Printable View
Ne.
Kad je bio baš u bolnici (s tatom u izolaciji), ja sam bila s najmlađom na porodiljnom.
Kad je izašao, počela sam raditi nakon 1-2 mjeseca, kad je najmlađa napunila godinu dana.
Nisam imala pravo na njega na pola radnog vremena jer je imao više od 7 godina tada.
Mogla sam preostale 2 godine porodiljnog iskoristiti za raditi na 4 sata, ali eto nisam ni to.
Svima odgovaram, tebi ne ;).Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Pričam s mužem stalno... nemam asa u rukavu, samo neku okvirnu ideju gdje bi tražila novi posao
Njega se može koristiti do 8 godine,skraćeno i duže sve ovisi kako da komisija
Nego kaj u oglasu znači neki m/ž/d kaj je to d?
Imala si pravo na rad na pola radnog vremena uz punu placu. To se moze nako 8 godine zivota do 18 godine zivot ( ovisno o zdravstvenom stanju). Ja koristim vec godinama , a dijete mi ima 12 godina. Zao mi je sto nisi koristila svoje pravo koje si imala.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Poslali su me tada iz bolnice u HZZO i u CZSS.
Rekli su mi tamo da nemam pravo na to jer je on tada imao 8 godina.
Na njegu nisi imala pravo. Na rad sa pola radnog vremena jesi. Koristim ga od kad mi kcer ima 7 godinaCitiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Porodiljno možeš do osme godine trećeg djeteta,koliko još imaš bilo puno,bilo polovično prema tvojim željama,ali ga treba najaviti poslodavcu
Ukoliko veliki još uvijek ima problema možeš na njega ostvariti srv, samo kaj se komisije dugo čekaju.
Srv u posebnim slučajevima može i za starije od 18.
Ne baš uz punu plaću, polovicu plaće u tom slučaju plaća HZZO i to je ograničeno na onaj njihov maksimum od oko 4200 kuna, znači ta polovica plaće je max oko 2000 kuna.
Nije limitirano. Dobivam punu placu. Pola plati firma pola hzzo. I jos vise nego da radim jer je dio HZZoa neoporeziv.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Mima o čem pričaš?
Srv za njegu djeteta je pola od firme + skoro toliko od hzzo,sve ovisi kak je porezna prijava složena
1/2 porodiljno je pola plaće od firme + naknada od HZZO oko 2600 kn ne znam točnu cifru
Znači dva različita stanja i plače
Pa ne znam što bih vam rekla ima li problema ili nema... njemu komisija svake godine produži pravo na invalidninu za jednu godinu... ali on osim što ide na kontrole u bolnicu živi kao i svako drugo dijete, ide u školu, na sport... išao je već i par mjeseci nakon bolnice, nisam nikad doživljavala da bi mi netko dao svr na to.
Nisam nikada o tome zapravo ni razmišljala, nekako sam u startu razmišljala da svoj posao na ovoj poziciji nema šanse da radim na 4 sata pa nisam ni išla za tim.
Da sam to tražila tada, da radim 4 sata, morala bih tada raditi pomoćne poslove za manju plaću.
Naravno da bi ti dao. Druga stvar je kako bi te tretirali u firmi. Moje dijete nema osobnu invalidninu , nikad nije imalo ( kazu premali stupanj ostecenja, srcane greske nisu u tablicama) pa godinama koristim njegu i rad na pola radnog vremena.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Pa sad invalidninu ne dobiva neko ko je zdrav potpuno ,dapače znam dva dečka brata kojima je invalidnina skinuta,ko i dječji,ali na mlađeg još mama ima srv. Mada po meni ti dečki bi trebali imati i dječji onaj uvećani ko i invalidninu.
BB, zelim ti samo ukazati i na druge stvari ( povlastice) vezane uz posao. Koje nisi bila u mogucnisti koristiti.
Hvala, ali sad se ne mogu sjetiti više toga... što sam znala, što ne. Možda sam i znala to, ali nije mi palo na pamet tražiti drugo radno mjesto i srv. Vjerojatno sam tada još bila oduševljena radom na svojim projektima ;).
Invaliditet mu vjerojatno produžuju jer je transplantiran, ako se ne varam to stavljaju u IV. stupanj
A hoćete reći da mogu to i sada tražiti, 3 godine poslije? :lol:
Zezam se.
Zašto ne,neki specijalista ti treba napisati preporuku,skopirapš papire s pregleda,samo kaj je komisija otuđeno duga,mada nema razloga za to.do tad radiš kak imaš ugovor,koji mora biti na puno radno vrijeme i za tebe i muža.
Hvala, imamo oboje ugovor na puno radno vrijeme.
Ali mislim da neću sada ići u tom smjeru.
Ja ti ne pisem to zbog toga da ides u tom smjeru.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Samo ti zelim skrenuti paznju da u vrlo stresnim okolnostima i nakon njih niste koristili prava koja ste mogli. Niste ni usporili da preradite stresni dogadaj.
To isto moze utjecati na tvoju percepciju posla.
Znam.
Ali isto pokušavam objasniti da tada nismo uopće uzimali u obzir da radimo na 4 sata, čak i da smo smo znali.
Baš sam pitala muža, kaže da smo možda i znali, ali nijedno tada nije to na svom poslu moglo izvesti osim da mijenjamo radna mjesta, valjda smo to tada u startu i prekrižili.
A što smo preradili... don’ go there ;).
Mislim da nije. Polovica od HZZO je ograničena kao i sve druge njihove isplate.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Hm to je stvarno neobično.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Bila sam prilično sigurna da je HZZO polovica ograničena. Stvarno je čudno da nije, a sve ostale njihove isplate jesu.
Ali ti ovisi sve kaj ti je podložena roza kartica (ppk?)
Naravno da je ograničena, iznosi 70% pune naknade dakle nešto oko 2300 kuna. Piše na stranicama HZZO.
Pričamo i dve različite priče naknada
Čitaj moj post tri-7 prije
Na stranici pišu podaci za pravo na rad sa pola radnog vremena za pojačanu njegu djeteta, a to je ono o čemu se ovdje priča.
Rad na pola radog vremena nema limit. Firma isplacuje 50% , HZZO 50%Citiraj:
Mima prvotno napisa
Meni HZZO isplacuje tocno onoliko koliko i firma.
Hoćeš reći da nekome tko ima plaću 10.000 kuna HZZO isplaćuje 5000?
Pa trebao bi ako je prijavljen na toliku placu .Citiraj:
Mima prvotno napisa
Cca toliko, ako je na srv radi njege djeteta ko sirius recimo,sve ovisi koliko ima olakšica
Ali
onom ko je u drugoj priči i koristi porodiljno, roditeljski ili kak se već zove u polovičnim vremenu samo 2300 kn.znači dve grupe su tu
Ne znam, to bi mi bilo jako čudno, da do treće godine postoji ograničenje, a kasnije ne.
Gledaš krivo to su sve različite grupe naknada,za sve različite grupe
....za dve...
Pretpostavljam da je to ovo:
https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/18973
Pravo na dopust za njegu djeteta do navršene osme godine djetetova života, odnosno pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, i nakon navršene osme godine djetetova života, sve dok ta potreba traje, može koristiti samo jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja prema međusobnom dogovoru ili po odluci nadležnog suda.
...
Zaposleni ili samozaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) za vrijeme korištenja prava na dopust za njegu djeteta do navršene osme godine djetetova života ima pravo na novčanu naknadu za puno radno vrijeme u iznosu od 65% proračunske osnovice mjesečno (65% od 3.326,00 kn, odnosno 2.161,90 kn).
Ako zaposleni roditelj to pravo koristi kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, sukladno članku 23. stavku 2. Zakona, ima pravo na novčanu naknadu obračunatu u visini iznosa isplaćene plaće umanjene za obračunate i obustavljene doprinose za mirovinsko osiguranje, predujam poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sukladno posebnim propisima, a koju je ostvario radeći taj mjesec u polovici punog radnog vremena, a sve prema ovjerenoj ispravi poslodavca o isplaćenoj plaći. Poslodavac je dužan pri isplati plaće izdati ovjerenu ispravu o isplaćenoj plaći zaposlenom roditelju.
Ok, očito je da nisam u pravu, sori na ovoj digresiji od teme. Bila sam prilično sigurna da sam negdje pročitala da je i ta naknada HZZO-a ograničena njihovim uobičajenim limitom, a moram priznati da mi je jako čudno što nije.
BB da o tom se radi,ako bi bila kombinacija za velikog
Najmanja je u onoj drugoj grupi,ako bi išla kombinacija za nju
Ajde fala Bogu da ste i to razjasnile :mrgreen:
BB samo ti nama vrati temu, vidis da ionako nema nista zanimljivo trenutno na forumu :-)
BB mislim da si ti jedna jako sposobna, vrijedna, hrabra i strpljiva osoba
i na ovoj temi si pokazala da se ne bojiš ogoliti i izložiti
ali si se negdje putem jako istrošila
i trebaš promjenu
po meni je takav način života i rada ubitačan i nehuman
doslovno nehuman
ponavljam, za mene
iskreno, nema novaca za koje bih radila tim tempom i satnicom
a ne smatram sebe neradnicom, dapače
svoj prilično zahtijevan i odgovoran posao obavljam/trudim se obavljati savjesno i najbolje što mogu
propitujem se često jesam li mogla bolje, što treba popraviti, na čemu moram dodatno poraditi...
ne štedim se kad ga obavljam a ima dana kad se doslovno osjećam satrveno
ALI to je sve za vrijeme radnog vremena!
srećom, imam takve nadređene koji iznimno poštuju privatno vrijeme jer u protivnom to ne bi funkcioniralo i ne bih tu ostala
svega 3ctri puta me nazvao šef izvan r.v. i svaki put se ispričao, uz vrlo kratku razmjenu nužnih informaciju
nije nasjeo na slušalicu sat-dva pa da mi shebe popodne
za vrstu pola koji obavljam plaća nije recipročna specifičnim i posebnim uvjetima rada
za rh prosjek je čisto solidna
ali nije poanta u tome
iako je posao jako stresan i odgovoran moj mir i slobodno/privatno vrijeme koje mi nitko ne uzurpira za mene su dodatna plaća
naprosto ne mogu i ne želim funkcionirati tako da budem neko transhumano biće kojem je otet njegov život
nepojmljivo mi je da cijeli dan provodim na poslu, bilo fizički, bilo doma odrađujući zadatke, odgovarajući na mailove, odrađujući telefonske sastanke
meni je to potpuno nenormalno
zapravo mi je čudno da itko može tako biti funkcionalan kao čovjek, roditelj, partner, što god...
gdje je vrijeme u kojem si samo osoba koja ima potrebu odmoriti se, provesti vrijeme sa sobom - uz kjnigu, ručni rad, sprave za vježbanje, čašu vina, film, prijatelje, što god...
da ne spominejm dio koji se odnosi na dinamiku obiteljskih potreba
po meni je cijena takvog života prevelika
jer, jedan je život, da te sutra nestane i projekti i posao bi se nastavili normalno, kao da si tamo
zamijenili bi te i to je normalno
"koga njema bez njega se može"
to je istina
naravno, različiti smo
može biti da je nekome moj stil života nepojmljiv
tip sam od muvinga, otvorenih prostora, zraka, volim biti u dodiru s prirodom, ljudima i životinjama
ekran me izluđuje, ured, zatvoreni prostor, neonska svjetla guše ako sam tome izložena više sati u komadu
pa se nerijetko znam na pauzi za marendu odvesti u obližnju šumu i šetati sama sa sobom, sjesti, osluhnuti, opustiti se, gledati u potok
zvukovi, mirisi i boje napoje nekom novom energijom :zaljubljen:
na kraju ću na velebitu jednog dana osvanuti :mrgreen:
moj stav prema poslu je vezan za promišlajnje o temi kuda mi ljudi kao vrsta zapravo idemo
kuda idemo s tom silnom digitalizacijom, dehumanizacijom, transformacijom u kiborge
što je smisao života u kojem radiš 10-12 sati dnevno
gdje je vrijeme za nejgovanje duha, tijela, uma?
nemaš vremena za svoje potrebe, interese, hobije
za svoju djecu...
u danu u kojem se pokidaš i dobiješ za to novac, satisfakciju da znaš, možeš
ali pitam se što je onda prioritet u takvom životu
ok. dobio si novac, s njim možeš KUPITI
lijepe stvari, kvalitetnu hranu
fini namještaj,
lonce koji ti štede vrijeme, itd,itd.
možeš PLATITI
pomoć- ljude koji će čuvati tvoju djecu, s njima provoditi vrijeme, pripremati obroke
možeš platiti sportske treninge, instrumente, izlete, obrazovanje
ali ne možeš platiti VRIJEME s tom djecom i sve ono što se u ZAJEDNIČKOM vremenu dobije u jednom odnosu - dijete- roditelj- obitelj
jer tebe s njima nema
moraš biti negdje drugdje da bi zaradio te iste novce
hbt što će onda čovjeku obitelj i djeca kad ga nema i viđa ih 3 sata dnevno?
a s druge strane šef/kolega/suradnik ima pravo na tebe i tvoje vrijeme 12 sati dnevno
ako ovo nije odmak od humanosti onda ne znam što jest.
Flopice, isto tako razmisljam, al ne znam tako lijepo napisat. Dakle, ne radi se o tome da svijet staje iza 17h i da ce se srusit nasa kruna samoostvarenih osoba ako u 19 h nesto odradimo za posao, nego o ljudskoj potrebi da se u danu oslobodi vremena za druge stvari, da se ne zivi digitalna dickensenijada, da se samodisciplinirano izborimo nekom branom protiv digitalnog tsunamija.
Je l se možemo složiti oko toga da tamo vani postoje menadžerski poslovi (različitih razina vođenja tima i/ili projekta)?
I da u nekim situacijama, nekim branšama će ti ljudi uvijek i zauvijek raditi više od 8 sati, ne zbog loše organizacije, nego zbog cijelog načina funkcioniranja te djelatnosti?
Ne pričam o sebi i svojoj firmi, nego načelno.
Je l se možemo složiti? Ako ne, daljnja rasprava nema smisla :mrgreen:.
Pod pretpostavkom da se možemo složiti, i da ne pričamo o ljudima kojima se kao meni dogodi burn out... nije stvar u novcu. Ne radi se to zbog plaće niti isključivo zbog stvari koje si možeš s tim novcem kupiti.
Radi se o intrinzičnoj motivaciji. O zadovoljstvu dobro obavljenim poslom. O adrenalinu. O tome da ti je savršeno napravljena tablica na ekranu važnija od savršeno spravljene svježe blitve kupljene od bakice nakon šetnje pored potoka ;). Što ne znači da ti ljudi ne znaju uživati i u blitvi ili u potoku ;).
Ali nekad ili često za tu savršenu tablicu moraš ostati 12 sati, jer ona mora biti savršena sutra u 8h, a ne sutra u 12h.
Različiti smo, svakome njegove veselje ;).
Ne pričam o sebi, ja sam se izgubila između savršene tablice i savršene blitve.