Printable View
UmaBg, nadam se da te tvoje dijete već čeka, i žuri k tebi.
Znam kad smo razmišljali o posvojenju, bili u postupku.. da sam se često pitala je li moje dijete već rođeno. I kako da mu "kažem" da ga volim.. mada ga nisam nikad vidjela. I da jedva čekam da se sretnemo.
Pisuci na jednom drugom forumu procitala sam post zene koja je bila u postupku VTO, ali je razmisljala i o usvajanju. Nazalost, njen muz nije bio za ovu drugu opciju, pa sam je savetovala da mu ideju polako ubacuje u glavu, nista na silu, dok i on sam ne dodje do ove odluke.
Na kraju je ona napisla jednu predivnu recenicu :
"Moje ce dete biti ono koje mi je sudjeno.".
Pri tome je mislila da ce to dete mozda roditi ona, mozda usvojiti, ali da je sudbina vec predodredila sta ce se dogoditi, samo mi ne znamo kada i kako.
Cvrsto verujem da na sve nas cekaju neke male okice koje ce nas jednom prvi put zacudjeno pogledati, rucice koje ce stidljiivo krenuti prema nama u zagrljaj, neko detence koje ce nam doneti najvecu srecu na svetu svojim prvim osmehom upucenim nama, koje ce nas ispuniti neizrecivim ponosom kakda nam prvi put bude reklo : mama i tata.
Zivim cekajuci taj trenutak.
:heart:
jako lijepo napisano i upravo to je bilo ono što je mene i MŽ tjeralo naprijed i davalo nam snage za novi dan, nova išćekivanja. A onda jednoga jutra došao je i taj dan koji će zauvijek živjeti u našim srcima. Dan kada smo postali roditelji jednom najslađem dječačiću, koji je čekao baš na nas. :heart:Citiraj:
UmaBg prvotno napisa
Docekali ste svoju srecu, a sada uzivajte u njoj.
Da li su te tamne okice i to slatko lice uokvireno plavom kosicom vasa srecica ?
Pozdravaljam te :bye: , ti si jedan od retkih musaraca na ovakvim forumima uopste, mislim da mi i mm bilo lakse da ponekad nesto napise.
Ovako sve deli samnomm, a ja sa vama :)
jesu, jesu..... :zaljubljen: :zaljubljen:Citiraj:
UmaBg prvotno napisa
i ja bi volio da na ovom forumu ima više muškaraca, ovako se osjećam usamljeno :( , ali opet sretno jer sam blaženi mežu ženama :)
tata.. kako vam prolaze dani s limačem? :)Citiraj:
i ja ću biti tata prvotno napisa
Uma, krasnu si pričicu o genetici ispričala. Nažalost mnogi ljudi govore o genetici u negativnom smislu kod posvojene djece, kao da misle da su tu djecu svu s reda rađale neosjetljive, glupe i nesposobne majke, a očevi su vjerojatno pijani nasilnici i niškoristi. :( Najrazličitiji su razlozi zbog kojih djeca idu u posvajanje, i koji su njihove roditelje doveli do toga da se ne mogu brinuti o djeci.
A svatko od nas da se zamisli našao bi bar jednog rođaka za kojeg nikako ne bi htio da mu dijete bude slično. ;)
i ja ću biti tata, ti jesi jedan od malo muških ovdje, ali naši muževi ionako "iz druge ruke" saznaju dosta toga s foruma.
samo da vas pozdravim!!! :* svima!!!
ajde tata javi se :D :D uljepšaj nam ove dane išćekivanja i nadanja , sa nekom svojom lijepom pričom o limačuCitiraj:
sanja74 prvotno napisa
:saint:
Pahuljičice draga prvo tebi i svim ostalim čekalicama želim što kraće čekanje i što manje razočarenja (što bi značilo više uspjeha u postupcima!)Citiraj:
pahuljičica prvotno napisa
A dani sa limačem prolaze prebrzo.Jako je puno napredovao od kad je kod nas. MŽ puno radi s njim, puno priča, igraju se, jako je inteligentno i pametno dijete, brzo shvaća kad mu se nešto objašnjava. Ma pravi tatin sin (i mamina maza )!
Danas smo prvi puta sa njim putovali za Zagreb, malo u razgledavanje, išli smo na groblje zapaliti svijeću za naše najdraže. Jako mu se svidilo groblje i ta sva svjetla od lamiona i svijeća. Objasnili smo mu da su ovdje ljudi koji nisu više sa nama i da nas sad gledaju sa neba, na što je on pitao "da MŽ i ja nećemo otići goje na nebo, nego biti tu sa njim" Zlato moje malo.. :saint: .
Sreli smo poznanike koje nismo vidjeli godinama, nisu znali da je mali posvojen, nego su komentirali da jako sliči na mene, i da ima iste oči kao i MŽ. :) .
:love2:
:zaljubljen:
Tata, samo da kazem kako pratim vasu pricu i kako mi je divno slusati o vama i vasem limacu
a ovo je fakat interesantno, naravno to vjerovatno godi, ali zna biti i prava šega, jednom MM i ja šetali sa malcem od sestre i sretnemo poznanika kojeg odavno nismo vidjeli. tip je jos iz daleka rekao kako je mali, vidi se, tatin sin :lol: , a ono niđe veze, mali sin moje sestre.Citiraj:
i ja ću biti tata prvotno napisa
Tata :love: .
hvala tata, riječi ti se ostvarile :saint: !!!!!Citiraj:
i ja ću biti tata prvotno napisa
limač ima preslatke okice i najbolje roditelje na svijetu! :love2:
Drago mi je sto si se javio i sto vam sve lepo ide, a pre svega jer ste srecni, to izbija iz svake tvoje reci.
Cula sam da usvojena deca pocinju da lice na svoje roditelje i to od vise ljudi, a vas limac vec lici na vas - super :D .
Ostanite srecni zauvek, zelim vam to od sveg srca :heart: .
:/ da, takve priče i mi čuli nebrojeno puta. No nama nije bitno da li on sliči ili ne na nas, nama je samo važno da je on tu i da ćemo cijeli život biti zajedno. Zauvijek. :heart: :heart: :heart:Citiraj:
UmaBg prvotno napisa
:heart: Slažem se s tobom, tata.Citiraj:
i ja ću biti tata prvotno napisa
Kikić je u prve dvije godine života jako ličio na MM-a. Jedna biserna prolaznica (nije nas poznavala) mi je prišapnula kako je važno da liči na tatu, jer se zna tko je mama, a za tatu nikad nije sigurno :lol: .
:* limaču!
I kod nas je bilo tako da su mnogi vidjeli sličnost između M. i MM. Međutim, to nije važno, jer ne mijenja činjenicu da naša djeca imaju drugačiji genetski materijal. Važno je upravo ovo što je napisao i ja ću biti tata (odnosno i ja sam već tata) i zato ga 100 puta potpisujem.Citiraj:
i ja ću biti tata prvotno napisa
Tata :heart:Citiraj:
i ja ću biti tata prvotno napisa
Tata, :heart: :heart: :heart: .Citiraj:
da, takve priče i mi čuli nebrojeno puta. No nama nije bitno da li on sliči ili ne na nas, nama je samo važno da je on tu i da ćemo cijeli život biti zajedno. Zauvijek.
MM, ja i naš sin toliko izgledamo drugačije da je uglavnom komentar "Isuse, čije vam je to dijete?" :lol:
Citiraj:
mareena prvotno napisa
Kikić je u prve dvije godine života jako ličio na MM-a. Jedna biserna prolaznica (nije nas poznavala) mi je prišapnula kako je važno da liči na tatu, jer se zna tko je mama, a za tatu nikad nije sigurno :lol: .
:* limaču![/quote]
hm, to je i jedna stara baka nama rekla kad nas je vidjela, a mi nismo mogli prestati sa smjehom :lol:
Ljudi moji mene zanima dal je ikada itko od vas išao u posjet u dom za
napuštenu djecu ??
Tijekom one godine dana čekanja djeteta - nijednom. Inače sam iz kojekakvih razloga odlazila puno prije.
Nismo išli.
Ja volontiram u jednom takvom domu. Zašto pitaš?Citiraj:
kbegicsi prvotno napisa
Pitam jer me jučer muž iznenadio kada je izjavio da bi volio otići u jedan dom za napuštenu djecu.Sada ne znam da li mi to možemo naravno ne kao posvojitelji već kao gosti (ne znam kako to ide)dal je to moguće i koga kntaktirati u svezi posjete i dal i šta i koliko djeci nosite na poklon ?Citiraj:
mareena prvotno napisa
...jedna ispravka. Nije dom za napuštenu djecu, nego za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Nisu sva djeca u domu napuštena. Ima puno roditelja koji redovito posjećuju svoju djecu, ali nisu u mogućnosti brinuti se o njima i živjeti s njima.Citiraj:
kbegicsi prvotno napisa
Kbegicsi, brza si :) .
Ima domova koji primaju posjete, a neki su potpuno "zatvoreni". Najbolje je da nazoveš dom koji želiš posjetiti (vidim da si iz ZG, tamo ih ima nekoliko), pa se probaj dogovoriti.
Sretno :* !
Hvala ti :love:
Što nositi djeci? Ja obično donesem voće, suhe (bez punjenja) kekse, te higijenske potrepštine; pelene, kremice, šamponi i sl.
Uglavnom su najpotrebnije higijenske potrepštine.
Napuštenom djecom se smatraju samo ona koja su ostavljena bez traga o biološkom porijeklu. Ostala djeca su bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Inače, mislim da kao posvojitelji nećete biti primljeni u dom na način da vidite djecu. Oni na to strogo paze. Ja sam išla u zagrebačke domove, ali samo na razgovore s osobljem.Citiraj:
mareena prvotno napisa
Ma nisam tako mislila to o Napuštenoj djeci i znam da su to djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi i da nisu svi napušteni
mi smo bili u Nazorovoj...Mada smo odmah rekli da smo potencijalni posvojitelji, pustili su nas u sobe gdje su dječica, da im sami damo ono što smo im donijeli .Čak je teta čuvalica, bila toliko draga da nam je rekla koji dijete ide u postupak...no na našu žalost SVI spadaju pod CZSS Zagreb, a tamo se gleda lista čekanja, što bi za nas značilo da ne dolazimo u obzir.....još.... :( ...Citiraj:
kbegicsi prvotno napisa
Ne znam ja bih baš voljela vidjeti dječicu , ali kako je Zdenka napisala da je samo razgovarala s osobljem ............ sve su mi lađe potonule :(
Kbegicsi, meni to nisu dozvolili ni u jednom domu, a mislim da postoje i dobri razlozi za to. Djeca se jako lako vežu, a poslije pate. Tebi je najvažnije da dobiješ informaciju gdje ima djece za posvojenje. Budi strpljiva, dočekat ćeš i taj trenutak da će te pozvati u dom u posjetu tvom djetetu.
Uh, ovo što Zdenka kaže je istina. Mi smo naše mišeke posjećivali par tjedana u Domu. Kada je vani padala kiša, pa nismo mogli na dvorište tražili smo praznu sobu, a većinom smo vrijeme provodili na hodnicima.Citiraj:
kbegicsi prvotno napisa
To su nam savjetovale tete iz V. grupe jer su nas klinci počeli zvati tata i mama :( , a teta je uporno objašnjavala da smo mi V. tata i mama.
Grabili su svaku priliku da nam se uvaljaju u krilo, ili su nam se vješali za noge ili "samo" trčali u susret. :cry:
Čak je bilo i nekoliko ljubomornih zamaha rukama od strane V. prema klincima :mrgreen: .
A ne možeš ostati hladne glave u tim situacijama. Nama su se srca cjepala kada smo svoje limače vodili doma jer smo imali feeling da dio nas ostaje s L., R., S., ... :cry:
Razumijem zašto to domovi ne prakticiraju i potpuno ih podržavam u tome.
Mi smo K. posjećivali u Domu mjesec dana prije nego smo je poveli doma. I "morali" smo izbjegavati kontakte s drugom djecom.
Čim bi vidjeli MMa, zvali bi ga "tata". (Uglavnom su oko njih tete, tako da je reakcija na mene bila puno manja.) Meni je srce pucalo.. došla bi s kamionom, utrpala ih i sve povela doma.
M. nismo nikad posjećivali - prvi puta smo ga vidjeli kad je sve već bilo pravomoćno i kad smo ga vodili doma i to iz centra, ne iz doma.
B. smo često posjećivali i to je bilo za nju dobro, jer je velika curica i trebala je upoznavanje i prilagodbu. Mogli smo je voditi na cijeli dan van, pa smo tako i činili. Srećom imamo prijatelje u blizini, pa smo boravili kod njih za lošeg vremena, za ručak itd. Meni su odlasci iz doma i povratci tamo bili najteži upravo zbog svih tih očiju gladnih ljubavi. Sva djeca su znala da B. uskoro ide u obitelj, a oni ostaju. Strašno se osjećaš kad vidiš kako te gledaju, a ti im ne možeš pomoći. Donosili smo igračke i slatkiše, ali to nije to. Djeca se kratko razvesele, ali prazni pogledi ostaju. Sva djeca žele otići iz doma, ali to ne mogu. Zato mislim da im koriste kontinuirani kontakti (osoblje, članovi obitelji, volonteri) dok im druge posjete mogu nanijeti više štete nego koristi, a pogotovo ako su posjetitelji potencijalni posvojitelji, koji su, kako god okreneš, ipak zainteresirane stranke.
U potpunosti razumijem sada sve , i sve si više mislim kako odlazak u dom nije bila dobra ideja , prvo ne znam kako bi mogla izdržati te tužne poglede a da se ne rasplačem, a drugo je da ne bi htjela rastužiti djecu kada odlazimo......ne znam a opet bi htjela ......