Ruth Ozeki Prica za vremensko bice tek sam na pocetku i zaista obecava
a ceka me Ece Temelkuran Zene koje hucu u cvorove i "novi" Sasa Stanisic Uoci svetkovine to nakon Kako vojnik popravlja gramofon ziasta jedva cekam poceti citati
Printable View
Ruth Ozeki Prica za vremensko bice tek sam na pocetku i zaista obecava
a ceka me Ece Temelkuran Zene koje hucu u cvorove i "novi" Sasa Stanisic Uoci svetkovine to nakon Kako vojnik popravlja gramofon ziasta jedva cekam poceti citati
Ingrid von Oelhafen & Tim Tate: "Hitler's Forgotten Children": dokumentarni roman o djeci Lebensborn - cita se vrlo brzo i vrlo je zanimljiv, preporuke!
Kratak, čudesan život Oscara Waoa je divna knjiga. Draži su mi bili dijelovi koji govore o mladim ljudima i suvremenosti, nego oni koji govore o precima - malo sam se zasitila obiteljskih priča bremenitih sudbinom.
Jezik je svjež, protkan žargonom i spanglizmima, dosta duhovitosti.
Knjiga je u nekoliko izbora proglašena jednom od najboljih knjiga od 2000. dosad, ne čudi me, i meni je u vrhu.
Odlučila sam ostati na Karibima i pri dominikanskim piscima pa ću pročitati Široko sargaško more, roman inspiriran romanom Jane Eyre u kojem se pripovijeda što je bilo prije radnje Jane Eyre, o Rochesterovom boravku na Jamajci. Jesmo li ono spominjali postkolonijalnu književnost? Evo je.
Ovo je ono što dosad o knjizi znam, nisam još počela čitati.
Posudila: Novu finsku gramatiku i Nestali. Buduci da se oporavljam od zahvata nadam se da su obje dobre ;)
Djevojka u vlaku je na kraju bila ok. Mene jedino nervira moj mozak koji prije nego dode do pola knjige skuzi tko bi mogao biti ubojica. I obicno je u pravu :)
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
[QUOTE=Jurana;2859135]Kratak, čudesan život Oscara Waoa je divna knjiga. Draži su mi bili dijelovi koji govore o mladim ljudima i suvremenosti, nego oni koji govore o precima - malo sam se zasitila obiteljskih priča bremenitih sudbinom.
Jezik je svjež, protkan žargonom i spanglizmima, dosta duhovitosti.
Knjiga je u nekoliko izbora proglašena jednom od najboljih knjiga od 2000. dosad, ne čudi me, i meni je u vrhu.
:-D joj, baš mi je drago da je dobra knjiga, kupila ju na Interliberu i eno je na polici, čeka red :mrgreen:
Ja uzela Zeruyu Shalev: Ljubavni život, Muž i žena, Kasna obitelj. Našla sve 3 i uzela ih pa krećem s čitanjem po redu...
Sad sam skužila da sam bila zaboravila prijaviti pročitano Prtenjačino Brdo.
Bit će da u tom trenu nisam imala vremena...
Premda nevelik opsegom, Brdo mi je grandiozan roman.
Ideja je kao da je mene pitao ;-) (okolnosti su posve slične mojima :mrgreen:).
Razrada teme - fenomenalno, refleksije - mnogostruke, ma sve, sve mi je sjajno, ova knjiga je fakat pravi mali dragulj. :heart:
Sofi Oksanen, Kad su golubice nestale
vrlo, vrlo zanimljivo, priča o ratu i poraću u Estoniji. kod nas je bilo komplicirano za vrijeme 2. svjetskog rata al mi se čini da smo mila majka kako je bilo u Estoniji :lool:
ljubavna priča i psihološki triler u isto vrijeme.
Što se Prtenjačinog Brda tiče, nikako da ga uhvatim, ali čitam da je i taj romančić predviđen za novi lektirski naslov.
Sad kad sam prespavala, moram se još jednom vratiti na Sofi Oksanen i knjigu koju sam jučer gore spomenula. Jedna od onih koje te ne puste na miru nego o njima razmišljaš još kad legneš i čim se probudiš. Trebalo mi je malo da se naviknem na pomalo grozničav stil pisanja (djelomično u prvom licu, djelomično u trećem), ali kad sam pohvatala tko je to, i tko o čemu, nisam je mogla ispustiti iz ruku.
Sad mi je na redu Franzen, Purity, ali jednostavno joj se ne mogu posvetiti dok su mi misli zaokupljene ovom prvom...
I meni se sviđa Sofi Oksanen :-) U ovom romanu posebno me fascinirala studija karaktera (i kako se razvija g**no od čovjeka, na primjeru Edgara :mrgreen:). Ako ga već nisi čitala, preporučujem i njezin roman "Čišćenje", također jako dojmljivo, iako na mahove vrlo teško djelo.
ja sam posudila Nerazdvojne, nastavak Progona
i sad ne znam čitati odmah njih ili Magdu Szabo, Vrata
nju bih morala vratiti idući tjedan u knjižnicu, pa bi bilo dobro da se nje uhvatim
a opet me Piperno više privlači
Široko sargaško more je ono što bi Amerikanci nazvali prequel romanu Jane Eyre, ali funkcionira kao samostalna cjelina i može ga čitati i tko nije čitao Jane Eyre. Mogu razumjeti motivaciju književnice da napiše priču zaključane luđakinje s tavana jer i ja sama ponekad poželim znati priču druge strane. Zapravo mi nakon ove knjige nije jasno kako sam se uopće mogla ne pitati o sudbini prve žene.
Za razliku od Jane Eyre, koja je knjiga u raskoraku između romantizma i realizma, ovo je knjiga 20. stoljeća i nema zauzimanja strana, ne traži se krivac za grozan nesporazum između Rochestera i Antoinette, kako joj je pravo ime, dok je on ne preimenuje u Berthu. Ok, ovo s mijenjanjem imena je grozno, ali to opet onda dalje govori o odnosima moći u braku onog doba.
Nešto u ovoj njihovoj nesposobnosti da nadvladaju sve prepreke među njima koje su im nametnuli duh vremena i okolnosti, podsjetilo me na Ewanovu Na plaži Chesil.
Inače je ova knjiga sva u atmosferi i opisu kako se proživljavanja likova prepliću s prirodom, sve je puno tropskih mirisa, jarkih boja, neobičnih zvukova. Uglavnom se sve događa u likovima, malo toga u stvarnosti.
Meni je bila laka za čitanje, brzo je išlo.
pa produži Magdu Szabo, šteta je da ne čitaš nastavke jedan za drugim.
Baš, i ja se sad isto pitam. Svakako ću uzeti tu knjigu.
zato ja toliko volim Franzena, kod njega znaš sve o svakome :mrgreen:
Započela sam s Purity i osjećam se kao da sam se vratila doma s dugog putovanja i utonula u taj njegov raskošni, pametni, bogati jezik....
Zaboravila sam napisati da sad čitam Češljugar Donne Tartt.
Tek par stranica, ali me vrlo zaokupilo.
ma već sam produljivala
ali vratit ću je pa drugi put posuditi
Pročitala U ljubavi i bez nje, Mirjane Krizmanić, došla mi pod ruku, pa hajde...
To vam je nešto tipa onih američkih priručnika za samopomoć.
Udrobljeno malo mudrih misli i "priča iz života" o prijateljstvu, ljubavi, preljubima, emocijama.
Ne znam, ne volim takve knjige, nisam taj tip :mrgreen:.
Nije me niti okrznula.
ja nisam ovaj vikend ništa čitala, ali sam gledala par epizoda druge sezone serije The affair, gdje nam je lik zaboravio kupit puricu za Thanksgiving jer je zapeo na pivu sa Franzenom
koji može pričat i pričat i pričat :lool:
Tko je preporučio Pompeje? Počela i jako je fora (osim okrutnosti Rimljana - to bih trebala preskakati).
Niti ja ne mogu čitati priručnike za samopomoć. A bome, ne čitam ni krimiće
Mene općenito živciraju te knjige za samopomoć i popularna psihologija. I kad naiđem na dobre ideje, onda se one ponavljaju na desecima suvišnih stranica i sve me krene nervirati.
Eh, to nije literatura za čitačice s ovog topica. To je literatura za ljude koji nemaju sape pročitati više od 100 stranica (ma, puno sam i rekla) a takvih je danas puuuuno. Nemaju svi sape za Franzena (btw. da li je on rekao da se nikad nije više pisalo i manje čitalo nego sada ili je to bio Kunstler??? Nemam pojma, čitala sam istovremeno te dvije stvari.
Natrag na Krizmanićku: meni su bile ok Tkanje života i Život s različitima, ali ovu nisam čitala. Nije da se nešto raspametiš, ali onak - očekivano za našu sredinu i stanje duha. To nije književnost. Mislim da autorica nema nikakvih pretenzija za to, pa onda - zašto ne? Do mnogih ti savjeti dopiru, ne da ih poslušaju, nego da shvate da nisu jedini u sosu... Nama za to često služi ovaj forum, pa nam ova vrsta literature nije nužna.
Inače, imao je moj sin nedavno za zadaću iz etike opisati moralnu osobu. Predložim ja njemu Mirjanu Krizmanić, a i to sam se jedva jeeedvice sjetila, ali nije bio zainteresiran. Izabrala sam nju jer mi se čini da živi u skladu s tim što govori. Nisam se mogla sjetiti nikog drugog :-o, ni jedne javne osobe koja bi toj generaciji nešto značila. Odabrao je na kraju Lois Lowry (mogla sam to i očekivati), autoricu njegove omiljene knjige The Giver, koju doduše pozna samo preko njenih djela, ali to je njegova zadaća - ne moja.
Nagradno pitanje (za to bi trebalo otvoriti novi topic na filozofskom kutku, ako već nije bilo): moralni uzori današnjice
meni isto te Krizmanićkine knjige nisu nešto privlačne, bacila sam pogled na Tkanje života, i slažem se s Peterlin, nisam se prepoznala kao ciljna publika. Čitala ju je moja pokojna baka, i stalno komentirala da takvu knjigu nikad nije vidila, o čemu ona to piše. Uostalom, ono na naslovnici nije tkanje nego štrikanje, veli :lool:
od popularno psiholoških puno su mi draže knjige Dubravke Miljković i Majde Rijavec, jer su duhovitije i dinamičnije, doduše i ja sam bila mlađa kad sam ih čitala
A Krizmanićku volim jako poslušat na tvu ili negdje, stvarno je kao lik izrazito simpa i pametna
Miljkovic i Rijavec su mi odlicne! One znaju na duhovit nacin pribliziti psihologiju sirim masama (ako su mase zainteresirane, naravno :mrgreen:).
tangerina, lol za baku :lool:
Da, da, Miljković i Rijavec su cool, čak sam i na nekim njihovim predavanjima bila, ali to je bilo poodavno.
Ni njih više ne čitam... :mrgreen:
Jurana, planirala sam Češljugara kupiti u 12. mj. za poklon, al na kraju nisam. Svakako mi je u planu za čitanje. Privukla me recenzija. Veli da svakom stranicom zaslužuje Pulitzerovu nagradu.
Ovo je istina. Ja se, zapravo, divim tim autorima kako uspiju natipkati toliko različitih rečenica, a svaka se svodi na jedno te isto :lool: Primjer je Žene koje trče za vukovima (ili s vukovima, zaboravila sam :mrgreen:).
Nju nisam imala živaca nastaviti čitati nakon stotinjak pročitanih stranica.
Davno, na faksu, sam se palila na Coelha, sad mi je to limunadica. U to doba su mi Prividi od Bacha bili odlični (sad nemam pojma o čemu je bila riječ, ali mi je ostala u sjećanju kao dobra knjižica), dok me nije dokrajčio s Mostom preko vječnosti :pilana: Tada nisam znala ostaviti knjigu ako mi se ne bi svidjela, već bih mazohistički nastavljala do kraja, kao da bi bilo svetogrđe ne pročitati ju.
Joj, pa Louise L. Hay... bio je još i neki Amerikanac, čini mi se, njena muška verzija, o podsvjesti i sličnim temama…
Nije da ima neke velike veze s ovim gore, ali Malog princa nikad nisam uspjela privoljeti, ni kao omanja ni kao oveća :škartoc:
Napokon, nakon sedam mjeseci sam uspjela u knjiznici posuditi Srednji spol :-D
ja sam je kupila prijateljici za rođendan
(svaki rođendan joj kupim jednu knjigu Donne Tartt)
ona kaže da je pregenijalna
i jedva čeka da je pročitam, jer da je nešto u toj knjizi podsjeća na mene?
pa da možemo o tome razgovarati
a meni nikako doći na red od svih knjiga koje želim pročitati
sada kada me je krenulo :-)
I mene zanima Češljugar, čula sam odlične kritike za tu knjigu. Inače nisam čitala ništa od Donne Tart.
Procitala sam Cesljugara.
Tartt je neosporno dobra s rijecima i zna pricu uciniti uzbudljivom, ali njena proza meni je ostavila dojam infantilnosti, a ponavljajuce reference i sveopca pretjerivanja su mi nakon nekog vremena dojadili. Kraj svega toga, naime, ono dobro tesko se probiljalo do mene.
Hvala cure za preporuku R. Harrisa, baš uživam čitati Pompeje - ne trebam niti reći kako planiram i put ;)
Miro Gavran: Jedini svjedok ljepote, krasan romančić, o ljubavi, uglavnom :)
Pročitah ga učas, jednostavno ne dopušta da ga ispustite iz ruku.
Baš sam nekidan u Profilu snimila dosta sniženih djela Gavrana.
Čituckam Koranu Serdarević i zbirku pripovijetki Nema se što učiniti. Onako mi je.
Kopiram ovdje, možda će nekoga zanimati:
Citiraj:
Ovog vikenda iskoristite priliku i nabavite svoj primjerak zabranjene i prokrijumčarene knjige "Život i sudbina" Vasilija Grossmana, koja se s pravom smatra "Ratom i mirom" dvadesetog stoljeća.
Po supercijeni od 79 kn umjesto 282,45 kn samo u našoj web-knjižari http://fraktura.hr/knjige/product.aspx?c=0&p=609 do 13. 3.!