Možda ovisi o regiji. Od svih koje ja znam, a nisu svi Dalmatinci, to je mahom.
Možda ovisi o regiji. Od svih koje ja znam, a nisu svi Dalmatinci, to je mahom.
Kako nije dostupan? Kako je mogao biti dostupan kad je radio djecu, ima da bude dostupan i kad se treba brinuti o djeci i organizirati obiteljski život. Žalosno je da žene tako olako pristaju na smanjenje uloge oca u obitelji - mislim da je u većoj mjeri glavni razlog te minorizacije uloge oca u svakodnevnim obiteljskim i kućanskim poslovima potreba da se veliča uloga majke i daje sebi na važnosti, kako bi se stekla lažna sigurnost i izgradilo samopouzdanje koje se nije uspjelo realizirati uspjehom na drugim područjima, kao što je npr. ta zloglasna "karijera" i mogućnost da se osigura vlastita egzistencija i bez "mužjaka" (ono što mc konstantno savjetuje ženama).
i ja ne znam baš puno tih "mahom"
Ima i žena koje rade van države, apri. A to je i dalje bauk (ostavila djecu mužu, išla radit van države), aha.
ok, zena koja se brine za djecu nije vise sponozorusa, sad je sluskinja, u najboljem slucaju fizicka radnica...a kad to prestane biti onda je mrtva i ne postoji
ma super
ja bih potpisala vertex, zadnji post.
većina muškaraca koje poznam zazire čak i od ostanka nekoliko sati s malom djecom,
kamoli nekoliko dana (ili više). ni makac bez mame - dojilja, nedojilja, skroz svejedno.
ne ovisi o regiji.
Slažem se da je užasno dosadno sve to po doma. Ali, meni je bilo zatupljujuće i ispunjavti beskrajne excell tablice i pisati izvještaje, jednako, ako ne i više. Dio svakog života je i rutina i dosadne, ponavljajuće stvari. To po doma se mora odraditi jer nema alternative. Odjeća, sklonište nad glavom i hrana su materijalni oblici ljubavi, medij i sredstvo iskazivanja ljubavi. Ako to radiš s brigom, ljubavlju i željom da tvoji bližnji osjećaju da su vrijedni, važni i dobrodošli na ovaj svijet koji mi svojim radom za njih činimo ugodnim (bez skloništa, čistoće i hrane teško se osjećati dobrodošao i siguran) ja vjerujem da je to velik, važan posao i da to obitelj itekako cijeni. No mogu reći da nema veće pokore za onoga tko radi i onoga tko prima ako prima rad preko volje, sa zamjeranjem i tek toliko da se obavi.
Daedi, da živiš gdje živim ja, vidjela bi da je bar 50% obitelji sa jednim nedostupnim članom pola vremena. Češće je taj nedostupan tata, ali ako tata nema posao, onda je to mama. ( čula si za žene koje rade u Italiji 15/15? I to nisu samo starije žene).
I sve ide, i kuće su čiste i briga o djeci je u redu. Pola vremena jedan roditelj hendla sve, a pola vremena su svi zajedno, cijelo vrijeme i nadoknadi se sve. Svakakvih je situacija. No, dok je volje i ljubavi, sve se može.
I nitko ne treba biti rob nikome. Uzmeš najbolje što možeš od života i trudiš se svim silama da ti svaki trenutak bude dobar. Jer, nema ponavljanja, vrijeme ide...
pa da, tako te mame koje su uvijek uz djecu mogu biti krive za sve ono šta pođe naopako -
od neodgoja, neuspjeha u školi, itd itd ...
tate tako peru ruke jer, naravno, nisu bili tamo kad se dijete odgajalo.
kako god okreneš, mame su za nešto krive :-)
šalim se, iako u ovome možda ima istine.
zato mislim da je odgoj i podizanje djece zajednička obaveza i posao.
Ja bih isto rekla da je mahom... poprilično regionalno obojano, ali fakat poprilično. Ima dijelova zemlje koji su po nekim stvarima skroz drugačiji, sjeverozapad se poprilično razlikuje, od juga sigurno, a čini mi se i od istoka, koji su tradicionalniji po svemu - pa i po muško-ženskim podjelama. Prošli vikend sam bila na jugu i slušala u živo riječi pjesme od grupe Elemental Priroda i društvo za koje sam mislila da ono... ipak je malo pretjerivanje (izgovarala ekipa u kafiću, ali nesvjesna da je to tekst neke "purgerske reperske pjesme" koju vjerojatno nisu niti čuli), kao baza, ali ipak - rodilo se dite (za žensko)... ženskica je na to odgovorila "ajme, ma prebrutalno" (ko zna što je mislila i što si je dozvolila mislit).
Ovo nemojte muškoga uvodit u jednadžbu mi je ???? Razumijem za pomoračke brakove ili ove na naftnim platformama, koji imaju isto svoj poseban naziv i u regiji ("bijela udovica") ali ono... premda sam ful za svakakve obitelji, kako nećeš računat na postojećeg člana obitelji i ne uvodit ga u jedndažbu? To fakat ne kužim. I uopće ne govorim samo za kućanstvo-djecu - nego ono... takvo partnerstvo mi je teško zamislivo, ali nikad ne znaš što ti život sprema.
Vezano za "najteži posao na svijetu"/"najljepši posao na svijetu", to je postalo floskula po meni, koja se ponavljanjem učvrstila kao neka činjenica. Sjetim se samo Kućanica i Lynette, kako je uskočila isto u tu rolu, kad je srela nekog i ex poslovnog svijeta i ogovorila na očekivani način. Općenito mi je taj link simpa po svemu, u balansiranju svojih rola.
meda, krumpirić - eto, baš sam iz znatiželje odradila "mini anketu" po firmi (a ima popriličan broj muške populacije),
odreda su mi se nasmijali u lice kad sam ih pitala da li su ikad ostali par dana s malom djecom, bez mame.
maltene da nisu rekli da to nije njihov posao.
a možda stvarno nisu neki primjerak za generalizaciju, ko zna :-)
a to generalno znači da im žene ne rade nikakav zahtjevan posao
pod opciju 1
ili da imaju neku opciju 2, bilo koju (baku, tetu...)
I ja se pridružujem la_mami, vertex i ini.
Vi ostale da, izgleda tako, zaista živite u nekom boljem paralelnom svemiru.
Nadovezala bih se ovdje na pomikaki koja kaže da je uvijek nekako žena kriva. U ovom primjeru mislim da posredno zaista jest.
Ali žena-svekrva, dakle majka tog muškarca. Barem je u mojoj okolini mahom :mrgreen: tako, sinovi nisu imali obaveza osim škole, baš nikakvih. Još ako su imali sestru, tim više.
Tako da se to u kasnijem životu pretvorilo u "moja je obaveza samo posao".
I ja kažem da ima iznimki, ali one potvrđuju pravilo, zar ne?
Druga je stvar što bi se ti muškarci trebali moći izvući iz odgoja, ali najčešće to ne uspijevaju.
A žena se može postaviti na glavu, neće promijeniti ništa.
pa šta ne mislite da je to začarani krug koji nastavljamo (tj. reći ću nastavljaTE, jer odgovorno tvrdim da ja ne nastavljam)
djeca znaju što je mamin posao, vide
što znači da će to "saznanje" prenositi dalje :)
osim ako upoznaju vrlo "zlu" ženu i odaberu ju za suprugu 8-)
Ja mislim. Opet, "druga strana će reći" - ali i naše kćeri gledaju što je to "posvećeno majčinstvo"? Možda.... Time se definitivno perpetuiraju "rodne zabetoniranosti", po meni uopće ne nešto od Boga dano kao takvo - osim tih "banalnosti" - maternica, jajnici, penis, dojke.... ma kako sam i sama bila potpala pod "mandolinski osjećaj" u IVF-u i slala rastop srčeka na sliku jajne stanici u ovulaciji, looking back, taj domet je prolazan, i biologija nije ono što nas determinira, kao žene-muške, ni kao osobe. A props "odgoja dječaka u Hrvatskoj", ne znam je li itko od vas slušao pjesmu od "Die toten Hosen" "Frauen dieser Welt", meni užasno simpa (onako... neka "oda" svim ženama svijeta), doduše, mi smo više ono katoličko-topli talijansko-mediteranski odgojni stil, a oni su više ono, valjda, protestantski. Ima jedan stih, kao, ova pjesma nije posvećena rijetkima, stila Verone Feldbusch (neka ex starleta njemačkih prostora), i "Muttis, die ueble Machos heranzuechten" - majčicama, koje odgajaju zle mačoe, nešto u tom stilu. I jedni i drugi, curice i dječaci, moraju sudjelovat u kućanstvu i vidit modele dijeljenja poslova, po meni, inače, iz moje perspektive, jao si budućoj "zloj" nevjesti i daj Bože da naleti na neku, da parafraziram sad Hladno pivo, "domaću curu".
Sori, mislila da Beti3 govori en general za općenite jednadžbe.
Znaš kaj, ja sam došla do zaključka da se cjelokupna situacija (relativno siromaštvo, nedostatak atraktivnih radnih mjesta s prihvatljivim radnim vremenom, tradicija) lomi preko obitelji.
Pravo je pitanje što bismo činile da imamo mogućnosti... Netko je sasvim sigurno sretan doma i s metlom, krpom i kuhačom.
Da moram birati, ja bih radije odabrala plaćeni posao izvan kuće + plaćenu pomoć u kući (kao što sam i imala u nekim godinama) umjesto ostajanja doma. No, tko kaže da je to najbolji izbor za sve?
Uostalom, prije se točno znalo što je ženski posao (krpa, metla i kuhača) a što je muški posao (posao izvan kuće, a doma novine + utakmica na tv) a sad je to ipak bitno drugačije. Nadam se. Uostalom, i stručnjaci su tu temu smatrali vrijednom analize. Francuski sociolog Jean Claude Kaufmann napisao je knjigu o modernim parovima, a analizu je napravio baš na rasporedu kućanskih poslova u raznim kombinacijama. Evo, koga zanima, to je ova knjiga: http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=13966
Konkretno, moja djeca trenutno rijetko vide svog tatu doma s kuhačom, krpom i metlom (mm sve to radi kod svoje mame koja je stara i bolesna; tako nam je praktičnije, a i djeca mu često pomažu) ali znaju oni da to nisu "ženski" poslovi. Imaju ujaka koji godinama živi sam i kuha i radi sve što treba. Ne bih mogla zamisliti da odgojim sinove tako da jednog dana od svojih žena očekuju im slažu gaće u ormar jer to je ženski posao... To je jedino što možemo učiniti - odgojiti svoju djecu bez tih spolnih stereotipova.
Imaš pravo, naravno
ali dobijem rogove kad se u ovakvoj raspravi poteže argument krivice
i to naravno, od žene ženi
žene se odgajaju od malih nogu s osjećajem krivnje
a muškarce često ovako kako si napisala - posljedice znamo
krive su obe strane, oprostite - jer ni te žene i muškarce nisu odgojile samo majke, već i očevi
nesudjelovanje u odgoju također odgaja, samo u nepoželjnom smjeru
i konačno, najlakše je reći "sama si kriva" :-/
Točno tako, oboje (a i šira obitelj u kompletu) jer ja mislim da djecu više odgajamo primjerom nego riječima. Djeca ne samo da vide tatu u akciji nego i sudjeluju u akciji i doma i kod bake. Njihova pomoć odavno nije zanemariva niti je to samo "pomoć", iako još trebaju usmjeravanje, ide to u sasvim dobrom smjeru.
Potpuno se slažem s tobom. Ta svekrva je isto preuzela nečiji obrazac.
A slažem se i s Peterlin.
Nadam se da će moj sin jednog dana drugačije, ali za tu nadu potreban je jednaki angažman nas oba roditelja, a nije baš takav.
No, barem smo oslobođeni "muških i ženskih poslova".
Potpis na pomikaki i na svimbalo!
potpisujem. onog trena kad muskarac ocinstvom bude morao prihvatiti "prioritete" i morao priznati da ne moze graditi "karijeru" (barem ne tom ulaznom putanjom kako mu je krenula dok nije bio otac) i kad bude rekao sefu: sorry, ne mogu na veceru, moram doma. onda ce to biti istinska ravnopravnost koja ce se ogledati i u poslovnom svijetu (na stranu sto i sam poslovni svijet treba mijenjati). onda ce poslodavci (barem donekle) na roditelje gledati na isti nacin.
ima neka statistika, ima joj vec deset godina (pa mozda je sad i promjenjeno) i vazi za njemacku. kad se mladi par tek vjenca, podjela kucanskih poslova je negdje na pola. sto i ne zacudjuje... znam osobe koji su mladi, u paru (u hr), i tako nekako, sve je relax i spremi se, ne zive u svinjcu, ali eto, bome i on sprema rucak i to pocesto i svako svoje spremi i nema ni nekakve potrebe za velikim spremanjem, kad ionako oboje rade preko dana. kad dodje prvo dijete, njegov udio u kucanstvu se smanji na nekih 27%, kad dodje drugo dijete on potpuno zabatali kucanske poslove - na njoj ostane kuca i djeca (neovisno radi li ili ne).
u svicarskoj djeca preko podneva dolaze doma. tocno u 12h se nacrtaju kod kuce, umiru od gladi. oko 13 idu ponovno u skolu. moze zena biti nuklearna fizicarka i raditi u cernu, ali u podne rucak mora biti na stolu. toliko o izborima. naravno, spremiti rucak (sto znaci i kupovina namirnica, priprema itd.) moze i otac. samo je pitanje koliko njih to cini, a koliko ih jednostavno ode u kantinu firme jesti ili na neki poslovni rucak.
Hm, kako da to srocim :roll:? Da mi dragi ne pomaze u kuci, kuha, prostire robu, usisava pod i sto vec sve radi... I naravno cuva dijete i po danu i po noci kad mi se ide vani, valjda bi mu glavu otkinula :mrgreen:
I on to zna. I dalmatinac je. I nije ga mama tako odgojila. To valjda radi jer me voli i zeli pomoci.
Nije uspilo, opet bug :) - nema on što "tebi pomagat", kao da je to defaultno tvoje, pa je on, eto, uskočio.
Potpis na emsu, ali, i povratak nazad na ovu pikulinu Amerikanku - sve će bit bolje kad postane svima poslovno prihvatljivo da se ne može na večere i rock around the clock 24/7 zbog "obiteljskih razloga", a ono... gitarski solo rif esenencija - kad se taj networking mimo posla smanji sebe radi - i drugih interesa, negdje barem približno blizu 8-8-8, za muške i ženske.
S ovim bih se samo djelom slozila, bar u mom slucaju. puno poslova u kuci su moje ideje, a njemu su totalno nebitne. npr. slaganje kreveta, mijenjanje posteljine jednom tjedno, peglanje...i onda ne mogu reci da on to radi sebi. Kad je sam zivio bilo je dobro ako bi posteljinu promijenio jednom mjesecno (peglanje necu niti spominjati). a isto se nije ni razbolio niti nista slicno.
ja sam isto prije govorila "ne radis to meni nego sebi", ali sam onda fakat shvatila da stvarno puno toga su moje ideje i da radi zato da bi zadrzao dobar odnos sa mnom, da ja ne bi zugala, prigovarala, svadjala se. i prestala sam se...odustala od uloge zrtve da ja to radim radi moje obitelji, pocela radit ono sto ja mislim da je bitno, ali radi sebe, prestala drugima nametat sta bi oni trebali, i sve je bolje. kuca je neurednija ali smo svi puno sretniji.
Ja živim u paralelnom svemiru u kojem muškarci ravnopravno sudjeluju u brizi za djecu i kućanskim poslovima - takav je moj muž, njegova braća, i više-manje svi muškarci u obiteljima koje su nam bliske. Evo upravo promatram jedan mlađi par - na odmoru smo - imaju starije dijete i bebu i točno se vidi da dijele vrijeme i poslove na pola i među djecom jer jedan dan tata ide na plažu sa starijim djetetom a mama ostaje doma sa bebom, a drugi dan se mijenjaju, jedno čuva djecu dok drugo ide plivati pa se zamijene itd. itd. - i vidi se da im je to potpuno prirodno ponašanje. Najiskrenije sam mislila da je ovakvo ponašanje uobičajeno među mlađom generacijom, tj. da je muško nesudjelovanje u poslovima i odgoju djece ostalo u vremenu i generaciji mojih roditelja, i zapravo sam tek čitanjem po forumima shvatila da nije tako.
No, najiskrenije moram reći da u današnjem poslovnom svijetu paru koji dobije malo dijete i nije najpametnija stvar da dijele onaj dio brige koji se odvija nauštrb posla (npr. bolovanja ili odbijanje službenih puteva) - jer onda obadvoje izvise na poslu a to za egzistenciju obitelji nije baš pametno učiniti. MM i ja smo tako, pa smo bome obadvoje trpili posljedice na poslu (sreća pa radimo za državu pa nas to nije previše koštalo).
Da bar imamo dovoljno novca da to može! U protivnom - ja bih ga ubila da kaže da ne može ići; ako ja već ne mogu (jer sam dojila, bila trudna, ležala u bolnici... - pa mora on! Sviđalo mu se ili ne, jer ima tu trudnu ženu, dijete, i nema izbora. Adio! U nekom drugom krugu života on će reći da neće moći, da ja idem - ali to je preidealan svijet; mi i govorimo o tome da žene trebaju jedne olakšice i zahtjeve, muškarci druge i drugačije, a sve u istom cilju.
Npr. da dok ja ne mogu ići raditi jer imam bebu njega prvog pitaju za unapređenje - jer nama najviše u toj fazi treba. A kad se ja vratim, da i on može dobiti poštedu ili tako nešto (lupam odokativno)