Ja i dalje zavidim na mjesec i pol mora, bez obzira na dan dva tete iz pakla.
Ljudi, pa od kud vam toliki GO?
Printable View
onda mi dolazimo i ostajemo bar mjesec i pol.opet postajem nezaposlena pa cu bar gustati na moru.
eto odgovora :)
Što se tiče ostavštine, vidim da je to kamen spoticanja u hrpi familija koje imaju vise od jednog djeteta. Mislim da cu predlozit muzu da sve procerdamo tako da nam se djeca ne glodju medjusobno.
Tako je, daš im školu koja će ih moći hraniti, ljubav i sigurnost u sebe. I te kako dobro nasljeđe ( ili nije...)
A dobro, kuću će morati dobiti, valjda će se nekako dogovoriti. Ali, novac ne štedim, trošim ga, no dosta je da im ne ostavim otplaćivanje kredita.:alexis:
Samo se nadam da neću biti nikada poput ovih starih koje čujem da govore: "Sve ću ostaviti onome tko se bude brinul za mene, ovi drugi niš neće dobiti!" Brrr, valjda ne donosi starost zloću sa sobom.
a kad pogledaš nije baš ni fer da jednako dobije onaj koji staroj materi svako jutro nosi bijelu kavu u postelju, i onaj koji je nazove za rođendan i Božić
E, moja A70V, vjerujem da je ova bijela kava u postelju samo skraćen opis pune usluge i pažnje koje dijete (najčešće kći, rjeđe nevjesta) poklanja toj ostarjeloj materi.
A onaj koji nazove za rođendan i Božić pokazuje svoj dobar odgoj, jel'te.:roll:
Uvijek sam se grozila igara s nekretninama i ostalom imovinom u svrhu manipulacije i tih bolesnih igara. Osobno sam donijela suludu odluku da ako u slučaju moje obitelji bude cirkusa, da ću radije sve dati sestri nego se dovesti u situaciju da se s njom parbim. Jednostavno mi je tako važan duhovni mir da mi ne bi palo na pamet imati neki gerilski rat oko cijele priče... ufff. S druge strane znam situacije gdje su ljudi bili životno ugroženi mahnitanjem staraca oko kuća u kojima su živjeli i tako. Vjerujem da nije isto moja galantnost, tobožnja, u vezi nečega gdje ne živim i odakle sam daleko i ako su u pitanju nekretnine gdje su ljudi ulagali, živjeli, oslanjali se na njih i to... tužno i pretužno.
A za svoju djecu mislim slično kao većina - dati im dobru školu, povjerenje u sebe i ako što bude - dati im, ali čiste ruke, srca, jasno reći kome što i gotovo. Ako krenem ono što Beti priča, ili ucjenjivati, molim da pošaljete mobilni tim za eutanaziju na mene.
ponekad ni vrlo jasni i jednoznačni ugovori nisu dovoljni :-(
onaj tko hoće, držat će i do usmenog dogovora, onaj tko neće... ništa ga neće spriječiti.
poučeni lošom situacijom u svekrvinoj obitelji, muževi roditelji su sve stavili na papir još prije 15 godina: kćeri kućica na moru (100 metara dalje od velike kuće koju ona i muž imaju na istom otoku), pod uvjetom da roditelji dosmrtno mogu tamo ljetovati po 3 mjeseca, kako su i navikli.
mojemu mužu pravo da na zemljištu gdje su živjeli - napravi kuću. i da ih dosmrtno uzdržava, što se računa i fizičke pomoći tiče.
nije prošla godina, sestra prodala tu kućicu na moru (22 kvadrata :-) ) i uzela roditeljima mogućnost ljetovanja :-(
zato sam osjetljiva na tu staru tetu, kakva god da je.
ok, možda teta ima novca za ljetovanje, ako može kupovati skupe lonce, ali ona traži osjećaj pripadanja, vezu s mladošću, s bratom, sa nečim poznatim.
zato ni moji svekrva i svekar više uopće ne idu nikamo.
jer to nije to.
i mi ćemo jednom biti stari.
i smetati nekome.
ma, smetamo već i sada.
ali, čovjek treba biti čovjek, bez obzira na komad papira i boju i veličinu žiga koji je na njemu udaren.
Ja sam na tragu razmišljanja apricot.
Iskreno anatom sad kad si napisala post kako bi ove godine trebalo izgledati vaše ljetovanje, ja stvarno ne kužim u čemu je problem i žalim tetu.
Znači mjesec i pola mora i problem je teta koja će vas dočekati i biti 1 dan s vama.
Da li to samo meni ne zvuči kao problem?
Na stranu sve, ali možda je teta samo željna malo društva i stvarno želi vidjeti tvoje dijete? Možda je teti neugodno otiči iz vaše kuće, a da vas ne vidi?
Možda je i stvarno jako problematična, ali stvarno u mjesec i pola mora, zar je jedan dan tete tako ozbiljan problem?
I TM ako je stvarno tako tankih živaca i to mu upropasti par dana, neka on rješi sam.
da sada ne bi ispalo kako sam ja neka dobrica koja bi trpjela da joj se netko mota po kući na godišnjem.
ne bih.
ali sam totalno sklona aleksandrinom mišljenju da teta nma blage veze da je nepoželjna.
ona je tu navikla dolaziti i gotovo.
i voli vas, sigurna sam.
pa nije ona lonce i žbuku zbog sebe plaćala, svjesna je ona da to vama ostaje.
tako da sam posve sigurna da s njom treba samo blago, ali odlučno razgovarati.
i da će shvatiti kada joj kažete da u zagrebu (ili gdje već) vodite stresan život i da vam je potrebno tih mjesec i pol da budete sami, kao obitelj.
kladim se u šta hoćete da će itekako razumjeti i da će se osjećati sretnom i ponosnom što ste to na taj način s njom iskomunicirali.
a još ako joj ponudite i da tjedan dana budete zajedno... nitko sretniji od nje.
a i vi biste se zbog toga, kada je jednom ne bude (a odgojila je tvojega muža), bolje osjećali.
Apri, znaš, ovo tvoje mi zvuči oduševljavajuće, i divno, ali opet moramo biti realni. Ima ljudi s kojima ne možeš ni otvoreno, ni zatvoreno, i samo može biti gore ako lijepo razgovaraš... nažalost... ima i tu lijeka i načina i s njima može gore i bolje, ali ne radi otvoreni razgovor sa svakim...
mislim da bi to bilo tako da su teta i brat naslijedili tu kucu od roditelja pa da je pripala bratu...ali nije. kucu je brat izgradio (dakle pretpostavljam u odrasloj dobi) za sebe i svoju djecu. pa je logicno i pravdeno da to naslijedi anatomin muz i koristi kako zeli, bez griznje savjesti prema teti. ali ako se dogovore, jos bolje...
U položaju u kojem jest ta teta, odnosno budući da ima samo nekakvo moralno pravo boraviti u toj kući, ona bi
trebala biti kooperativna i sebe stavljati u drugi plan.
Dogovarati se, a ne stavljati pred gotov čin, prilagođavati se ona njima, a ne oni njoj, pogotov što imaju dijete,
a ja iz postova od anatom vidim samo proračunatu osobu, koja stvari okreće kako njoj paše. Nažalost.
po meni, jedino je ispravno postupiti kako apri kaže, dakle lijepo teti objasniti, a njenu eventualno neugodnu reakciju potrpiti i promatrati kao povrijeđene osjećaje i tantrum, a ne kao neku agresiju na vas/tebe.
je li teta komandirala svom bratu dok je bio živ?:psiholog:
sad mi je došlo milo tete :mrgreen:
Po svemu sudeći apricot je apsolvirala tečaj iz asertivnosti.:-)
Zapravo, apricot je napismeno složila mišljenje većine nas ovdje na pdfu.
I Anemona, winnerica, Ifigenija i svi ostali.
Anatom je dala svoj odgovor/rješenje.
Hoće li se rasprava nastaviti ili ćemo otvoriti pdf o nasljeđivanju i pravnoj regulativi?
Ili vidim ključić u apricotinim rukama?:raspa: :pedikura kao smisao života
vidis, vidis, cega li smo postedeni, kad nam je dijete jedinica. :alexis:
marta, vrijeska :mrgreen::lol:
meni je nekako blesavo davati savjete, kad ne poznam ni anatom, ni tetu, ni situaciju...
ali mi se svida ovo sto apri zbori. i mislim inace da je pristojan i otvoreni razgovor uvijek dobra solucija. mad je to ponekad u familiji jaaako jaako tesko.
inace kakva god da teta bila, nikako mi nije simpaticno oslovljavanje nje kao zle babe, babuskare, starog babca itd.
svatko ce jednom ostariti. osim onih koji mladi umru. a to si cini mi se nitko ne zeli.
Ne znam baš koliko ljudi bi pristalo da u svoju kuću, čije održavanje financiraju, ne mogu doći kad žele i da tamo nemaju svoj mir.
Nikome ništa nisu oteli, i žele se odmoriti na način koji oni smatraju odmorom.
Jasno mi je, kad i preko postova na forumu bi mogli
osjetiti grižnju savjesti ako bi se htjeli postaviti čvršće prema teti, kako se tek osjećaju u stvarnosti.
Dijana, ovo je jako točno, naravno slijedi ali - ne radi se da im remeti mir i upada neko s ulice, nego muževa teta koja tamo ljetuje godinama.
Dvoumim se, jer naravno da s jedne strane imaju svo pravo svijeta na mir, a opet teta je tamo godinama, ne bude živjela još 100 godina. Čim više razmišljam stvarno mislim da nije tetu ok samo sprašiti van.
I onda kad stavim na papir mjesec i pol i jedan dan tete, ne vidim razlog za takvu nervozu.
I dalje stoji da je njihovo i imaju pravo raspolagati kako žele, a opet,...
Da, to je problem komunikacije, a ne vlasništva.
Nigdje ne piše da teta ne bi smjela dolaziti dolje, samo je stvar u tome da nije u redu da se nacrta npr. 01.04., ili 01.05., i onda tamo čubi do 01.09., pored ostalih članova obitelji koji bi željeli odmor i privatnost, pogotovo anatom, NJM i djece.
Ako teta ne može i ne želi pristati na to da je red da se dogovori za period ljetovanja, onda tu nekaj ne štima, pa shvaćam anatominu frustriranost.
Ne mislim ja da bi tetu trebalo sprašiti van, već da bi ona njih trebala pitati kad je njoj slobodno doći.
Da se ona prilagodi njima a ne obratno.
A meni se čini da ona samo dođe u kuću kad ona želi, oni njoj ne smetaju,
ali ona njima da. I to je činjenica, i zašto bi oni to morali trpit?
Očigledno im se ne slažu karakteri
(a prema opisu ni ne čudim se), i oni imaju pravo odlučivati i postavljati pravila, a teta se
može složiti ili ne. Može dati sugestiju ali konačnu odluku donose vlasnici kuće. Onda se ne bi dogodilo
da ona ulaže u ono što ONA misli da je potrebno, pa to je van pameti.. Netko s toliko godina
bi ipak mogao imati i malo mudrosti, a ne samo računati na grižnju savjesti. Ljudi su
danas sve nervozniji i ne da im se svašta više trpiti..
Moji svekići su isto u mladosti godinama primali rodbinu, gostili ih, trošili cijele plaće na njih, ni hvala nisu dobili.
Na kraju su se preselili, jer nisu mogli ništa uštediti.
Ali to su onda bila takva vremena, i nisu po meni bila
dobra, jer su ljudi bili puno manje iskreni nego danas, i puno su šutke trpili jedni od drugih.
da, odjednom smo dobili sliku stare jadne tete, koja bi se samo malo druzila s obitelji, vidjela djecu i ah, osjetila tracak mladosti
a mozda je stara zlocesta tetka koja jako dobro racuna na besplatno dozivotno ljetovanje, nece da se makne iz spavace sobe i obitelj s djetetom strpa u dnevni, i za mamu od anatom fino predlozi neuredjenu garsonjeru dok se ona baskari u kuci
nemojte me, molim vas
ima prvih, al ima i drugih
ok, ove godine je jedan dan preklapanja i to ne bi trebao biti problem ni s vragom himself
ali iznijelo se i drugacijih primjera, za rezije je znala efikasno pregovarati, sva tako stara i naivna
anatom, nema druge nego normalno i otvoreno porazgovarati s tetom, ovako kako apri veli, tu se slazem
Pitanje je li anatom ide na godišnji u osmom zato što je ona tako isplanirala ili zato što je teta sebi tako isplanirala...
A dan preklapanja je tu čini mi se zato što bi ih teta eventualno htjela dočekati..ona vlada, a oni se srame...čega?
Pa ako je takva kako je anatom opisuje, nju bi trebalo biti sram svog ponašanja...
Ono što je definitivno potrebno je uljudan razgovor otvorenih karata, bez vrijeđanja i prepucavanja.
Pa ovo tvrdim cijelo vrijeme i mislim da je tu osnovni problem. Zato i gledam tetu kao na "jadnu", jer nakon 50 ili koliko več godina ljetovanja nitko s njom nije otvoreno porazgovarao.
Možda je jadna, a možda je teta iz pakla, ali bez otvorenog smirenog razgovora (od strane muža) nema dogovora.
Slazem se sa Dijanom, apsolutno ne vidim razloga zasto bi teta trebala odredjivati pravila (kad ce tko ljetovati, a cini mi se da je anatom napisala da teta svake godine sve duze i duze ostaje a oni se njoj prilagodjavaju)
alergicna sam na price o dozivotnom uzdrzavanju u zamjenu za nasljedstvo. Sry apricot, ne ide tebe ali imam takvu situaciju u obitelji da bi komotno mogla prodat pricu u holivud.
A meni nekako ne stoji argument da ima pravo dolaziti jer je dolazila prethodnih 30 godina. Pa što onda? I ja sam i više od 30 godina dolazila u bakinu kuću pa je baka umrla i to je sad tetina kuća. I teta je baka i dolaze joj njena djeca i unuci i ja ne dolazim niti vidim problem u tome. Pamtim ja svoju baku i svoje djetinjstvo i izvan tog dvorišta.
Dolazim i u roditeljsku kuću koju će oni jednog dana možda prodati. Što ću onda, novom vlasniku reći, ali ja tu dolazim cijeli život?!
Ma to je nekakvo moralno pravo koje po meni treba zaslužiti, a ne ga smatrati samom po sebi razumljivim.
A ovakvo ponašanje je takvo da bi kod većine ljudi teta dobila šup kartu.
No očito je teta dobar psiholog pa je skužila koga može motati..no sve ima svoje granice.
Obično ljudi koji mogu puno trpiti jednom kad puknu, puknu nekontrolirano i onda naprave
puno veći problem nego da su išli rješavati evidentan problem hladne glave...
jopj apri.
cjenim svacije misljenje ali mislim da grijesis.
Lonce i zbuku JE kupila radi sebe.ne radi nas.ovo je valjda prva godina da smo mi tamo dulje od 10 dana.kupila ga je radi sebe.ipak je ona tamo po par mjeseci.
Ona nije odgojila mm.Ja ju dozivljavam kao njegovu mamu.on ne.bas naprotiv.
voli nas.pa nadam se.ali eto jos jedan prikaz njene ljubavi-kada cete doci da vidim ivuuuu.jojjj nisam je dugo vidjelaaaa.
i onda mi dodjemo a ona s ivom doslovno 3 minute pa odjednom-joj ana daj mi pomozi rjesiti zadacu iz engleskog.
ma daj molim te.
necemo mi sa njom obaviti nekulturan razgovor.nikako.nismo tako odgojeni.ona ce to tako protumaciti.ali sto ja tu mogu....
opcija da boravimo svi skupa tjedan dana na moru ne dolazi u obzir.ja bih jos i popustila ali mm nece nikako.
onda bi ti trebalo biti još lakše.
uvijek je teže povrijediti nekoga koga voliš i do koga ti je stalo.
otud one famozne rečenice pri prekidima: ti zaslužuješ bolju/boljega.
onda opet ljubazno i odlučno (naučite napamet rečenice i ponavljajte ih kao papige, meni to pomaže u tim nezgodnim situacijama): teta, mi nemamo ništa protiv da vi ovdje i dalje ljetujete, ali bismo volje biti 45 dana na moru sami. to nam je potrebno kao obitelji i mislimo da je to važno i za nas i za djecu. jednostavno želimo biti sali u tom i tom periodu.
ako teta počne bilo kakvu drugu rečenicu, bilo što kaže, a vi opet: mi smo tako odlučili, mi tako želimo i baš je dobro što je ljeto dovoljno dugačko da i vi imate još dva mjeseca uživanja.
ali ja...
znali smo da ćete se složiti i da će i vama biti drago da se lijepo dogovorimo, na zadovoljstvo svih
ali...
i vi se dignete od stola s pitanjem: jeste možda za kavu?
i to je to.
nema tu dugačkih razgovora u kojima si dopustiš, ako je tako manipulativna kako pričate, da te opet odvuče na svoje.
kažeš što imaš, digneš se i skreneš na nešto sasvom deseto: jako vam je lijepa ta suknja, jeste to šivali? morate mi dati broj krojačice...
bilo što, ali da se ne vraćate.
i onda, kada odlaziš iz prostora, samo preko ramena: onda, dogovorili smo se, mi idemo 1.7. i ostajemo do 18.8.
i doviđenja.
Yes, to bi tako trebalo.