Ali da nebi pomislila kako je kod mene sve sad krasno i mene više ništa ne dira, da te utješim ću ti reći da sam trenutno u nekoj glupoj fazi, kad je ubio svu živost u meni, baš zbog tog svog jadnog stava. A valjda će biti bolje
Printable View
Ali da nebi pomislila kako je kod mene sve sad krasno i mene više ništa ne dira, da te utješim ću ti reći da sam trenutno u nekoj glupoj fazi, kad je ubio svu živost u meni, baš zbog tog svog jadnog stava. A valjda će biti bolje
joj, mi se ne svađamo prečesto, naročito u zadnje vrijeme, sad smo u dobroj nekoj fazi :D
al kad smo se znali posvađati, kad onako izgubiš glavu i živce, svašta smo si znali izgovoriti jedan drugome u totalnom bijesnilu. i to čak više ja nego on. nije to dobro. s jedne strane imaš neki filing da možeš puknut do kraja i sve izgovoriti i da će sve sjesti na svoje mjesto i da onaj kome su riječi upućene zna da tako ne misliš (iako biraš one koje će ga najviše u tom trenu povrijediti), al ipak treba osvijestiti da treba paziti što i u najvećoj ljutnji i najvećem bijesu izgovaraš. riječi ubijaju isto.
Onda je moj mrtavQuote:
Originally Posted by cvijeta73
Ja u najvećem bijesu to nisam njemu nikada izgovorila.
Mene je mm uspješno riješio agresivnosti na riječima koju sam donijela iz roditeljskog doma. I bolje mi je ovako.
Ništa nije radio, ali mi nakon prvog puta nije vratio istom mjerom. NIKADA više mi nije palo na pamet to ponoviti.
Oh, ali misliš.Quote:
Originally Posted by cvijeta73
Da ne misliš, ne bi bile rečene.
Pa nismo djeca.
Imamo neku samokontrolu, zar ne?
Odnosno, čak i da ne misliš zaistač, biraš riječi da povrijediš. To je očit znak samokontrole, samo obrnuto.
Ovo, što je njoj rečeno, mišljeno je i izreklo se.
NE radi se što konkretno izgovoriš, radi se o tome da bodeš tamo gdje znaš da drugu osobu najviše boli. To ne treba biti ništa vulgarno ni prostačko. Dovoljno je reći da si debela. Kraj priče.Quote:
Originally Posted by lavko
A s druge strane probaj razmisliti da li ti nešto radiš što njega boli? Možda ga boli ako nemaš povjerenja da mu prepustiš dijete. MM bi bio jako osjetljiv na to. I na još neke stvari (nebitno). Želim reći - jako dobro znam kako bih ga mogla povrijediti, a i on mene. ALi ne želim. Želim živjeti u miru i biti zadovoljna, a on isto. Ide mi na živce njegova inertnost, ali sam sigurna da njemu barem isto toliko ide na živce moja hiperaktivnost. S godinama smo se naučili tolerirati i kao Pollyanna gledati u tome dobru stranu. Gledam djecu i točno se na njima vidi kako uče od nas. Moram reći da su (za sada) dosta dobro ispali. Ne trudimo se odgajati ih, trudimo se više živjeti tako da nam svima bude dobro. Kod nas je to dalo rezultate. Ima stvari koje me i dalje smetaju, ali bratemili, s manama se može živjeti. Ali ako ljudi imaju sistemske greške - bjež od toga!
Ja se slazem s Evelinom i poznajuci lavko ovako preko foruma ona radi jako puno na sebi.
Njega neka bude sram. Sta bi se dogodilo da mu uzmes tablet i stavis sa strane i zamolis ga da ga ne uzima npr. narednih 2 sata?
oko mene je toliko losih brakova ma prave ekonomske zajednice nista vise i to je bezveze :/
pa zivot je jedan i jednom se zivi.
Kod nas kao i u Cvijete. Ne svadjamo se precesto. Ali kad se svadjamo, ja cesce izgubim zivce i znam svasta reci... on se vise zatvori i suti i mogao bi sutjeti danima... al ja ne mogu zivjeti u sutnji... tako da pola sata nakon svadje sve zaboravim i nastojim pomirit.
Al ne mora uvreda bit samo nesto grubo receno u afektu... meni bi puno veca uvreda i pritisak bili da md mislim da sam ja losa majka i da znam da me kriticki promatra. To sto se tu i tamo posvadjamo da se sve ori, mi nije prebitno.
lavko, rekla si da mu se sve češće omakne psovka, šiz, uvreda.
Rekla si i da si mu "dala do znanja" da tako više ne može.
Kako si to "dala do znanja"?
Hoću reći, vidljivo je iz aviona, to nije bilo dosta.
Glupo mi je davati filmske prijedloge kako nekom vratiti milo za drago, pa nismo idioti.
Ali u tim trenucima, mene ponekad opere pasivna agresija.
Recimo, već se vidim kako, u slučajevima neophodne komunikacije, ostavljam poruke po stanu sa potpisom "jebena glupača".
Ili kako se, prilikom nekog predstavljanja, rukujem s nekim i govorim "drago mi je da sam Vas upoznala, ja sam jebena glupača".
Ili, ako zvoni telefon, predstavljam se kao "stan gospodina x i jebene glupače".
I tako apsolutno svaki put u bilo kojoj situaciji.
:alexis:
Samo, kaj je...to vraćanje milog za drago i sitne provokacije, to je imaginacija, to je bedastoća, koju u bijesu zamišljaš kako bi ti "sjelo" da se vrati...
ali to nije poanta.
Tog ne smije biti.
To će tvoja kćer jednog dana možda birati kod muškarca.
To će joj biti normalno.
I zato to ne smije postojati.
To je jedino, baš jedino, što bih ja takvoj osobi rekla. Ako tada ne shvati koliko griješi, nikad neće.
Evelina, meni niti u ludilu ne bi na pamet pao takav pasivno agresivni teror.
To mi je 10x gore nego u afektu izreceno :" jebena glupaca".
Pa lijepo kažem, to je imaginacija.
To je ono što bih zamišljala, ne stvarno učinila.
Kao što ne bih ni u kakvom afektu tako nešto svom partneru izjavila.
Niti naknadno opravdavala taj afekt.
Afekt je često opravdanje za bezobzirnost.
A prečesto opravdanje za bezmudost.
Ako misliš da ti je žena jebeni idiot, onda to misliš i bar onda stani iza toga, a ne prikrivaj to "afektom".
Afekt je za slabiće.
U nekim momentima i ja sam za muza mislila da je ( tj. da se ponasa ko ) jebeni idijot.
U nekim drugim da je Supermen.
Nekako mislim da je presudno to da ne mislim da je za stalno jebeni idijot.
:lool:
kako rekoh, slažem se da treba paziti na riječi.
al, eto, priznajem, u više navrata sam mu rekla da je hebeni idiotski kreten. možda baš tim riječima. a možda i gorim.
isto.Quote:
Al ne mora uvreda bit samo nesto grubo receno u afektu... meni bi puno veca uvreda i pritisak bili da md mislim da sam ja losa majka i da znam da me kriticki promatra.
iako, ponavljam, ne treba ni te uvrede olako shvaćati.
Postoji razlika između "mislim da si jebeni idiot" i "mislim da se sada ponašaš kao jebeni idiot i molim te, prestani".
Moj muž nikada, nikada, ali baš nikada ne bi prešao preko ovog prvog.
Imali mi šestoro djece i koliko god hoćeš godina iza sebe.
Ne bih ni ja.
Osim u slučaju da mi, onako kako je junački izjavio uvredu, junački dođe, prijeđe preko svih svojih, oh, tako opravdavajućih i samopodrazumijevajućih, osobina ličnosti poput "zatvorenosti" i "teške emocionalne dostupnosti" i ispriča se.
Tad bi eventualno mogli razgovarati.
O podjeli imovine.
:mrgreen:
Ne, šalim se. Šala, šala.
Hoću reći da, čak i da jest afekt (uzmimo u obzir da su ljudi različiti), morao bi biti čovjek koji može i zna kako to povući, anulirati.
I nikad, nikad si to više ne dozvoliti.
Vi ste svi nešto uvredljivi. Kad bi mi tako dizali nos zbog nekoliko uvredica, psovki, hebenih idiota i seljačina, seoskih budaletina, kretena bez kontrole...ne bi nikad ni pričali. Ja mislim da je to zdravo za vezu. Kažeš što misliš, ne držiš ništa u sebi jer to nije zdravo i super. Nema onih pritajenih ružnih osjećaja, glasan si u tim svojim emocijama i sve ok. Ali treba biti isto tako glasan u emocijama i kad su one pozitivne stvari u pitanju. Znači kad se mrzimo, mrzimo se do kraja a kad se volimo ludilo nam je. Pa ja nekako mislim da je problem kad se samo mrzimo.
Eto, baš to velim.Quote:
Originally Posted by Trina
On je to mislio.
Zašto je odabrao ženu za koju misli da je jebena glupača?
To ne znamo.
Enivej, to je možda zdravo za tvoju vezu, jer ste očito na isto nasađeni i to je vama okej, i to vama tako funkcionira.
Sve pet.
Očito ona nije takva i to joj ne sjeda.
Ne želi da se s njom tako razgovara.
Zašto i bi?
po meni nije najbitnija uvreda ko uvreda, nego u kakvoj atmosferi inace zivite, iz dana u dan. I ja sam mom znala (i znam) reci svasta, ali ne zbog ovakvih stvari kao kod lavko (samo zato sto nesto nije napravio kako sam ja htjela), i preko toga se predje ako je to stvarno ponekad i u afektu, ono svadja, poviseni tonovi, svi zajapureni, to se nekako da razumjeti.
:)Quote:
Originally Posted by sirius
Joj kako si ovo pametno sročila.
Bila sam kod psihologice. Savjetovala mi je da ga sad pustim i da komuniciramo samo osnovno do idućeg tjedna koliko god bilo teško. On treba inače vremena da se ohladi, mene puno brže prodje. Ta uvreda i nije tako strašna da se nije složila na sve ostalo-debela sam mu, kvoca non stop, pa ne bi pomagao, ne bi se uključio..ali kaze moja psih da on nikada neće ni biti drugačiji roditelj, i da će više dozivljavati dijete kad poraste. Na meni he da se pomirim s tim da nećemo očito nas troje šetati držeći se za ruke uz zalazak sunca. On je koncentriran na posao, zaradu..ja na odnose.
I dodatno je iziritiran mojim višegodišnjim dramama, razgovorima, raspravama, slomovima..tako da sad nasam sspomen razgovora ima alergiju. Da li je to u redu? Ne znam. Ali vidim i ja da nema živaca više. Njemu je u bekom trenutku puklo.
On je dobar čovjek. Samo je iza nas puno drame.
Pa iseli onda to kazalište iz svoje kuće i iz svoje glave. Očito nije donijelo ništa dobro.Quote:
Originally Posted by lavko
Istina. I ugrizem se za jezik da mu ne izgovorim prvo (radi uvrede) ili drugo (da se ne umisli).Quote:
Originally Posted by sirius
Pratim temu, ne znam šta bih rekla. Mislim, da, sa jedne strane razumem ja to, posao, zarada, ovo, ono. Ali koliko se sećam i ti si zaposlena?Quote:
Originally Posted by lavko
Neka je njemu dopušteno da pukne totalno psihički, ali veš i suđe je valjda u stanju da raskloni i u najvećem nervnom rastrojstvu, a i brisanje prašine recimo i bacanje smeća ne deluju kao grozno težak zadatak...Da MM preleži ceo vikend, ja bih valjda zvala Hitnu jer bi znala da mu je ozbiljno loše...
Ne znam, neke stvari u životu ne možeš okačiti u orman da čekaju bolja vremena. Obične životne obaveze se moraju raditi stalno, a ni dete nije Tamagoči, da se može isključiti po potrebi.
Ali, da, i ja bih rekla da se sve svodi na to da li se tebi ta perspektiva sviđa ili ne...
Pa i Trina je opisala bas kako je tebi psihologica rekla. On je takav tip roditelja. Prihvati to ili nemoj. Ali mi se cini da je problem kod tebe, ne kod njega.Quote:
Originally Posted by lavko
E sad, ne pratim bas tvoje postove, vidim da se spominje neka tezina, tj. kg. Jesi mozda na dijeti? Kad sam ja bila na dijeti bila sam grozna psihicki, jadna, zivcana, sve mi je smetalo.
Da. Problem je u meni što mi je teško to prihvatiti. Nemamo isti pogled na roditeljstvo. Ni pristup.
Bingo!Quote:
Originally Posted by Deaedi
Ja ne mislim da probleme treba rješavati nego da ih treba riješiti. Ili presjeći. Ove stalne drame imala sam u svom roditeljskom domu i dosta mi je bilo za sva vremena. Ali definitivno me od drame izliječio mm koji mi je pokazao da može i drugačije, a ja sqm bila voljna to isprobati.
od kada forum dopušta riječ jebeno?
a ne da ****8-) (h--i---pp)
Da, kad bi se to moglo tako. Lavko se super nosi sa svojim kazalistima u glavi. A on, nek napravi kompromis, nek pokaze da mu je stalo, zato jer je tebi to vazno. I nek baci tablet na neko vrijeme u ladicu :-/Quote:
Originally Posted by Peterlin
Jasno je to meni. Ali imam traume iz mladosti kad je u pitanju kućno kazalište. I nikad to ne bih priuštila svojoj djeci. Oni će imati neke druge traume iz svog djetinjstva. Nitko nije cijepljen protiv toga. To je život. Ponavljam, jer je ovo topic o izazovima roditeljstva, da treba dati sve od sebe da nam svakodnevni život bude baš takav kakav bi poželjela svojem djetetu. Pa kad već mora biti kazalište, zašto ne bi glumili da smo bolji nego mislimo da jesmo?Quote:
Originally Posted by cvijeta73
Ja sam uvijek bila sklona drami ali kako redovito idem na terapiju, dramu drzim dost za sebe. U stresnim situacijama drama malo eskalira. Zapravo tu ja imam sistemsku grešku i prije se nisam znala nositi s njom. Otkad je doslo dijete skulirala sam se i.idem redovito kod psih jer ne bi bilo dobro da sve pustim van.
Moj muz je bio uz mene cijelo vrijeme. Dozlogrdilo mu je kad je najmanje trebalo-kad smo dobili dijete. I tu me razočarao jer nije mogao prijeći preko trudnoće i psihoze. Kao da još to drži u sebi. I svaka rasprava kod njega izaziva odbojnost jer smo imali puno previse rasprava.
ja sam.mu zahvalila na svoj podrsci i ponovila mu to vise puta al taj neki prag smo presli.
jebeno dobroQuote:
Originally Posted by aleksandra70vanja
Lavko..ovaj post me podsjeca na mene. Mi smo imali jedan gadan period u trajanju citavih 5 godina, gdje je mene MM ubijao u pojam sa svojim vjecitim kenjanjem oko jedne odredjene teme, crnjakom i slicnim. (Prestao je ventilirati na taj nacin, kad mi je u zaru borbe rekao da se krecemo prema razvodu, a ja sam njemu na to rekla da sam vec downloadala zahtjev za razvod, pa se stiltao.)Quote:
Originally Posted by lavko
Tih 5 stresnih godina je mene dosta psihicki ostetilo i sada sam psihicki slabija i na ostalim podrucjima, teze podnosim stres, a da mi ponovo pocne tako kako je ventilirao tih 5 godina, ma ne znam...mislim da bi fizicki krenula na njega. Defintivno bi mi se zacrnilo pred ocima, to bi me totalno dovelo do ludila. I do razvoda. Nikad, ali NIKAD vise ne zalim tako zivjeti.
On se skulirao prije nekih 1,5-2 godine (ovak otprilike). Imamo pojedinacne epizodice gdje zapadne u taj stari odvratni modus operadni, zakacimo se, ali prodje - rijetko je. I zato podnosljivo.
Zelim reci, da mozda i tvoj M nekako tako gleda na taj period kada ti ti imala tu svoju "sistematsku gresku", pa je on bio uz tebe. Mozda ga je to vrijeme toliko istraumatiziralo da ne moze vise ni primirisati drami i kazalistu, dugotrajnim razgovorima i slicnom, a da ne dobije siz i da instantno ne zapadne u ludilo. I onda on lici na parni lonac, a ti jos potpaljujes vatru tranciranjem necega i nekom dramom. Beznadezno...
Mislim da bi mozda trebala promijeniti pristup tvom muzu i odabrati neki gdje se koristi vrlo malo rijeci:). Da prostis, iz svakog kretena se da izvuci nesto, samo treba naci nacin.
Mozes probati izvuci iz njega nesto, ili dici ruke od vas.
Ja znam i kako se iz mog mogu izvuci cuda, ali to onda nisam ja.
Ja bi trebala biti malo manje cvrsta, njezna i mila, komunicirati cvrkutavim umilim glasicem, pa dragi, pa ljubavi, pa molim te mozes li...joj micek, da nisi mozda zaboravio....vec 2 dana spremit kuhinji...cvrk...cvrk, ajd jel bi mozda mogao? Ja cu ti pomoci ustati sa kauca! Cmok, cmok! Pa cu se onda u izvlacenju s kauca, srusiti na njega, pa malo strastvenog mazenja kad smo vec u horizontali....
I tako slicno za svaku stvar.
Al ja sam tip koji ce reci: Dobro do kad ce ta kuhinja smrditi?! Nemam taj talent da mogu cvrkutat kad me ulovi zivac. Inace nisam cvrkutava. Na moju zalost.
Imam jednu cvrkutavu prijateljicu. Kaj je ta napravila od svog muza??!! Cuda! (Da, napravila! :))
A za "jebenu glupacu" bi rekla da je ruzno, nepotrebno i jako uvredljivo. Nakon sto bi mu vratila uvredu sa 2-3 druge, sutila bi mu najmanje 3 dana, dok ne svarim. I koristila bi malcice pasivnu agresiju, cisto da mu dogadjaj dobro ostane u sjecanju i da razmisli drugi puta da li me zeli uvrijediti.
Ali nije bas neko svjetsko cudo.
joj Uh-puh
u pravu si milion posto
koja zna zacrvrkutati
pomaziti se, uvjeriti ga da je on jedan, jedini neponovljivi...
ima sve
od kretena napravi plastelin kog oblikuje kako hoće
samo to treba znati
ili htjeti
E sad mi je lakše. Do sad sam mislila da partneri svih forumašica skoro pa kakaju roze ruže:lol: i nije mi bilo jasno kaj to s nama doma ne štima. A kad vidim da i kod cvijete zna biti paljba, da trina koja ima četvero djece (u mojoj glavi je ideja da sve mora biti savršeno ako se par odlučio na četvero djece) uredno odrađuje fajtove doma, e sad znam da smo normalni. :psiholog:
Lavko, i ja mislim da ga ne možeš mijenjati. Sjedni sama sa sobom i vidi možeš li ga takvog prihvatiti ili ne, želiš li većinu stvari oko djeteta odrađivati sama ili ne.
I sigurna sam da je on sam sebi idealan tata i da se ni jedan otac ne bavi djetetom više od njega:mrgreen: Imam točno takvog doma. Čini mi se da sam negdje već i napisala da je on šlampavi OKPovac, a ja lijeni perfekcionist:cupakosu:
Baš je ovako kako uh-puh kaže..da ga gladim peruskom i cvrkucem, dobila bi sve. A ja sam nježna ko slon. I taktucna isto tako. I ne mogu ne sjest i raščistiti probleme. Ali realno ja više nemam tu mogućnost s njim. Kaže moja psih: iduće dvije godine samo cendrajte..
Ja sad moram naći način da prihvatim što moram, promijenim što mogu.
I izdržim ovu šutnju sada jer mislim da ću dobiti čir koliko me to pati.
Uh- puh potpis.
A moram se zgražati na rječnik pojedinih parova.
Nije mi novo, znam da su si mnogi na "pas mater" ali ne mogu, jednostavno ne mogu shvatiti da netko svom partneru kaže uvrede, psovke kakve tu čitam.
25 godina sam s mužem.
Prošli smo i prolazimo svašta, ali nikad, ni u kakvoj svađi, bijesu... mi jedan drugome ne psujemo i ne vrijeđamo.
Nikad!
Ja si to ne mogu zamisliti.
Kako da ja njemu opsujem mater ili on meni?!?
Gdje je granica? Gdje je uzajamno poštivanje?
Svađa i ljutnja nije opravdanje za takvo ponašanje, a ni komentari o izgledu.
Svi ćemo posijedit, ostarit, udebljat se, izgubit zube...
To nije razlog za uvrede.
Ni predbacivanje.
Meni moj muž nikad nije komentirao izgled na ružan način.
Čak ni onda kad ja kažem da sam debela, on zna reći:" ma nisi, ta žena mora imati obline"
I ja znam da on tako misli.
I meni je to super.
Jer čak i onda kad stvarno izgledam loše, on mi pomogne da se ne osjećam loše .
Lavko ja ne ih rekla da je jedininqcin da to trebas prihvatit, sutit. Bit netko tko ti nisi
postojei drugi izbori sta ne?
ja.nisam toliko protiv "drame" kod nas se ori i gori kad je svadja izbacimo to i za pol sata ko da njstq nije bilo.
puno je i do temperamenta supruznika :-)
Pa sutiti ne mogu, to onda nije zdrav odnos. Ali moram biti smirena u razgovoru, jer sve ostalo nas vodi u kaos.
Nije ideja da šutiš nego da u puno manje riječi kažeš šta te muči.