogotovo kad je u školi za posvojitelje upoznao dosta posvojene djece. Jedan dan mi je došao doma i pričao o nekom prijatelju i obavijestio me: Mama, znaš, on ti nije posvojen! :D

Drugu djecu koja su po nečemu drugačija on prihvaća, jer smo se mi od početka trudili da ga upozoravamo na djecu s posebnim potrebama, djecu prosjake, u grupi je imao jednu gluhu djevojčicu i tu je bio skroz OK.

ivarica je jednom napisala tekst slikovnice 'super je bit razlicit'
:D

bas dobra slikovnica...

Vjerojatno znate onu slikovnicu o sarenom slonicu Elmeru, ta je isto super!

Meni je bilo fora sto je Vedran u pojedinim fazama vrtica imao zanimljive klince u grupi - prvo jednu ukrajinku (nije govorila hrvatski nego ukrajinski pa su se kojekako sporazumijevali), zatim jednu albanku (samo natucala hrvatski, ali ga je u roku keks naucila), sad dolazi jedna cura koja je zivjela vise godina u njemackoj ...
Bilo mi je bas fora kad je jednom kad sam ga pitao s kime se od cura najradije igra rekao sa tom albankom. ;)

u mislavovom vrticu ima djece s pp i djece stranih drzavljana i svi se dobro slazu a kako i ja imam brata s pp, on je odmalena upoznat s 'razlicitostima'....
i cesto pricamo o tome i kako smo i sami razliciti od drugih i kako je super sto smo svi razliciti.....

o, kako ćemo za par godina željeti da nam klinci imaju mrvicu manju potrebu za različitošću od drugih! sve čekam... :mrgreen:

Ja sam prije pola godine bila u prilici odvesti Taru u dom gdje žive djeca i ljudi sa fizičkim i psihičkim problemima, malo sam se bojala kako će ona reagirati na njih ali ispalo je savršeno. Uglavnom Tara se s njima upoznala, pričala je i plesala, čak je pokazala i oduševljenje tom djecom i onda smo dosta razgovarale zašto su ti ljudi i ta djeca tamo, zašto imaju takvih fizičkih i psihičkih problema i činilo mi se da obzirom na svoj uzrast, taj odlazak u dom joj je najjednostavnije pokazao da nismo svi isti, a i dan danas često se sjeti toga posjeta, pita kada ćemo ići opet :) .

za pocetak,ima jedna super izreka (da se bar mogu sjetiti autora)a ide otprilike ovako:

'vise se razlikujemo sami od sebe u razlictom vremenu nego jedni od drugih u istom vremenu'...

ja sam vec dugo drugacija od drugih (barem na ocigled ;) ) svojim izgledom a i stavovima... uvijek sam nekako na drustvanim marginama... i naucila sam se s tim (po)nositi jer su mi dobrobiti bile puno vece od dosadnih (pogotovo nekonstruktivnih) kritika a jos vise od licemjernih zgrazanja...

moje dijete ce time neminovno nositi dio 'tereta' tog nacina zivota ali ce znjeti i njegove dobrobiti... definitivno nije niti ce biti 'pale sam na svijetu', dapace...
ono sto mi je bitno u svemu tome je :
- pozitivan stav prema sebi i zivotu
- dozvoliti mu da izgradi sposobnost samopouzdanja
- omoguciti mu da u sto vecoj mjeri bude drugaciji i od mene ali i od drugih (ne kao neke tamo amorfne mase vec je naglasak da putem mnostva izbora bude svoj, zadovoljan u svojoj kozi)

i jos bi dodala - bitno mi je i zastititi ga od nekih, po meni nepotrebnih ili preteskih problema koje 'drugacijost' nosi... s obzirom na situaciju i vrijeme... naravno,procjena je moja pa je stoga bitno da se ja dobro osjecam u svojoj kozi ali i da si uvijek ostavim dovoljno prostora za preispitivanje svojih stavova i odluka... mislim da je to najveci 'teret' ali i divota roditeljstva...

lucky day, citam kolumnu s babycentra ("Tending Violet"), i ovaj tekst me podsjetio na tebe (na onakvu kakvu te ja zamisljam):

Citiraj:

---

Kooks like us
I was listening to a David Bowie song the other day, "Kooks." It's not really a great song, and I never noticed it much on the record before, preferring to fast-forward to songs I liked better. But I was busy sweeping so I let the song play and all of a sudden the lyrics caught at my ear. Oh, it's a beautiful song! It's all about Bowie's kid, and how it's going to be hard for him to have such crazy parents but that they'll always be there for him. Here's the part I liked:

I bought you a pair of shoes
A trumpet you can blow
And a book of rules
On what to say to people when they pick on you
'Cause if you stay with us you're gonna be pretty kooky too

Violet of the Future, I hope you're not embarrassed by your wacky parents. We go to campouts with naked people milling around, and we have funny clothes, and crazy ideas about food and love and health and what's right and what's wrong that other people don't agree with. I hope you won't feel ashamed when your pink-haired mama comes into your classroom. I hope you won't ask me not to suddenly break into songs as I'm walking down the street. I hope you won't ask me to drop you off a block from the party. I hope you're not mad at us for making you weird, too. I'm not sorry we're weird, but I don't ever want to embarrass you, baby. We believe in you.

---

tuuuliiiim!!!

bubicin B je vec rezerviran, mi ga volimo dugokosog i kratkokosog :heart: cist da se zna...

mislim da je odgovor prilicno jednostavan - treba biti ponosan na razlicitosti i zivjeti u razlicitosti...ako se tako postavi sve je lakse :)
D je okruzena s djecom i odraslima s pp (stjecajem mnogih okolnosti), druzi se s djecom i odraslima druge boje koze i jos mnogo stvari gdje mi odrasli vidimo da je nesto drugacije, fascinira me to da ona sa svojih 4 god. jos nije skuzila da su oni drugaciji...jednostavno ih prihvaca takve kakvi jesu i jako smo sretni zbog toga :heart:

Citiraj:

---

fascinira me to da ona sa svojih 4 god. jos nije skuzila da su oni drugaciji...jednostavno ih prihvaca takve kakvi jesu i jako smo sretni zbog toga

---

Takva je i Ema, jos uvijek.

zar ne da je to prekrasno, mi se brinemo sto ce i kako oni prihvatiti drugoga, kako ce oni biti prihvaceni, a zapravo sve to ide nekako lagano... :heart:

... i opet smo mi ti koji kompliciramo...
Njima je savršeno jasno i jednostavno...drago mi je što su takvi i što me ponovno podsjete da nikada nije kasno vratiti se u to vrijeme i ponovno poraditi na sebi...