Žene moje da mi vas je sad sve izgrlit da nam svima bude bar mrvicu lakše ...:ghug:
Printable View
Žene moje da mi vas je sad sve izgrlit da nam svima bude bar mrvicu lakše ...:ghug:
Ja nemam izbora jer imam 40 godina i svaki potračeni dan na čekanje da skupim hrabrost je dan manje za moje šanse da ikad postanem mama.
Pogotovo jer još moram i na MPO koji dodatno komplicira stvar.
Mislim da isto vrijedi i za drama queen i Lottu. Iako je njima sve još svježe i možda su mlađe od mene, ali vjerujem da isto razmišljaju.
Drago mi je da si malo bolje, a odluka kako i kada na novu trudnoću je vjeruj mi, najteža koju češ ikada morati donijeti.
Ako pitaš gdje je kraj tuge onda ja nekako vjerujem da je to je živo i zdravo dijete u rukama. I želim ti to od srca. Želim to svima nama.
Danas smo pokopali nasu malenu. Nisam ni znala da je uopće moguće isplakati toliko suza koliko sam ih ja danas. Da nije bilo mojeg muža pored mene, ne znam kako bi preživjela. I njemu je je bilo izrazito teško. Ovo što smo danas doživjeli ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju. Trenutno od lijekova za smirenje jednostavno sam tupa, tu sam, razgovaram sa ukućanima, ali kao da me nema. Tješim se jedino moj maleni anđelak je sa ostalim anđelima, na nekom ljepšem mjestu.
TrudyC razumijem te u potpunosti za strah od nove trudnoće. Trenutno nam svi nabrajaju pa vidi njih i njih, i oni su izgubili bebu pa sad imaju toliko i toliko djece. Razumijem ih da žele utješiti, ali trenutno meni to kao utjeha ne znači ništa. Jer ništa na ovom svijetu meni više neće vratiti moju malenu.
Je da nam Mpo dodatno komplicira nove pokušaje, ali strah me i same pomisli na novu trudnoću. Trenutno radimo pauzu, na koliko ne znam, jer shvatila sam i kroz mpo i kroz ovo što sad proživljavam , fizička bol je ništa naspram psihičke. Fizička dođe i prođe , a psihička ostaje.
Kao i Trudy nadam se da je kraj tuge živo i zdravo dijete, ali do tada trebat će nam svima puno snage da se odlučimo ponovo.
Trenutno nam nema druge nego živjeti dan po dan, bar ja tako preživljavam.
Lotta draga grlim te jako :ghug:pretužno.........nadam se da će vam se sreća ubrzo osmijehnut, isto to želim i ostalim curama koje su doživile tu neopisivu bol!sve vas grlim!
:cry::cry::cry: :ghug:
Lotta :love2: :cry:
Za neka iskustva doista ne postoje riječi...samo suze. Dobro si rekla ne daj Bože da itko ikad doživi ovako nešto. Nikad
Draga moja Lotta znam nema tog zagrljaja koji ti sad može pomoći ali šaljem ti jedan jaki jaki onako da stane dah ... i dan kad smo našu malu stavili spavat zauvijek je tako nedavno bio i još se živo sjećam te boli ...zaista ni najgorem neprijatelju to ne bi poželila ...nauči se čovjek hodat očiju zamagljenih od suza i srca skršenog od boli ...ja neznam da li postane lakše, znam samo da je meni iz dana u dan sve teže za sad ...svakim danom bolnije ...
A Trudy draga ovih mojih 4 godine što sam mlađa nije baš neka utjeha, i kad mene je stanje rizično samo možda je moja dijagnoza malo blaža pa eto ...ali moram priznati da iako me panika toliko da mi mozak gori ja jedva čekam novu trudnoću i novu nadu i znam da ću bit paničar do besvijesti ali ...nadam se ...jedva čekam ...čim doktori kažu da mi je tijelo spremno za primit novu mrvu - ja idem!
Drama _queen :love2: hvala na riječima utjehe. Znam da ću se jednog dana naučiti živjeti s tugom u srcu. Danas u mjeri u kojoj smo mogli muž i ja smo razgovarali i rekli si da u inat svemu se ne predajemo. Kada dođe vrijeme pokušat ćemo ponovo.Za sada jednostavno moramo odtugovati svoje. Iako znam da ta tuga, iako se neće vidjeti nakon nekog vremena, uvijek će ostati u našim srcima. Naš mali anđeo zauvijek će biti dio nas.
Trudy C, Željkica i Apsu :love2:
Drage moje cure, dođem na ovu temu da vidim jel nam koja mama anđela trudna, kad ono :cry: :cry:!!!
Jako me potreslo, i oprostite mi, ali zbog bebe ne smijem više navraćati na ovu temu, pretužno je, prebolno, i utjeruje mi u kosti veliki strah koji je ionako prisutan u velikoj mjeri!!!! Držite se kako znate, a vaši anđeli neka vam kod Boga izmole svu snagu svijeta :heart: :love2:
Zao mi je zbog svih vasih gubitaka :(. Drzite se, dan po dan, nece proci ali vjerujem da ce biti malo lakse.
U petak je devet mjeseci od mog treceg spontanog i mislila sam od ovog ciklusa ici na pokusaj trudnoce ali me opet zeza TSH, dr mi ne daju uputnice za sve nalaze na jednom mjestu i to sve vec beskrajno dugo traje...
Nisam već dugo svratila i ne mogu vjerovati :(
Žao mi je zbog svih vaših gubitaka, a posebno me šokirala bzarina vijest. Draga, žao mi je, drži se i ljubi princezu :love2:
bzara jako mi je zao,stvarno nije fer da ti se opet isto desilo,nemogu ni zamisliti kako je to tesko, drzi se draga:love2:
Kako kaže drama-queen za sad učim se hodati zamagljenih očiju od suza i srca skršenog od boli. Jučer mi je bio jedan od zaista teških dana, a onda mi je muž rekao slijedeće: izgubili smo naše srčeko, ali imaš moje koje će zauvijek kucati za tebe i koje te treba. Znam da je i njemu teško, ali trenutno jak je za nas oboje. Da nema njega trenutno ne znam što bi.
Danas, da se rodio u terminu maleni bi imao 5 mj. Citav dan mi se to vrti po glavi...
Moj bi danas imao 5 mj i 12 dana..
Moj skoro 2 godine..... i toga se sjetim svaki put kad vidim svog necaka koji se rodio par dana nakon kaj se moj Patrik trebao rodit
drage hrabre mame anđela zalosno je da iz dana u dan otide mala dusica iz ovoga svijeta u drugi iako je najvise zeljna i voljena na ovome svijetu. nemogu vam dati nikakvu utjehu kako niko ni meni nije mogao ja se i sad borim sama sa sobom niko o tome ne zeli pricati a kad sam sama prolijevam suze nekako je lakse ali naucis zivjeti. trebala bi malu pomoc od vas koje ste krenule na novu trudnocu zanima me koje ste sve nalaze radile. unaprijed hvala
Eh cure moje...i moj sin se trebao roditi sada :-( i sve, baš sve me konstantno podsjeća na to...
tina - ja sam radila briseve, urinokulturu, KKS i opći urin, kariograme roditelja i imunološke pretrage. Koje imunološke ovisi što ti treba, toga ima stvarno puno pa potraži na netu ili na topicu Potpomognuta oplodnja. Trebam još ponoviti papa test, tako da i to uzmeš u obzir. Treba provjeriti hormone štitnjače - ja imam povišeni tsh pa se redovno kontroliram i na terapiji sam. Ako je razlog gubitku djeteta bila neka upala onda se preporučuje napraviti i bris maternice tj. uterobrush. Meni su preporučili i 3D maternice, ali imala sam histeroskopiju (sve uredno) pa nije bilo potrebno.
Ne znam ima li još toga, molim druge cure da uskoče.
zapravo kod mene je doslo do malformacije ploda receno je samo da se to dogada mogucnost da je negdije bila upala. prije par dana bila kod ginekologa isla po papu koja je uredu. i kao kazem mu da planiramo ici na bebu krajem 9 mjeseca a on meni kaza pa vi to samo napravite. dobro ja iznenadena njega pitam a netrebaju nikakvi nalazi posto je zavrsilo kako je on meni lijepo kaze samo amnicinteza dolazi u slucajj zbog preventive. ja mu kazem da bi sve jedno zeljela napraviti neke pretrage onda mi je rekao papu i briseve sada vise neznam sta da napravim. i dali je potrebno da dragi napravi pretrage ili su dovoljne samo moje.
On bi mogao napraviti eventualno urinokulturu..jedino ako se kod tebe negdje pokažu neke bakterije onda bi i on trebao ići na bris.
Slušaj dokotra tina - ne možeš uvijek sve predvidjeti, na žalost...
Vise manje ti je sve rekao. Kao sto sam rekla...uz briseve,kks, urin, tsh bi ti trebali biti pocetni, cisto da vidis dal si spremna na novu. Dobro ti je rekao, ne mozes tu puno napraviti i mi smo imali slican slucaj. Vazno je da nemas upalu, da nisi anemicna i da ti je tsh ispod 2,5. Ako su tvoji brisevi ok, nema potrebe da on radi, kod nas je bilo obrnuto, on je imao upalu pa sam ja isla na briseve i nisam imala nista... ako imate vremena neka napravi spermiogram i osnovne briseve na mikrobiolosku, cisto za slucaj da on ima a ti ne... nije to nista strasnoga.
tina1, nakon jednog spontanog obicno se baziraju na hormone, krvnu sliku i briseve, kao sto cure kazu, ne rade imunoloske pretrage ili one u vezi sa genetikom. Sretno.
A vi cure koje pisete o tom racunanju dana i mjeseci, koliko bi vase dijete sada imalo - kroz isto prolazim, ali tjeram te misli od sebe jer bih u suprotnom odlijepila sasvim.
Kad sam izgubila prvu bebu bila je trudna jedna od prijateljica - kad se njen maleni rodio rodilo bi se i moje. Drugi put je bila trudna moja sestra - ja sam izgubila trudnocu. I sad, prije nekoliko dana, rodila je druga, jako dobra prijateljica, a ja sam izgubila trecu trudnocu u oktobru. I radujem se zbog njih, svaki put sam sretna, ali imam knedlu u grlu i razmisljam kako bi moja djeca sada bila kao njihova. I onda me uhvati griznja savjesti jer kuci imam predivnog djecaka od sest godina i zapravo sam presretna i nagradjena. I tako ukrug, i zato sad, kad god mogu cim me pocnu obuzimati te misli tjeram ih od sebe i prelazim na drugu temu, ne idem dalje u sta bi bilo... Ali ne ide uvijek, kao naprimjer sada. Suosjecam s vama, drzite se, nema drugog puta
biserko i ja isto tako - da se prepustim tim mislima poludjela bih, čupala kosu i kožu, vrištala iz petnih žila, valjala se po podu...ovako samo zamolim Boga i sve anđele za pomoć, molim, meditiram i otjeram te mislim najbolje što mogu...nema druge, jednostavno nema :cry:
Trudy, procitala sam o tvom gubitku. Jako mi je zao, cuvaj se, nadam se da oko sebe imas ljude s kojima mozes razgovarati
hvala vam cure puno i nadam se da ce sve biti uredu. i da mozemo krenuti na drugu bebicu. iako me je dosta strah ali zelja je jace. dali je mozda nekoj od vas primarijus Hafner vodio trudnocu.
mene je isto tako vec pod kraj trudnoce vodio. bio je precizan kod pregleda sve je dobro objasnio pa bi htijela da vodi i iducu trudnocu
Cvs je biopsija resica, radi se od 11-14 tt, utvrduje se kromosomske abnormalnosti ili odsutsvo istih kod ploda, znaci ranija verzija amniocenteze. Na pretragu su obicno upucene trudnice sa nekim od sindroma u obitelji, rizicne trudnoce,indikacija u trudnoci, zbog godina itd... nosi svoje rizike...nazalost nije pretraga koja ce potvrditi ono sto tebi treba. Nije potrebno niti da razmisljas o njoj.
Jesi dobila zeleno svijetlo za dalje? :drzimfige:
Ja cu morati na cvs, jer je kod nas nazalost bila kromosomska bolest u pitanju. Nazalost cvs je nesto o cemu moram razmisljat i njegovog rezultata me najvise strah, no s obzirom da se bolest javlja sporadicno, nadam se najboljem.. jednom kad zatrudnim..
To nisam znala,mislila sam da je srce bilo problem??
Je, i kod tih rijetkih sindroma vrlo su ceste srcane mane..
Danas se moj maleni trebao roditi. Iako je uvijek bio napredniji za tjedan dana i vjerojatno bi se rodio i ranije, danas je bio taj dan D. Dan koji mi je trebao promijeniti život, uljepšati ga, dan kad sam konačno trebala udahnuti punim plućima nakon 9 godina pokušavanja i 16 IVF postupaka. Ali nije tako ispalo...
U ova 4 mjeseca svašta se izdogađalo, malo toga lijepoga. Umro mi je svekar, tako da je moj muž osim sina, izgubio i oca. Na poslu mu je užasno teško da ne pričam o mobingu i nerazumijevanju koje trpi, moje zdravlje variria od lošeg do goreg, promijenila sam dva psihijatra, ne spavam...još nisam vidjela sunce, ni dugu, a kamoli svjetlo na kraju tunela.
Imam neke knjige o gubitku djeteta koje povremeno izčitavam, isplačem se i idem dalje. Nemam izbora kao ni druge hrabre žene tu. Ali teško mi je, rupa u srcu je prevelika, teško mi je zamisliti da ću takva provesti ostatak života. Bolje da me Bog uzme što prije onda...
TrudyC :love2:
znam taj osjećaj kada poželiš da te više nema jer se s njim budim svako jutro. Ali nemoj tako. Iz nama nekog nepoznatog razloga morale smo proživjeti to što jesmo. Ja se pitam, zašto baš mi, nismo nikome (bar ne namjerno) nikad ništa nažao učinili, pa zašto onda? Znam da ti sada sve izgleda crno, ali život je takav da se treba boriti dan po dan. Drži se.
Hvala ti Lotta...imam dobrih i loših trenutaka. Neću reći dana jer su mi svi dani isti - kišni. U dobrim trenucima sam podnošljivo, u lošim ne želim živjeti. I tako u krug...
Nema smisla pitati se zašto, stvarno nema jer odgovora nema. Šaljem ti veliki zagrljaj :love2:
TrudyC jako mi je zao sto ti je tako tesko, voljela bi da te nekako mogu utjesiti.. Mogu ti sad poslati samo ovaj zagrljaj :love2:
TrudiC, i ja sam se isto osjećala. Željela sam da me nema. Još su ti rane presvježe. Meni je prošlo skoro 2,5 god a čini mi se kao da je bilo jučer. Ne prođe dan da ne pomislim na svog anđela i kad god sam sama na groblju pričam s njim i plačem. Međutim sad sam opet trudna (neobjašnjivo spontano) i imam razloga radovati se ponovo. Tako će i tebi biti, samo treba proći određeno vrijeme. S vremenom ćemo, nadam se, naučiti živjeti s činjenicom da je jedan dio nas otišao zauvijek. Šaljem tebi i ostalim curama jedan veliki :ghug:
Hvala Adrianova mamice i Nina :heart: