Ifigenija prvotno napisa
Baš razmišljam o ovim cirkularnim raspravama - djetetu je bolje u jaslicama je nije je nije je nije nije je nije je...
Naše partikularno iskustvo - bilo moje koje sam ostala doma, bilo neke mame čije dijete stvarno voli jaslice, fino spava, veselo je, zadovoljno, zdravo - može zamutiti cijelu sliku, a ta je da IMA SITUACIJA kad je mama neophodna doma.. ili kad je NEOPHODNO da se radi.
Ova opcija - zaposlene majke trenutno je na svim mogućim razinama dominantna, za to smo se izborile; i kad bi ostala doma žena ili financijski ne može, ili je karijera gazi, ili je tako usamljena u kvartu i životu da joj vjetar orkanske snage puše kroz glavu.
A to nije dobro.
Kolika djeca su prebolesna, kolika djeca pokazuju da su nezadovoljna, tužna, potištena, kolike majke isto tako pate jer moraju ostaviti svoju bebu u kolektiv gdje diijete djetetu na glavi urla. I na koncu - djetetu JEST najbolje s majkom, to je njegovo pravo prvih par godina. Dijete može sretno učiti o drugima dok majka sjedi na klupici u parku; nije vrtić imperativ, a postavlja se kao ili to - ili ništa. To nije takvo.
Prve stvari prvo. Neću prestati pričati o tome :) sve dok nove mame rađaju i čitaju u novinama o opcijama čuvanje djeteta među kojima ostanak doma nije ni naveden; to je nemoguće.
Ako je potrebno, ako je bolje - može se ostati i u redu je ostati, i smatram da se moramo boriti za to da priuštimo djeci zdravo, sretno i zaštićeno odrastanje. U svakoj dobi to znači nešto drugo;, nekad da ne ide u jaslice, nekad da smo dovoljno doma da ne lunja okolo, nekad da financijski možemo platiti adekvatno školovanje i slično.
Kao žene stvarno ne smijemo biti slijepe na potrebe djece, drugih majki, bile mi među onima koje imaju tarapanu s jaslicama, divljim radnim vremenom koje nam ne ostavlja vrijeme za obitelj, bilo čime.
Ja čvrsto vjerujem da je PRAVO žene da bude s djetetom sve dokle osjeća da je to potrebno i nužno, i da nema kapitala, novca, globalne privrede koja bi smjela stati ne prije toga, nego uopće blizu toga.
U svim religijama svijeta dvije godine se žena smatra dojiljom; bar taj period da majka može biti uz onoga tko je najviše treba, i da se ne trga, nego mirno doji malo dijete, pomaže mu u prvim koracima.
U Češkoj postoji opcija četverogodišnjeg porodiljnog dopusta, i to plaćenog. Eto, kako se može!
Ako mi mame same jedna drugoj mašemo jaslicama pred nosom, što će onda kapital i pritisak naših zakona nego nas zašarafiti i da radimo do ruba svoje snage, i da stavljamo djecu u jaslice - u kojima su isto tako uvjeti kakvi god padnu na um lokalnim djeliteljima para, i da pružimo djeci "najvažnije tri".
Mislim da ako se već žene stotinama godina bore za poboljšanje svog statusa ima smisla boriti se za opciju rada i življenja koja je više u skladu sa našim majčinstvom. Ženama treba više izbora. I to je tako.
Zato mislim da bi majke koje imaju zadovoljnu djecu u jaslicama mogle biti dovoljno široke da kažu - nama je dobro, ali mi smo za pravo izbora. Za plaćeni porodiljni dopust; ne moraju to biti novci do neba, ali da se bar malo olakša odluku da se ostane s djetetom do treće godine. Ili da se radi kraće, par sati u tom djetetovom periodu.
Nadam se da me razumijete što hoću reći, i da će naše diskusije ipak ići više u smjeru POVEĆANJA broja opcija, nikako smanjivanja!
