Printable View
Stvarno bi me zanimalo koliko vas je izricito protiv kucnih poroda, a koliko vas je za mogucnost izbora.
Naravno da pod kucnim porodima podrazumijevam planirane, pracene strucnom i iskusnom primaljom![/QUOTE]
Ne razumijem zašto je to uopće bitno, mislim da se to može iščitati nakon 2 posta iste osobe na temu poroda.
Zar ovdje ima netko tko nije za mogućnost izbora bez obzira na osobne stavove za ili protiv?
Prijašnji post ide ispod ovog quota.Citiraj:
MamaRibice prvotno napisa
treća sreća, zbunilo me ovo s različitim fontovima pa sam očito nešto krivo brisala kad sam htjela ostaviti samo dio MamaRibicinog posta.Citiraj:
MamaRibice prvotno napisa
Ako pobornice poroda kod kuce tvrde da je to njihov odabir jer, između ostaloga, po njihovu mišljenju porod u bolnici predstavlja rizik, onda moje pitanje a koliki je to zapravo rizik mislim da nije prekompleksno.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Postane li bolnički porod rizičan kod uredne trudnoće za svaku drugu ženu, za svaku desetu, stotu ili tisućitu?
I, ponavljam, ne pitam jer tjeram mak na konac ili provociram, nego me zanima što zapravo stoji iza te tvrdnje.
Čisto da znam što mi sve visi nad vratom kad sljedeći put kročim u Petrovu rađaonu.
Ja razumijem koji problemi mogu nastati, spomenuli ste kljucnu kost, pa ozljedu majke, i sl. OK, to su rizici, ali kako se često te situacije javljaju?
Hvala ti za link, film sam pogledala, vrlo je zanimljiv i informativan, od viška znanja glava ne boli, naprotiv.
Nije utjecao na moj stav o porodu kod kuce i nije mi odgovorio na pitanja.
teško je reči nešto o općenitom riziku, svaki postupak, svaki lijek, svako testiranje, pregled... nosi sa sobom određeni rizik, koji nije uvijek baš malen niti bi ga svaka žena prihvatila da je o istom informirana u potpunosti prije sa strane osoblja (što, uostalom, je zagarntirano zakonom, a često se ne provodi dostatno).
stvar je u tome da takvih stvari ima više u bolnici nego doma. doma ima manje adrenalina, više intime i komfora i hormoni mogu raditi svoje. i uglavnom žena ima pored sebe osobu koju već poznaje, naučila je puno o porodu općenito, a osoba koja je s njom ju može pomoči ako je potrebno na nježnije načine (primjerice mjenjanje pozicije ili tuširanje (doma) umjesto davanje dripa (bolnica)), a uz to te dvije osobe su već štošta govorile o porodu i što žena želi, nije kao u bolnici kad paf naletiš na određenu smjenu i sve moraš objašnjavat, borit se itd...
stvari koje si spomenula u gornjem postu su vrlo rijetke i mogu se javiti u bolnici i doma podjednako. jedino što doma je tretman kroz cijeli porod 1:1 (jedna primalja, jedna mama) i primalja može se bolje usredotočiti na mamu i brže reagirati nego primjerice u velikom rodilištu gdje ima puno posla i više rodilja.
bitna stavka jest i gledanje na sat, doma se vrlo malo gleda dok u bolnici je primjerice znanstveni dokazano da % carskih rezova skoči sat i pola-sat vremena prije kraja smjene (čitaj: zašto ostaviti posla za sljedeću smjenu), često se ne daje ženi priliku da svojim tempom rađa nego se je stavi na određenu skalu vremena koju mora slijediti (1cm po satu primjerice za otvaranje), mijenja se smjena u određeno vrijeme pa se % intervencija povećava prije toga itd itd.
mislim da je porod kod kuće stvar koja je ili prihvatljiva ili neprihvatljiva određenoj osobi, da je vrlo osobna i intimna odluka i da se ne može reči da je to dobra ili loša odluka, to je jednostavno osobno i nema tu crno ili bijelo. ono što jest bitno s bolničkim ili kućnim porodom je da se žena educira o tome prije, a ne da samo ide sa zamisli da osoblje xy (liječnik primalja, štogod već) zna sve i ja samo moram klimat glavom jer 'oni znaju što rade'. žena je ta koja rađa, koja rodi, i samim time ona je ta koja mora znati što je za nju prihvatljivo.
ovdje bi dodala da doma žena nije prikovana krevetu niti je puna žica i strojeva tako da samim kretanjem i micanjem tijela kako joj paše u određenom trenutku (primjerice kod izgona, ono što joj paše je uglavnom ono što olakšava bebi izlazak) smanjuje rizik od stvari poput puknuće ključne kosti jer je mama dinamična i može se okretati da djetetu bude lakše, dok kad je statična na bolničkom krevetu to je skoro nemoguće pa se stvari 'dese'. ali zanimljivo je da ozljede pri porodu u bolnici su normalne, dok one, ako se dese doma, su strahovito loše.Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
Kako to misliš da su ozljede pri porodu u bolnici normalne!! Ne mogu pojmiti ovu rečenicu. NISU normalne. Nijedna ozljeda pri porodu nije normalna pa dogodila se ona bilo gdje. I svaki normalni čovjek će to reći.
A jesi mi digla tlak.
Nemam ništa protiv poroda gdje je koga volja, ali molila bih pažnju i provjerene činjenice prilikom pisanja, jer ovdje čitaju i buduće mame koje još ne znaju što je to roditi. A roditi je divno, bez obzira na sve.
zaboravila sam riječ smatraju, odnosno: ali zanimljivo je da ozljede pri porodu u bolnici se smatraju normalne, dok one, ako se dese doma, su strahovito loše.
to sam mislila u smislu, dijete mi se ozljedilo pri porodu jer je bio/bila velika, imao/imala veliku glavu, imao/imala široka ramena. u mom iskustvu se to gleda kao šteta ali što se moglo. tu naravno govorim o lakšim fizičkim ozljedama (tipo stvari koje zahtjevaju to da dijete ide na fizikalnu terapiju ili sl), ne o ozbiljnim ozljedama.
s druge strane, imam dojam da kod poroda izvan ustanove svaka stvar, pa makar bila ona varijacija normale i ništa strašno, se gleda kao vrlo ozbiljan rizik i užas. i naravno kao da se to nikad ne desi unutar ustanove. treba stvari staviti u realnoj perspektivi kod donošenja odluke, rizik je ponekad relativan pojam.
Postati roditelj je divno, u tome se slažem. I drago mi je da si imala ful dobro iskustvo s kojim si zadovljna. Porod je zaista može biti čaroban i prekrasan uvod u roditeljstvo. Ali da je divno roditi u hrvatskom rodilištu bez obzira na sve, u tome se ne bi nikako složila.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Da, jedna riječ i sasvim je drugačije. A riječi su snažne. Treba oprezno s njima, kao i sa porodom, uostalom.
[QUOTE=Danci_Krmed;1722083]Da, taj podatak su rekli u filmu, ali u filmu je rijec o SAD-u gdje je postotak carskih puno veći.Citiraj:
bitna stavka jest i gledanje na sat, doma se vrlo malo gleda dok u bolnici je primjerice znanstveni dokazano da % carskih rezova skoči sat i pola-sat vremena prije kraja smjene
Ne razumijem ovo MORA se educirati, MORA znati što je za nju prihvatljivo... Što to zapravo znači?Citiraj:
ono što jest bitno s bolničkim ili kućnim porodom je da se žena educira o tome prije, a ne da samo ide sa zamisli da osoblje xy (liječnik primalja, štogod već) zna sve i ja samo moram klimat glavom jer 'oni znaju što rade'. žena je ta koja rađa, koja rodi, i samim time ona je ta koja mora znati što je za nju prihvatljivo
Možda je za nju upravo prihvatljivo prepustiti se u ruke liječnika/primalje i biti mirna da je u sigurnim/iskusnim rukama i da moze opušteno "klimati glavom" jer ti ljudi doista znaju sto rade. Tako da jedno ne isključuje drugo.
A Danci_Krmed, jesi ga pretjerala. Kad čitam ove tvoje postove prepadnem se i svojih vlastitih poroda, retroaktivno :mrgreen:
Iako ama baš ništa od navedenog nisam doživjela u hrvatskom rodilištu.
A kod mene recimo, čitanje ovakvih postova potiče lučenje adrenalina.
Upravo se ovakim stavom i pričama potiče panika i strah među budućim rodiljama, puno prije nego što uopće dođu do tog prestrašnog mjesta, hrvatskog rodilišta.
Morala sam ovo citirati, jer je stvarno tako.Citiraj:
Anamorci prvotno napisa
Buduće mame, nemojte se bojati. Roditi je OK. Ma, koja bi se od nas vraćala drugi, treći, četvrti put...da je to tako strašno. Ima rizika, ali gdje ga u životu nema.
A dijete je vrijedno svega.:zaljubljen:
drago mi je da ste imale dobra iskustva; to mi daje nadu da stvari kreću na bolje, mic po mic. zato se i sama bavim aktivizmom, a kroz vrijeme nadam se da će sve veći broj žena moći reči da su zadovoljne s porodom u rodilištu u hrvatskoj.Citiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
s druge strane, staviti ružičasate naočale i reči budućim majkama da se opuste, roditi je fantastično tretira te žene kao da nisu inteligentne, naša stvarnost nažalost nije tako jednostavna. nije stvar u strahu, stvar je u realnoj situaciji gdje primjerice zdrava žena prvi put se nađe kao 'pacijent' kad mora rađati, nađe se ispred ljudi (osoblju) koje nikad u životu prije nije vidjela i prihvaća sve jer je servirano joj da je to 'jednostavno tako' i ona mora 'biti dobra'.
takvo razmišljanje također isključuje i vrijeđa majke koje nisu imale dobro iskustvo i osjećaju se kao da su one krive za nešto na čemu nisu mogle utjecati, primjerice prvorotka, dođe doma i trebala bi biti općarana majčinstvom a osjeća se ranjena, otvorena, tužna i svi je čudno gledaju, kad pita liječnika kaže 'hormoni' a nitko ne razmišlja o tome da je doživila traumu pri rođenju djeteta. nitko ne pita nju kako je njoj, zašto je tako.
Anamorci, ja bi se htjela složiti sa ovime
ali ne mogu jer je situacija takva da čovijek mora vjerovati osobi kojoj nije nikad vidio, i da puno toga ovisi o pukoj sreći na koju smjenu naletiš. a znamo u kakvim (nažalost) društvu živimo. opekla sam se dva puta, i to gadno, upravo jer sam razimšljala da osoba ispred mene meni želi najbolje, a naučila sam da su odluke puno kompliciranije od toga da su samo medicinske u najboljem interesu rodilje.Citiraj:
Možda je za nju upravo prihvatljivo prepustiti se u ruke liječnika/primalje i biti mirna da je u sigurnim/iskusnim rukama i da moze opušteno "klimati glavom" jer ti ljudi doista znaju sto rade. Tako da jedno ne isključuje drugo.
ja bi radije rekla svim budućim rodiljama da imaju pouzdanje u sebe i u moć i snagu svoga tijela koje je dizajnirano da može dijete roditi; ako je potrebno neka liječnička pomoč sa strane, poticala bi ju da ju koristi (primjerice, ipak oko 10% majkama treba CR iz zdravstvenih razloga, tu nema sumnje), ali da treba krenut s pretpostavkom da ona to može uz puno ljubavi, poticaja i mira. poticala bi buduće mame da se educiraju o tome što ih čeka kad idu u rodilište, da na miru odluče što je prihvatljivo za njih. jer pravnik koji je sročio obrazac za pristanak na drip ili hospitalizaciju ili štoveć je imao dugo vremena da razmišlja kako da ga napiše, a rodilja ima par minuta / sekunda za odlučiti kad joj se da isti papir u ruke za potpis. poticala bi žene da inzistiraju na to što im je zagarantirano zakonom i ustavom, a to je da se ih tretira sa dostojanstvom i na primjeren način. rekla bi ženama da ne moraju biti dobre pacijentice, nego da moraju biti dosljedne sebi i svojoj djeci, da je osoblje tamo za njih a ne obratno.
da su stvari organizirane drukčije, da je opća klima u našem društvu drukčija, to ne bi trebalo. da žena ima kontinuiranu, neužurbanu skrb kroz trudnoću i porod (tu mislim na 'kontrole' koje traju više od 3.5 minute gdje se stvarno razgovara o svemu) primjerice ne bi trebalo to, da u našem društvu konačno postane neprihvatljivo način komunikacije u rodilištima (rečenice tipo 'nisi to govorila dok si se j*($#' ili 'to ti je tako, mogla si razmišljat prije 9 mj', 'zna se da trudnice nisu računljive', 'ne surađujete, to nije dobro' su nažalost realnost, i biti će dokle god ih mi prihvaćamo). pa nek nam bude jasno zašto žene traže alternative.
i za kraj, prije nego se odjavim s ovog topica, dodala bih da nažalost nije samo u hrvatskoj situacija takva; no ono što jest specifično za hrvatske uvjete je ovo što sam opisala u ovom zadnjem paragrafu. kao osoba koja je cijeli život (do nedavno) provela izvan hrvatske, to je mene najviše iznenadilo (i zgrozilo).
Maro, ja ti vjerujem da ti je bilo super na tvojim porodima, ali ne možeš govoriti kao da si isprobala sva hrvatska rodilišta. Isprobala si jedno.Citiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
Danci, Blackberry i ja smo bile u istom (koje se btw smatra jednim od boljih u RH).
I meni ove priče podižu adrenalin, ali trebaju biti ispričane - da bi se potakle promjene, i da bi se žene koje to žele mogle informirati.
Tko ne želi ništa znati, bolje je da zatvori oči i uši i nada se najboljem. I to je opcija. Ali ja ne bih opet, hvala.
Ali ne trebamo im govoriti niti da je prestrašno. Slažem se da su dovoljno inteligentne i samim tim sposobne da same procijene kako im se sviđa rodilište. Treba ih samo uputiti da se što bolje educiraju o porodu i svemu što slijedi (dojenju, njezi djeteta itd.).Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
Kao što si i sama napisala:
Ove citate iz zadnjeg paragrafa nisam doživjela niti sam čula išta slično od nekoga iz svoje okoline, tako da čvrsto vjerujem kako je ovakvo neprihvatljivo ponašanje u nekim rodilištima izbačeno (ako je nekad nažalost i postojalo).Citiraj:
ja bi radije rekla svim budućim rodiljama da imaju pouzdanje u sebe i u moć i snagu svoga tijela koje je dizajnirano da može dijete roditi; ako je potrebno neka liječnička pomoč sa strane, poticala bi ju da ju koristi (primjerice, ipak oko 10% majkama treba CR iz zdravstvenih razloga, tu nema sumnje), ali da treba krenut s pretpostavkom da ona to može uz puno ljubavi, poticaja i mira. poticala bi buduće mame da se educiraju o tome što ih čeka kad idu u rodilište, da na miru odluče što je prihvatljivo za njih.
Dalje, istina je to što pišeš o prekratkim i šturim pregledima. I sama sam to doživjela u Petrovoj :-|
Ali vjerujem da je to prije svega problem velikog grada i velikog priliva pacijenata sa svih strana (uostalom, i ja sam došla na pregled iz 600 km udaljenog grada). Nažalost, liječnici jednostavno nemaju dovoljno vremena za razgovore sa svima, jer čekanje je ionako predugo.
Ja sam u mom, relativnom malom gradu, i sa sestrom i sa liječnikom na svakom pregledu razgovarala na dugo i na široko, o svemu i svačemu, a moj dr je uvijek bio otvoren za sva pitanja, kojih je kod mene najčešće bilo podosta.
Sve ima svoje prednosti i nedostatke - tako sam i ja trebala potegnuti do Zg na pregled kad je bilo problema, ali mi je doma urednu trudnoću vodio liječnik otvoren za razgovor, bez ikakve žurbe na pregledima.
E, i?Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
Koliko si ih ti isprobala? :mrgreen:
Ako nisi primjetila ja reagiram baš na tu frazu - hrvatska rodilišta.
Pa ne možete ni vi, kojima je u tom jednom isprobanom bilo loše, pisati kao da je tako u svim hrvatskim rodilištima, zar ne?
Ja pričam samo o mojem.
I ja isto.
Nisam ja ta koja koristi izraz "hrvatska rodilišta" (nakon kojeg uglavnom slijedi opis svakojakih strahota).
ja sam probala dva. i nisu pretjerano različita bila osim dvije iznimno svijetle točke koje sam našla 'preko učke'. ali nisam naletila na njihovu smjenu :/Citiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
ne znam da li da ovo linkam jer u ovom slučaju kućni porod nije bio opcija, ali evo, primjer je kako se stvari mogu zakomplicirati i u bolnici... male su šanse da ti se nešto slično dogodi, ali s obe strane govorimo o nula-zarez-nešto posto rizika, zar ne.
Samo ako je to greškom doktora imaš koga kriviti, zar ne... i onda vidiš kako sustav funkcionira :/
Potpisujem.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
A cijelu sam temu podignula jer su moji bližnji usprkos svim pretragama mogli ostati bez bebe - da nije bilo bolnice.
Predrasuda je da se SVE vidi na UZV-u. Ja sam isto to mislila. Nije tako - nažalost.
s time da nemojmo zaboraviti da na ovom portalu stoji i tekst o štetnosti ultrazvuka u trudnoći.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
evo jednog citata:
oslanjanje na unutarnji glas misao je vodilja koja se provlači i kroz porod i kroz trudnoću.Citiraj:
Želja mi je ohrabriti vas i potaknuti da i sami još više istražujete. Nemojte biti povodljivi zbog mišljenja drugih ljudi pa čak i vašeg liječnika, već gledajte na konkretne dokaze i istraživanja koja su napravljena.
Zatim pogledajte duboko u sebe i slušajte što vam unutarnji glas govori. Jeste li već pročitali i ostale članke po pitanju sigurnosti pri izlaganju ultrazvuku? Što vam nakon svega taj unutarnji glas govori? Slušajte taj tihi govor. Čini li vam se čitav koncept ultrazvuka i dalje sigurnim, korisnim, efektnim, neophodnim i od pomoći?
ako ćeš ga slušati kod poroda, zašto ga ne poslušala i kroz trudnoću?
ako ćemo sve prirodno, onda ajmo prirodno do kraja - bez uzv, bez vaginalnih pregleda, bez testova na šećer itd itd
ili kako to ide?
ako ćeš roditi doma, onda moraš zanemariti taj unutarnji glas za vrijeme trudnoće i pristati na ultrazvučne preglede?
ozbiljno pitam.
ili žene koje se odluče na kućni porod imaju neki svoj forum gdje razglabaju oko rizika, pregleda itd. :?:
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ta priroda je nešto jako idealizirana, i neki veliki hit.
Kamo sreće da se prirodom može takve stvari riješiti!
Pa ne bismo izdvajali tolike novce za zdravstvo i istraživanja...
Ali priroda i jest savršena. Naravno ,da postoje situacije kada je potrebna medicinska intervencija(to nitko ne sumnja),ali ne tako često i rutinski kao što je praksa.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
I kad se čovjek susretne sa ogromnim problemom kojeg riješava samo vrhunska medicina , tada postaje svjestan kako priroda jest savršena u najvećem broju slučajeva, a eto, za ove druge postoji medicina.
Prije dva tjedna je u Zagrebu održano izvrsno predavanje dr. Robbie Davis-Floyd, američke antropologinje, u organizaciji Hrvatske komore primalja. U sklopu njega je govorila o paradigmama, o različitim modelima skrbi, o raznim oblicima ljudskih zajednica kroz povijest i o postmodernim primaljama.
Istaknula je da danas živimo u tehnokratskom društvu koje se razvilo od lovaca-skupljača preko ranih ratara, ekstenzivne agrikulture i industrijaliziranog društva. U svakoj transformaciji društva se dogodila neka vrsta prolaza kroz usko grlo, gdje se odbacilo ono što se tada smatralo pogrešnim i primitivnim i u tom procesu ujedno izgubilo neka korisna znanja. Kao karakteristiku postmodernizma ističe sposobnost da se ne gleda isključivo unaprijed, već i unatrag, i nastoji restaurirati korisna znanja koja su nekad postojala.
Ističe različite modele skrbi – tehnokratski, humanistički koji dijeli na površno humanistički i istinski humanistički i holistički. Pretpostavka tehnokratskog modela skrbi je da vidi samo tijelo i to na način da funkcionira kao stroj, koji se kvari i popravlja. Izolira se od prirode, umnogome zbog straha od smrti koja dolazi iz prirode. Žensko tijelo se u pripadajućoj paradigmi doživljava kao falično muško pa se sukladno tome u atlasima anatomije fiziološki procesi uglavnom prikazuju na muškim tijelima, dok se patologija prikazuje na ženskima. Liječenje je izvana prema unutra, a znanje i odgovornost se nalaze u autoritetu, koji je medicinski djelatnik. Ženski reproduktivni organi se izoliraju od ostatka žene, promatraju se odvojeno. Da bi ilustrirala paradigmu govori o našem doživljaju onog što je gore kao dobrog, onog što je dolje kao lošeg, nadalje naprijed je dobro, otraga je loše, ravno je dobro, krivudavo loše. Neki od primjera koje je dala su fotografija velegrada (visoki neboderi, ravne linije) i podsjetila na to što u nama budi pogled na stražnjicu žene koja rađa (dolje, otraga)
U humanističkom modelu skrbi postoji svijest o povezanosti uma i tijela, što između ostalog ima znanstvenu podlogu u neurotransmiterima. Liječenje se provodi izvana prema unutra, ali i iznutra prema van. Znanje se nalazi i u stručnoj osobi i u pacijentu/ici, jednako tako i odgovornost. Humanistički model dijeli na površno humanistički i istinski humanistički. U površno humanističkom se i dalje intenzivno koristi tehnologija kao u tehnokratskom, ali upakirano u ljubazne riječi, osmijeh, lijepo uređene rađaonice i slično. Pozitivna strana je da ljepota oko nas uzrokuje oslobađanje hormona endorfina koji olakšavaju porod i povezivanje.
U holističkom modelu se čovjek promatra kao energetski sustav koji je u stalnoj interakciji s ostalim energetskim sustavima oko sebe. Znanstvenu podlogu nalazi u kvantnoj fizici (valovi, čestice, energija). Autoritet je pacijent/ica, liječenje se provodi iznutra prema van, znanje i informacije su u pacijentu. Alopatska medicina se koristi kao ravnopravna i jednakovrijedna ostalim načinima liječenja (akupunktura, aromaterapija, homeopatija, terapija dodirom, reiki…).
Postmodernu primalju karakterizira sposobnost da se kreće između različitih modela i načina liječenja i iz svakog uzme nešto što je u datom trenutku primjereno. Tako će npr. postmoderna meksička primalja okrenuti dijete iz položaja zatkom nakon masaže, pola čaše piva za opuštanje, uz pomoć tradicionalne meksičke rebozo marame, koristiti medicinsku literaturu iz sva tri modela skrbi, koristiti se mailom i putovati i držati predavanja na međunarodnim primaljskim konferencijama.
Mislim da na taj način prilično dobro odgovara na pitanje zašto ne odbaciti sve iz alopatske medicine i što je to toliko privlačno modernim ženama u porodu kod kuće (holistički pristup vs. tehnokratski). Mislim da je kod nas u Hrvatskoj trenutno situacija da većina medicinskih djelatnika koje skrbe o ženama i djeci u rodilištima prakticira tehnokratski model skrbi, tu i tamo netko površno humanistički, na prste jedne ruke bi se moglo izbrojati one koji rade u istinski humanističkom modelu, a za holistički ne znam nikoga.
Vrlo zanimljiva i ujedno deprimirajuća mi je bila jedna od završnih konstatacija Davis-Floyd - da način na koji će se porod odvijati i završiti u najvećoj mjeri ovisi o paradigmi liječnika. Paradigma primalje i žene nemaju ni približno tu težinu.
Zaboravila sam vrlo važnu karakteristiku holističkog modela skrbi - jedinstvo tijela, uma i duha.
Cure moje ja bi dala svoj zaključak svega ovoga...
Dakle, mislim da ste sve po redu iznjele jako puno informacija, i isto tako mislim da odluka o porodu kod kuće ili u bolnici apsolutno mora biti pravo svake žene. Pod tim "svaka žena" mislim na žene s trudnoćom niskog rizika.
Poznata je i jasna stvar da obje opcije imaju svoje prednosti i mane ali glorificirati jedan odnosno pljuvati drugi način (o kojem god se radilo) je totalni odlazak u krajnost što mislim da je totalno krivo.
E sada druga stvar je to što u Hrvatskoj nažalost s obzirom na uvjete mogućnosti izbora nema, i svakako smatram da je neophodno na tome poraditi čim prije. Ali, s obzirom na naš sustav iskreno sumnjam da će do toga tako brzo doći.
Tako da - općenito gledano - izbor DA, kod nas u Hrvatskoj - u ovakvim uvjetima veliko NE.
Zaboravih dodati - čak i kad bi u ovakvim uvjetima asistirani porod kod kuće i bio legaliziran, moj bi osobni izbor i dalje bio ne. Porod kod kuće meni je osobno divna stvar ali samo pod uvjetom da u slučaju nedaj Bože neke komplikacije znam da sam u sigurnim rukama i da ćemo moje dijete i ja biti pravilno zbrinuti u najkraćem mogućem roku.
Taj zaključak - da, ali zapravo NE; ili da za nekog u Nizozemskoj tko već ima pravo izbora, a NE za mene, meni je na uši izašao. Sori BebaBeba, meni je u redu da govoriš i odlučuješ za sebe, ali odakle pravo da se govori o cijeloj Hrvatskoj? Što ako netko u Hrvatskoj želi za sebe drugačiji zaključak?Citiraj:
BebaBeba prvotno napisa
A što KONKRETNO napraviti pa da porod doma postane opcija, sigurna, legalna opcija i to tu. Da li se radi na tome, ali ne pričanjem. Tko je dovoljno uporan i stručno potkovan da zna od kuda i kako krenuti. Da li Roda? Da li ikoji porodničar podržava opciju poroda u kući? I da li bi stao iza te akcije? Vjerujem da ništa neće proći, ako nema dovoljno potpore babica i ginekologa. A naš glavni ginekolog mi se ne čini zagovaratelj kućnih poroda.
I mislim da je to danas, uz ovakvo zdravstvo, misija koja bi trajala duuugo, (čak i uz dobar PR.)
I, na kraju, mene je bilo strah dok sam gledala ovaj film iz linka od Anchi76 sa kućnim porodom i nisam mogla do kraja. Ali, to sam ja, sigurno je nekom drugom bio inspirativan.
Mislim da si me draga krivo shvatila, a moguće da sam se nejasno izrazila ;)
Ja sam naglasila da je ovo MOJ zaključak koji se odnosi isključivo i samo na mene osobno! Nikako i ni u kojem slučaju nebih govorila o drugima jer kao što sam rekla svatko ima pravo na izbor :)
Dakle JA mislim da je mogućnost izbora definitivno prava stvar ali JA SVOM porodu kod kuće u ovakvim uvjetima kažem veliko ne :)
Meni nije jasno kako to da se na ovom forumu na kojem se izričio zabranjuje spominjanje protuzakonitih radnji promovira porod kod kuće uz asistenciju nekoga tko uopće nema i ne može imati radnu dozvolu za to??? Pa se onda događa da dvije mamice budu svojski izribane jer su se preko foruma dogovarale o presnimavanju crtića jer je to protuzakonito a u slučaju asistencije kod poroda se otvoreno priča. Prosvijetlite me što pogrešno shvaćam? Što da nešto na takvom porodu pođe ukrivo, tko snosi odgovornost? Ili svi peru ruke, osim žrtve naravno...
Druga stvar koja me čudi su priče o rađanjima naših baka.
Moja je baka rodila 8 puta, šesoro je preživjelo, dvoje je umrlo u porodu. Sad bih mogla slavodobitno reći - vidite, da je rađala u bolnici vjerojatno bi svi preživjeli... Ali neću to reći jer se situacija prije 60 godina jednostavno ne može preslikati na današnje doba. Jer da je moja baka, Bog joj daj duši lako, rođena 60 godina kasnije ona najvjerojatnije uopće ne bi bila 8 puta trudna. Nadalje ne bi do poroda radila na njivi, u vrtu, u staji, već bi 8 i više sati sjedila u uredu, tonus mišića bi joj bio sasvim drugačiji, vjerojatno bi nekoliko mjeseci morala čuvati trudnoću i završila bi s porodom u bolnici. Prema tome, moja baka s današnjim vremenom nema apsolutno nikave veze.
Meni nije cilj nadmudrivanje i bjesomučno dokazivanje da sam u pravu.
Jednostavno želim dati mali doprinos protiv zastrašivanja trudnica osobito onih koje su prvi puta trudne. Žao bi mi bilo da se netko "napelja" na korak zbog kojeg će možda požaliti.
Ako se porod kod kuće uz asistenciju ikada legalizira, onda će rodilja morati ili potpisati neki dokument da je upoznata s rizicima i/ili će morati debelo platiti svu potrebnu logistiku oko mogućeg hitnog prijama u bolnicu.
ljiljana :klap:
???Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
zar mislis da zemljama u kojima je kucni porod legaliziran (dakle sve zapadne zemlje europe) zena treba nesto potpisivati o prihvacanju rizika? koliko ja znam, to nije istina.
ako u zapadnim zemljama zdravstveno osiguranje uredno placa zeni da radja doma uz babicu ili da radja u kuci za porode s babicom (gdje nema lijecnika niti operacijske dvorane), i ne moraju apsolutno nista potpisivati, zasto bi to bilo tako jednog dana kad se u hrvatskoj napokon legalizira asistirani nebolnicki porod?
a valjda zato što se upušta u nešto suludo i van pameti pa onda nek plati :ironični:.
nego protupitanje: tko snosi odgovornost kada dijete ili majka pretrpi traumu ili pak umre u bolnici?
jer i to se događa, na žalost.
meni se čini da je odgovornost podijeljena, u smislu da roditelji uvijek snose bar dio odgovornosti za svoje odluke s kojima poslije žive (npr. rodit ću u toj bolnici ili rodit ću doma),
a dio odgovornosti snosi sustav - ako mu se s povjerenjem predamo u ruke.
Kada dijete umre u toku poroda pa dogodilo se to još doma, na putu u rodilište ili u rodilištu nitko ne snosi PRAVNU odgovornost. Jednostavno ulazi u statistiku. Vlastiti primjer.
E sad odgovornost roditelja? mamma Juanita, ako nisi to doživjela, onda bih te zamolila da pišeš misleći na osjećaje onih koji jesu. Da li možeš predvidjeti takav kraj, nakon savršeno normalne trudnoće, lako zanijete, bez ginekoloških problema, kod mlade i zdrave trudnice, pet dana prije termina? Možda jedino Nostradamus.
Ali, tema o kućnim porodima nije tema o tragičnim porodima. Ionako je više od 95% ( ili još više?) poroda s divnim krajem.
... odgovornost sustava je tim veća ako te uvjerava (prisiljava) u smislu da su samo liječnici kompetentni odlučivati i
da je poželjno da odluke u potpunosti prepustimo njima.
vrlo je zanimljivo ovo što je nedavno rekla o tome dr. Robbie Davis-Floyd
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...2ID=&Show=2834
što se baka tiče, da druga su vremena.Citiraj:
(7) Autoritet i odgovornost ima zdravstveni djelatnik, ne pacijent
U skladu sa svojom hijerarhijskom strukturom, tehnokratski model daje autoritet liječnicima, institucijama i njihovom osoblju. Očiti znakovi, kao što su titule i bijele kute, ukazuju na autoritet liječnika, koji može pojačati svoj status zadržavanjem informacija za sebe te upotrebom stručnog žargona koji pacijent ne može razumjeti. Kad je liječnik autoritet, pacijentu nedostaje odgovornost. Mnogi liječnici mogu vrlo lako prezentirati opciju kao rješenje, jednostavno odbijajući raspravljati o alternativama. U ovom scenariju, za pacijenta je najjednostavnije zanemariti osobne preferencije u korist liječnikovog izbora. U porođaju, jedan od najslikovitijih primjera liječnikovog izbora je položaj za operaciju (ležeći na leđima), koji je tako popularan među liječnicima, ne zato što je fiziološki smislen, već zato što im omogućuje da prate porođaje stojećki, s otvorenim prostorom za manevriranje. Znamo jako dobro da taj položaj komplicira porođaj, ali mnogi dobri fiziološki razlozi da se ženama dozvoli rađanje u uspravnim položajima (koji uključuju bolju opskrbu djeteta krvlju i kisikom, učinkovitije tiskanje, širi otvor zdjelice) manje su važni većini liječnika nego njihova udobnost, praktičnost i status. Na Zapadu, «gore» znači dobro, a «dolje» znači loše: osoba koja je «na vrhu» ima status i moć, i rijetko se toga odriče za dobrobit rodilje i djeteta. Prepuštanje autoriteta i odgovornosti liječnicima i bolnicama je mač s dvije oštrice. Iako medicinsko osoblje ima moć davanja naredbi pacijentima, uspostavljanja institucionalnih politika i procedura, ono može biti, i često jest, smatrano odgovornim za smrtne slučajeve i ishode koje nijedan smrtnik ne bi mogao spriječiti. Porast broja tužbi protiv porodničara u prošla dva desetljeća dokazuje da su građani okrenuli ovo načelo tehnokratskog modela protiv njegovih zagovornika.
tijela i fiziologija se nisu nešto bitno promijenile, međutim danas se drugačije živi što ima svoje i dobre i loše strane.
ovo pozivanje na bake ja nekako doživljavam kao podsjetnik na ne tako daleko vrijeme (prije cca pola stoljeća)
do kojeg je porod bio van bolnica.
nije da se nisu događale tragedije, ali ako pogledaš širu sliku, što je tih niti sto godina u usporedbi sa cijelom povješću
čovječanstva...a nije da je najviše ljudi u povijesti izgubilo glavu od poroda ili na porodu.
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...2ID=&Show=1936
Citiraj:
Jedno antropološko istraživanje je pokazalo da je najvažnija razlika između suvremenih žena i njihovih plemenskih predaka u tome što plemenske kulture, i u prošlosti i danas, ne gaje nepovjerenje i strah u sposobnost ženskog tijela da se nosi s porodom te na porod gledaju kao na jedan prirodni proces. Takve kulture nikada nisu vjerovale da bi život trebao biti bez ikakve neugode i boli. Danas to nije tako; vjeruje se da moramo biti sposobni oblikovati svoju okolinu i svoj život kako bismo izbjegli bol pa čak i smrt. Strah je normalan čovjekov odgovor na nepoznato, osobito kada postoji mogućnost povrede ili smrti. Međutim, razina straha i tjeskobe koju su žene u davnini osjećale pri porodu, vjerojatno nije bila ni približno toliko velika kao ona koju su osjećale žene u prljavim i bolestima prepunim gradovima Europe od srednjega vijeka do početka industrijske revolucije. Također, prilično je izvjesno da nije bila ni nalik tjeskobi i strahu kojega imaju mnoge suvremene žene, povlaštene time što imaju udoban i siguran život, ali noseći i dalje nasljeđe prošlosti: vjeru da je porod preopasan i previše bolan da bi se izdržao bez medicinske intervencije.
Stav žene prema vlastitom tijelu i načinima na koje ono funkcionira, kao i stavovi ljudi koji ju okružuju (osobito stavovi zdravstvenih djelatnika), utjecali su na načine na koje žene danas rađaju u tolikoj mjeri da porod jako malo nalikuje prirodnom i normalnom procesu. Suvremeni pristup koji pokušava porod kontrolirati, «dirigirati» ga i ubrzavati, antiteza je pristupu koji ima povjerenje u ženu, njezino tijelo i normalan porod.
Beti, oprosti ako su te moje riječi povrijedile, nije mi bila namjera i suosjećam s tvojim gubitkom i boli...Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
život ne možemo sasvim kontrolirati i neke stvari su jednostavno neizbježne, i onda kada napravimo sve da do njih ne dođe.
i za to nitko ne treba kriviti nikoga.
kad kažem odgovornost, ne mislim krivnja, velika je razlika u tome.
a tebi želim da što prije zaliječiš rane:heart: