Zala je stigla-dan iza tatinog rodkasa
Evo da i ja napisem svoju pricu kako je na svijet stigla nasa Zala!Nakon komplikacija u trudnoci, dvije amniocinteze, boravka od 11 dana u bolnici i nakon toga 2 mjeseca strogog mirovanja kod kuce, konacno je stigla nasa dugo ocekivana Zala.Uzasno me je bilo strah poroda, porodajne boli (imam jaaaako nizak prag boli) i mislila sam da ja to necu moci izdrzati.Ovog trenutka mi se sve to cini ful iza mene i totalno neopravdani strah - valjda zato sto me sada muce neki totalno drugi problemi.No valjda je to tako, u tom trenutku ti se to cini najvaznije i samo mislis na to i kako ce proci, mada su mi ostale cure koje su rodile rekle da cu brzo zaboraviti porod jer tako brzo dolaze nakon toga novi problemi, silne promjene i sve ostalo da valjda jednostavno zaboravis da te to mucilo jer si zaokupljen nekim drugim stvarima.
Ukratko, narucena sam bila za inducirani s epiduralnom u 38/7 tjedana.Posto su me vec par puta narucili i poslali doma radi guzve, stvarno sam vec jedva cekala da se porodim jer mi je i bilo vec sve teze. I eto nas, dan nakon tatinog rodkasa.Sve je islo nekako brzo, klistir koji uopce nije strasan, brijanje sam izbjegla jer sam se fino sredila kod kuce, predradaona, jos par cura s kojima sam brbljala, drip, ctg, busenje vodenjaka, pregled...sve je islo nekako iznenadujuce lako.Mislila sam da ce biti puno teze i bolnije.Par sati sam bila na dripu bez epiduralne dok se nisam dovoljno otvorila i nije neizdrzivo kako sam mislila.U meduvremenu je dosao anesteziolog i u detalje mi objasnio postupak.Doktor me redovito posjecivao i pregledavao i bio mi podrska i utjeha jer je znao da sam panicar!Vrlo neocekivano humano, super pristup!Kada sam se dovoljno otvorila, prebacena sam u boks, dobila sam epiduralnu (koja me boljela sto nisam ocekivala, imam krivu kicmu i bilo je malo teze unijeti kateter i u jednom trenutku sam si pomislila da kaj mi je to trebalo jer me boli nesto sto nisam ocekivala).No na kraju nisam pozalila!I epi je pocela djelovati i postalo je blazeno.Noge sam osjecala, mogla sam ih micati, suprug i ja pratili smo trudove na ctg-u i u meduvremenu se zezali, snimali, slikali i izgledalo je kao da je sve neka zezancija, a ne kao da cekam da se porodim.Dosta je sporo islo jer sam se sporo otvarala.kada je epiduralna prestala polako djelovati, dobila sam jos jednu dozu i tek onda shvatila da nisam pogrijesila.Naime, ne dobijem odmah epiduralnu dodatnu dozu cim osjetim da prestaje djelovati, nego moram malo pricekati i malo se pomuciti sa trudovima.Tako da sam jedno vrijeme ipak malo trpila zestoke trudove, sva sreca kratko jer mislim da ne bi imala snage za konacan ishod.nakon dodatne doze fakat nisam nista osjecala. Odjednom dolazi doktor sa babicama, kaze da ce me samo pregledati, ali vidim ja vezu mi noge za stolicu, micu ctg i nesto mi je sumljivo.Doktor me pregledava, muz snima , a ja izbezumljena ne zna sto me ceka.Bas me uhvatio na foru da se nisam ni stigla uspanicariti.I odjednom kaze:"Ajde mama, tiskaj!"Mislim halo, kak da tiskam kad nista ne osjecam i kao tiskam ja najvise sto mogu i mislim da cu se raspuknuti,a on kaze "to nije nista"!Ajme, sada me malo uhvatila panika jer sam skuzila da uopce nemam feeling kako i kada da tiskam, ali zato je tu sjajna babica i sjajan doktor koji ti sve objasne i kazu tocno kada da tiskas i na koji nacin.Npr. doktor mi je slikovito opisivao nacin na koji da tiskam, kao da veslam, kao da sam jako ljuta, da pokusam podignuti njegovu ruku s mog trbuha itd i par puta sam tiskala na taj nacin i evo ga.......odjednom olaksanje i bebin plac.Bila sam u soku jer stvarno nisam nista osjetila i nije mi bilo jasno da je sve vec gotovo. Rodila se nasa Zala, 2900g, 51 cm, mrsavica mala s dugackim rukama i nogama i dugackim noktima, prava ljepotica i manekenka!Neopisiv osjecaj i pomalo zbunjenost kada sam je imala na prsima.ZIVJELA EPIDURALNA I SJAJAN DOKTOR!Nisam cak ni rezana, malo sam popucala i imam samo 2 sava, sestra je zezala doktora dok me sivao da radi "fini vez" koliko se trudio!nakon par sati promatranja u radaoni, odvezena sam na odjel gdje su me docekale sjajne sestre i pomogle mi u svemu.Dok sam lezala na pomocnom krevetu u radaoni i bila na promatranju, zvala sve okolo da javim kako sam rodila, jela cokoladu i sjajno se osjecala i ljudi nisu mogli vjerovati da sam prije pola sata rodila.Drugi dan sam vec na veliko setala po hodniku.Sve pohvale sjajnom doktoru na izrazito humanom i briznom stavu i velikoj podrsci i brizi!Moj porod je prosao neocekivano dobro,dosta je trajalo, 09.00-19.55.I nakon tako sjajnog poroda, vec sutra bi isla ponovno rodit!A tako sam se bojala................
