dobro jutrto, ovaj jutro
mrzim (PMS) ovaj laptop sa onim tač-neš kojeg dok nekaj pišem dirnem pa on opizdi nekaj
Čestitam svima na uspjesima a tužnicama puno puno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ i zagrljaja i ljubavi i mira
Htjela bi nešto napisati ali baš mi nejde, imam grč u prstu, jer zapravo mi se čini da više ništa nema smisla. Primjer, neki dan slavili 3.godišnjicu braka i mužev brat zaboravio i nisu došli, i kaj napraviti - mogli smo se naljutiti (jer smo platili za dvoje više, sramota pred ostalim gostima, razočarenje...) no nismo, jer nema smisla - probajte ostaviti gorčinu iza sebe, ne dozvoliti da nam zagorčava i ovako teško vrijeme. OOO kada bi to bilo barem moguće svaki sekund dana, ali radim na tome.
Mene iskreno strašno muče naše godine i ne nalazim utjehu u uspjesima jer mm ne želi donacije, ne želi posvajanje, surogate, ne želi da postanemo roditelji nakon 42 a evo za par tjedana ulazimo u tu fatalnu godinu. Čak si mislim da bi mi možda i odgovarao smak svijeta prekosutra da prekine muku - ali onda se sjetim da nema smisla osjećati gorčinu, ostavim je iza sebe, živim s njome svaki dan na nekoliko koraka ispred nje. Neka me lovi, ima još vremena (koji dan)

