Ella, ne mislim da si bezosjećajna nego da mi je neumjesno komentirati na taj način. Teško je ovako preko foruma iščitat ton.
Vjerujem da je strašno i nimalo ugodno slušat takve zvukove. :-( Nisam to nikad doživjela, pa mi je teško i zamislit.
Printable View
Ella, ne mislim da si bezosjećajna nego da mi je neumjesno komentirati na taj način. Teško je ovako preko foruma iščitat ton.
Vjerujem da je strašno i nimalo ugodno slušat takve zvukove. :-( Nisam to nikad doživjela, pa mi je teško i zamislit.
Ja sam već više puta napisala (i na nekim drugim temama) kako smatram da većine nesporazuma i trzavica ne bi ni bilo da su se neke rasprave vodile uživo. Uistinu se vrlo često krivo protumači što je netko napisao.Citiraj:
ella prvotno napisa
ella, ja sam te i prvi put shvatila ovako kako si i napisala - da je to što susjedi hoće ili neće čuti stvar mnogih okolnosti, drugim riječima "sreće", i da je jako teško živjeti nekoliko godina slušajući tuđu muku. Time se nimalo ne umanjuje patnja bolesnika i time se ne kaže da je teže slušati patnju, nego patiti.
potpisujemCitiraj:
vertex prvotno napisa
Zanima me vaše mišljenje o sljedećoj dobrosusjedskoj situaciji :-)
U kući u nizu smo i nekidan se susjeda žali da joj smetaju moja djeca kad skaču u trampolinu. Trampolin je u naravno u našem vrtu. Radi se o nekim popodnevnim satima, 4-5-6 popodne ev kroz jutro vikendom. Djeca stvarno vole trampolin ali kad se sve zbroji to je 30 min do 1 sat dnevno. Smeta joj što je pogled iz njenog vrta dok pije kavu ravno na trampolin, jel to moj ili njen problem :unsure:
nek stavi slušalice i paravan
Tako sam joj nekako i ja odgovorila. Pogotovo što su i njeni dok su bili mali nabijali loptu u ogradu u toj mjeri da su rupu napravili. Meni to nije smetalo jer svakako podržavam da je bolje za djecu da su vani nego zatvoreni u kući.
Fascinira me to kako ljudi brzo zaborave ili su jednostavno sebični pa svoje ne vide a tuđi smetaju....
Mogu razumjeti da joj smeta, ali ne mogu razumjeti da se žali. Vjerojatno taman krene kad žena dođe s posla i subotom ujutro kad želi u miru popiti kavu. Tako su meni susjedi u nekom trenutku radili veliku buku, skroz nepotrebno (klompe i urlanje odraslih ljudi do 22h, da sam svaku riječ razumjela, a klompe bi išle do ponoći) pa kad sam se došla požaliti oni su rekli da što mi to smeta kad su oni samo popodne i vikendom doma. To je naravno isto vrijeme kad smo mi doma.
Jao, nasmijala sam se i tvojoj i njenoj, a i mojoj muci. Ovo što si rekla najveća istina. Ajme, što sve meni smeta, meni bi sig. smetao taj pong-pong-pong, da me ko zarobi, kapljanje kapljice bi bilo dovoljno da sve priznam.Citiraj:
ivana s prvotno napisa
U toj konkretnoj situaciji, frigaj ga - ti si u pravu, nije neko nedoba, a mislim da joj smeta pogleda - a sori. Potpis na Jelenu - mogu razumjeti da joj smeta, ali da se žali nema smisla.
Kuce u nizu su polegnuti stanovi. Ne u vertiklano vec horizontalno. Bonus je vrt. Ali taj vrt dodje kao balkon.
E sad sto to gospodja ne razumije je njen a ne tvoj problem.
Pitaj ju hoće moje susjede iznad glave pa da vidi kako joj je zapravo divno? :mrgreen: To što su i cure rekla, može joj smetat, ali na to se nema šta žaliti. Tvoje dvorište i normalno vrijeme.
U nas situacija na rubu ludila. Ne dam MM-u da ide gore jer ne vidim smisla ako nakon 3 puta nisu poduzeli ništa, ali stvarno je često neizdrživo. Do te mjere da smo počeli izlaziti van iz stana.
Bubanje, lupanje, urlanje i psovanje roditelja, bacanje, vrištanje i traje satima. Onda tata kad ih ne može slušati pojača tv tako da ga se čuje do susjedne zgrade. Ako vidite ljude da gradom hodaju ovako :cupakosu: , to smo mi.
Uvijek razmišljam o susjedima. Ako je 14.05 nema šanse da usisavam, ako je prošlo 22 i baš se moram otuširati, obavim to u 3 minute. J. oduvijek opominjemo da ne nabija kad hoda. Pazimo da tv nije glasan, cijev od klime usmjerili smo na balkon, a ne da kapa na cestu i tako to. Fasciniraju me ljudi koji žive kao da su potpuno sami i ne razmišljaju o drugima. Ako znaš da imaš malu djecu koju ne možeš smiriti pa onda tražiš bar stan u prizemlju da ne skaču od jutra do mraka nekom po glavi. Moram priznat da sad već polako imam veće traume od maminog urlanja nego od njihovog nabijanja...vrlo su blizu.
Ivana s,
Pa jel se može taj trampolin malo pomaknut negdje sa strane da joj nije baš pred nosom? :mrgreen:
Malo je blesavo ako su njeni toliko šutali loptu, sad joj smeta trampolin.
Iako razumijem da kad dodješ s posla ili vikendom jutrom, želiš malo mira (kao Jelena), a opet to je vaš vrt.
Ajme mitovski pa to je noćna mora..:-(
Pusti muža gore, idi i ti s njim i izgovori im svašta. To nije normalno.
mitovski, to što opisuješ je stvarno debelo prešlo sve granice normale. Što kažu ostali susjedi, predstavnik stanara? Valjda i ostalima smeta, iako vama najviše, ali da se svi udružite pa bi možda imalo nekog učinka. Iako, iskreno sumnjam, ako se već tako ponašaju, teško da će se značajno promijeniti.
Lili, mogu malo pomaknuti ali nije to sad neka velika razlika. Mene je najviše pogodilo što smo bili stvarno u dobrim odnosima, imaju i oni djecu. Da su se žalili na bilo što vezano uz nas odrasle, bez problema bi uvažila. Inače, izolacija u kući je izvrsna, uopće se ne čujemo međusobno. Osim toga, uz moj vrt, prvi susjedni, s druge strane, je od kuće u kojoj već godinama nitko ne živi i mi moramo bar dva puta godišnje, krčiti i kositi jer sve zaraste i prelazi k nama. Pa što bih ja tek trebala reći, ako ćemo tom njenom filozofijom.
Ma ivana s ne smaraj se.
Osobno te poznajem i znam koliko si pristojna osoba (ne može to bit takva smetnja susjedi da ide čak u rušenje dobrosusjedskih odnosa) tako da nije vrijedno tvog promišljanja a kamoli brige.
Jesu li to 'pravi' stanari ili podstanari?Citiraj:
mitovski prvotno napisa
I mi imamo malu djecu iznad koju falabogu samo povremeno čujem.
Doduše, čujem ih nekad i do 23:00 :roll:, ne znam kako ih roditelji puštaju tako dugo budne i još k tome da trče po stanu.
Tješim se da će narasti i da će početi više visiti na ekranima, a manje trčati po stanu :mrgreen:.
Hahaha pa da, budućnost nam je svijetla, ekrani će preuzeti stvar u svoje ruke za koju godinu. Ja sam neki dan išla na vrata svojim susjedima, cijeli dan nakon toga su bili mirni, bojala sam se da im se nije što desilo.
Ma kaj te briga. Bitno da su nakon toga bili mirni.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Možda da ti odeš kod susjeda od Mitovski i popričaš i s njima :lool:.
Meni je mojima neugodno reći 'da se ne zamjerim' :roll:, a zapravo bi njima trebalo biti neugodno...
Nek okrene stolicu u suprotnom smjeru kad pije kavu. :mrgreen:Citiraj:
ivana s prvotno napisa
A mislim, besposlen pop...
Tako je i nama . Grozno da nekad moramo izaći
van od nepodnošljive buke,skakanje,lupanja i vriske.
Ja sam pokušavala razgovarati sa susjedima al oni kažu to su samo djeca,imam i ja dvoje djece ali ni blizu ovakve . Nema tu pomoći kad je MM zamolio da se stišaju da nemozemo živjeti od njih ona je odmah angažirala odvjetnika i dobila sam pismo da sam prekršila djecija prava,da njena djeca imaju pravo živjeti u svom stanu i ako nastavimo dolaziti gore ili pisati pisma da će se obratiti pravobranitelja. Eto znaci ili trpiti ili doseliti nema druge . Moji susjedi kažu nemoj se kaciti sa njom ona je luda . Žalosno je što takvi primitivci imaju pravo raditi što žele jel nemamo nikakve zakone a mi normalni se moramo prilagoditi njima.
Meni je ovo strašno maltretiranje, jer ti ljudi ne mogu sjesti na svoju terasi od tvoje djece.
Imam i ja sličnu situaciju i niti jedno poslije podne, niti jedan vikend, niti jedan praznik ne mogu čitati niti razgovarati u vrtu jer moji susjedi smatraju da je sasvim u redu da djeca skaču po trampolinu uvijek kad su kod kuće i tako godinama. I osjećam se kao da sam u izlogu jer im je pogled ravno na moj dnevni boravak, a trampolin je baš strateški dovoljno udaljen u dubinu vrta da iz njega puca pogled.
Zvuk se probija i kroz zatvorena vrata i to traje i traje i traje. I nije ih briga učiš li, radiš li, spavaš li - možeš li uopće sjesti u vrt, raditi planova za posjet, roštilj, čitanje, popiti kavu dok ti netko stalno skače na metar od tebe.
Meni je odgovorila kao što si i ti svojoj susjedi - da je to moj problem. Pa bar imaj dovoljno obzira da kažeš djeci da kad ih vide da sjede vani da ih ostave na miru.
Ne shvaćam zašto se ne može ništa raditi pored djece koja skaču po trampolinu.
Kvari im se zen.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Moji susjedi nekad ne mogu vidjeti da moj muz radi po vrtu i dvoristu. Kvari im dokolicu. :mrgreen:
Idem sad pobrusiti koji komad namjestaja u dvoriste Mozda mi se susjedi jave na forum. 8-)
Meni skakanje po trampolinu uopce nije dramaticno. Zivim u kuci u nizu i bas mi je zabavno kad se djeca od susjeda odjednom pojave u zraku iznad zivice i masu.
A ja sam inace cangrizava…
Drazi mi je trampolin nego kad moju stariju uhvati zutaminuta pa histericno tuli bez prestanka…
Moja luda (doslovce - ima ozbiljnih psih problema) susjeda bi pustala svoj copor (5 kom) pasa u svoje dvorište čim bi vidjela da sam izašla van u svoje pa bi trčali gore/dolje uz (srecom dovoljno visoku ogradu) i lajali ko ludi.
Iz kuće smrdi za povratiti kad me zbog vlage i smjera vjetra zapuhne s njene strane.
Kad su mi majstori radili u kuci (u regularno doba, čak bez buke) prijetila policijom, nedovoljno da rka majstora predje zamišljenu crtu iznad ograde dok rade.
5 godina me j..li u zdrav mozak da je nosač neke ograde 2cm na njihovoj strani (kupila ga s kucom)
Itd...
Tak da djeca, trampolin zvuci kao dobrosusjedska idila spram ovog sto imam. Srecom navodno planira prodati, još "samo" da sredi papire (nije upisana u gruntovnicu).
Meni je jednom davno susjeda prigovarala zasto kuham ajvar u 22:30 jer joj smrdi u kucu. Imamo kuce spojene sa zidom i moja kuhinja je ispod njezine spavace sobe. Ne bas ispod , ali sa te strane kuce blizu zidu s kojim smo spojeni. Sto se moze, kuhanje se oduzilo, a nekom i ajvar smrdi.
Meni su susjedi prigovarali da nisu mogli spavati jer smo mi svaki dan punili perilicu za suđe iza 22h. To mi naravno nisu rekli tada nego nakon što barem pola godine više nismo imali kuhinju na tom mjestu. Trebam li napisati da je njihov prozor spavaće sobe na metar od međe, na nelegalno dograđenom dijelu kuće? Meni nije palo na pamet da se to kod njih toliko čuje.
Pa da je jedno deset metara, možda bi se i moglo. Ali ja 10 m postižem tek kad ostavim vrt, prođem terasu, uđem u sobu, zatvorim staklenu stijenu i sjednem na kauč. Buka ne nestane, ponešto se smanji, ali kako je to prizemlje i sve je staklo, djeci sam potpuno u vidnom polju. Privatnost nikakva. Mir nikakav.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Navikli smo već da nikad ne možemo biti opušteni jer su oni jednostavno uvijek tamo, uvijek skaču, uvijek nabijaju. Poslije podne, praznik, vikend - kad god sam doma - škripanje, cviljenje, udaranje - i ponovno, u krug.
Na jedan, dva metra, kolika je udaljenost između stola i trampolina u vrtu, ne, nije moguće popiti kavu i razgovarati - jer se međusobno uopće ne čujemo od škripanja i udaranja. Plus, nezgodno je kad te djeca čuju svaku riječ koju izgovoriš (povičeš) jer su, ponavljam, jedan do dva metra udaljeni od tebe.
Minimum pristojnosti bi bio da barem bude kompromisa - jednom meni, drugi put tebi. Koliko dugo su šutjeli ti ljudi prije nego su prvi put zamolili da se smanji pritisak? Kladim se dugo. Ja sam šutjela godinama.
Zato - ako sjede vani s knjigom ili kavom, možda reći klincima da odu koji put na igralište?
To su radosti malih dvorista. Da nije trampolin mogao je biti stol od susjeda. Do vaseg. Pa bi onda oni sjedili i pili kavu. I cula bi se svaka rijec. Sto se tice vidnog polja postoje ograde. Mi smo stavili ogradu visine 2 metra prema susjedima koje ne zelim gledati . Onda su susjedi koji su sagradili novu kucu po visini iznad naseg dvorista stavili zastitu od pogleda jer im proozor dnevne sobe gleda u nase dvoriste.
Odrasli ljudi se dogovore kad je nešto osjetljivije i kompliciranije. Ovaj "došli divlji i otjerali pitome" i "to je njihov problem" pristup, zbilja nije ok. Naročito kad susjedi trpje duže vrijeme. Konkretan dogovor - jedan vikend mi imamo prednost, drugi vi imate prednost, pon sri pet popodne nek klinci skaču, uto i čet ste na miru - moguće su, naravno zamjene ako je nekom nešto važno.
I možda dogovoriti da se što prije zajednički stavi ograda koja bi bila vizualna barijera?
Sve uvijek okupirati deračinom i lupanjem jer mi se može - to je baš ružno.
Chris blue, kad si dala ovako cijelu sliku, ja te potpuno razumijem, ako ti to nešto znači.
Meni bi isto bilo strašno da stalno moram slušat ciku i viku, škripanje.
I fakat ta susjedina djeca zaista nekad mogu i do parkića i do igrališta, kao i sva ostala djeca.
Meni općenito nije jasno kako i kada su ljudi izgubili osjećaj i razumijevanje jedni za druge.
Žao mi je da vam je tako.
Pa to jest problem kad imaš dvojni objekt ili ti je dvorište/ vrt odijeljeno samo zidićem i živicom. Nije upitan trampolin, nego općenito buka/cika/plač/ ili glasna ekipa na ručku, roštilji od 12 do 22h, dim koji ti ulazi u kuću i sl.
Kad se događa povremeno, ne smeta. Ali ako je doslovno svaki dan i cijeli vikend, nikome ne bi bilo svejedno. Neka mjera morala bi postojati.
Slažem se čoksa.
I ja se slažem:klap:
Ali, oni kojih se tiče i u čijem je interesu udobnosti nedjelovanje tvrde da se ništa ne čuje i dalje gaze osjetljive granice ljubaznosti i pristojnosti i dalje se pozivaju na notorne gluposti od argumenata tipa "meni trava raste s druge strane koju moram kositi, pa tko mene pita?"
chris blue u potpunosti te razumijem. Mi imamo apartman u apartmanskom naselju. I jedna obitelj preko puta je postavila trampolin na terasu na 1 katu. Klinci skaću, čuje se ali preživimo. Ne znam kako je onima ispod njih.
I to ne bi bio toliki problem da od ranog jutra, cca. 7 sati nemaju otvoreno sve širom i ta žena konstantno viče i dere se na svoje troje djece. Malo se dere malo psuje, ovisno o količini sranja koje su djeca napravila.
To su takvi životinjski urlici da povremeno poskočim od straha.
I tako po cijele dane. Ako ona ne vrišti onda najmlađi zavija satima... jer mu nešto nije dozvolila.
Povremeno zatvorim sve i upalim klimu da imam barem malo mira.
Imam četvero djece i razumijem ju, vjerojatno puca po šavovima ali nije rješenje da svi ostali trpe cijelo ljeto njezine ispade.
Iskreno se nadam da joj uskoro završava trogodišnji porodiljni na kojem je pretpstavljam i da sljedeće ljeto bude mirnije.
Cathy,
Navijam da vam bude tako, držim figee!!! Mene bi to izludjivalo, al fakat.
Kod nas na otoku je mir Božji, čak i u sezoni, valjda imamo sreće sa susjedima.
Srećom nitko ne iznajmljuje, svi dolaze u svoje i poštujemo mir jedni drugima.
Fešti ima dovoljno za izdivljat se vanka a ne nužno na terasi do kasno u noć tako da susjedi mogu spat i odmorit na godišnjem.
Kod nas 3 obitelji tamo i žive tako da se dižu ranom zorom jer idu na posao.Njima zasigurno ne bi odgovarala deračina i vika ni danju, ni noću.
A opet treba bit i destinacija za mlade i divljanje kao npr Zrče, onda to znaš i tamo ne ideš ako želiš mir i bez gužvi.
Zrće
Hvala Lili75 :-)
U gradovima smo svi dosta gusto "pakirani", rijetko tko ako i ima kuću ima tu raskoš da mu susjed nije odmah do, u stavnovima pogotovo. Ponekad mi se čini da je u kućama čak i malo teže jer u stambenoj zgradi imaš kućni red, predstavnika stanara i neke korake prije policije... a u kući samo nadu da je susjed normalan i s malo empatije. Ako to nemaš i ako nije rang prijetnji životom ili kršenja zakona, jako se malo tu može. Na žalost. Eto ja se nadam da će moja susjeda odseliti i doći neki normalni, pa makar to opet značilo par mjeseci buke od radova.