kod nas su ti dani kruha ovako izgledali: zove mene učiteljica "ajme oprostite ja sam vam zaboravila reći, danas su dani kruha, bit će priredba u auli za sve učenike, bit će župnik, blagoslov.. pa želite li da M. ide na to ili da ga odvedem kod psihologice?".
Ja kažem da neka ide, preglupo mi da jadan ide kod psihologice ko po kazni dok su sva djeca na nekakvoj svečanosti. E ali, ostaloj djeci je u biti vjeroučiteljica na vjeronauku rekla da nešto ispeku i donesu, tako da jedino moj nije imao nikakvo pecivo, a svi su jeli. Njemu je to bila najveća drama. Da li da prešutim komentar kako se nitko od tih silnih kršćana nije sjetio da bi mogao podijeliti kruh s onim koji ga nema? :mrgreen:
Rekao je da je "pjevao, ali zadnji, jer ne zna riječi baš, ali da ga ne viče onaj čovjek", pa sam mu rekla da ubuduće u takvim situacijama ako želi pjevat ili radit što ostali, smije, ako ne želi, ne mora, može samo stajat, i da ga nitko neće vikat, neka radi ono s čim se osjeća bolje.
Pokušavam se sjetit dana kruha kad sam ja išla u školu, sjećam se da smo ih imali i da smo dobili neka peciva, ali mise se iskreno ne sjećam. Možda je nije bilo, a možda sam i zaboravila, ne bi me čudilo da je ipak bilo.