Printable View
Trenutno me zabavlja E. Kishon - Šalu na stranu
zapravo ne znam bas jesam li pametna sto me zabavlja u ovim ratnim tenzijama citanje o zarobljenistvu, logoru, ljudskoj patnji prouzrocenoj ratom, mrznji i svemu tome, ali on je takav da pisuci i o tome moze zabaviti čitatelja..
Ceka me Elizabet Strout i Oh, William, jedva čekam da je uzmem jer su mi i Olive K. oba dijela i Amy & Isabelle bile pi guštu.
Oh William je treća knjiga u trilogiji, nakon My name is Lucy Barton i Anything is possible. Vjerojatno se može čitati zasebno, ali vjerujem da je bolja nakon prve dvije (ili barem Lucy Barton)
David Grossman, Kad je Nina znala
Nevjerovatna, ali stvarno nevjerovatna životna priča Židovke rođene u Hrvatskoj, pročitala sam je u dahu. Što god bih napisala o njoj, bio bi spoiler, no koga zanima više, može pročitati na gornjem linku. Kad sam je posudila, nisam imala pojma što uzimam, doslovno sam je pokupila s police zbog autora, tek mi je kasnije opala vilica kako sam ulazila u priču. Preporuka!
Sàša Stanišić Porijeklo Od Ferantičine tetralogije do Stanišića nije bilo knjige koja me toliko obuzela. Bilo je u međuvremenu dobrih, čak izvrsnih knjiga, ali čim sam zatvorila Porijeklo dobila sam nedloživ nagon da počnem čitati iznova. Dovršila sam ju dva puta. Jurana je već pisala o svojim dojmovima, sve njeno potpisujem. Mogu samo dodati da Stanišić piše čudesno i toplo, o temama koje su bitne i meni bliske.
Paolo Cognetti - Divlji dječak
Isti motivi kao u Osam planina i Nikad na vrhu, Cognetti stalno priča istu priču. Ali, meni, eto, paše.
Kate Quinn: Aliceina mreža
https://znanje.hr/product/aliceina-mreza/273796
Upravo odustajem na 100. i nekoj stranici od Pavle Horakove i njezine Teorije čudnovatosti.
Iako mi je potpuno jasno da je knjiga kvalitetna. No, meni taj tip književnosti ne odgovara, previše mi je, na isti način kako mi je Želimir Periš bio previše. Par stranica prije imate odličan osvrt tanje_b koja je bila oduševljena.
Pročitala i Nizozemsku kuću Ann Patchett.
Klasični američki obiteljski roman ispričan kroz prizmu prekrasne kuće u kojoj je živio glavni lik u djetinjstvu, sve dok majka nije jednog dana otišla, a otac se uskoro ponovno oženio.
Uistinu ništa ekstra, ali tip romana koji je odličan za laganini čitanje na godišnjem.
Procitala Zivot i sudbina. Tko je tko, i tko je kome tko, sam pohvatala tek na 500-oj strani, i to uz malu pomoc obiteljskog stabla koje sam pronasla na netu :lool: Poslije toga mi je bio pravi uzitak citat knjigu. Osim sto je, u nekom trenutku, uz razvoj situacije u svijetu, postala previse aktualna :/
Procitala sam napokon i "Iz Velebitskog dnevnika" - to mi je isto knjiga po gustu. Posebno mi je drag dio u kojem trazi cvijece po Velebitu. To sam ispricala djeci, i bas jucer (valjda dva mjeseca nakon sto sam im ispricala) mi je 5-godisnjak navalio da mu pricam o onom barbi sto trazi cvijece po planini :)
A meni je skroz jasno da nekome taj tip književnosti ne odgovara :mrgreen: radnja je minimalistička, a puno njezinih asocijacija i razmišljanja. Na mahove je i meni smetao taj nedostatak prave fabule, ali knjiga me u cjelini ipak oduševila.Citiraj:
chesil prvotno napisa
Ne stižem ovih dana puno čitati... a i tada je to većinom stručna literatura ili neke knjige koje ne ispadnu baš najbolje, pa ih nemam potrebu ni završiti ni opisivati :mrgreen:
Ipak, pročitala sam nedavno knjigu za koju imam preporuke (jedino nisam sigurna da je se treba čitati baš sada jer priča o boli, a boli imamo oko sebe napretek ovih dana): Godina magičnog razmišljanja - Joan Didion https://fraktura.hr/godina-magicnog-razmisljanja.html
Iako je ova knjiga intimni zapis, dirljiva ispovijest o četrdesetogodišnjem životu s cijenjenim književnikom Johnom Gregoryjem Dunnom, pripovijest o boli s kojom je suočena nakon njegove iznenadne smrti, to je i izuzetna priča o sveprožimajućoj ljubavi koja nadilazi granicu smrti. Kroz cijelu knjigu se također "valja" mogućnost još jedne nezamislive tragedije koja bi se mogla dogoditi, što knjizi dodaje i još jednu notu neizrecivog (o čemu piše u novoj knjizi, ali mislim da za nju trenutno nemam snage).
Oda o tome kako se suočiti s najtežim stvarima u životu.
A ostala sam "dužna" i osvrt na knjigu Linn Ulman - Nemirni:https://www.ljevak.hr/knjizevnost/25477-nemirni.html
Elegična knjiga koja priču gradi na fragmentima, reminiscencijama, natruhama događaja... koja snagu crpi iz osjećaja, zamišljaja, nadanja i snova... koju priča dijete koje je odraslo sa stalnom čežnjom i za ocem i za majkom i koje je tu priču ispričalo kao već odrasla osoba, a opet krhka i čeznutljiva poput djeteta. Priča o tome kako su veliki umjetnici često sebični, kako si poslože život u kojem netko "servisira" svakodnevicu da bi oni mogli stvarati... ("Kad je djevojčica bila nekoliko tjedana stara, otac je odlučio da će majka prestati dojiti, spremiti dojke u bluzu, vratiti se njemu, tako da njih dvoje mogu otputovati u Rim: ili "Ingrid, njegova zadnja žena, bila je praktična osoba, zato ju je volio najviše od svih. I tugovao za njom kad je umrla. Toliko beskrajno tugovao da je i sam htio umrijeti.")
Priča o majkama koje žele i dijete i karijeru i rastrgane su između... majkama koje su simbol žudnje i ljepote i to ih uvelike određuje ("Majci je važno kako stvari izgledaju na van. Kako ona izgleda. Kako sve oko nje izgleda. Njezino se postojanje bazira na tome kako izgleda."). Priča o ocu, velikom redatelju, koji ima 48 godina kad se spisateljica rađa (a kasnije ona piše ovu knjigu u tim istim godinama) dok njena majka, glumica i očeva muza u to vrijeme, ima 27. Otac ima ukupno devetero djece sa šest žena :-)( "Ja sam cijelog života bio kolosalno zainteresiran za žene. "). Majku spisateljice nije nikad oženio, pet drugih žena je.
To je i priča o starosti, o propadanju, o demenciji, o 17 minuta kašnjenja koji alarmantno zvone kroz knjigu ("Smrt je počela onda kad je zakasnio 17 minuta.")
Fascinantno je čitati opise njihovih života, načine na koje su si svi posložili bivanje uz Bergmana, u kojem se svi povinuju njegovim pravilima (koja su me često beskrajno živcirala i stalno sam se pitala zašto to svi rade). Npr. svakog ljeta bi se sastajali na otoku na kojem je bilo imanje da proslave njegov rođendan, sva njegova djeca bi bila pozvana na raskošnu večeru...on NE bi bio prisutan na toj večeri, tek bi nakratko svratio poslije... nastalo bi grozničavo pospremanje prije nego što bi došao, na stolu nisu smjele stajati čaše i boce ni prljavo suđe u sudoperu (i inače je sve trebalo biti čisto i točno po redu i pravilima). Kašnjenje, ikad, igdje, je bilo nedopustivo ( a ni "ranjenje" mu nije bilo drago - "Doći prekasno samo je malo gore od doći prerano.", kaže). Na jednom mjestu spisateljica piše: "Otac je imao devetero djece, ali niti jedno od djece nisu prozvani muzama, djeca su bila prepreka kreativnom radu, to su smatrale i njigove majke i njihov otac. Majke su bile te koje su preuzele odgovornost kada bi se otac izgubio iz vida."
I onda se pola knjige pitam zašto su takvi. A spisateljica kaže:"Moj je otac posjedovao tu rijetku osobinu da se drugi osjećaju kao da su mu jedini važni. Da se osjećaju da ih vidi, čuje, da su odabrani. Uhvatio bi te za ruku i rekao pođi sa mnom" i na kratki, ili dugi trenutak, možda bi pomislio da si prva osoba kojoj je to rekao. Ti i on protiv svijeta. "
Možda. Tko bi znao.
Ako volite priče u kojima vjetar šumi niz plaže švedskog otoka na kojemu fascinantni starac, kralj imanja i svih ljudi na njemu, sluša Wagnera i čita knjige u kojima crnim flomasterom podvlači ono što mu se čini važno i piše po marginama (a kasnije i po zidu i namještaju), onda je ovo knjiga za vas.
Pročitala i ja "Godine" Annie Ernaux. Već se pisalo o toj knjizi na ovoj temi, pa se ne bih ponavljala - reći ću samo da sam oduševljena autoričinim pristupom, načinom pisanja gdje prvim licem množine i neodređenim oblicima postiže određenu distancu, a pred čitateljem se stvara dojam kao da gleda dokumentarac o 20. stoljeću. Uz minimalno pisanja o sebi - a ipak je naznačeno dovoljno da se može predočiti i njezina osobna povijest, ali i povijest druge polovice 20. stoljeća. Brojne rečenice zvuče kao aforizmi, prepisala bih ih negdje, kad ih ne bi bilo tako puno. Ovdje ću ipak zabilježiti jednu koja, u današnje vrijeme, zvuči osobito zlokobno (imajmo na umu da je knjiga napisana 2008.!):
Citiraj:
Sitan, leden i nedokučivo ambiciozan čovjek po prezimenu koje je barem bilo lako izgovoriti, Putin, zamijenio je pijanduru Jeljcina i obećavao je da će "Čečence tamaniti i po zahodima". Rusija viješ nije budila ni nadu ni strah, samo trajnu tugu. Povukla nam se iz mađte - koju su pak Amerikanci zaposjeli protiv naše volje, poput divovska stabla čija se krošnja nadvila nad cijelim svijetom.
Čekaju me na ormariću "Godine"... sad ću se požuriti da dođu na red. Hvala Tanja.
Mene su Godine oduševile! Dobro kažeš, tanja, baš kao dokumentarac o 20. stoljeću, precizno kolektivno i osobno sjećanje.
Ja sam pročitala ovdje spominjanju Ronney., Divni svijete, gdje si. Odlicna je. Pročitala sam i prethodna dva romana, ovaj mi je najbolji.
Jako su mi bliski njeni likovi, a nisam milenijalka :mrgreen:
Njeni likovi su željni bliskosti, intime, ljubavi. Ne žele živjeti životom svojih roditelja, no u svojim drugačijim životima, s nekim vlastitim ograničenjima, opet teško pronalaze sreću.
Nije ovo roman samo o potrazi za ljubavi, roman obiluje razgovorima i razmišljanjima o ekonomiji, politici, umjetnosti, društvu općenito.
Znam da Sally Rooney mnogi ljubitelji književnosti ne vole pretjerano, no moj dojam o njoj i njenom pisanju je više nego dobar.
Vjerujem da je puno sebe prenijela u svoje likove- i ne samo to što je jedna od glavnih junakinja spisateljica.
Potaknuta najnovijim događajima u Zagrebu, sjetila sam se knjige koju sam pročitala pred kraj prošle godine, čini mi se da nisam ovdje pisala o njoj.
Selja Ahava: Stvari koje padaju s neba
Mislim da ne trebam posebno objašnjavati zašto sam se sjetila baš te knjige :mrgreen:
Uglavnom, tu knjigu bi se moglo propisivati kao biblioterapiju svima koji su pod stresom od ovakvih i sličnih događaja. Nevjerojatno smirenim tonom piše o životnim traumama. A osobito me se dojmila ova rečenica:
Citiraj:
Jučer sam navršila 54 godine. Stajala sam u dvorištu i gledala ispaljene rakete za vatromet koje mi je kupio brat, ali nisam se znala radovati. Što će se dogoditi iduće godine? Toliko toga se može dogoditi u godinu dana. Nisam sigurna želim li uopće da se nešto dogodi.
Mm mi je rekao da mi je narucio Jutarnju zvijezdu od Knausgaarda, bas se veselim! Trebala bi je dobiti iduci tjedan :)
Malo sam se odvikla od papira, bit ce mi cudno sto ne mogu citati u mraku :lool:
Jurana poslušala sam te, vratila sam jeCitiraj:
Jurana prvotno napisa
ali nisma uzela prvu ej rje nije bilo
čitam Ezan Ivane Šojat
potpuno me očarao već na samom početku!
Marie Aubert: Odrasli ljudi
Psihološki odlično motiviran nedugačak roman o obiteljskim odnosima, prije svega između dvije sestre, ali tu se provlači i pitanje sazrijevanja, majčinstva, odnosa prema partnerima i djeci. Jako, jako dobro, a ležerno napisano, lako se čita i naoko roman ne nosi neku posebnu težinu. A puno toga je rečeno. Svakako preporučujem!
Jutros me rastužila vijest da je umro Igor Mandić :(
Baš je bio interesantan lik, odlično je pisao, nije se nikad bojao reći što misli ma koliko to nepopularno bilo. Jadna njegova Slavica, šta je ona sve proživjela :-/
Jonas Hassen Khemiri: Zovem svoju braću
Ovo je vrlo kratak roman koji govori o imigraciji i uklapanju, konkretno osoba arapskog podrijetla u švedsko društvo. Pripovijeda jedan dan lika Amora koji se kreće Stockholmom dan nakon terorističkog napada. Iako se od djetinjstva isticao samo radom i samodisciplinom, osjeća se vrlo neugodno i nesigurno jer je sve prepuno policije koja ga drugačije gleda zbog boje kose i kože. Obuzima ga tjeskoba pa ponekad i krivo tumači postupke ljudi oko sebe. Roman završava pismom koje je pisac uputio švedskoj ministrici (pravosuđa?) nakon što nije htjela priznati da policija ima predrasude prema svojim sugrađanima drugačijeg izgleda/podrijetla.
Ovu knjigu sam pročitala iz 2 razloga:
- prvog, što mi je poklonjena
- drugog, da mogu nešto napisati na ovoj temi jer su sve druge knjige koje sam pročitala u zadnje vrijeme još neprevedene na hrvatski pa mi se ne čini smislenim ovdje ih prikazivati
Jurana, smisleno je, piši o svima :)
Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu
Sh. Jackson je poznata kao autorica romana Haunting of the Hill House, koji se smatra klasikom horora, vrhuncem književnosti o proganjanim kućama, a kažu da je to zato što se sve što se događa, događa povezano s psihološkim stanjima likova pa uvijek ostaje dilema je li se nešto stvarno dogodilo ili je to samo doživio lik, a nije zapravo stvarno.
Takav je i ovaj roman, više puta sam se pitala događa li se sad zaista nešto ili je sve u glavi lika. Pripovjedačica je, osim što je nepouzdana, vrlo i osebujna. Iako ima 18 godina, imate dojam da slušate dječji glas, a jezik je jednostavan i pročišćen od svih viškova. Ovaj roman nije horor, nego psihološki roman, i prikazana su vrlo uvjerljivo pomaknuta stanja ljudskog uma. Knjiga me je ostavila s dosta pitanja pa sam nekoliko sati nakon čitanja tražila odgovore po internetu i jako mi se sviđa kako je izvedena ta nedorečenost.
Osim psihičkih stanja/poremećaja likova, druga važna tema u romanu je nesnošljivost prema drugačijima, a meni je posebno zanimljivo bilo pročitati veze s književničinim stvarnim životom. Inače, nije samo meni bila interesantna njena biografija, i Elizabeth Moss je bila fascinirana pa je izabrala da je utjelovi u filmu Shirley, koji bih htjela pogledati.
Vjerujem da su od nje učili i K. Ishiguro i M. Atwood i to primijenili u svojim distopijskim (čitaj:filozofskim) romanima. Volim ovakve knjige koje se lako čitaju, a pokreću um.
Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
pridružujem ti se Tanja!
mene su posebno dotaknule neke od epizoda iz knjige, prizori s jezera, konzumacija alkohola, kao i perepetuirajući odnos druge generacije prema prvoj. mada ide uz prevladavajuće teme manje mi se svidjela komorna atmosfera, ali to je do mene i utjecaja proljeća.
Anci, I hear you :love2:
dodajem odličan triler/krimić prisan u prvom licu o tajnama uma, You-jeong Jeong, Dobri sin što je posve primjereno za preporučiti u tjednu mozga :angel:. opet riječ je o romanu o obiteljskim odnosima, a ja sam se prilično zabavila čitajući ga. još sam i podosta naučila o Južnoj Koreji. mislim da sam već pisala da rado čitam prijevode autorica i autora iz Azije kao i knjige koje govore o tom dijelu našeg planeta.
Iznenadilo me (pozitivno) da je ta knjiga, tako nova i s tom temom, lektira u gimnaziji (vjerojatno po osobnom izboru profesorice)!Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Stvarno? I mene iznenađuje, tim više jer nisam sigurna što bi gimnazijalci dobili od te knjige. Nekako mi se čini primjerenijom za odraslu populaciju (30-te godine, pa i starije).Citiraj:
roman972 prvotno napisa
Ali profesorica sigurno zna zašto im je to zadala.
Hvala na preporukama za knjigu Tri, Dror Mišani. Fenomenalna je, i ja je već naveliko preporučujem dalje :)
ovo je stvarno sjajna knjiga, ja sam ju ovih dana procitala i osim ovoga sto navodi Tanja, knjiga daje perspektivu i danasnjim uzasima u Ukrajinii jer osim SSSRa, autorica se dotice i sirenja Ruskog carstva, odnosno govori o ruskoj ekspanziji u proslosti, a i jasno pokazuje kako je nevjerojatno okrutna i bescutna ruska drzava cesto bila prema svojim gradjanima. Citala sam i neke intervjue s Fatland otkad je rat poceo i vidim da su joj knjige u Norveskoj rasprodane. Ja razmisljam da njenu drugu knjigu Granica u kojoj opisuje putovanje po ruskim granicnim podrucjima kupim na engleskom obzirom da nazalost kod nas nije prevedena.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
I ja sam pročitala Imperij, nešto prije ovih svih događanja. Tada ga se bez problema moglo dobiti po knjižnicama. Baš zbog ovih događanja ju svima preporučujem, tako da smo skužili da više do nje tako lako nije doći bez rezervacije.
6.dio Moje borbe. Odličan, kad ne bi bilo eseja o Hitleru u sredini. Evo, ne razumijem kak je Knausgardu to uopće palo na pamet, a ni što je bilo njegovom uredniku da kaže - može.
Pročitala i autobiografiju basistice Sonic Youth Kim Gordon, A girl in a band. Dosadnjikavo.
Elena Ferrante ima novu knjigu " In the Margins" (On the Pleasures of Reading and Writing) https://www.washingtonpost.com/books...ferrante-book/
Pročitala "Što je populizam?" Jana-Wernera Müllerahttps://www.ljevak.hr/publicistika/2...populizam.html
Nevelika i vrlo čitljiva knjiga, jako korisna za prepoznati i upoznati populizam koji i kod nas sve više uzima maha.
"Jan-Werner Müller tvrdi da je u samim temeljima populizma odbacivanje pluralizma. Populisti će uvijek tvrditi da isključivo oni predstavljaju narod i njegove istinske interese. Müller također ukazuje na to da, protivno uvriježenom mišljenju, populistička vlast može proizlaziti iz njihove težnje za isključivim moralnim predstavništvom naroda: populisti bi, u slučaju da steknu dovoljno ovlasti, mogli voditi ka autoritarnoj državi koja isključuje sve one koje se ne smatra dijelom pravog "naroda".
Poznato :mrgreen:?
Ja sam skroz suprotnih dojmova o 6. borbi - hitler esej - moze, a palo mu je na pamet zbog naslova knjige i strukture. Al kad krene u povijest umjetnosti i razmatranja 'what's in a name' (bi li ste sto promijenilo da nije tatu imenovao nego nazvao drugim imenom, pa razmatranja romana dedalus, mrtvi itd. - meni smor).
Dota hvala, zvuce mi super obje knjige, probat cu ih naci.
Sto se tice 6. dijela moje borbe, mene je hitler dosta smorio, mislim da je kao referenca/digresija/tangenta ok ali ipak u malo manjem opsegu.
Jos uvijek cekam Jutarnju zvijezdu….
Jennifer, "Što je populizam?" ima u KGZ. A ima i "Utopija za realiste" Rutgera Bregmana, koju upravo čitam. Fascinantan mladi um, preporučam i ovu i druge njegove knjige. https://www.ljevak.hr/publicistika/2...-realiste.html
Stavljam ovo i tu i na vježbačice, mislim da će obradovati i jednu i drugu grupu :yes:: https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...inama-15174654
jen, kopiram ti post od Oceanmore:Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Dragi svi, “Jutarnja zvijezda” napokon je stigla u Fišerovu 1! https://static.xx.fbcdn.net/images/e....5/16/26a1.pnghttps://static.xx.fbcdn.net/images/e....5/16/26a1.png
Svima koji su je naručili u pretprodaji i izrazili želju da im knjiga stigne poštom, već je danas šaljemo GLS-om te je mogu očekivati sutra do 16 sati.
Oni koji stanuju u Zagrebu i napomenuli su da žele knjigu osobno preuzeti, mogu to učiniti danas do 18h i sutra do 14h kod nas u uredu! https://static.xx.fbcdn.net/images/e...f64c_1f3fc.png
Svi ostali koji su zainteresirani mogu svoj primjerak nabaviti od danas u Fišerovoj 1 i u boljim knjižarama u Zagrebu, do kraja idućeg tjedna i diljem RH. Također je moguće naručiti roman na www.oceanmore.hr uz 10% popusta!
Veselimo se dojmovima! https://static.xx.fbcdn.net/images/e...5/16/1f4ab.png
Dosla mi je!! 590 str. Negdje sam vidjela da u originalu ima 666 :lool:
Gotovo dva tjedna mučila sam se s jednom izuzetnom knjigom od koje nikako nisam htjela odustati i drago mi je da sam je pročitala do kraja.
Philippe Lançon: Zakrpan
Riječ je o jedinstvenom svjedočanstvu preživjelog u atentatu na redakciju pariškog časopisa Charlie Hebdo u siječnju 2015., u kojem je poginulo 12 ljudi. Lançon je nekim čudom preživio, ali s užasnom ozljedom - metak mu je raznio donju četvrtinu lica. Uslijedio je višemjesečni boravak u bolnici uz brojne operacije. U ovoj knjizi ih opisuje, ali ne u detalje. Zapravo, medicinskih detalja je razmjerno malo. Ali je puno osobnih promišljanja i prisjećanja, iskrenog opisa vlastitih strahova i briga, a ono što me najviše oduševilo, i zbog čega nisam htjela odustati od knjige iako je teška, brojne su reference na literaturu. Lançon ponovo pročitava Prousta, prisjeća se smrti oca u romanu Thibaultovi (ovo me posebno oduševilo jer jako volim tu knjigu), povlači razumljive paralele s Mannovom Čarobnom gorom, prije operacija čita Kafkina Pisma Mileni. I još mnogo toga. Ali najviše me oduševilo kad je, nakon jedne od operacija, samog sebe podsjetio na Erica von Stroheima u "Velikoj iluziji".
Kako rekoh, teška knjiga, ne baš ugodna, ali zaslužuje malo više napora, zaista je posebna.
https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...nizma-15174654
Festival knjiga o planinama, svibanj, Samobor.
Angie i svi koji ste preporucali Tri od Drora Misanija - hvala! Koji gust! Ne ispusta se iz ruku! Procitala sam je u roku keks. I preporucam dalje!
Morning Star ubola na eng :). Kao necu bindzat serije, a vidi me sad, bome sam se navukla ma knausgaarda i vise nego na ferrante.
Čistom slučajnošću do mene je došla autobiografska knjiga Mire Furlan, za koju su u knjižnicama liste čekanja od 30-40 rezervacija.
Dakle, knjiga je genijalna, totalno uvlači čitatelja u nju, jako, jako je dobro pisana i čitajući je, ne mogu ne pomisliti - kako je to pametna i talentirana žena bila, a kako ju je ovo naše podneblje zgazilo i šutnulo :-(
Osnovna stvar koja upada u oči - ona nije bila književnica, nikad, a piše i izražava se u maniri pravih majstora književnosti, bolje od mnogih "pravih" pisaca.
Uglavnom - ako uspijete doći do knjige, obavezno pročitajte! Ne kao tračeve iz kazališno-filmskih krugova onog vremena, nego kao pravu, zrelu autobiografsku knjigu.
Drago mi je čuti da ti se sviđa - srećom frendica ju je kupila pa ne moram u gužvu. Mira nije baš moja generacija al nije ni daleko, tak da neke stvari pamtim