Dobrom psihologu.Citiraj:
mala teta prvotno napisa
Printable View
Dobrom psihologu.Citiraj:
mala teta prvotno napisa
nije stvar u tome što on radi, moraš rasčistiti sa sobom zašto trpiš zajednicu u kojoj toliko patišCitiraj:
mala teta prvotno napisa
uvijek kreni od onoga što ti možeš promjeniti, ne čekaj da se drugi promjene
Kako znati koji je dobar psiholog, a da me ne gleda kao luđakinju kad mu dođem sa problemom!
Da li tko zna gdje bih u Varaždinu mogla potražiti besplatnu psihološku pomoć?
Eto napisala sam, da trebam pomoć i to je već jedan korak unaprijed.
Ne mogu vjerovati da mi treba pomoć iako znam da moram otići. Jednostavno mi nije jasno zašto nemogu prestati voljeti MM i zašto se i dalje nadam kako će se nešto promijeniti.
Pomoć ti treba da bi naučila i počela voljeti SEBE, a ne da bi prestala voljeti muža (iako se i to može dogoditi kad počneš voljeti sebe).
ja u zadnje vrijeme samo potpisujem pomikaki. :)
Po meni je najbolje krenuti od svoje liječnicu tražiti uputnicu za obiteljsko savjetovalište,psihologa ili psihijatra, zavisi kakve su posljedice zlostavljanja. Ako si razvila simptome depresije, suicidalne misli i slično bolje je prvo krenuti kod psihijatra na prvi pregled, a on će te lako usmjeriti u savjetovalište psihologu. To nije nikakva sramota, psihijatar je liječnik kao i svaki drugi i može itekako pomoći.
Ako se iz nekog razloga ne možeš povjeriti liječnici možeš se obratiti u Caritasovo obiteljsko osavjetovalište : Adresa: Selska cesta 165 • Radno vrijeme za stranke: ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom od 9 do 15 sati; srijedom i petkom od 12 do 18 sati. • Telefon: 01 366 88 22 i 01 301 62 74 • E-mail: obiteljskosavjetovaliste@czn.hr • Voditeljica: Ana Štimac (mob. 098/408-535)
Usluge Savjetovališta za klijente su besplatne. Ako si iz drugog grada možda ćeti moći preporučiti kontakt.
Draga mala teta, sirius je to dobro sazela. trebas nauciti i poceti voljeti samu sebe ... a sve drugo ce se nakon toga posloziti u ovom ili onom smjeru.
I niti jedan strucnjak te nece smatrati ludakinjom ... ja bih na tvom mjestu krenula od lijecnika opce prakse i trazila uputnicu za psihologa, on te moze uputiti gdje i kako.
I hrabro :heart: jedan korak si vec napravila.
Hvala na kontakt adresi, moj liječnik je liječnik cijele obitelji i njemu se nikako nemogu povjeriti.
Ja nikad nisam naučila voljeti sebe i ustvari sramota je i napisati ali nije mi jasno kako se to radi.
Svoj život podređujem uvijek drugima koje volim i za njih bi učinila sve.
Hvala ljudima koji su stvorili i rade na ovom forumu danas mi je bio izrazito težak dan i nisam znala koga da zovem i pitam za pomoć.
Teško je za vjerovati da netko tko završi težak fakultet može doći u takvu situaciju da nezna kome bi se obratio za pomoć. Kad sam upoznala MM-a bila sam druga osoba, hrabra, jaka,nezavisna... a danas sam slomljena žena koja ne zna kako živjeti i boriti se sa konstantnim ugnjetavanjem.
Pretvorila sam se u čudovište koje se nemože opisati.
to i nije čudno, napisala si prije da je s tvojim roditeljima bilo sličnoCitiraj:
mala teta prvotno napisa
dok odrastaš prihvaćaš model ponašanja svojih roditelja (odnosno odgajatelja) čak i ako si svjesna da ne valja
i kasnije je jako teško promjeniti sebe i ići protiv toga što je ugrađeno u našu podsvjest
baš zato bi bilo jako dobro popričati sa stručnom osobom
to ne znači da si bolesna ili poremećena, znači da želiš okrenuti svoj život na bolje
budeš li imala djecu, sigurno ne želiš da na njih preneseš ono što su tvoji roditelji ostavili u naslijeđe tebi
ma kakvo čudovište, nemoj koristiti takve ružne riječi za sebe
neovisno o našem obrazovanju, svi se možemo naći u svakakvim situacijama
i ja sam visoko obrazovana, ali imam problem sa samopouzdanjem.
predlažem ti da svaki dan nađeš jednu stvar koju ćeš si priuštiti, ne mora to biti ništa materijalno (a i može), nešto s čime ćeš počastiti samu sebe i pokazati sebi da si vrijedna lijepih stvari/riječi/osjećaja
i ako možeš, barem privremeno se makni od ljudi zbog kojih se osjećaš tako kako se osjećaš
Drži se, kreni korak po korak i javi nam kako napreduješ :)
Težak fakultet je dobar početak za samopouzdanje, ali uz stručnu pomoć možeš naučiti izgraditi samopouzdanje neovisno vanjskim pokazateljima i naučiti se nositi s teškim situacijama. Nećeš biti ni prva ni zadnja ni ovdje na forumu niti uopće. Neki od najuspješnijih brakova i osoba koje poznajem tražili su pomoć psihologa ili psihijatra kad im je bilo potrebno. Samo hrabro!
Kontakti Obiteljskog centra VARAŽDIN
telefon / fax: 042 / 303-075
mala teta :love2: drži se, i ne predaj se
Hvala vam svima na pomoći i podrški. Napravila sam prvi korak poslala sam mail obiteljskom savjetovalištu u Zagreb i zahvaljujem se ivanas na broju telefona.
Iako ne bolujem od raka Želim život, jer ga sad nemam.
Bravo, mala teta!
Mala teta, evo me plačem dok čitam sve ovo. Moja svekrva ima sličnu priču, i danas kada se djelimično riješila života koji ju je gušio, a kojeg se tako grčevito držala, kaže da joj je žao što to ranije nije uradila. Ne znam koliko imaš godina, ali čini mi se ne više od 38, pa zamisli, šta ti sve možeš, ti si zaista jaka žena kad sve ovo trpiš. Jer ja ne bih mogla, preslaba sam za te stvari, a oduvijek volim i cijenim svoju slobodu. Nema podređivanja, ima samo činjenja dobrih stvari dobrim ljudima koji će to znati da cijene. Radujem se tvom napretku.
I nisi ti čudovište, ti si upala u čudovišnu kuću čudovišnih ljudi.
mala teta, nije problem što voliš muža, već što ne voliš sebe.
super da se javljaš u obiteljsko savjetovalište, samo budi ustrajna, shvati da zaslužuješ bolje. život nije vječan, kratak je, i moraš cijeniti vrijeme koje imaš, jer kad prođu godine, pitat ćeš se kamo su ti otišle. a vrijeme se ne može vratiti.
nemoj nalaziti opravdanja mužu. on tebe jednostavno ne voli. sad koji je tomu razlog nije bitno. bitna je činjenica da te ne voli i da se trebaš maknuti. a ja ti želim snagu volje da u tome uspiješ.
zaista me rastuzila ova tvoja situacija :-(,i drago mi je da si napravila prvi korak samo nemoj tu stati koracaj dalje treba ti pomoc da bi pobjegla iz tog pakla jer to nije nista drugo nego pakao...uzmi svoj zivot u svoje ruke i kreni dalje tu te nista ne veze M te ocito ne voli jer neko ko voli ne radi takve stvari...ti si tako njezna i krhka i potreban ti je neko ko ce te voljeti vise od sebe i trazi to jer vjeruj mi da to svi zasluzujemo i to ce tek biti zivot jer ovo sto sad imas je puko prezivljavanje,zelim ti puno srece i uspjeha u pronalazenju sebe i srece....:love2:
mala teta, teško je čitat tvoju priču, duboko suosijećam i nadam se da ćeš se uskoro izvući i krenuti dalje u ljepši i sretnijii život.
nemoj se mučit mislima kako si se našla u tavkoj teškoj situaciji i u što te to pretvorilo, nemoj si to predbacivat, ti ružni osjećaji koje imaš posotje s razlogom, a u ovom trenutku važno je ono što ćeš ti s tim napravit dalje, hoćeš dopustit da ti to preuzme život i zauvijek ga uništi ili češ se pokušat spasit i izvuć iz toga?
meni se čini da si na dobrom putu, već samim pisanjem o problemu lakše se i sama s njim suočavaš, a ovjde ćeš naći podršku.
izvrsno je što si odlučila potražit pomoć! to je veliki korak naprijed i sigurno će ti dat snage da ideš dalje i riješiš svoj problem!
ja mislim da su samo veliki i hrabri ljudi spremni suočit se sa problemima i rješavat ih na ispravan način. ovo tvoje mi se čini ispravno i hrabro!
samo polako, daj si vremena za sve i ne boj se! nije lako prolazi tako teške trenutke u životu, ali su oni ipak rješivi, ma koliko ti se na trenutak činilo nerješivim, i kad "zasučeš" rukave i kreneš stvari stavljat na svoje mjesto, sigurno ti neće biti lako, ali ne boj se, kad si urediš život da bude lijep kakvim ga zaslužuješ bit ćeš ponosna na sebe! želim ti što prije takav trenutak! sretno!
mala teta, forumašice su već dosta toga napisale što bih ti i sama poručila.
Slažem se s prijedlogom da razgovaraš sa stručnom osobom, kako bi realno sagledala svoju prošlu/sadašnju situaciju, kao i da stvoriš odluku što ćeš poduzeti u budućnosti.
Teško je živjeti s osobom koja nema poštovanja prema drugome, tj. tvoj muž prema tebi.
To je čovjek koji ponajprije nema samopoštovanja, ima duboke komplekse i rane, za koje ti nisi kriva, ali ih iskaljuje na tebi, jer nema hrabrosti suočiti se s vlastitim slabostima i nedostacima, a pored sebe ima tebe, svoju ženu, koja ga voli i podržava, bez obzira kako se on odnosio prema tebi.
Muški ego (ponekad) teško podnosi ženu koja je pametna/lijepa/fakultetski obrazovana/ima bolji posao/zaradu/auto ... od njega - kao da ga to ponižava ...
Onaj rođak je samo "in vino veritas" rekao naglas primitivne stavove, koje tvoj muž nema hrabrosti izgovoriti, ali tako misli, budući da te nije branio - prešutno se slaže s njim.
Riječi bole više od udarca - ostavljaju duboke rane na duši.
Tri stvari su nepovratne: 1. izgovorena riječ, 2. proteklo vrijeme i 3. bačen kamen
Budi hrabra i ustrajna tražeći bolji put od ovoga na kojem si trenutno!
Malim koracima ću pokušati vratiti svoj život ako ikako bude moguće. Nisam već godinama bila sretno opuštena, zaboravila sam kako izgleda udahnuti zrak punim puićima bez opterećenja. Kako izgleda sreća? To je za mene sad samo daleka uspomena. Molim Boga svaki dan da me spasi i sačuva.
Najviše me plaši budućnost, ako budemo imali ikako djecu, koliko ću snage morat dati da obranim sebe i djete, ako sam već sada toliko slaba da jedva dišem.
Pokrenula sam se idem u obiteljski centar da mi pomognu. Dok imam srce koje koliko tolko kuca učinit ću sve da se spasim.
Svim slomljenim ženama želim poručiti : IZDRŽITE DANAS, SUTRA JE NOVI DAN!
KAD VAS NETKO TUĆE ILI PONIŽAVA PRIČAJTE SVIMA O TOME, KOME GOD STIGNETE I NEKAKO SPAS ĆE DOĆI!
mala teta, cestitam ti na hrabrosti! Veliki korak si vec napravila - rekla si sta te muci. Nastavi se javljati u Obiteljski centar i moliti Bogu.
I nemoj misliti da si jedina. Puno zena i muskaraca trpe ozbiljno psihicko zlostavljanje unutar obitelji. Nisi kriva za to!
Mala teta, ja bih ti samo rekla da si u pravu kad kažeš da se bojiš budućnosti i kad djeca dođu.
Ako tamo ostanete i imate djecu mislim da te čeka još gori scenarij. Moje mišljenje je da se čim prije odselite nekamo.
Negdje gdje ćete biti sami i onda ćeš vidjeti da li pripadate jedan drugome ili ste već nepovratno udaljeni.
Tvoj muž živi sa roditeljima, ništa mu se nije promjenilo, takav je da mu je njihovo mišljenje jaako važno pa iako to ide protiv tebe....
To sve nije dobro za brak, za budućnost, a pogotovo ne za djecu. Zamisli samo dok ti dođe dijete i ti imaš svoju viziju za odgojem, a njegovi roditelji
se upliću, rade po svojem, on ih sluša, a ti toneš, a djeca pate....
Zato ako se volite i ako ON želi tebe i promijeniti nešto u dosadašnjem životu onda se morate odseliti
i pokušati živjeti sami. A to što ćeš ti tražiti psihološku pomoć je svakako dobro,
ali ako tvoj muž nije u tome uz tebe teško ćete nastaviti dalje, mislim da trebate zajedno na terapije i samo tako
ćete moći pomoći vašoj vezi.
Mala teta, bit ću kratka, jako mi se sviđa i apsolutno stojim iza toga što je sirius napisala da si u OVISNIČKOM ODNOSU DA SI VRIJEDNA LJUBAVI... Igrom slučaja, bila sam jednom na sudu kao svjedok nasilja u obitelji, bilo je to prije 3 god. i dan danas mi u ušima zvone riječi dotičnog suca koji je pitao ženu šta radi s takvim mužem (isto je bila riječ o psih. maltretiranju, samo je on nju htio nakon svega izbaciti iz kuće skupa s djetetom :-o ), kaže ona: "Pa volim ga...", na što joj je sudac lijepo odgovorio: DA, LJUBAV MOŽDA NEMA GRANICA, ALI TOLERANCIJA NA NASILJE IMA!!! Draga, život je jedan i neponovljiv, nalaziš se u začaranom krugu, pitanje je samo kad ćeš ga prekinuti!!! Ako sam dobro shvatila 7 god. ste zajedno, mm i ja 11 i nema te sile koja bi me zaustavila da se pokupim i odem od njega da sam u takvoj situaciji.
Da, baš sam bila kratka... :mrgreen:
Samo da odgovorim na Oki-no - probala sam i preklinjala da se odselimo bilo gdje , ma makar i u rupu pod zemljom samo da budemo sami- nije bilo koristi. MM je svaki put našao novi razlog zbog kojeg se ne možemo preseliti. Primjeri: namamo novaca (klasika), jedinac je pa kaže ovo sve ostaje tak i tak meni, do kritičnog primjera kada mi je izjavio da će se njegovi odseliti (gluposti naravno).
Kad pitam MM-a zbog čega mu je tolko teško mene zagovoriti odgovara da nezna kako i na koji način, da sam druge krivo shvatila i da ih on nemože mijenjati pa zašto da se svadi.
Pitao me da li je on loš muž? Odgovorila sam : Da jesi! Tad sam se naslušala, nađi si drugu budalu koja će tebe trpiti, da vidiš druge kak se ponašaju prema ženama, ja tebe ne tučem, ne hodam po krčmama, ne kurvam se...
Mislim da je najveći problem što ga njegovi roditelji konstantno okreću protiv mene kao ti si super kaj ona hoće..
Tvoj muž nije svjestan da si ti nesretna? kako se on nosi sa svim tim problemima, vjerovatno mu je i poštovanje prema tebi palo
na niske grane zbog situacije sa roditeljima...a roditelji, da li je majka osoba sa kojom bi mogla čvrsto porazgovarati i nadati se da će
biti neke promjene sa njezine strane-pomoći? Muž bi prihvatio kakvo savjetovanje?
Moje osobno mišljenje je da tvoj muž neće shvatiti ozbiljnost situacije (ukoliko ne reagira na nikakve pokušaje pomoći) dok se nešto drastično ne dogodi.
Pritom mislim da ti odseliš nekud ako imaš gdje, da shvati da misliš ozbiljno, da si nesretna do bola...i da postoji mogućnost da te izgubi.
Kad bi to osjetio možda bi se probudio i shvatio da bez tebe ne može ili bi mu bilo svejedno i nastavio po svom.
A na tebi je da razmisliš da li želiš da ti tvoj jedan život bude nesretan jer ti imaš pravo na život, sreću i imaš pravo da ju tražiš dok ju ne nađeš.
Bilo to uz tvojeg muža ili bez njega.
Potpisujem ovo.Citiraj:
oka prvotno napisa
Ako on ne želi odseliti, ti na to imaš pravo.
Koliko god ti se sad to teško činilo, budete li imali djecu biti će ti još sto puta teže. Nemoj si to dozvoliti.
Njegov odgovor - ne tučem te, ne kurvam se, ne idem po krčmama - je li to sve što žena treba? Nađi si drugu budalu koja će te trpjeti - treba li ti netko tko te trpi ili onaj tko te voli i želi? Kad budeš bila spremna biti radije sama nego s nekim tko te "trpi", tek onda ćeš moći dobiti ljubav. Budi jaka, možeš to.
osim sto bih svesrdno potpisala sirius, dodala bih:
njegovi roditelji, ni on sam, nisu ni problem, ni rjesenje.
i "problem" i rjesenje si ti sama.
dok ne "promjenis" sebe, nista se nece promjeniti.
mislim da ti strucna osoba moze pomoci, da prvo osvijestis svoje mehanizme ovisnosti, a onda da ih i promjenis.
bez obzira sto ti mislis da je to ljubav, meni se cini da se vise radi o ovisnosti, te o nesvjesnom ponavljanju losih obrazaca, vezanih za partnerstvo i zajednicu.
Ah što da vam kažem otišla sam već 4 puta i vratila se kao glupača. Ma problem je u meni jer nikako da odem i ne okrenem se.
Zato sam i odlazila htjela sam da on shvati ako odem kako će me izgubiti. Znam sad dok čujete jako će vas razljutiti. Nije me zvao kad bi otišla, njegovi su mojoj mami rekli da on nije ništa kriv i nema što dolaziti po mene, jer ja sam otišla i sa mnom nije nešto uredu.
Zadnji puta kad sam otišla hodala sam do grada pješice 15km bez ičega (novčanika,novaca,dokumenata,odjeće -osim one koju sam nosila na sebi) sa mobitelom u ruci. Nije me nazvao 2 dana niti da pita da li sam živa. Slomljeno sam kod svoje sestre plakala tih 2 dana i bilo mi je sve gore, plakala sam jer nisam mogla vjerovati da mu nije stalo. Pomišljala sam na najgore. Moja mama me nije mogla takvu gledati i pitala me da li želim da ga ona nazove ( naravno da sam to htjela-jer još ne mogu zamisliti život bez njega) Tek onda me nazvao i došao.
Pitala sam ga zašto me nije zvao da barem pita dal sam živa, odgovor je bio ti si odlučila otići i ja tu ništa ne mogu.
Eto koliko glupa jedna žena koja voli svim srcem može biti.
Jep! Teški sam ovisnik o mužu. Samo mi je napameti kad bi barem on mene barem malo volio koliko ja volim njega.
draga, nemoj to nazivati ljubavlju. niti on tebe voli, niti ti njega. ljubav ne izgleda ovako.
i pusti sad što si se dosad vraćala. kad odeš zbog sebe, a ne da njemu nešto dokažeš, neće ti pasti na pamet da se vratiš.
najvažnije u svemu je da su ti obrasci ponašanja promjenjivi, i da to što si sada u ovakvom stanju ne znači da nikad iz toga nećeš izaći. ali ne možeš sama. treba ti stručna osoba.
želim ti sreću i da se što prije izvučeš iz ovoga.
Ovisnost nije ljubav. Ovisnost o bilo čemu ili o bilo kome je jako , jako loša stvar. Ja u takvoj vrsti ljubavi ne vidim ništa romatično, korisno niti vrijedno, to je vrsta "ljubavi" koja iscrpljuje i uništava. Ako zaista želiš voljeti muža (ovog ili nekog drugog) potraži pomoć, riješi se ovisnosti, zavoli sebe, a ostalo će doći.Citiraj:
mala teta prvotno napisa
Citiraj:
mala teta prvotno napisa
Ja bih samo dodala da nitko,ali baš nitko ne bi trebao trpjeti ponižavanje i fizičko zlostavljanje.
Nisam od onih koje olako shvaćaju brak i zajedništvo,znam da treba pokušati ALI-moja teta,visokoobrazovana,prekrasna žena dušom i tijelom postala je shizofreničarka godinama podnoseći uvrede,omalovažavanja i fizičko zlostavljanje od muža.Jer eto on je bio divan dok ne popije malo više, zvijezde joj s neba skidao.........moš si mislit...a kad bi popio pretvarao se u pravog monstruma.Srce me boli kada danas gledam tu ženu,od nje ostade sam prazna ljuska.
A najviše me boli kad se sjetim kako mi je govorila da mora trpit jer eto i Isus je trpio za nas(te joj je riječi njena svekrva usadila duboko u mozak)
Isuse Bože :-o !!!Citiraj:
bodo prvotno napisa
Nije to čudno. Vjerujte mi! Ja sam doživjela već nekoliko teških živčanih slomova.
Jep! Stravično, ali kad vas netko uništava to je jedino što se i dogodi, tijelo više nemože podnjeti, srce je preslabo, a vrisak koji je u nama nitko ne čuje dok nije prekasno.
No bez brige, ja sam ustrajna da si pomoču stručnjaka pomognem.
Samo Bog me može satrti, a on voli svoju djecu i neće!
mala teta, potraži pomoć, nauči voljeti i poštivati sebe jer imaš samo jedan jedini život.
I stvarno ti želim da ga promjeniš dok je još vrijeme, dok si još mlada, dok je sve pred tobom.
Zamisli koliko dobroga ti se može dogoditi, maštaj o boljem životu, o ljubavi koju si spremna primiti...
Nemoj se predati, čemu to, za koga, čuvaj se i trudi se, ako oko tebe nije svijet kojem pripadaš pokreni se i
jednom ćeš pronaći nekog tko će ti dati ljubav i poštovanje.
I sve to sad dok si još sama, jednom kad djeca dođi život postaje drugačiji i kompliciraniji, svaka odluka koju doneseš
utječe na djecu i njihove živote, zato bori se sad za sebe i svoju buduću djecu :heart:
Ma naravno, nije to ništa čudno, nemoj me krivo shvatiti, naslušam se ja toga dosta, evo, dođe mi prije par mjeseci ta cura (žena) kojoj sam svjedočila sva plava, šljiva na oku-tako da je po noći izlazila van da ju nitko ne vidi, o leđima da ne pričam i plače...kažem joj da ću ja pozvati policiju kad već ona neće i ona neda! Ok, kod tebe to nije slučaj, nema fizičkog nasilja ako sam dobro shvatila, ali to je taj odnos ovisnosti!