Printable View
Ne stižem da pratim Šveđane ali ako sam te dobro shvatila u pravu si :).Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Jelena hvala za čestitke, i vama svima na forumu želim što prijatnije praznike! Biće vremena i da vinu nađem bolju svrhu, još je rano :mrgreen:
Silly, on je tehnička podrška, nije da smo se tako odlučili da on ima mir, a ja ne. Nego on jednostavno mora biti dostupan korisnicima od 8 do 16h. Nije da mu djeca bas nikad ne uđu u sobu, uđu ponekad. Razlog zašto mu ne ulaze je zato sto im je draže mene daviti :mrgreen:. A i ja pripazim da ne ulaze dok priča, ja kad pričam, pričam s ljudima koji me znaju i kojima ne smeta deračina u pozadini. On bi kao trebao biti profesionalniji i priča s nepoznatima. Par puta je i njemu netko uletio i dere mu se dok priča, ali uglavnom nisu zainteresirani njega davit.
Kad ja imam conference call, npr. jučer sat i pol, on je najavio u firmi da će biti nedostupan i molio da ga netko pokriva to vrijeme. I stvarno se igrao s njima i animirao ih cijelo vrijeme, ali su svejedno barem tri puta došli i lupali na vrata i vikali “maaamaaaaa”. :mrgreen:
Imam ja više mira popodne i vikendom kad on ne radi, ali da me ta čudovišta bas žele ostaviti na miru, ne žele.
Moj posao se sastoji od rada s “proizvodnjom”, i njima sam dostupna od 9 do 17h na mailove i pozive, nije bas kao mm kojeg zovu bez prestanka, ali ovisno o danu imam dosta mailova i poziva koje odrađujem u 5-10 minuta.
Osim toga, imam rad sa stručnjacima, a mnogi od njih rade kao i ja... i ponekad ne mogu jednostavno ni napraviti nešto u 16h jer nisam to do tad ni dobila, nego dobijem u 21 ili 23 jer drugi isto rade u svakakvim uvjetima. Naravno da ne moram ja to ići odmah u 23h raditi, ali nije realno da ću na tome raditi drugi dan uz mailove i pozive i djecu. Tako da mi je na kraju najjednostavije da sam cijelo vrijeme u tome. U početku me živciralo što nema kraja, sad sam sretna što funkcionira. Uzela sam par puta pauzu da jednu večer ne bih ništa radila, ali ne mogu si previše pauze priuštiti pa niti ne pokušavam.
Kemijske čistionice smiju raditi. Na popisu su odobrenih djelatnosti.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Joj hvala ti. Išla sam provjeriti i stvarno rade neke, čak radi ova u koju obično idem ali kad sam zadnje bila tamo nije radila, pa sam automatski pomislila da uopće ne rade. Ali radi skraćeno. Budem onda u utorak odnijela...Citiraj:
rossa prvotno napisa
Meni odličan (nekima kontroverzan) psihijatar Torre o životu:
“Nisam se mogao pojaviti drukčije, kao drugi i drugdje, do onakav kakav sam i tu gdje sam. U tom smislu, od samosažalijevanja nemamo ništa, a od prihvaćanja imamo sve. Život je puno kompleksniji od svih naših konceptualizacija života. Možemo si mi misliti/utvarati ovo ili ono, ali život će odlučiti da li ovo ili ono. Jer stvarnost uvijek ima pravo i njezina je zadnja. Pa dakako da tako uvijek pretrčava naša snatrenja o njoj.”
Ima dobrih članaka upravo o trenutnoj situaciji s koronom i potresima. Pronaći ću kad stignem, pa linkam.
Kažu da mu je odlična ova knjiga "Ima li života prije smrti?" kad pročitam javim se s feedbackom, a s obzirom na zatvorene knjižnice to će biti na jesen :lool:
Meni je prof Mirjana Krizmanić odličan psiholog i pisac self-help literature.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Je i ona mi se sviđa Tanči. Inače više "pratim" psihologe i psihoterapeute, al na njega mi je ukazala frendica psihoterapeutica, pa sam ga počela malo pratiti.
Kud sam našla baš ovaj članak na 24.sata, frigaj ga sad ne mogu naći drugi izvor, kome se da ima baš o trenutnoj situaciji i time kako ljudi reagiraju na coronu i potrese, piše i o patnji: https://express.24sata.hr/life/rober...-QaI_l17yyXbw4
Duži je članak al zanimljivo gledište.
Lili, slažem se s njim da od sažaljevanja nema ništa.
Sviđa mi se kako razmišlja.
Kod Torrea utjeha dolazi tek na 301. kartici teksta :coffee:
Shvatila sam da imam bar tri stresa dnevno manje nego inače.
Prvo - nema jutarnjeg spremanja za skolu, natezanja, gledanja na sat - neću reći da se redovno svadjamo, jer u stvari dobro funkcioniramo, ali pritisak je ipak tu
- nema jutarnje prometne gužve, to me bas znalo izbaciti iz takta, pogotovo jutra kad vozim kći na trening i naletimo na neki grozan kraljanac, pa izvodim kemije, još ako pljusti kiša jednostavno je recept da sam živčana pol jutra nakon toga
- nema popodnevne gužve i jurnjave doma da stignem obaviti stogod je taj dan na rasporedu (a uvijek nešto je)
Ta tri stresa manje me opustaju u tolikoj mjeri da mi je razina stresa osjetno pala, ovi novi stresovi i neizvjesnosti me nekako manje pogađaju, apstraktnu su i daleki. I iako je u stvari neizvjesnost da ces imati posao za koji mjesec ili do kad će epidemija ipak teza od npr kasnjenja 5 min na trening, no nekako to svakodnevno trivijalno me pojede više nego ovi "pravi" izazovi.
Ja bas ono obrnuto od savjeta, marim za male stvari a za velike sam fatalist, bit će nekako, valjda...
Do sad mi je ova korona bila nekako tamo, negdje blizu, ali još uvijek daleko. E više nije. Znate onaj dom u Pločama? To mi je bakin dom. Svi su pozitivni. Ona ima 90 godina, nepokretna, lagano dementna. Srećom, zdravog srca i pluća, ali ipak. Sad je u bolnicu u Dubrovniku, na odjelu infektologije. Nema simptoma. To je sve što znamo, info daju na kapaljku. Zbog medijske popraćenosti svi šute, tako da ne znamo ništa.
Uh, sve je lako kad je netko drugi, no kad pokuca na tvoja vrata....
VeraM žao mi je, drž'te se!
Najviše mi je mamu i tetu pogodilo, baš im je muka od svega. Najgore sto nista ne znamo, nije to kao inače da ćeš svoga nekog obići u bolnici kad je bolestan. Jest stara i polako se gasi, svjesni smo da nema baš vremena na bacanje. Ali da nam ode, da nitko nije uz nju, da je ne mozemo vidit, da ne možemo ni na sprovod. Grozna pomisao.
Baš mi je žao VeraM.. Nadam se da će ipak sve biti dobro!
I mi se nadamo, nekako je dosta toga prežovila, valjda će i ovo.
Grozno, Vera, nadam se da ce baka pobijediti virus.
Nasa prabaka (muzeva baka) je u domu gdje se nalazila prva zrtva korone u nasem okrugu. Tu je par ulica od nas. Ona je s druge strane zgrade, u "otvorenom" dijelu (zivi u stanu, pokretna je i samostalna s 94 godine), ali ipak je rijec o istom domu za starije osobe u kojem se osoblje ovako ili onako moze kretati po zgradi. Nista ne znamo jer ni njima nista ne govore. Samo je poznato da je u cetvrtak umro gospodin u 90-tim godinama, nakon sto je izmjesten iz doma zbog pozitivnog testa na COVID-19.
Kod nas pada snijeg kao sumanut, a ja imam manje od 24 sata za zavrsetak prvog drafta zavrsnog rada. Djeca su doma; ne mogu ih ni izbaciti pred kucu. Long story short: danas nikako ne podnosim izolaciju. :unsure:
Citiraj:
VeraM prvotno napisa
Ajme, pretužno :( ... žao mi je VeraM, drž'te se...
VeraM, nadam se da ce baka izdrzati i ovu bitku:heart:
Držim fige baki da tijek bolesti bude što blaži i da ozdravi što prije.
Sent from my iPhone using Tapatalk
VeraM, ❤!
Polako nam je svima dosta, iako smo svi zdravi.
Kako je tek onima koji su direktno ugroženi ne mogu ni zamisliti ... Kaae i VeraM, vibram i šaljem malo pozitive, snažne su to bake!
Naravno da ima pozitivne strane izolacija, ali ima i negativne.
Ja jutros nisam na ružičastoj strani spektra jer mi je plaća manja za više od 40% ... nisam baš računala na to za ožujak, travanj već da ... posebno jer je Vlada donijela odluku i ne bi se trebala primjenjivati retrogradno ...
Moja jos nije dosla, ali kod nas isto ide smanjenje place od ozujka
I kako se sad osjećate?prema postovima na temi o koroni, moj dojam je da se većini vratio pozitivan feeling.
Jučer sam išla trčat po jednoj ruti iza Blata i predjem autom preko mosta prema Rotoru kad imam šta vidit. Nikad u životu veće gužve po nasipu, po donjoj travnatoj površini, na onom savskom kupalištu/šljunčanoj plaži sjedilo je valjda 40-ak ljudi, dio ljudi je hodao po Savi s nogama (do koljena gazili), dio se skinuo, sunčali se.
Ja gledam i ne vjerujem. Nisam takav prizor vidjela otkad sam u Zg (19 god). Ostala sam paf :-)
Psihički malo bolje. Sinoć su nas stresla dva potresa, lagano se treslo i jako tutnjalo, kažu da je jačina bila 2,2. Naravno da prestraše, no nakon njih sam spavala cijelu noć.
Navikla sam se na izolaciju, navikne se i magarac na batine, kažu. Ulijenila sam se. Samo vrt radim sa guštom, sve drugo mi je muka. Napravim sve što treba, ali nije to to.
Jel muž na sigurnom Beti3?
Ja sam super.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Odmorila sam se i naspavala i ovo mi je došlo kao neplanirani godišnji.
Nikad nisam ni imala negativne misli, ni osjećaje.
Dijete, muž i pas su isto dobro, bili i ostali.
To mi je najvažnije.
Da, Lili. Ljudi otkrivaju prirodu.
Viđam to svaki dan. Bauljaju i tamo gdje prije nije bilo apsolutno nikoga.
Ja sam prije mogla satima šetati uz Krapinu da ne sretnem nikoga, a sada, bome, tulum :-o
Ljudi hodaju, trče, šeću pse...Staro i mlado.
Lijepo je to i zdravo i pametno.
Je. Daleko je, ali u zemlji i gradu koji mnogi vole kao turističku destinaciju. Uređenoj zemlji :)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Valjda će biti sve ok. Valjda će moći doći u neko dogledno vrijeme.
Ja sam isto pozitivnija. :)
Jedan prijatelj je ozdravio, a drugi, koji je imao baš teške simptome, je puno bolje! Mi nismo razvili nikakve simptome u samoizolaciji, pa računam nekako da ni nećemo.. Mirnija sam. :)
Čini mi se da je svuda bolje. Barem koliko sam uspjela popratiti grafove zadnja dva, tri dana. Jedva čekam da sve prođe i da u miru možemo otići u obiteljsku šetnju.
Jooj Riri super, baš mi je drago :heart: bit će ludilo kad dodje vrijeme za obit. šetnju. Dugo je čekali, dugo ćete je pamtit. :-)
Beti super za mužića!
Tanči, samo bi bilo dobro da ta navika rekreacije ljudima ostane i poslije corone.
Bilo bi super, ali sve će se vratiti na staro čim otvore shopping centre i kafane.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Po prvi put sam pomislila da bi zapravo bilo dobro da nedjeljom ništa ne radi.
Ardjo da to bi bilo super. Sjećam se nedjelja iz svog djetinjstva :heart:
Ne stignem sad citati cijelu temu.
Kako psihicki podnosim?
Izuzev straha od potresa, korone, te financijske neizvjesnosti, nikada nam nije bilo ljepse.
Konacno sve stignemo, lijepo se obiteljski druzimo, imamo vremena za sjesti, razgovarati, uzivati,...
Meni najljepsih mjesec dana.
Je i naspavala sam se i odmorila. Konačno.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Curke tako i kod mene :-)
I spoznala sam koliko meni znače moji prijatelji i druženja, to mi je jedino nedostajalo, al sve ćemo mi to nadoknaditi.
Mi vise vremena imamo samo teoretski. U praksi nikako. Kad se sve dogadja u isto vrijeme, na kraju ispadne samo kaos. A nije da mogu odvojiti posao od skole (njihove; svoje mogu i moram) pa da si nekako olaksam. Premali su pa trebaju nesto non stop.
Stalno planiramo sto cemo i kako cemo, a na kraju odradimo samo ono nuzno, sto je opet posao, skola (moja), njegova (kad nam se 'oce). Uz petnaest obroka na dan, prodje vrijeme.
Kako uspijevaš napraviti petnaest obroka? Ozbiljno
...
Meni sad duplo napornije nego inače, plače mi se kad čitam vas koje imate vremena za čitanje, vježbanje, gledanje filmova...uz tri škole +2 glazbene, 2 treninga, jedan dio posla, malenu od 4.g., kuću i to kuhanje, kuhanje i kuhanje (alergičari na hranu) ne stignem ništa
I meni je puno napornije nego inace. Ali ima i prednosti, moram priznati. Zao mi je djeteta da nema drustvo. Ja puno komuniciram zbog posla.
Ja sam trenutno malkice na rubu... previse posla, danas sam mladjem isla zadacu gledati u 9 navečer... grozno.
Rucala i vecerala sendvic. Sad idu spavat a ja rjesavat zaostatke. Jutros me neizdrzivo bolila glava od stresa... ali ajde bude vikend skoro. A mozda i uzmem koji dan GO da se odmorim... Iako to obicno znaci 2 dana po 4h prekovremenih nakon toga da uhvatim zaostatak :-/
Stignem sve jer sam 50+, imam jedno odraslo dijete, ne gledam tv i ne radim od kuće, već sam doma na minimalcu.Citiraj:
llella prvotno napisa
Kuham svaki dan posebno za bolesnog muža i posebno za mene i kći, ali to sam se odavno uhodala.
Imam manji stan koji vrlo lako održavam.
Nemam vrt, ni okućnicu iako bih voljela imati.
Trčim i vježbam po dva sata dnevno, ali to sam i prije uz posao radila.
Bolje je što sad to radim vani, u prirodi, a prije sam radila u teretani. Iako mi i teretana fali.
Meni isto nedostaju prijateljice i prijatelji. Kave i druženja. Za sad to obavljamo telefonski.
Vjerujem da je mlađim ženama teže jer su im djeca manja, nesamostalna pa je i više obaveza oko njih.