moia prvotno napisa
sjećam se prije jedno godunu dana je bila na televiziji (arte program) dokumntarac o djevojčici iz jordana. pratila ju je kamera nekoliko dana. ukratko radilo se o djevojčici koja je nosila bunt u sebi protiv marame i pokrivanja. hodala je ulicama kvarta gdje živi i svima objašnjavala kako je glupo i nepotrebno da se pokriva i da ona to ne želi. dečki iz kvarta su je zezali da će se morati pokriti i da je to tako, da se pristoji da se djevojke pokrivaju i da ona tu ništa ne može, da djevojke moraju slušati muškarce jel je to tako alah naredio. no ona je uporno govorila da želi biti slobodna i da želi raditi sve što je dopušteno i muškarcima. hodala je u hlačama, maramu vezala oko struka. govorila je da želi pobjeći iz jordana, vidjeti svijet, studirati i radi u životu sve što poželi. upozoravali su je da će je otac ubiti kada sazana za to, na što je ona odgovarala da ga se ne boji. imala je 10 godina. zadnji dan je nije bilo. od susjeda je ekipa saznala da je malena dobila batine i da ju je otac zatvorio. nakon godinu dana vračanja u jordan (ista ekipa) potražili su djevojčicu, međutim nisu mogli do nje. saznali su da malena u međuvremenu hoda pokrivena i da ne ide u školu jer je otac zabranio izlazak iz kuće.
ono što se mene između ostaloga strašno dojmilo je nevjerojatna indoktrinacija tih mladih ljudi, zpravo djece, bili su to momci između 10 - 15 godina po uglovima kvarta koji su odgovarali ekipi koja je radila doku na pitanja zašto tako misle da je žena niže biće, potčinjena, da mora slušati i pokoravati se. međutim na svako takvo pitanje dečki su odgovrali bez imalo razmišljanja i premišljanja da je to tako po alahu ida se tome mora pokoriti.