Evo me dan nakon..... sve skupa je izgledalo kao horo film... krvi u nenormalnim kolicinama....ali i nekakvo olaksanje jer znam da vise nije u meni.... ne znam objasnit taj osjecaj... tesko mi je jako
Printable View
Evo me dan nakon..... sve skupa je izgledalo kao horo film... krvi u nenormalnim kolicinama....ali i nekakvo olaksanje jer znam da vise nije u meni.... ne znam objasnit taj osjecaj... tesko mi je jako
:ghug:
A sto dalje??? Ne znam...najrade bi otisla na posao i pravila se da se nista nije dogodilo... da bar mogu... da bar imam onaj "delete" gumbic...
nivesa <3
znam da te sada nista ne tjesi, ali meni se spontani desio dva puta nakon smrti bebe na porodu. vjerojatno moje tijelo i psiha jos nisu bili spremni za novo dijete. tako sam se tjesila. nakon toga svega, rodila sam jos dvoje djece.
nada uvijek postoji. drzi se.
Mislim da ja vise nebi ovo prezivjela...ono jucer... ne... nema sanse... nemam puno vremena za cekanje na novu t a dugo mi treba da ostanem t... ako i uspijem nakon ovoga.
Imam mozda jos jednu sansu... ali nemam hrabrosti ni snage.
Draga nivesa, jako mi je zao, kako si fizicki? Krvaris li mnogo? A taj dio o samoj kiretazi koji opisujes - da li si mogla traziti opcu anesteziju?
Tri puta sam prosla kroz spontane pobacaje, jednom je tijelo samo odbacilo i izgledalo je kao malo obilniji ciklus a dva puta sam isla na kiretazu. Oba puta sam primila opcu anesteziju i nisam bila svjesna nicega, tako da barem taj dio nisam morala prolaziti. Probudis se nakon 15 min, krvaris kao jaki ciklus ali nema tog uzasnog osjecaja dok traje.
Kod nas u Sarajevu je ne daju u bolnicama tako da sam isla privatno, jeste izdatak (oko 200 eura sa opcom anestezijom).
Mozda ce ti nesto reci cinjenica da sam ja vec imala 3 spontana i pripremam se za novi pokusaj, godinu dana nakon zadnjeg (a nisam bas tako mlada za radjanje). Nemoj se ogranicavati time koliko imas sansi, imas ih onoliko koliko ih sebi das i koliko mozes podnijeti. Pisala bih ti jos nesto o tome sto kazes da imas samo jos jednu sansu, ali mi glupo da ti sad pametujem, znam kako je to grozan period.
Primila sam opcu ali je prije toga krenulo samo u nenormalnim kolicinama krvi i komada tkiva velicine dlana. Sama kiretaza je trajala 10 min nakon sto su me uspavali.A jedva su stigli jer su dr trcali po anesteziju a ja nisam dala da me struzu dok sam budna...Iz mene je curilo kao iz pipe ...i sam dr je rekao da sam stvarno jako krvraila i da se cak i zabrinuo... ali zato sad imam dvije tri kapi krvi na ulosku...valjda je sve prije iscurilo i ostalo je on ocistio..Citiraj:
biserko prvotno napisa
Napisala sam da imam jos jednu sansu jer sam bila na LETZ-u zbog CIN III + Cis nakon prve trudnoce. I tada mi je dr rekao da imam djece da bi mi cjeli vrat maternice odrezao ali ovako mi je dao sansu da bar jedno rrodim...i naravo napomenuto mi je da se to moze vratit bas zato kaj su mi nalazi bili losi i nakon LETZA...sad se bojim da se nije opet aktivirao jer sljedeci put kad cu ici na operaciju zbog toga ode moj vrat maternice.. ne mislim da me godine sprjecavaju jer imam samo 29 ali zdravstveno stanje je to koje uvjetuje moje trudnoce i sposobnost da ostanem t sa pcos i cinom.... i jos par dijagnoza koje samo narusavaju moj imunitet.
Uh, nisam znala ni za jedno ni za drugo, a tupim, zeljela sam ti dati podrsku. (Kao da sam negdje procitala da se boris sa stitnom? I ja imam hasimoto i hipo)
Zelim ti da se sto prije oporavis.
Sa stitnom nemam hvala Bogu nikakvih problema. Ali zato ostalo...uh...ma znam da nisi mislila nista lose ...zato sam i napisala to da vidis da me nije strah da je zadnji pokusaj bez razloga. Ne bojim se ja godina nego sveg ostalog. ma njih i sa 45 koje su t i rode zdravu djecu...samo me strah da je za mene ta prica zavrsila... nadam se da grijesim. Ali idem kod savrsenog doktora koji me spasava po vec ne znam koji put i svaka mu cast!! Takvi bi trebali bit svi...jer ti nekad lijepa rijec od dr znaci puno i objasnjenje u detalje i da vidis da mu nisi samo jos jedan u nizu...Citiraj:
biserko prvotno napisa
A srce puca u tisuce komada....
Draga...:love2:Citiraj:
nivesa prvotno napisa
Draga Nivesa...dozvoli si tugovanje, prihvati te emocije i nikako nemoj bježati od njih, nemoj ih potiskivati i držati se hrabrom... imam 1 spontani iza sebe i predivnu djevojčicu i još uvijek tugujem za tom prvom bebom... često puta razmišljam kakva bi bila osoba, sada bi već imala 4 godine...i još uvijek zapalim svijećicu za nju i plačem.Citiraj:
nivesa prvotno napisa
Tugovanje je sastavni i prirodni dio oporavka-dopusti si te iskonske emocije, neka te preuzmu, isplači ih, izviči ili što god trebaš...
:heart:
Nema kraja tim suzama..s obzirom na prvu trudnocu pa sad ovo... osjecaj je fuj...
Moja malena lipanjska srečica danas bi imala pet mjeseci..
Malena moja fališ mi jako...
Draga Lota, zao mi je :love2:
Lotta :love2:
I ti se vjerojatno kao i ja uhvatiš u mislima kakav bi ti bio život da je sve drugačije ispalo...eh da...:-(
Nebi narucje bilo prazno...
Citiraj:
TrudyC prvotno napisa
O da, čitaš mi misli, da, pitam se često kakav bi život bio.
Baš danas kada sam dolazila s posla, otključavam vrata sa suzama koje samo teku jer sam si mislila ; sad sam trebala doći kući mojoj curici, a ne u prazan stan.
Naša anđelica danas bi imala 6 mjeseci ...velika se rodila pa uopce ne mogu prertpostaviti kolika bi bila danas ...ima loših dana i onih još gorih ali nema dana kad mi nije u mislima ...ide Božić koji ja obožavam ...ali bora još uvijek nema ...ali nekako u sebi želim taj Božić jer zaista volim to vrijeme ali onda imam grižnju savjesti jer se zapravo necemu radujem a nje nema ...strašno se osjecam ...gotovo kao prvog dana ...
Mi smo jucer kitili bor, malena u marami a meni misli odlutaju na njega kojeg sam izgubila. I suze same teku. I zamisljam koliko bi bio star sada i koliko sam prosli Bozic bila tuzna a opet da nije njega bilo ne bi niti nje.
Kris :heart:Citiraj:
KrisZg prvotno napisa
Mrzim ovo doba godine...
Isti osjećaj....velika praznina:love2:Citiraj:
drama_queen prvotno napisa
Ni sama ne znam kako imam snage pisati. Prije samo 4 dana u 38tt rodila sam hitnim carskim rezom moju Evu. Napustila nas je nakon 6 sati borbe za život. Bože moj nisam je ni vidjela niti sam mogla na groblje da je ispratim na vječni počinak. Pridružila se moja mala mišica anđelima, a ja još osjetim njezino udaranje i guranje u svom stomaku. Izlazak iz bolnice bit će bolan, odlazim praznih ruku, s bolovima kao nikad do sada. Kako dalje cure? Kako ući u stan i pogledati se u ogledala u koja sam se gledala sa velikom bušom? Kako?
Draga...bit ce ti jako tesko....nema rjeci za utjehu...sve smo mi tako praznih ruku doma dosle...ja se ni ne sjecam kako....tesko je al covjek nekako prezivi. Radi tog malog bica koje je doslo tu bar na tih par mjeseci da mu se veselis. Radi svih ostalih koji te volebi brinu za tebe....
teško će bit, bit će groznih dana, još gorih i onih kad ćeš misliti da si dobro ...ja sam prvih dana samo gledala u svu tu robicu, kolica ...krevetac ...tek nakon mjesec dana počela sam pomalo micati sve to iz stana ...ako misliš da će ti biti lakše ti možeš nekog zamoliti da to makne dok dođeš kući ...kako god bilo znaj da imaš pravo na sve ...tugovati na koji god način ti je potrebno i svi koji te vole bit će tu za tebe, samo im reci što ti treba ...i vrijeme će prolaziti, neće biti lakše ali ti ćeš se lakše nositi s tim ...do tad draga ima nas ovdje na žalost puno koje te razumiju i tu su za tebe, što god ti treba.
Draga Krtica :love2:
čitajući tvoju priču, kao da čitam sebe. I ja sam izgubila svoju malenu Evu u 40 tjednu trudnoće nakon hitnog carskog. Bit ću ti iskrena, trenutno neće biti toga što će te utješiti, sve što će postojati neko vrijeme je tuga. Ali polako, naučiti češ živjeti dan po dan kao i većina nas mama anđela. Imati češ i jako tužnih dana , a i polako onih boljih. Shvatila sam da si trenutno u bolnici, razumijem kako ti je, jer i ja sam sva zbunjena pitala se, pa kako se sve to dogodilo, gdje je moje dijete, što i zašto se dogodilo. I kući došla praznih ruku, a sve pripremljeno za bebu koju smo čekali 6 godina. Draga, drži se. kada god ti je teško javi nam se. Ponekad će ti se činiti da te nitko od okoline ne razumije, jer će svi odjednom početi tješiti na svoj način, samo upamti, ljudi nisu zlobni samo ne razmišljaju, jer u ovakvim situacijama poput naše teško je naći prave riječi. Drži se .
Hvala vam na ovim riječima. Trenutno su mi to prazna nanizana slova.... Lotta srce mi se raspuklo i sad kad čitam da su naše anđelice dvije Eve. Da, u bolnici sam u kojoj bi najradije ostala dugo da ne izađem među ljude, neđu mame s kolicima, mame s trbuščićima. Doktori traže razloge njezine teške anemije koja ju je poslala u oblake. Znam da ti razlozi meni ništa ne znače, vratiti je ništa neće. Budim se po noći u nadi da je sve to bio samo ružan san i kad shvatim da nije opet šok. U ogledalu se ne prepoznajem, kao neka strankinja. Muž mi nikad u životu nije imao tužnije oči. I ljubim ih stalnomi malkoc mi lakše.
Danas žalosne bake odnose sve iz našeg stana što je za moju pilićicu s ljubavlju pripremljeno. Ostat će u ormarima samo fini miris njezine robice.
Povratak na posao ne mogu ni zamisliti. Radim u školi. Baš sam prokleta! Oko mene djeca, bit će 100 pitanja o bebi. Najradije nikad ne bih natrag.
Hvala vam na ovim riječima. Trenutno su mi to prazna nanizana slova.... Lotta srce mi se raspuklo i sad kad čitam da su naše anđelice dvije Eve. Da, u bolnici sam u kojoj bi najradije ostala dugo da ne izađem među ljude, neđu mame s kolicima, mame s trbuščićima. Doktori traže razloge njezine teške anemije koja ju je poslala u oblake. Znam da ti razlozi meni ništa ne znače, vratiti je ništa neće. Budim se po noći u nadi da je sve to bio samo ružan san i kad shvatim da nije opet šok. U ogledalu se ne prepoznajem, kao neka strankinja. Muž mi nikad u životu nije imao tužnije oči. I ljubim ih stalno i malkoc mi lakše.
Danas žalosne bake odnose sve iz našeg stana što je za moju pilićicu s ljubavlju pripremljeno. Ostat će u ormarima samo fini miris njezine robice.
Povratak na posao ne mogu ni zamisliti. Radim u školi. Baš sam prokleta! Oko mene djeca, bit će 100 pitanja o bebi. Najradije nikad ne bih natrag.
Krtica znam taj osjevcaj kad zelis propast u zemlju. Osjecaj srama... ali s vremenom ces ga uspjet savladat. Ja sam i otkaz dala nakon svega jer se nisam mogla vratit na taj posao. Trebat ce ti dugo da ne okrenes glavu kad trudnica prolazi ili mama s kolicima. Muz ce ti biti najveca podrska...i meni je bio moj. Ali nikad neces zaboravit taj osjecaj...trebat ce ti vremena i uzmi si ga. Nema tu rjeci za utjehu...i bit ce hrpa glupih komentara i pitanja ali ljudi koji nisu to dozivjeli nemogu shvatit i nije to zlonamjerno nego iz ne znanja. O poslu sad nemoj mislit jer jos imas vremna za to. Misli na sebe i muza da jedan drugoga izgurate na povrsinu nakon ovoga...
Krtice, neko vrijeme biti će normalno da nećeš htjeti izaći van. Ja iz kuće nisam izašla mjesec dana. Pusti posao , kada se osjetiš spremonom, ići češ.
Kako je nivesa rekla, sada je bitno da ste si ti i muž potpora. Samo, muški tuguju na svoj način drugačije od nas žena. Ali, vjeruj mi i njima je teško koliko i nama, samo to pokazuju na drugačiji način.
Sad se nemoj zamarati okolinom, pusti sve pozive i poruke, javiti češ im se poslije. Sada ste ti i muž najbitniji.
I ja sam bila zatvorena u kuci nekoliko mjeseci...onda smo izeli psa...tek tad sam se malo natjerala da izlazim s njim u setnju. Ja uvjek kazem da me on spasio.... muz je tu uz tebe al kak lotta kaze, oni to drugacije prezivljavaju. Moj o tome ne prica bas. Ali kad ja puknem onda se i on otvori. Muz ce se mozda pravit da je on ok i nije mu tesko ali oni to rade da budu "jaki" za nas...
Krtice draga znam da te ništa sada ne može utješiti, drži se i kad god ti je teško tu smo za tebe :ghug:! Jako mi je žao!
Andele cuvaru mili svojom snagom me zakrili.....jer moje snage ponestaje ponekad....
Žao mi je jako...
Izgubila sam svoju bebu prošli tjedan, prije točno 7 dana u petom mjesecu trudnoće, zbog prestanka rada srca, prošla inducirni pobačaj..suosjećam zajedno sa svima vama. Budimo jake..koliko god je to moguće.
ANII zao mi je zbog bebice....tesko je to...mema rjeci za utjehu osim da s vremenom naucis s tim zivjeti i malo manje boli....
Anii nažalost sve razumijemo i osjećamo tvoju bol! Nemam ni pametan savijet. Tupa sam, prazna i totalno u svom svijetu ovih dana. Kako cure kažu treba nam vremena, tuga je pregolema i paralizirane smo. Ta bol koju sada osjetimo kod mene je sve lijepe trenutke totalno zasjenila. Ne sjećam se svog vjenčanja koji je bio u 9.mj, mrzim slike s njega jer se pod haljinom nazire moja anđelica.... Više se ne sjećam onog veselja kad me curica lupkala i gurala dok je bila u meni. Blijedi i taj osjećaj.
Držimo se... Molim Boga za sve mame anđela da nam da snagu. Eni malo utjehe daje vjera. Čitam knjigu Anđeli u mojoj kosi i malo mi da mira jer piše da su naši anđeli sretni i tu uz nas.
Pretužno Krtice..evo suze mi krenule, samo kad čitam uhvati me tisuću osjećaja..:cry::cry::cry::cry::cry:
Nivesa jedino ovdje imam osjećaj da mogu s nekim podijeliti svu tu bol, jedino ste vi ovdje sve to proživjele i jednostavno s nikim iz svoje blizine ne mogu podijeliti to, jer tko ne proživi ne može ni znati kako je.